Bas mi je drago sto ti se svidio ovaj sjajni strip! Mozda i ova recenzija potakne ostale da pokupuju sve zalihe, i da krenemo ka jos 7 epizoda. Ponovo cu po ko zna koji put izraziti cudenje i zaljenje sto ovaj serijal nije sire prepoznat. Tim vise sto mu je cijena nikakva. Diskontna. Bagatelna. Ovo mi je primarna zelja u buducem izdavastvu Fibre, nastavak Jerome-a. Makar u 100 primjeraka po vecoj cijeni. Pa ima nas valjda 100 koji bi ovo uzeli. Evo ja cu par komada, kao Teller...
Odlična recenzija Spock. Ostavio sam i komentar. Jerome je jedan od stripova zbog kojih volim BD.
Hvala, iako nije bilo teško smisliti što napisati s obzirom da sam recenzijom obuhvatio 5 albuma i jednu kratku priču. Kao što sam i napisao u zanimljivostima, anto je za sve kriv! Nisam ni sumnjao da ćeš ostaviti komentar!
Pa da znas da si u pravu. U poplavi svega i svacega na site-o stripovima, mogli bi malo vise pricati, upravo o stripovima. Tako da tvoj prijedlog stoji, i mogao bi se lagano uhvatiti price o onome sto nam je najdraze i zbog cega smo ovdje...
Bas mi je drago sto ti se svidio ovaj sjajni strip! Mozda i ova recenzija potakne ostale da pokupuju sve zalihe, i da krenemo ka jos 7 epizoda. Ponovo cu po ko zna koji put izraziti cudenje i zaljenje sto ovaj serijal nije sire prepoznat. Tim vise sto mu je cijena nikakva. Diskontna. Bagatelna. Ovo mi je primarna zelja u buducem izdavastvu Fibre, nastavak Jerome-a. Makar u 100 primjeraka po vecoj cijeni. Pa ima nas valjda 100 koji bi ovo uzeli. Evo ja cu par komada, kao Teller...
+1
Ostavio i komentar na recenziju.
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
Kako sam i obećao Antu, nastavio sam sa Jérômeom gdje sam stao nakon prve knjige i recenzije. Kao i za prvu knjigu, planiram ove kratke komentare pretvoriti u recenziju druge knjige ovog serijala:
6. album: Zelda
Scenarij: Alain Dodier Crtež: Alain Dodier
Broj stranica: 46
Zanimljivosti: - Ovaj šesti album je originalno izašao u kolovozu 1989. - U impressumu Fibrinog izdanja stoji da su scenarij za ovaj svezak napisali Makyo i Serge La Tendre, ali to bi trebao biti krivi podatak i ovaj album bi trebao biti čisto Dodierovih ruku djelo. - Epizoda je svojevrsna posveta Rudolphu Valentinu, filmskoj zvijezdi 1920-ih godina i jedna od najvećih ličnosti ere nijemog filma. Valentinova smrt u dobi od 31 godinu izazvala je dotada nezapamćenu masovnu histeriju među obožavataljicama, pretvorivši ga u jednu prvih ikona Hollywooda. - Saznajemo puno ime Jérômeove družice Babette, koja se zove Élisabeth Kalouguine.
Kratki sadržaj: Pomažući svojim istragama susjedi proročici u elegantnim prevarama naivnih sugrađana, spletom čudnih slučajnosti, Jerome i susjeda Zelda su upleteni u istragu ubojstava srednjovječnih žena koje potresaju Pariz. Samo što samoprozvana proročica umjetničkog imena Zelda ne vidi vlastitu smrt u svojoj kristalnoj kugli, a trebala bi...
Komentar: Još jedna za ovaj serijal tako tipično simpatična epizoda s puno šašavih scena, ali i gomilom slučajnih, sudbinski povezanih događaja koje se tako fluidno nadovezuju da bi se na kraju sve spojilo u jednu koherentnu cjelinu. Baš me fascinira ta ležerna, a istovremeno ozbiljna atmosfera s tako živopisnim, simpatičnim, a opet tako realnim likovima. Crtež mi nije na nivou prethodnih albuma, dok mi je kolor odličan s izraženim bojama koje dodatno potenciraju emocije tog trenutka i scene iz priče. Jednostavno, ovaj strip je pravi pogodak za mene i jedva čekam uzeti sljedeći album u ruke, a to je najbolja ocjena.
@RadioClash: Mislim da nije iako nisam gledao Poltergeista. Ovdje nema nikakvih fantastičnih elemenata, već je odmah jasno da je Zelda lukava prevarantica koja "pomaže" ljudima u životnim odlukama zahvaljujući Jeromeovim informacijama. Ime je uzela iz filmske uloge gdje je glumila sa slavnim glumcem obožavanim od ženskog dijela publike, koji je potpuno i tajnovito nestao iz javnosti u jeku najveće popularnosti.
- Ovaj sedmi album je originalno izašao u svibnju 1991.
Kratki sadržaj: Nakon što prisustvuje neuspjelom pokušaju pljačke banke, Jérôme sprječava policajca da puca u pljačkaša, što ga dovede do pritvora s tim istim pljačkašem, gdje sazna tužnu ljudsku priču samohranog oca. Budući joj je otac završio u zatvoru, maloljetna kćer Miléna bježi iz škole koju je pohađala jer je trebala završiti u domu za djecu bez roditelja. Naš junak, oslobođen sumnje u pomaganje pljačkašu, odluči besplatno pomoći nesretnom ocu i pronaći njegovu odbjeglu kćer.
Komentar: Priča koja je odmah od samog početka očigledno drugačija od svega do sada u ovom serijalu. Odmah nam je dano do znanja koliki je humanist s osjećajem za pravdu i ogromnom količinom empatije naš smotani junak. Dodier nam ovdje na lagan, pa i komičan način pokazuje kako ništa na ovom svijetu nije crno i bijelo, a jedan pljačkaš može biti puno kvalitetnija osoba od većine uglednih građana. Jérômeova zgodna djevojka Babette ima zapaženu ulogu, a njeno konstantno prigovaranje pokazuje realnu i sveprisutnu žensku upornost u pokušaju mijenjanja svog dragog po svojim zamislima, odnosno prilagođavanja svega sebi, a ne sebe drugima. Uz nesretnu djevojčicu u bijegu imamo širok raspon raznih likova od kojih se posebno ističu dvojica tupave braće lažnih zlikovaca, a Dodier nas upoznaje s prljavim životom emigranata (u ovom slučaju Rumunja i Mađara) u Francuskoj krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Moram naglasiti da je prilično teško predvidjeti smjer kojim će se ova priča rasplesti, već se čita u jednom dahu s pomiješanim osjećajima. Tešku temu Dodier olakšava s dosta solidnog humora, a (za razliku od prethodnog) u ovom albumu nemam zamjerki na crtež koji vjerodostojno prati događaje i reakcije velikog broja različitih, živopisnih likova, dok kolor standardno i efektno naglašava emocije i događaje prilično kričavim bojama. Super!
- Ovaj osmi album je originalno izašao u rujnu (septembru) 1992. - Treći put u serijalu da se radnja priče odvija na obalama Atlantika, u blizini Dunkerquea, gdje živi Jérômeov ujak s obitelji. U stvari, Dodier je iz Dunkerquea i on je sam objasnio da ne voli putovati, već mu je lakše smjestiti radnju na poznato mjesto, pa se ne može desiti da prizori budu nedorečeni kao npr. u epizodi gdje se srednji dio radnje odvija u Engleskoj (5. album: Igra utroje). - Zbog lakšeg shvaćanja kompletne problematike oko Jérômeovih roditelja i djetinjstva, preporučam najprije pročitati već spomenuti peti album: Igra utroje.
Kratki sadržaj: Jérômeov prijatelj iz djetinjstva, bogati industrijalčev sin angažira našeg detektiva da čuva njegovu obitelj nekoliko dana dok se on i njegov otac ne vrate s poslovnog puta, budući im se oko kuće mota sumnjivi beskućnik. Samo što se Jérôme ne može ograničiti samo na zaštitu, već mora gurati nos gdje mu nije mjesto.
Komentar: Ovo mi je najbolji album do sada. Priča je toliko nepredvidljiva i uzbudljiva da je njeno prvo čitanje bila istinska uživancija kakvu odavno nisam doživio pri čitanju nekog stripa. Vidim da na "bedetheque" stranici većina narednih epizoda ima bolje ocjene od ove, a ja se pitam: "Pa zar može bolje?" Priča započinje prologom kojim nas Dodier odmah upoznaje s glavnom temom, a nakon nekoliko stranica vidimo kako se napuhani industrijalčev sin sjetio smotanog prijatelja iz djetinjstva, za kojeg je načuo da je postao detektiv. Nakon toga se radnja prebacuje u Pariz, gdje pratimo Jérômeovo neuspješno polaganje vozačkog ispita. Ovdje Babette ima potpuno sporednu ulogu, a ponovno su bitni akteri Jérômeova rodbina iz Berguesa, gdje nam autor daje dodatne elemente u slagalici njihovih međusobnih odnosa. Scena u kojoj se naš junak prisjeća neprijatnog događaja iz djetinjstva uvelike dobiva na značaju kada se dođe do finalnog rješenja misterije oko čudnog beskućnika. S tom scenom nam Dodier pokazuje koliko djeca mogu biti okrutna prema drugoj djeci u svojoj iskrenosti, kao i kako ta dječja prepucavanja mogu imati dugoročne posljedice. Ponovno vidimo koliko je blentavi Jérôme čovjek koji je poprilično opterećen utegom iz djetinjstva, odnosno činjenicom što praktički nema roditelje. Unatoč svemu, u njemu nema ni trunke želje za osvetoljubivošću i vraćanja milo za drago nekome tko ga je omalovažavao, čak i kada ima "poker asova u rukama". Tim činom Dodier veliča skromnost, dobrohotnost, velikodušnost i milosrdnost, čime još jednom pokazuje u čemu se očitava prava veličina čovjeka, unatoč svim njegovim manama.
ove spokove mini recenzije su praznik za čitanje; šteta što je bonelijevac,kako bi bilo lepo čitati i osvrte nekih drugih stripova, amera,francuza,mangi...
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Pa pomalo Antoane, proširit će vjerojatno vidike sa vremenom. BTW, drago mi je da se piše o Jeromeu, meni je taj strip jako dobro legao, em je napet, em je fin crtež, em je za sve uzraste, em u odličnom izdanju po super cijeni.....i dalje, ne kužim gdje je zapelo.... :(
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
- Ovaj deveti album je originalno izašao u studenom (novembru) 1993. - Radnja priče se odvija krajem studenog 1992. - Poitevinska močvara u kojoj se dijelom odvija radnja bi se trebala nalaziti u jugozapadnom dijelu Francuske, između Nantesa i Bordeauxa. Mjesto imenom St-Denis-le-Gué, spomenuto u stripu nisam pronašao.
Kratki sadržaj: Jérôme je otet, a njegov stan potpuno uništen od ljudi koji su očigledno nešto tražili prije nego su ga oteli. Njegova zaručnica Babette, susjeda i navodni medij Zelda i domarka Rosa uzimaju stvar u svoje ruke u pokušaju pronalaska omiljenog istražitelja.
Komentar: Dodier još jednom iznenađuje s potpuno neočekivanom pričom. Ovaj put troje stalnih sporednih ženskih likova vode glavnu riječ, dok se naš "neustrašivi" istražitelj skoro pa ni ne pojavljuje. Baš sam u komentaru na prethodnu epizodu spomenuo kako zgodna Babette ima sporednu ulogu, pa je očigledno Dodier odlučio ispraviti tu nepravdu u ovom broju, pretvorivši je u glavnu junakinju.
Babette Bloche:
Standardno ima tu dosta komičnih elemenata i dijelova od kojih su najupečatljiviji prikazi nesposobnosti i nebrige policajaca. Od ostalog vrijednog spomena, na prvu mi se činila tupava fora sa psom koji se zove Taxi i koja se ponavlja nekoliko puta, ali kad bolje razmislim, ta fora je baš u skladu s cijelim opuštajućim pristupom ovog serijala. Nema tu straha da se nećeš dobro osjećati već nakon jedne pročitane epizode, pa čak bih se usudio reći da ti može "razvedriti dan", a gdje ćeš bolje preporuke od toga. Crtež je opet za nijansu lošiji, ali ovdje mi ni kolor ne spašava situaciju. Nema onih nerealnih kričavih boja koje sam hvalio ranije, a koje su naglašavale emocije i događaje. Potvrdu da je zaista kolor drugačiji (osim mog dojma) sam dobio i na "bedetheque" stranici, po kojoj je od ovog albuma za kolor odgovoran "Studio Cerise".