Joker je mrtav. U to nema sumnje. Ali još je misterij je li mu Batman konačno slomio štrkljavi vrat ili je to učinila neka druga zlokobna sila u Gotham Cityju. Problem je što se Batman ne može sjetiti… I što više uranja u taj zakučasti slučaj, to više sumnja u sve što otkriva. Dakle, ima li bolje osobe da ga izvede na pravi put od… Johna Constantinea? Problem je u tome što John voli dobar misterij, ali još se i više voli poigravati ljudskim umovima. I tako će, uz Johnovu “pomoć”, njih dvojica zaroniti u odbojno podzemlje Gothama, dok jure prema zapanjujućoj istini o tome tko je ubio Jokera.
Batman 12 • Prokleti • 176 stranica • Kolor • 240 x 307 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Brian Azzarello • Crtež Lee Bermejo • Prijevod Nikola Pezić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 12.11.2019. • Cijena 150 Kn
Lep crtež ali isto tako meni u top tri najgora Betmena ikad. Ali s obzirom da postoje i oni kojima Betmen Vampir nije đubre, onda će i ovo nekom da valja.
Batman - Damned je najgori Bets kog sam ikad pročitao. Bez konkurencije. Ovo je takvo pseudofilozofsko kvaziintelektualno izdrkavanje da sam tokom čitanja bukvalno postajao sve bjesniji i bjesniji, ne sjećam se kad sam tokom čitanja stripa bukvalno pizdio (možda kad sam čitao Zagor - Poruke smrti ili kako se već zvaše prije nekoliko godina). Ništa mi nije značilo ni što je u crtež uloženo toliko energije, jer ga ne mogu tokom čitanja toliko razdvojiti od priče da bar kažem "e, uživao sam u crtežu". Nisam. Jednostavno sam pizdio i to je to.
Izdanje vrhunsko, strip preloš. Crtež klasični Bermejo i najgori Azzarello ikad. Šteta što se Bermejo uporno troši na (naj)stupidnije scenarije (vlastite i Azzarellove). Samo za hard core Bats fanove i slagače po polici.
Realno, svi ovi Batmani su isključivo za ljubitelje Batmana. Osim Godine prve i Mračnog viteze, i one Lude ljubavi od Darkwooda. Stripoteka je objavljivala Gaimanovog Batmana i Bijelog viteza i nakon prvog nastavka se već vidjelo da je riječ o prilično nečitljivim stripovima. Ja bi rado pročitao nekog normalnog Batmana, a ovo šta dolazi od nas su sve turboambiciozne i turboozbiljne priče koje se (bar meni) uvijek sruše pod velikim očekivanjima koja same sebi zadaju. Nikad tu nema da Batman hvata negativca ili rješava slučaj nego je svaki album "groundbreaking". Kao kad bi npr. svaki, ali baš svaki Dilan bio Dok nas smrt ne rastavi, ili svaki Zagor da je kao Zagor priča.
Znači ti bi neke zaboravljive leve i nevažne Betmene. Poenta i jeste da pošto nema šanse da se isprati čitava DC produkcija, izbace najznačajniji, pa i time i neki out of the box albumi, jer oni najlakše funkcionišu sami po sebi bez neke potrebe da se bude u toku sa kontinuiranom sagom. Gaimanov Batman je sve samo ne nečitljiv, ne znam šta ti je tu zbunjujuće. Probaj Earth One, ako ti je već Godina prva bila dobra.
Meni Muk uopšte tu ne spada. Jeste da je u načelu standalone, ali plejada likova, kako protivnika tako i prijatelja...može da bude opterećujuće za čitaoca koji se baš i ne sreće često sa Batmanom.
Nažalost moram se složiti da je priča ovoga Batmana, teško je reći loša, možda teška? Filozofska na kvadrat, sigurno. Sačekat ću nekoga ko se kuži u te stvari da napiše nekakav osvrt koji će dati nekakav drugi smisao. Zahvaljujući južini ići će ovo brzo na drugo čitanje;) E ali crtež!!!! Scena na groblju sa Swamp thingom!!! Svaka stranica je remek djelo.
Stvar ukusa jbg. Nije loše nego je bas bas nekanomsko i dira neke svete krave koje generalno ne bi smeo, a još ide kvazi-filosofski u mračnim pravcima bez konkretnog zajljučka, Hellblazer style. Neko će ceniti neko neće. Nema sredine. Evo kako sam je komentarisao pre par sedmica na DW:
"Progutao sinoć. Crtež je van svake rasprave i pameti, apsolutni emotivni koitus fetišistima crteža. Ali priča... oduvala me je, shebala, šokirala, rastočila. Delirijumski psihić i jezovnički horor. Ne smem da preporučim jer je stvarno od onih tipova priča koje će se ili obožavati ili mrzeti.
Ugl. nastavak Džokera i prati sličan fazon pričanja. Umesto Džonija Frosta i ulično-mafijaške percepcije, naraciju vodi Konstantin te komplet priča prima magijsku i pakleno filosofsku perspektivu (i njegov univerzum) na jakim drogama. Meni lično mnoooogoo bolje od inače vrlo dobrog Džokera (koji se diže za nekoliko nivoa kada ga čitaš u većem formatu. Darkwoodov TPB Džoker je jedino njihovo izdanje koje mi je tuga za gledanje) i definitivno moj top10 Betiša.
Apsolutna preporuka...ma ne, ne smem. Niti bih da se pozivam na bilo kakve detalje iz price. Ovo je šteta da se čita sa ikakvim predznanjem."
Ja bi rado pročitao nekog normalnog Batmana, a ovo šta dolazi od nas su sve turboambiciozne i turboozbiljne priče koje se (bar meni) uvijek sruše pod velikim očekivanjima koja same sebi zadaju. Nikad tu nema da Batman hvata negativca ili rješava slučaj nego je svaki album "groundbreaking". Kao kad bi npr. svaki, ali baš svaki Dilan bio Dok nas smrt ne rastavi, ili svaki Zagor da je kao Zagor priča.
odlično zapažanje. Više je puta bila priča u stilu daj nekog klasičnog Batmana, da riješava slučaj, da ima Alfreda, pokojeg negativca, pa Gordona itd. Ono..klasika. ALi takvih stvarno nema puno. Svi su ili revolucionarini/pokušavaju bit nešto sasvim drukčije, ili su pak takvi da je potrebno detaljno poznavanje kompletnog redovnog serijala i likova da bi se pohvatalo tko je uopće tko i kakve veze imaju jedni s drugima (HUsh recimo)