I ja volim čitati Zagora ali ovaj kolor je skroz bezveze. Izdanje savršeno a kolor sramotan. Dobro je netko napisao slikovnica.
Nazalost davno sam to napisao; skupa slikovnica. Posao sam putem nostalgije, mozda malo ishitreno, i onda, s zaljenjem konstatirao da je to prevazideno stivo. Bez ljutnje, moje misljenje. Znam da s ovim navlacim bijes sljedbenika svemocnog Zagora, ali meni su 80% njegovih epizoda, tupilo od nekuzenja...
One najbolje Ferrijeve priče je kolor potpuno uništio... Ili će tek uništiti. Da ne kažem da Gambine i Segnine žvrljotine ne vrijede tih para. Žalim se, a kupujem, Zagor je to :)
pa bolje su mi za čitati crno-bijele epizode od ove bojanke. jednostavno mi smeta taj loš kolor i odbija me. baš sam usporedio obojane kadrove za crno-bijelim, moja baka bi to bolje obojala a ima 85 godina. kad usporediš taj kolor sa drugim izdanjima pogotovo sa dragonerom pitaš se tko se to igrao sa bojicama
Kolor je neminovno los na Zagoru, nas nakladnik s tim nema nista, ali zbilja je pitanje tko se u Italiji igrao s bojicama. Nego meni nije samo kolor u pitanju, jbg. zbilja mi se cine prevazidene price. A kupujem cak i Ludensove debeljuce, koje cak i malo bolje mogu 'prozvakati' u c/b varijanti, za koju je Zagor i raden u konacnici.
pa bolje su mi za čitati crno-bijele epizode od ove bojanke. jednostavno mi smeta taj loš kolor i odbija me. baš sam usporedio obojane kadrove za crno-bijelim, moja baka bi to bolje obojala a ima 85 godina. kad usporediš taj kolor sa drugim izdanjima pogotovo sa dragonerom pitaš se tko se to igrao sa bojicama
Kolor je neminovno los na Zagoru, nas nakladnik s tim nema nista, ali zbilja je pitanje tko se u Italiji igrao s bojicama.
Pa to je Republikino izdanje koje je u Italiji izlazilo u ludom ritmu, svakih 7 dana po jeftinoj cijeni tako da tu nije bilo vremena za neki kvalitetni kolor, to je išlo ko na pokretnoj traci.
Profesionalni koloristi mjesecima rade na pojedinom stripu ali to onda i košta. Naravno ovdje govorim isključivo o Italiji.
Kolor je neminovno los na Zagoru, nas nakladnik s tim nema nista, ali zbilja je pitanje tko se u Italiji igrao s bojicama.
Pa to je Republikino izdanje koje je u Italiji izlazilo u ludom ritmu, svakih 7 dana po jeftinoj cijeni tako da tu nije bilo vremena za neki kvalitetni kolor, to je išlo ko na pokretnoj traci.
Profesionalni koloristi mjesecima rade na pojedinom stripu ali to onda i košta. Naravno ovdje govorim isključivo o Italiji.
Naravno. Naravno. Ritam izlazaka tog izdanja jest bio prebrz, ali nije im opravdanje za onaj nemusti, rekao bi 'rijetki' kolor. Jednostavsn i odraden ala...
Galep i Ferri nedodirljive legende, a crtali su 'ruku na srce' najblaze receno prosjecno. Ali atribut maestro je tu. Jbg. sto je onda recimo, Roberto Raviola?
Galep i Ferri nedodirljive legende, a crtali su 'ruku na srce' najblaze receno prosjecno. Ali atribut maestro je tu. Jbg. sto je onda recimo, Roberto Raviola?
To je mana svih starijih Bonelli crtača! Od starije garde jedino Bignotti nije imao taj problem, a i on je mlađi od Ferrija, Galepa ili npr. Gambe.
Prije su crtači radili više tabli i brže crtali. Nije da nisu znali, već su bili drugačiji zahtjevi, a stripovi su obilovali didaskaljama gdje se prepričavalo pola priče.
Sve stoji. Nego bas me 'zicne' kad se za te stare crtace, koje smo spomenuli,a koji su upravo i samo korektni, upotrijebi epitet 'maestro'. Bar Bonelli produkcije sto se tice. Pa sto su onda jedan Stano,Villa,Brindisi,De Angelis...da ne kazem Castellini.