Trebate kao ja, čitati strip i ako vam se svidi, sačuvati ga, a ako ne, staviti u stari papir na recikliranje.
Čitao sam da tako japanci rade sa mangama.
Mislim da se mnogi kod očuvanja stripova vode time što će kasnije te iste stripove, ili neke od njih, prodati, pa je bolje prodati ih u što boljem stanju i ne habati ih previše, jer se zna da kao i kod automobila, to spušta cenu. Tako sam kupio jedan polovan strip koji je kao nov kupio ali se oštetio hrbat u prevozu, iako mi je to u početku smetalo, brzo sam prešao preko toga. Jer ja taj strip realno nisam kupio zbog glupog hrbata, već zbog predivnog crteža i poruke koju strip nosi između korica.
Što se mene tiče, nemam neku bog-zna-kako veliku kolekciju u odnosu na mnoge forumaše, a do sada, i za sada i nisam sve ni pročitao niti išta prodavao... Što se kiosk stripova tiče, oni su i namenjeni casual čitanju, dok su veliki, tvrdokoričeni stripovi ipak robusni i prosto zahtevaju pažnju prilikom čitanja / listanja, ili što bi neki rekli: odišu monumentalnošću. Od kada čitam stripove i u digitalnom obliku, manje se živciram nego dok sam ih čitao samo na papiru - na kraju krajeva, osećaj katarze i užitka nakon dobrog stripa je mnogo važniji nego izgled samog stripa.
Iskreno, da uspem nekoga od ukućana ili prijatelja da nagovorim da pročita barem jedan strip a da se ta ista osoba oduševi pročitanim i zatraži mi još, ne bih se bunio da mi vrati strip izmašćen ili malo iscepan, iako je kod stripa kao vizuelnog medija problem upravo u tome što pocepan ili zamrljan kadar kvari doživljaj, kao da film ''secka'' ili knjiga ima iscepanu / ižvrljanu stranicu.
Ali problem je što niko neće da ih čita. Ja ne bih baš da kupujem i gomilam stotine eura na polici da bih samo ja čitao a svi ostali izbegavali da im pozajmim stripove kao da su kuga. Imati ogromnu kolekciju samo za sebe je glupo. Bolje je čitati i u digitalnom obliku pa najbolje stvari nabaviti na papiru, nego gomilati papir kao hrčak a ako niko osim tebe neće da čita, a ti obrneš svaki strip svake prestupne godine, onda to gubi smisao.
Pa sad, da budem iskren, otkako pohodim ovaj forum više vodim računa o stanju stripova nego nekad. Nisam bolesni glancerogeni ovisnik, ali svakako sam pooštrio kriterije. Nekad mi trag kemijske nije smetao, sad kad to vidim naježim se, a da ne govorim o selotejpu (pogotovo onom masnom što ostavi žuto). Ipak, stripove isključivo skupljam za sebe, ne da bih se drugima hvalio. Nigdje ne govorim koliko ih imam (a ima ih ohoho i još nekoliko ), niti ih fotografiram, nemam namjere. Čemu?
Ali eto, da se zna - skupio sam već sve LMS/ZS i Alan Ford, plus još neke rare edicije, ali eto, ove spomenute su mnogima san snova . AF je tu negdje blizu Ivanl-ovima po stanju.
Opsesija i najmanjim oštećenjem stripa/knjige/dvd primjerka ne samo da nije ograničena na vrstu kolekcionarstva, već ni na same kolekcionare. Osobno imam prijatelja koji nije kolekcionar stripova, ima tek oko 20ak primjeraka mangi i par Fibrinih izdanja, ali je abnormalan po tom pitanju.
Mene osobno sve više boli k za to jer je život em prekratak em prelijep da bi svom organizmu provocira stres i anksioznost jednom tako nebitnom stvari.
Ima tu naznaka blagog OCD-a, no to se može kontrolirati.
Najvolim na polici vidjeti strip kojem se na hrbatu vide tragovi korištenja. To znači da se taj strip - čitao. Jer, svaka čast forumu, ipak mi je draže stvari koje me zanimaju i koje su mi drage podijeliti sa ljudima sa kojima dijelim svakodnevnicu. Tako da ja svoje stripove posuđujem svima do kojih mi je stalo da ih zainteresiram, ili koji su već u startu zainteresirani. Najljepše je vidjeti na stripu da je otvoren više od jedanput. Znači da ga je više ljudi pročitalo, a možda sam ga i sam više puta pročitao. Kupovina takvog stripa je imala smisao.
da se nadovežem i dam sliku kolekcionarstva gledano sa psihološkog stajališta.previdim:
kolekcije omogućuju ljudima da ponovno proživljavaju svoje djetinjstvo, da se povežu s razdobljem u prošlosti ili vremena za koje se veoma vežu. njihove kolekcije mogu im pomoći da olakšaju nesigurnost i anksioznost zbog gubitka dijela sebe i zadržavanja prošlosti - neki skupljaju zbog uzbuđenja 'lova'.prikupljanje je slično kao potraga, cjeloživotna potraga koja nikada ne može biti potpuna - prikupljanje može pružiti psihološku sigurnost popunjavanjem dijela sebe za koju osoba osjeća da joj nedostaje ili da je bez značenja - prilikom prikupljanja, osoba eksperimentira s uređenjem, organiziranjem i prezentiranje dijela svijeta koji mu služi za pružanje sigurnosne zone, skloništa gdje se strahovi smiruju i nesigurnost kontrolira - motivi nisu međusobno isključivi; umjesto toga, različiti motivi kombiniraju se u svakom kolekcionaru iz mnogih razloga
Je li se još nekome čini da je Šaš u stvari dr Gruden?
Netko je gore spominjao posudbu stripova. Svaka čast altruizmu, ali s obzirom da neki vrate strip s tragovima Nutelle ili majoneze, ili razvale hrbat, a neki ni ne vrate posuđeno, ja osobno svoje ne dam nikome. Jer, ako tim osobama nije dovoljna višekratna molba da paze na strip, onda ne mogu davati nešto što skupljam s posebnim žarom. Prije bih dao krv kome treba nego strip.
Je li se još nekome čini da je Šaš u stvari dr Gruden?
Netko je gore spominjao posudbu stripova. Svaka čast altruizmu, ali s obzirom da neki vrate strip s tragovima Nutelle ili majoneze, ili razvale hrbat, a neki ni ne vrate posuđeno, ja osobno svoje ne dam nikome. Jer, ako tim osobama nije dovoljna višekratna molba da paze na strip, onda ne mogu davati nešto što skupljam s posebnim žarom. Prije bih dao krv kome treba nego strip.
E ovo mi se posebno svida, od svih dosad kvazi-psiho-dijagnoza. Rade bi krvi dao kome treba, nego strip!
Pa sad, da budem iskren, otkako pohodim ovaj forum više vodim računa o stanju stripova nego nekad. Nisam bolesni glancerogeni ovisnik, ali svakako sam pooštrio kriterije. Nekad mi trag kemijske nije smetao, sad kad to vidim naježim se, a da ne govorim o selotejpu (pogotovo onom masnom što ostavi žuto). Ipak, stripove isključivo skupljam za sebe, ne da bih se drugima hvalio. Nigdje ne govorim koliko ih imam (a ima ih ohoho i još nekoliko ), niti ih fotografiram, nemam namjere. Čemu?
Ali eto, da se zna - skupio sam već sve LMS/ZS i Alan Ford, plus još neke rare edicije, ali eto, ove spomenute su mnogima san snova . AF je tu negdje blizu Ivanl-ovima po stanju.
Je li se još nekome čini da je Šaš u stvari dr Gruden?
Netko je gore spominjao posudbu stripova. Svaka čast altruizmu, ali s obzirom da neki vrate strip s tragovima Nutelle ili majoneze, ili razvale hrbat, a neki ni ne vrate posuđeno, ja osobno svoje ne dam nikome. Jer, ako tim osobama nije dovoljna višekratna molba da paze na strip, onda ne mogu davati nešto što skupljam s posebnim žarom. Prije bih dao krv kome treba nego strip.
E ovo mi se posebno svida, od svih dosad kvazi-psiho-dijagnoza. Rade bi krvi dao kome treba, nego strip!
Eh... I danas imam traume otkad sam prije puno godina bratiću posudio jedan LMS Zagor (mislim da je bio Stari sat). Ja mu lijepo napomenem - ne savijaj, nemoj držati blizu hrane ili tekućina, a on mi ga vrati s tragovima slanine. Pa kad ga nisam onda zadavio neću nikada. Jedva sam godinama kasnije nabavio drugi tako očuvan. Tu je negdje i prelomilo da više nikome ne davam stripove.
Treba citat u kupovat stripove, to su jako dragocjena literarna djela koja se trebaju cuvat... Mada ne treba sada pretjerivat, kolekcija je kolekcija i ne treba se sada redat dupli brojevi ili pazit na svaki dio jer eto tesko odrzavati materijalne stvari da ostanu tip top, narocito papir... Ali kada jednom krenes sa citanjem, onda je gotovo, to ubrzo postane kolekcija poslije i dio tebe od kojeg je se tesko odvojiti...
Eto ja sam jako vezan za svoje knjige i stripove i ne volim da mijenjam niti da imam duplake, mozda ako su naslovnice i edicije drugcije e to je onda druga stvar. Uzimam za primjer Zagor klasik ediciju koju uzimam jer volim da imam npr. epizodu od 4 sveske u jednoj knjizi, ali sada da redam 10 istih brojeva iste edicije, e to je vec bacanje para i dzaba pretrpavanje prostora koji muze da sluzi za mnogo bolje stvari...
A zamisli ovo - kupiš strip i nepročitanog ga staviš na policu. Ne znam, nekakav Mark. I onda za 67 godina uzmeš taj strip jer ti se baš čita Mark, kreneš ga čitati i - skužiš da fali par strana u sredini! Šok 1:Cijelo vrijeme si imao nepotpun strip. Šok2:Koliko li još takvih stripova imaš?! Nakon toga slijedi groznica, znojenje, bunilo i bolna smrt. Dijagnoza:Falicus stranicus u neprocitanus comicus mortis causa.
Svaki strip se po primitku prelista tako da nema faličnih na polici.
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
Opsesija i najmanjim oštećenjem stripa/knjige/dvd primjerka ne samo da nije ograničena na vrstu kolekcionarstva, već ni na same kolekcionare. Osobno imam prijatelja koji nije kolekcionar stripova, ima tek oko 20ak primjeraka mangi i par Fibrinih izdanja, ali je abnormalan po tom pitanju.
Mene osobno sve više boli k za to jer je život em prekratak em prelijep da bi svom organizmu provocira stres i anksioznost jednom tako nebitnom stvari.
Ima tu naznaka blagog OCD-a, no to se može kontrolirati.
Mislim da se tako treba postaviti, nećeš nešto za što daješ 50-100 e bacati po podu ali nećeš ni nabijati sebi stres ako se malo ošteti.
Uopšte to nije poremećaj "velike većine stripaša". Velika većina nema nikakav problem, čita i skuplja stripove u zdravom ritmu, odnosi se prema tom hobiju sasvim normalno i pored njega živi raznovrsan život. A da postoji manjina koja ima sitne ili krupnije "bolesti", to svakako, s tim se treba boriti jer nije normalno da se osoba toliko stresira oko toga da li je hrbat nagnječen i hoće li izbiti požar, ljudi liječite se jebote :D
Stripove čitam u svakoj prigodi i na svakoj lokaciji.....biritja, plaža, WC, itd...
Stripove često koristim kao uteg prilikom nekog popravka ili slično
Stripove POSUĐUJEM, jer mislim da je to nešto najbitnije šta jedan stripofil može učiniti za strip scenu, puno više nego duplirati iste.
Najsretniji sam kad kupim neki strip na znatnom sniženju zato jer ima fleku od kave unutra ili mu je hrbat malo natučen.
Jedini vid oštećenja koji me smeta je kad stranice ispadnu, sve ostalo prolazi
Vrećice prezirem JAKO.....ali mi je jasno.....opet, jedna od najdražih stvari mi je bezciljno uzimati stripove sa police i samo ih malo listati stojeći pored polica i vraćati na mjesto, a to s vrećicama ne bi bilo moguće samo tako.
Stripove koji su kupljeni samo da stoje i koje osoba ne pročita prezirem JAČE.......i nije mi jasno......
Dakle u mojem slučaju.....Ljubav ili poremećaj, definitivno LJUBAV
The sea was angry that day, my friends - like an old man trying to send back soup in a deli.