Po mom mišljenju "Demoni ludila" je jaka epizoda, i za sada najbolja epizoda Zagora... Problem je samo što su nakon ove epizode Hellingena vratili opet 2 puta... Smatram da su "Demoni ludila" sve kazali i da nema nekog smisla vraćati Hellingena više... Dobro, novi dio nam je dao po koju zanimljivu činjenicu o njemu, njegovo pravo ime npr., ali svejedno je glupo vraćati jednog iskorištenog lika više. Razumijem da je Boselli htio da doprinese sagi o njemu, ali ipak... Ono... A Burattini - on ovako ionako je htio da uradi epizodu o Hellingenu, tako da ipak "Hellingen je živ" nije toliko loša epizoda koliko Buretov Hellingen.
Najbolji Bonelli ikada: teško, ili skoro sigurno nije. Jedan od najboljih Zagora je, kad sam ga prvi put pročitao devedesetih bio je fantastičan, zadnje čitanje kad je izašao kao OP već je oduševljenje splasnulo, godine čine svoje!
"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati." "The puck is in! The home team wins!", the good ol' hockey game
Ja upravo dovršio "Posljednjeg vikinga" u izdanju tog novog Ludensovog klasika. Rezime: za ovo su "Demoni ludila" vrh vrhova, epizoda nad epizodama, strip svih stripova - bez obzira da li u izdanju starog Dnevnika, OP ili bilo čega trećeg, četvrtog.... Stvarno je teško reći zašto mi ova epizoda danas djeluje toliko naivno. Do same radnje nije, niti do crteža, biti će valjda da je do Ludensovog prijevoda. Dakle, "Demoni ludila" (po meni) nisu precijenjeni, a meni osobno - uz "Zimsku zmiju", najdraži.
Za koga ja navijam samo je moja stvar. A ljubav je jedna, jedina...
I mene muci to vec dugo vremena, cak sam pokusao da iskobeljam resenje u onom svom nesretnom clanku 2011.godine:
Sve ovo što je Sclavi servirao ima puno odgovora, neki su očigledni i nema potrebe čak i da se spomenu, a za neke se moramo posebno oznojiti. A kako Sclavi ima običaj da sve završava pod znakom pitanja, zagonetke oko ove priče i dalje ostaju. Na primer, ako je u Hellingenov svet dovučen samo Zagor, a ako su Čiko, Peri, Tonka, Ikarovo pero, Forbes, Šalak i svi ostali samo Hellingenove figure koje su Zagorovim povratkom u svoj svet vraćeni živi i zdravi (ustvari, gde su ga jednostavno čekali.), kakav je status likova Akota i Makuatija? Ako svaki od gore navedenih ima svoje ja u svakom svetu/dimenziji/univerzumu kako to da su ova dvojica prikazana bićima koji su univerzalni, tj. nemaju svoje dvojnike? Akoto se žrtvuje za Zagora i staje rame uz rame sa Manituom. Makuati vraća Zagora u život (bukvalno, reklo bi se) i verovatno je tim vaskravanjem Manituu platio životom. Žrtva, dakle. Ali to ne daje odgovore na naše pitanje. Ja mogu samo da naslutim, budući da su obojica vračevi (oni koji su u stalnom kontaktu sa Manituom tj. Tvorcem) a to je opet moje lično gledanje na stvari, nikako odgovor.
Ako uzmemo da je Tvorac jedan jedini (kako god ga ko zvao) onda su njegovi glasnici (vračevi, sveštenici) takođe jedni i univerzalni, a njihovi hramovi (vračeva koliba, Akotova pećina) su univerzalni svet nezavistan i odvojen od raznolikosti miliona svetova. Oni dakle delaju kao i Tvorac u svim svetovima
Pretpostavljam da je to to, samo se treba bolje obraditi. Verovatno me to ceka kada se Epicenter uhvayi Demona Ludila
Najjača priča Zagora ikada, i Sclavi i Ferri u najboljem izdanju. Bilo bi izvrsno kao posljednja ikada priča Zagora ali hvala bogu Zagor je besmrtan :D
A nikom nije palo na pamet da je sam naslov stripa zamka... da sve počinje i završava se sa ludilom, i da ni na šta ne možeš da se ukačiš, ili da tvrdiš da je išta 100% tako. možda je i sam zagor demon ludila, možda je cela stvar njegova borba sa unutrašnjim strahovima, opsesijama, dok ne eskalira u samo ludilo.
Zanimljiva je i ta poslednja tabla, koja se završava šizofreno. šizofrenija 1-jelen koji priča šizofrenija 2-opominje zagora da životinje ne pričaju, i sledi punch, gde se oni ''šale'' sa zagorom, a on sa šizo-kezom maše entitetima koje samo on vidi...
znači, još jedna od varijanti je da nije paralelni univerzum, niti noćna mora, nit da je mrtav, već samo poludeo (voices & shit).
Ne, nije to nikakav san ili ludilo ili slicno. U SBE je Demon ludila integriran kao prica iz paralelne dimenzije. To je potvrdjeno i u aktuelnom specijalu Znit 666, kao i u Bosellijevom Hellingenu. Takodje i u Nathan Neveru.
a mozda su sva objasnjenja sizofrena, luda i sl. mozda pisac nije hteo da kaze nista vise od onoga sto vidimo. mozda je sve tako zato sto je - tako. primera radi, u intervjuu marka selica sa paolom barbato u kojem on iznosi teoriju (razradjivanu na ovom forumu) o stripu "preko praga", ona mu odgovara: "izvini, tvoje tumacenje je totalno pogresno..." i onda daje mnogo jednostavnije i lakse objasnjenje cele price koje bi mogao da vidi i prosecan citalac bez neke potkovanosti knjizevnom teorijom.
Jesu, precijenjeni su a svaka cigla od epizode mora ići pod povećalo i oko nje se lomiti koplja. Slažem se s nagorovim uvodnim postom, Sclavi je želio stvoriti spektakl i najdužu epizodu i kao da se sprdao s radnjom u njoj. Boselli je još gori, bolesna težnja da epizoda bude nešto novo je kao mač sa dvije oštrice. Ja volim realnije epizode i zato mi se ova ne sviđe i smiješno mi je ovoliko tupljenje o njoj, ispisano je 100 stranica garant. Isto tako i ike666 pravilno zbori, ta je epizoda, kakva je da je već, trebala biti kraj Hellingena u serijalu. Ali, dobra baza čitatelja postoji i sve će se raditi da ona ostane, pa Hellingen doživjeti i jubilarno 10. pojavljivanje, čak se ne bih čudio i kad bi dobio pozitivnu ulogu na kraju. Ono "na kraju" jer kraja nema
Ne kužim što je resetom solar želio postići, neće ovo dobaciti ni do 30 glasova, ljudima se ne otvara ovaj topic više.
Apsolutno nema smisla voditi Zagorove junake i antijunake poput Hellingena u metafiziku, gdje njihova smrt ne predstavlja ništa osim kraj pojedine epizode, a svi znamo da će se ponovo vratiti u nekom obliku. To je karakteristično za američke superheroes stripove, a ja se nadam da to nije i neće postati Zagor. To ne zamjeram Sclaviju koji ga je otpravio sa stilom već Boselliju i Burattiniju koji ga siluju umjesto da smisle nekog drugog karizmatičnog negativca.
Demoni su najvažnija struktura za razumijevanje Zagora, u njima je sadržana esencija samog Zagora. U 500 i nešto stranica Sclavi je stavio, dekonstruirao i ponovo sastavio srž Zagora, što su neki autori kroz cijelu svoju karijeru na serijalu pokušavali uraditi i još im ne polazi za rukom, čak se i gube u svemu tome.