| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 15/06/2017 : 18:54:40
|
Matura (Bacalauréat), red. Cristian Mungiu, Rumunjska / Francuska / Belgija, 2016.
Nagrada Cristianu Mungiuu za najboljeg redatelja na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu, ravnopravno s Olivierom Assayasom za film "Stilistica", dvije nominacije za Europsku filmsku nagradu, nominacija za nagradu César za najbolji strani (nefrancuski) film.
Nakon kod nas nedistribuiranog igranog dugometražnog prvijenca "Occident", Mungiu ("Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana", segment omnibusa "Priče iz zlatnog doba") se u socijalnoj drami "Matura" u određenoj mjeri vraća motivu odlazaka mladih s europskog istoka na Zapad.
Naglašeno realističan film smirene režije i dokumentarističke autentičnosti, dominantni nelagoda i pesimizam, veristički neposredan tretman likova i njihovih odnosa.
U vremenskom rasponu od svega nekoliko dana koncentrirana je jedna obiteljska drama, a u njezinu kontekstu predočena je turobna društvena stvarnost koja možda i ključno usmjerava i definira obiteljsku dramu.
Društveni kontekst će domaći gledatelji lako prepoznati, a određen je sveprisutnom kapilarnom korupcijom i nepotizmom, otvorenim i svakodnevnim kršenjem zakonskih regula i moralnih ograda, neformalnim ali jasnim definiranjem društvenih odnosa na načelu "ja tebi – ti meni".
Usluga se plaća protuuslugom, sve se dogovara u četiri oka, a za nešto ozbiljnije poput teške operacije i maturalne svjedodžbe koja barem načelno jamči kakvu-takvu budućnost, potrebno je pridodati nešto deblju kuvertu s novcem ili osigurati prioritet na listi za transplantaciju organa.
Središnji protagonist je sredovječni Romeo iz grada Cluj-Napoce u Transilvaniji, generalno pošten i poštovan liječnik otuđen od vidno depresivne supruge Magde, s kojom ima kći Elizu koju upravo očekuje polaganje mature.
Uspije li dobiti najviše ocjene, Eliza će realizirati stipendiju za školovanje na koledžu u Velikoj Britaniji, a otac Romeo je spreman na sve da se to i ostvari.
Dan prije izlaska na prvi dio maturalnog ispita Eliza postane žrtvom napadača u nerealiziranom pokušaju silovanja, a ta će trauma s jedne strane ugroziti djevojčin uspjeh na maturi, a s druge poslužiti kao katalizator za donošenje nekih važnih odluka i raščišćavanje obiteljskih odnosa.
Romeo će tako doznati da Eliza ima dečka i da je izgubila nevinost, da Eliza zna da on već duže vrijeme kao ljubavnicu ima Sandru, nastavnicu u njezinoj školi, a naposljetku će se potpuno raspasti ionako lažna konstrukcija braka Romea i Magde.
Mungiu dojmljivo predočava i obiteljske i socijalne odnose, one intimne ispreplićući sa šire društvenim, te tako stvara impresivno realističnu i dokumentaristički uvjerljivu obiteljsko-socijalnu fresku u kojoj kamera najčešće s leđa ili iz poluprofila slijedi protagonista Romea.
U toj fresci, čije ozračje gledatelj gotovo može osjetilno doživjeti, osobito su razorni komentari likova o turobnoj rumunjskoj svakodnevici i egzistencijalnoj besperspektivnosti onih koji nemaju mogućnost odlaska, odnosno bijega.
Romeo i Magda tako otvoreno žale što su četvrt stoljeća ranije, nakon demokratskih promjena i otvaranja zemlje, privučeni obećanjima o šarenoj perspektivi odlučili vratiti se, jer sve što im sad preostaje jest skupljanje krhotina vlastitih života i nada da bi Elizi školovanjem u Engleskoj moglo biti bolje.
Likovi su vrlo uvjerljivi i plastični, dijalozi životni i odlični, neveseo socijalni kontekst podcrtan je trošnom zadanom scenografijom iz doba komunizma, pa autor sve u svemu stanje u vlastitoj domovini vidi vrlo crnim i besperspektivnim.
Detalj da nepoznat netko dva puta kamenom razbije prozor stana obitelji i jednom vjetrobran na Romeovu automobilu, sugerira tjeskobnije i tamnije naličje još šire i time tek naznačene slike obiteljskog konteksta, te istodobno u sjećanje priziva Hanekeovo remek-djelo „Skriveno“.
Također, isti detalji nude mogućnost bitno drugačijeg interpretiranja pozadine događaja, u smislu koliko su oni stvarni i stvarno traumatični, a koliko moguće plan jednog lika da se oslobodi stege i tuđih planova.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 15/06/2017 : 23:05:17
|
Bas sam jucer pogledao Maturu. Svidio mi se film, ali me nije i odusevio. Detalji s razbijanjem prozora, kao sto si i naveo, podsjecaju na Cache i to do te mjere da mora biti u pitanju namjerni omaz/kopiranje kojemu bas i ne vidim svrhu, Mungiu ipak nije Haneke (ovo nije vrijednosni sud vec cisto usporedba stilova).
Ne bih se u potpunosti slozio s time da je stanje u Rumunjskoj prikazano kao toliko crno i besperspektivno. Dojma sam da redatelj po tom pitanju ipak ne donosi konacan sud (tu je Romeova mama koja smatra da Eliza moze imati sasvim pristojan zivot u Rumunjskoj, a i sama Eliza, cini mi se, od pocetka naginje ostanku), kao ni po pitanju korupcije, gdje cak pokazuje odredjenu dozu empatije za barem dio umijesanih. Zapravo mi je najbolja stvar kod filma upravo taj (kako sam ga ja dozivio) ambivalentan stav. Ono: Da, korupcija je losa, ali...
"Također, isti detalji nude mogućnost bitno drugačijeg interpretiranja pozadine događaja, u smislu koliko su oni stvarni i stvarno traumatični, a koliko moguće plan jednog lika da se oslobodi stege i tuđih planova."
Tu mislis na Elizu?
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/06/2017 : 23:22:36
|
Zapravo da, mislim da je lako moguće ona u dogovoru s dečkom izmislila priču da bi imala izgovor za slabiji uspjeh na maturi i posljedično za ostanak u robnom gradu, što i želi.
Skica fotorobota njenog napadača sliči dečku (nacrtan je prema njenim riječima, pa ju moguće i nije briga ako bude otkrivena), zna možda i puno više nego što se čini, puno je i samosvjesnija nego što izgleda, a što mi se čini najvažnijim, želi sama odlučivati o sebi i svojoj budućnosti.
Možda je dečko taj koji baca kamenje u prozor i koji razbije retrovizor, ali to bi bilo prejednostavno i nadam se da griješim.
Meni je pesimizam glede stanja u Rumunjskoj itekako izražen, jer realno ništa ne funkcionira, svi su korumpirani i skloni korupciji, Romeo i Magda žale što su se vratili i za kći ne vide nikakvu budućnost u domovini, bijeg odnosno stipendiju vide kao jedini izlaz.
Možda me previše vodi pesimizam iz Mungiuovih prethodnih filmova, ali tako to vidim.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 16/06/2017 : 08:43:32
|
Ja sam u pocetku bio uvjeren da je pokusaj silovanja izmislila da ostane u Rumunjskoj, pogotovo kad je otac rekao da ce studirati psihologiju, no snimka me pokolebala. Ipak, lako je moguce da ju je to zapravo odvukao njen decko. Sto se samosvijesnosti i opcenite snalazljivosti tice, tu se u potpunosti slazem, a to pogotovo dolazi do izrazaja kad ode po oca kod ljubavnice i na samom kraju, kad se pokaze da je mala snalazljivija od oca (a i da je, usprkos "postenom" odgoju, shvatila kako stvari funkcioniraju i naucila igrati igru). Ispada da bi ovo lako mogla biti prica o izgubljenom ocu i manipulatorskoj kceri.
Romeo i Magda zale sto su se vratili i za Elizu ne vide buducnost u Rumunjskoj, ali oni su, ako se ne varam, jedini koji vide stvari tako crnima. Cini mi se da su tu vise u pitanju njihove propustene prilike i nezadovoljstvo vlastitim zivotom nego sama situacija u drzavi (koja je, naravno, daleko od idealne).
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/06/2017 : 09:29:30
|
Nepoznata djevojka (La fille inconnue), red. Jean-Pierre i Luc Dardenne, Belgija / Francuska, 2016.
Psihološka egzistencijalna drama s elementima detektivskog filma prikazana u konkurenciji prošlogodišnjeg Cannesa i nominirana za nagradu César za najbolji strani (nefrancuski) film.
Središnji lik je opet žena, kao i u svim najpoznatijim i najuspjelijim filmovima braće Dardenne (Rosetta, Lornina šutnja, Dječak s biciklom, Dva dana, jedna noć), koja ženske likove preferiraju kao već u startu sugerirano ranjivije, senzibilnije, moguće izloženije opresiji i agresiji.
Prema njihovim riječima, sa ženama se gledatelji lakše poistovjećuju, ona je zanimljiva i kao borac koji je makar podsvjesno kod gledatelja izloženiji ugrozi.
Žene su senzibiliziranije na društvenu i inu nepravdu, na nasilje i okrutnost, intrigantnije je kad se sustavu suprotstavlja žena nego muškarac, zanimljivije su u odnosima prema djeci i mladima.
Posao glavnih likova, kao i posao uopće, im je jako bitan i zbog toga što definira osobnost protagonistice, kao i stoga što određuje njihove socijalne statuse, zajednice u kojima žive i koje ih okružuju, što čini stvarnijim socijalne slike i kontekst svake priče.
Filmovi braće Dardenne uronjeni su u dokumentaristički vjerodostojan i dojmljivo oslikani realizam, u jasno zadan realistični društveni kontekst, s uravnoteženim omjerom egzistencijalnih i socijalnih tema i motiva koji su čvrsto isprepleteni, neraskidivo povezani i snažno međusobno uvjetovani.
U ishodištima filmova braće Dardenne uvijek su intimne ljudske sudbine zadane mikro-društvenim okolnostima, s oslikavanjem širih socijalnih uvjeta i problema, te s razvidnim svjetonazorskim pesimizmom i generalnim nepovjerenjem u ljudski rod.
Braća Dardenne vjeruju u pojedinca a ne u ljude općenito, a pojedinac postaje aktivan i spreman na promjenu pod djelovanjem socijalne i ine nepravde kojoj je osobno izložen, ili pak kad neki događaj naruši rutinu svakodnevice tog pojedinca.
Braća Dardenne vjeruju u snagu, sposobnost i moć pojedinca da opstane ipak i unatoč svemu, unatoč pa i u inat vlastitim slabostima i nedostacima, širim društvenim otegotnim okolnostima i nevoljama te opresiji i ugrozama kojima je izložen u mikro-sredini, a u tim se rasponima kreću i izraženi humanizam te emotivne skale njihovih filmova.
Protagonistica je mlada Jenny Davin (odlična Adèle Haenel iz Muškarca kojeg su voljele Andréa Téchinéa), liječnica iz nekad industrijskog belgijskog grada Serainga.
Jenny je staložena i poslu predana osoba kojoj će se život naglo promijeniti kad jedne večeri, sat nakon završetka radnog vremena, nepoznatoj tamnoputoj djevojci ne otvori vrata ordinacije u kojoj radi s darovitim mladim stažistom Julienom.
Kad dotična djevojka ubrzo bude pronađena ubijena, kod Jenny će se probuditi savjest i ogromno grizodušje te će odlučiti otkriti pozadinu djevojčina ubojstva i mogućeg počinitelja.
Braća Dardenne čvršće žanrovski usmjeravaju ovaj film, u kojem su elementi filma istrage odnosno detektivskog filma, pa Jenny obavlja niz razgovora s ljudima koji su na bilo koji način došli u kontakt s ubijenom djevojkom. To autorima pruža priliku oslikavanja socijalnog okruženja protagonistice, u kojem ima dosta imigranata i ljudi s ruba.
Scenarij Nepoznate djevojke braća Dardenne su počela pisati prije sedam godina, kada tema emigranata nije bila toliko u fokusu europske javnosti, a kako je postajala sve aktualnija, tako su i oni prilagođavali scenarij.
Kontekst priče može se čitati i u ključu kritike položaja emigranata u konkretno belgijskom, ali i šire europskom okruženju, no to nije nužno ali jest bitan motiv. Središnja tema je početak preobrazbe protagonistice, njezino kretanje na put nakon kojeg ni ona ni mikrosvijet oko nje više neće biti isti.
Sjajna režija, naglašeni realizam koketira s dokumentarističkim verizmom, kamera u korak slijedi protagonisticu, tjeskobno ozračje iznimno je sugestivno kreirano, socijalni kontekst kao i narativno-dramaturški koncept slični su onima u Dva dana, jedna noć – niz razgovora s ljudima konkretnog socijalnog statusa – i prilično su dojmljivi, a humanizam i empatija efektno su suprotstavljeni tamnom i mračnom ljudskom naličju.
Braća Dardenne se u koncipiranju priča počinju generalno gledano ponavljati, no i dalje su vjerni sebi, zanimljivi i intrigantni, a intenzivnije posezanje za žanrom nije problematično, barem meni.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/06/2017 : 09:36:35
|
Tiskovna konferencija ekipe Nepoznate djevojke na prošlogodišnjem Cannesu, sa simultanim engleskim prijevodom, plus kratki razgovor s braćom Dardenne i Adèle Haenel, također sa simultanim engleskim prijevodom:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 23/06/2017 : 13:24:27
|
Meni je Nepoznata djevojka bila razočaravajuća. Kao što si i rekao braća Dardenne se ponavljaju, a k tome, iako ih cijenim, baš i nisam veliki ljubitelj njihovog stila. Kod ovog filma mi je najviše smetao glavni lik s čijim odlukama i ponašanjem se nikako nisam mogao saživiti. Ako i prihvatimo taj ogroman osjećaj krivnje koji Jenny osjeća i odluku o kompletnom zaokretu u karijeri koju zbog njega donosi, način na koji pristupa svojoj istrazi čini mi se naivan i pomalo budalast, kao da uopće nije svjesna što joj se može dogoditi. Naravno, postoje likovi koji hladnokrvno idu ususret opasnosti i spremni su se žrtvovati za pravu stvar, no Jenny Davin mi se ne čini kao takav lik, čini mi se da njena motivacija zapravo proizlazi isključivo iz grižnje savjesti (koju osjeća zbog nečega za što uopće nije odgovorna, što čini sve skupa još čudnijim).
A kad smo kod redatelja koji se ponavljaju, sinoć sam pogledao Song to Song. Kao i braća Dardenne, Malick očito ne misli odstupati od svog stila i tematskih preokupacija, no on mi ipak više odgovara, iako spomenuti film nije na razini njegovih najboljih ostvarenja.
Nego, kad si već krenuo s filmovima s prošlogodišnjeg Cannesa, si gledao možda Rester vertical? Baš bih volio čuti što misliš o tom filmu.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
Edited by - Shaner on 23/06/2017 13:37:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/06/2017 : 23:32:01
|
Meni je njezina reakcija i ono što radi zbog grizodušja i osjećaja krivnje sasvim prihvatljivo, jer riječ je o liječnici koja po definiciji spašava ljudske živote (recimo šire shvaćeno), a ona zbog prekoračenja radnog vremena i umora posredno - po njenom uvjerenju ključno - postane odgovorna za smrt djevojke.
I time gazi sve ono u što vjeruje i čemu služi, što joj je na neki način životna misija, jer koliko vidimo života izvan posla praktički i nema. I što joj onda preostaje nego iznevjeravanje u jednoj misiji pokušati ispraviti drugom misijom, onom otkrivanja pozadine djevojčine smrti i možda ubojice.
U tom smislu mi je to sasvim logično i razumljivo, a i braća Dardenne u intervjuima ističu važnost njenog posla kao i karakterne i etičke odrednice (u tom kontekstu su poslovi kojima se bave njihovi likovi važni u svim filmovima), baš kao što je važno to što je žena (odnosno, što su kod njih redom protzagonistice), jer su žene apriori senzibilnije, požrtvovnije, humanije bez obzira na okolnosti.
S tim nemam nikakvih problema, a priča me nevjerojatno lako usiše. Također, za razliku od tebe veliki sam ljubitelj Jeana-Pierrea i Luca.
Rester vertical još nisam gledao, odvukli su me Animafest i Dani hrvatskog filma, ali hoću čim uhvatim vremena.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 27/06/2017 : 00:59:04
|
Pogledao Ozonovog Frantza i tu se u potpunosti slazemo (obracam se direktno Johnnyu jer ispada da samo nas dvojica pratimo ovaj topic, prove me wrong  ). Fascinantno je kako je u pitanju prica koja je vrlo lako mogla ispasti pretjerano pateticno, no Ozon vjesto balansira na granici, a odlicna gluma i impresivna kamera cine dozivljaj potpunim, dok je predvidljivost odredjenih dijelova price uspjesno anulirana iznenadjenjima na drugim mjestima. Jedan od najboljih proslogodisnjih naslova.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/06/2017 : 09:27:43
|
Baš to, film bi lako mogao skliznuti u patetiku, ali stalno uspijeva ostati s ove strane tanke granice itekako uvjerljive emotivnosti.
Paula Beer je fantastična, svaka joj se emocija čita na licu i u očima, a i Pierre Niney je odličan, slojevito ambivalentan kao osoba s tajnom.
Mislim da se Ozon namjerno poigrava gledateljevim očekivanjima, u smislu da nas obzirom na njegove ranije filmove i sklonost queer-tematici navlači na određene pretpostavke, da bi onda iznenadio i otišao u drugom smjeru.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 27/06/2017 : 09:51:26
|
Mene je zapravo iznenadila druga polovica filma i to samim svojim postojanjem. Od pocetka se da naslutiti da Adrien krije neku tajnu i mislio sam da ce otkricem te tajne nastupiti i kraj filma, no Ozon je tu povukao bas neocekivani potez i od tog trenutka nadalje bio sam, sto bi se reklo, na rubu stolice.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12921 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 27/06/2017 : 16:53:56
|
quote:
Originally posted by Shaner
(obracam se direktno Johnnyu jer ispada da samo nas dvojica pratimo ovaj topic, prove me wrong ).
Bez brige, pratimo i mi drugi.  |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 27/06/2017 : 23:15:39
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by Shaner
(obracam se direktno Johnnyu jer ispada da samo nas dvojica pratimo ovaj topic, prove me wrong ).
Bez brige, pratimo i mi drugi.
Znao sam da mora jos netko citati topic! Sad mi jos samo preostaje da isprovociram neki osvrt. 
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
nika331
Senior Member
Croatia
1375 Posts
Member since 13/10/2006 |
Posted - 28/06/2017 : 23:41:10
|
Arrival
U zadnje vrijeme mi se stalno gleda neki SF, ne znam zašto. Ovo mi je bilo zanimljivo iz više razloga, volim lingvistiku, odnos s onim tipom ok, jedino mi uopće nije jasna ona zapetljancija na kraju. 8/10
Forbrydelsen, 3.sezona
Ludilo. Mrak. Najbolje mi je kako u sve 3 sezone gledatelj povjeruje glavnom liku-političaru da on zapravo istražuje istinu i stalo mu je do nje, a onda u zadnjoj epizodi dobijemo nož u leđa. Svaki put. Od političara. 10/10
Independence day: Resurgence
zanimljiv nastavak. nije me ništa posebno oduševilo, ali nisu ni usrali film. 7/10
Kidnapping Mr Heineken
svidio mi se film, napetost, pucanje likova po šavovima. ...da je barem bilo malo više Anthonyja Hopkinsa. 7.5/10
Snowden
ne pretjerano zanimljiv scenarij, ali okej ajde za pogledat. Peti stalež mi je bio puno interesantniji. 7/10
Orange is the new black, 5.sezona
Totalan binge-watching. Još uvijek duhovito, plus likovi kakve na kapaljku mogu tražit u drugim serijama. Plus pojava muslimanke s hidžabom u policijskoj odori - vrh. 8.5/10
Veep, 6. sezona
Nije baš bila zanimljiva sezona kad Selina nije ni u kandidaturi za predsjednicu SAD-a, ali fore su i dalje brutalne, likovi genijalni, falila mi je Sue-računovotkinja, a odnos s Catherine je vrh. 10/10
|
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
Posted - 29/06/2017 : 02:00:10
|
quote:
Originally posted by nika331
Veep, 6. sezona
Nije baš bila zanimljiva sezona kad Selina nije ni u kandidaturi za predsjednicu SAD-a, ali fore su i dalje brutalne, likovi genijalni, falila mi je Sue-računovotkinja, a odnos s Catherine je vrh. 10/10
Sue mi je bila mozda i najdrazi lik i bas mi nedostaje, ali ostali i dalje rasturaju. Gledam malo tekucih humoristicnih serija, ali tesko mi je zamisliti da ima neka bolja od ove.
Sto se tice recentnijih filmova preporucio bih ti ovdje spomenutog Frantza, Julietu, Handmaiden, Nocturnal Animals i Toni Erdmann-a, meni (za sada) top 5 proslogodisnjih naslova.
|
http://onlineimpressions.blogspot.com/ |
|
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
8166 Posts
Member since 30/07/2002 |
Posted - 29/06/2017 : 16:28:46
|
u zadnjih mjesec dana pogledao sam 2 dobra filma s tom cruiseom u glavnoj ulozi
edge of tomorrow
križanac svemirskih vojnika i beskrajnog dana
oblivion
sasvim dobar sf s nekim pitanjima o kojima se da razmišljati |
if you tolerate this, then your children will be next |
|
|
|
nika331
Senior Member
Croatia
1375 Posts
Member since 13/10/2006 |
Posted - 30/06/2017 : 17:30:31
|
quote:
Originally posted by Shaner
quote:
Originally posted by nika331
Veep, 6. sezona
Nije baš bila zanimljiva sezona kad Selina nije ni u kandidaturi za predsjednicu SAD-a, ali fore su i dalje brutalne, likovi genijalni, falila mi je Sue-računovotkinja, a odnos s Catherine je vrh. 10/10
Sue mi je bila mozda i najdrazi lik i bas mi nedostaje, ali ostali i dalje rasturaju. Gledam malo tekucih humoristicnih serija, ali tesko mi je zamisliti da ima neka bolja od ove.
Sto se tice recentnijih filmova preporucio bih ti ovdje spomenutog Frantza, Julietu, Handmaiden, Nocturnal Animals i Toni Erdmann-a, meni (za sada) top 5 proslogodisnjih naslova.
da, čekirat ću, hvala |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/06/2017 : 20:06:43
|
Sasvim se slažem sa Shanerom, i usput samo napomena da je ovo topic namijenjen više art-filmovima, ili recimo "drugačijim" filmovima.
Za ostale ima dosta topica, i za serije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
nika331
Senior Member
Croatia
1375 Posts
Member since 13/10/2006 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2017 : 09:07:00
|
Sluškinja (Ah-ga-ssi), red. Chan-wook Park, Južna Koreja, 2016.
Film na prošlogodišnjem Cannesu nagrađen u sporednoj tehničkoj kategoriji slobodna je adaptacija i kod nas objavljenog romana „Varalice“ velške književnice Sarah Waters, pričom smještenog u viktorijansku Englesku, u London 60-ih godina 19. stoljeća.
Park je zbivanja prebacio u Koreju i Japan u doba između dva svjetska rata, kad je Japan okupirao Koreju, zbog njemu bližeg načina elaboriranja klasnih odnosa i odnosa među spolovima.
U središtu zbivanja su dvije žene i njihov složen odnos, sugerirano naivna i pomalo priprosta varalica Sook-Hee (izvrsna Tae-ri Kim), kako će se s vremenom pokazati u osnovi dobrodušna djevojka koju lažni grof Fujiwara (vrlo uvjerljiv Jung-woo Ha) angažira da se s ciljem manipuliranja bogatom nasljednicom Hideko (sjajna Min-hee Kim) zaposli kao njezina sluškinja.
Sook-Hee će se početi zaljubljivati u Hideko, a ubrzo će se pokazati da su osjećaji obostrani, što Parku daje priliku za kreiranje nekoliko dosta eksplicitnih ali i prilično poetičnih erotskih sekvenci s neobičnim rakursima i u jednom slučaju bizarnim subjektivnim pogledom.
Riječ je o filmu dojmljive vizualnosti, fascinantne iznimno brižne kompozicije kadrova, izrazitog sklada likovnosti i kolorita, naglašenih no ipak nenametljivih stilizacija, što su i inače osobine Parkova autorskog prosedea.
On je mudar, zreo i promišljen autor, izraziti moralist i traged izuzetno vješt u pričanju kompleksnih storija i prepletanju filmskih žanrova.
Park je dijelom mizantrop zaokupljen egzistencijalnim dramama, umjetnik kojeg za stvaranje začudnih, vizualno iznimno dojmljivih, sugestivno tjeskobnih, naglašeno uznemirujućih i efektno stiliziranih studija ljudske prirode i destruktivnosti nadahnjuju klasične grčke tragedije podjednako kao i religijski simbolizam i egzistencijalizam.
Park tvrdi da je ateist koji se snimanjem filmova oslobađa djetinjih trauma, jer je kao miran i povučen klinac često postajao žrtvom agresije svojih vršnjaka zbog čega je priželjkivao osvetu.
Njegovi su filmovi većinom priče o osveti (osveta je kao motiv jako važna pa možda i dominantna u današnjem korejskom filmu), priče o samoiskupljenju, oprostu i pročišćenju od grijeha, koje s odnosom prema Bogu nemaju pretjerane veze iako ih odlikuje istaknuti religijski simbolizam.
Premda se u filmovima često bavi negativnim emotivnim stanjima protagonista predočenima kroz nerijetko ekstremno nasilje za kojima dotični posežu, redatelj unatoč stilizacijama koje ne smijemo brkati s glamurom to nasilje nikad ne glorificira.
Upravo suprotno, Parkovi protagonisti zbog osveta i činova kojima pribjegavaju naposljetku plaćaju iznimno visoke cijene, a autor uvijek jasno sugerira da svako nasilje neizbježno rađa novo.
U "Sluškinji" je ipak zamjetna dominacija stila nad sadržajem, dijelom i stoga što je u odnosu prema „Trilogiji o osveti“ riječ o znatno manje na očekivani način provokativnom i uznemirujućem filmu, makar se provokativnost i tjeskoba kriju u drugim detaljima.
Film odlikuju izuzetno sugestivna i precizna režija, maestralno dočaravanje gotovo opipljivog ozračja, vrlo skladna izmjena pripovjednih perspektiva sa skokovitom naracijom, i sve je vrlo pregledno.
Odlike filma su i spretno posezanje za crnim humorom, osobito u prvoj trećini, kao i umetanje mračnih detalja poput samoubojstva i vješanja u mirne i poetične pasaže, te motiva sadizma kao ključnog obilježja bitnog sporednog lika.
Ukratko, premda nije na razini njegovih ranijih ostvarenja, "Sluškinja" je još jedan prepoznatljiv, brojnim vrlinama bogat ali i pokojom manom opterećen Parkov film.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2017 : 09:10:23
|
Prvih oko 9 minuta "Sluškinje" i kratki razgovor s redateljem, s engleskim titlovima:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Opti
stripovi.com suradnik
Vatican City
4533 Posts
Member since 06/07/2009 |
Posted - 01/07/2017 : 14:55:56
|
The Long Good Friday (1980) - izvrstan britanski gangsterski film sa zanimljivom radnjom i šarolikim likovima, sjajnim glumcima (pogotovo Bob Hoskins u glavnoj ulozi), zaraznom glazbom i dobrim dijalozima, a i Denzil iz Mućki ostane bez dupeta. Čudi me kako nikad prije nisam čuo za ovaj film, čak ni na tipičnim listama najboljih gangsterskih filmova.
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Prvih oko 9 minuta "Sluškinje" i kratki razgovor s redateljem, s engleskim titlovima:
Ovaj film sam baš gledao prije dva dana, meni se jako sviđa. Čak bih rekao da je bolji od Oldboya (koji meni nije toliko dobar, tbh) |
Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübert ragungsgesetz!! |
Edited by - Opti on 01/07/2017 15:00:30 |
|
|
|
Shaner
Advanced Member
Croatia
7268 Posts
Member since 24/09/2012 |
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 02/07/2017 : 16:10:16
|
Spalovač mrtvol je jedan od najboljih filmova koje sam gledao zadnjih godina. Radi se o remek-dijelu češkog filma, duboko uznemirujućem psihološkom hororu. Besprekornom i frenetičnom naracijom, vještim smjenjivanjem upečatljivih kadrova i prizora, te miješanjem realnog i fantazije, izgovorenog i pomišljenog, stvarnog i izmaštanog, uspijeva da postavi gledaoca u centar uma osobe koja ludi, koja možda nikada nije ni bila normalna, ali je sada gurnuta preko ivice i tone sve dublje i dublje, do neizbježnog sloma. Pratimo život činovnika u krematorijumu uoči i nakon Hitlerove invazije Čehoslovačke 1938, njegove najdublje misli, fascinacije, razmišljanja i strahove. Kroz film se rekreira unutrašnji psihički život jednog čovjeka, njegova simbolika, značenja, najznačajnije tačke. Prvo upoznavanje sa ženom, pored kaveza sa zarobljenim tigrom, koji se nemirno šeta kroz kavez, hipnotišući nas šarama na krznu... sumorni krematorijum, tijela koja izgaraju u plamenu, pepeo, uvijek isti pepeo koji ostane iza toliko različitih ljudi, baklje koje bi trebale da gore u čast duša odlazećih... njegova fascinacija Tibetom i budizmom, vjerovanje da spaljivanje oslobađa duša, koja, slobodna, odlazi u etar i započinje novi život, slobodna od patnje i muka ovoga svijeta, koje se roje oko nas sve dok smo živi... morbidna fascinacija smrću i patnjom, obožavanje smrti kao konačnog izlaza, utjehe, kraja patnje, slatkog zaborava. I seks, izvijeno žensko tijelo, lijepi ogoljeni vrat čistačice dok namiješta svoju kosu... želja, želja koja nikada sasvim ne spava.
Teško je pisati o "Krematoru", jer on prije svega predstavlja emocionalno, a ne racionalno iskustvo, uživljavanje u um bolesne osobe u progresivno sve bolesnijoj i tragičnijoj sredini. Junakova opsesija smrću pronalazi plodno tlo u nacističkoj ideologiji, kojoj pristupa iz naizgled racionalnih razloga, kako bi sačuvao sebe i svoj položaj. Međutim, kako film odmiča postaje sve jasnije da je nesputana želja za moću i seksom, za smrću i uništenjem, pravi motiv, koji razjeda osobu iznutra i rastače sve što joj je nekada bilo bitno. Ubistvo žene i sina - koji su u sebi imali "izopačene jevrejske krvi" - predstavljaju dva najtužnija i najstrašnija momenta filma, uz još jedan. Usvajanje novog identiteta kao Njemca i "arijevca", praćeno je psihotičnim slomom i fantazijom o tome da je novi Buda, koji će - sveopštom smrću u plamenu - spasiti čovječanstvo. Od nacističkog raja na zemlji. A po krvi, kao i pepelu, ne može se reći razlika između njemca i slovena, njemca i jevreja, bilo koje dvije "klase" ljudi. U vatri su svi jednaki. Dok uništava zadnje ostatke starog života, glavni junak vidi svoju ženu, onako kako je zamišlja, svoju Lakmi (tajni nadimak), kako ga tužno gleda i na kraju odlazi, nijema i nemoćna da zaustavi ludilo...
Rekao sam da samo jedan momenat u filmu može da se mjeri sa tugom i užasom ubistva žene i sina. To je onaj u kome nacisti otkrivaju svoju svrhu za protagonistu, njegov arijevski zadatak: da pomogne u izgradnji i funkcionisanju jednog ogromnog, dotada nesanjanog krematorijuma. Krematorijuma u kome će hiljade ljudi moći da budu sagorene za svega desetak minuta, i brzo razvejane. Efikasno. Moderno. Osloboditeljski. Novi Dalaj-Lama, reinkarnacija Bude, na kraju filma kreće u pohod oslobađanja čovječanstva od bola i patnje putem prerane smrti-blagoslova, spreman da spali civilizovanu Evropu i čovječanstvo u nekim novim hramovima smrti i krematorijumima koji će progutati milione u godinama koje dolaze. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Dnevnik gledanja
