"Umro je Mustafa Nadarević; nestaje i već nedostaje još jedan važan mozaični fragment u mojem osobnom pogledu na naše glumište, a siguran sam i u memoriji sviju nas. Kad sam 69. došao iz Splita na studij u Zagreb i pasionirano počeo gledati bezmalo sve predstave u zagrebačkim teatrima, Mustafa mi se nije činio bog zna što. U svojim dvadesetima bio je baš lijep muškarac i ta ga je ljepota, čini se, predodređivala za jedan tip uloga (zapravo stereotip) . U usporedbi s Šerbedžijom i Vidovićem, i njihovim ulogama u Zuppinu Teatru &td, zapravo je bio glumački blijed. A onda je već potkraj svojih dvadesetih naglo počeo gubiti kosu, u ranim tridesetima već je posve oćelavio. Većina bi glumaca, toliko ovisnih o fizičkim performansama, to doživjela kao katastrofu. Mustafa ne; prestao biti ženskasto lijep i glumački proradio. Spreman na ironiju prema svemu, zafrkanciju i na svoj račun. Spreman na psihološka poniranja u dubine. Ta ljepota na prvu loptu samo ga je sputavala. Postao je spreman na istraživanja, kompleksan. Veličanstven glumac! Kad se sjetim samo Dunda Maroja i Cirana u HNK u kasnim sedamdesetim? Glumačko čarobnjaštvo. Išao je potom niz glavnih kazališnih, filmskih i televizijskih uloga, po kojima ga i da nas svi znaju, diljem Jugoslavije. Adio dragi Mujice, žao mi je što se nismo više družili ❤️"
zaista legenda njegov leone je nenadmašan a scena iz oca na službenom putu, ona pijanka, to je da se smrzneš neka mu je laka zemlja a zaboravit ga se neće
if you tolerate this, then your children will be next