Pravo je pitanje:razum ili nostalgija? Zapravo, tamo negdje nakon 25-e,pojavljuje se taj omjer, a kako godine više idu omjer nostalgije ide prema gore u odnosu na razum.
Moguce. Rekao bi iz razloga sto je neka glazba, bend ili izvodac jednostavno nedostupan zbog ovog ili onog razloga pa ga se s ceznjom prisjecas. A i godine cine svoje pa neke nama drage prosle momente vracamo kroz glazbu. Narocito ako je glazba u zivotu vrlo vazan segment kao sto primjerice meni osobno jest. Razum je vec posebno pitanje, podlozno drugacijoj raspravi...
Važna mi je samo muzika i ritam, to je kod mene presudno da li je dobra pjesma ili ne. Riječi mi nisu bitne jer me ne pogađaju niti tjeraju na razmišljanje. Nisam emotivan.
što sam stariji to slušam laganije i starije. to je valjda tako.
Ne mora biti. Iskustvo u ovom slucaju glazbeno, ako ga gledamo kroz jedinicu vremena ne mora ici ka sve laganijem pritisku na kocnicu. U smislu smanjivanja brzine i tempa u glazbi. Iako mi je to dugogodisnje glazbeno iskustvo donjelo masu mirnije glazbe koju sam vremenom prigrlio, ostao sam vjeran brzoj i zestokoj glazbi sve do danas. Dapace, jos mi je i draza. Sreca pa bendovi tipa; Judas, Saxon, Accept, Maiden, Megadeth da ne idem u beskonacno nabrajanje jos uvijek jednako dobro i mocno sviraju. (Iako nazalost trenutno uzivo ne svira nitko) Zelim samo kazati da je nevjerovatno dobro sto ti bendovi neprekidno sviraju i stvaraju jos od momenta kad sam ih kao djecak cuo prvi put. Osobno mislim da je to velika sreca i bogatstvo. A naravno i kod ovih pobrojenih grupa ima prekrasnih laganih stvari. Uglavnom ima trenutaka za lagano i onih za zesci tempo. Nekad me udari blues, a nekad ljuti riff. Oboje ima svoje mjesto i svrhu. Nadam se i sto prije uzivo... Neopisivo mi fale koncerti.
Važna mi je samo muzika i ritam, to je kod mene presudno da li je dobra pjesma ili ne. Riječi mi nisu bitne jer me ne pogađaju niti tjeraju na razmišljanje. Nisam emotivan.
Uh, to je gadno. Ne znam kako prokomentirati ovo.. Ono, tekst je bas bitan, jbg, ja smatram. Ne dopiru recimo emocionalno, Stulic ili Balasevic do tebe? Da se zadrzimo na prokleto dobre rijeci velikana, jezika nasih prostora, provucene kroz jednako dobru njihovu glazbu.
Ne dopiru recimo emocionalno, Stulic ili Balasevic do tebe? Da se zadrzimo na prokleto dobre rijeci velikana, jezika nasih prostora, provucene kroz jednako dobru njihovu glazbu.
Ne dopiru, zato sam jedan od rijetkih koji ne uživa u njihovoj muzici, bukvalno nemam nikakvu reakciju. Baš dobar primer je Balaševićeva smrt nedavno, bio sam iznenađen koliko je njegova smrt potresla cijeli region. Mislio sam da je on muzičar kojeg gotive samo malobrojni sladokusci istančanog muzičkog ukusa, očigledno sam se debelo prevario.
Važna mi je samo muzika i ritam, to je kod mene presudno da li je dobra pjesma ili ne. Riječi mi nisu bitne jer me ne pogađaju niti tjeraju na razmišljanje. Nisam emotivan.
Zabunio si se Kralju. Ako su ti melodija i ritam važniji od riječi u muzici onda baš naginješ na emotivnu stranu, a ne obrnuto
U pjesmama je muzika (sve što tu spada: melodija, ritam, promjene tempa, glasnoća itd.) dominantnija u povezivanju sa emocijama od riječi. Oni koji su skloni pozornijem obraćanju pažnje na riječi naginju više na racionalnu stranu.
(Kao eksperiment, tko zna svirati može recimo uzeti neku Balaševićevu baladu, npr. D mol, prebaciti je u D-dur i odsvirati je u ritmu Twist and Shout, pa provjeriti kakve emocije u tom aranžmanu isti ti stihovi u njemu izazivaju u odnosu na originalnu verziju )
Ne dopiru recimo emocionalno, Stulic ili Balasevic do tebe? Da se zadrzimo na prokleto dobre rijeci velikana, jezika nasih prostora, provucene kroz jednako dobru njihovu glazbu.
Ne dopiru, zato sam jedan od rijetkih koji ne uživa u njihovoj muzici, bukvalno nemam nikakvu reakciju. Baš dobar primer je Balaševićeva smrt nedavno, bio sam iznenađen koliko je njegova smrt potresla cijeli region. Mislio sam da je on muzičar kojeg gotive samo malobrojni sladokusci istančanog muzičkog ukusa, očigledno sam se debelo prevario.
Pa nista, jbg. smatram da je to steta za tebe... Sto se smrtnosti i prolaznosti tice, bar ovih meni dragih glazbenika, ne mogu stati razmisljati, sad nakon Doleta, da ce jednom doci kraj i Branimiru Stulicu. Ne zelim niposto da ga ureknem, ne daj Boze, ima vremena, ali to mi je u glavi zadnje dane. Kad se jednom to i dogodi vidjet ces tek tad kako ce to odjeknuti na ovim prostorima, a covjek nije aktivan, (bar koncertno), vec 30 godina. Bilo kako bilo, njihove pjesme ostaju zaista zauvijek. I to u pravom smislu te rijeci.
Važna mi je samo muzika i ritam, to je kod mene presudno da li je dobra pjesma ili ne. Riječi mi nisu bitne jer me ne pogađaju niti tjeraju na razmišljanje. Nisam emotivan.
Zabunio si se Kralju. Ako su ti melodija i ritam važniji od riječi u muzici onda baš naginješ na emotivnu stranu, a ne obrnuto
U pjesmama je muzika (sve što tu spada: melodija, ritam, promjene tempa, glasnoća itd.) dominantnija u povezivanju sa emocijama od riječi. Oni koji su skloni pozornijem obraćanju pažnje na riječi naginju više na racionalnu stranu.
(Kao eksperiment, tko zna svirati može recimo uzeti neku Balaševićevu baladu, npr. D mol, prebaciti je u D-dur i odsvirati je u ritmu Twist and Shout, pa provjeriti kakve emocije u tom aranžmanu isti ti stihovi u njemu izazivaju u odnosu na originalnu verziju )
Meni je oduvijek bilo kod glazbe jednako vazno kako tekst tako i zvucni dio. A kad se sve pogodi onda sreci nema kraja. Za razliku od moje druge velike ljubavi, stripa, gdje me moze odlican crtez kupiti iako prica i ne valja, recimo...
Važna mi je samo muzika i ritam, to je kod mene presudno da li je dobra pjesma ili ne. Riječi mi nisu bitne jer me ne pogađaju niti tjeraju na razmišljanje. Nisam emotivan.
Zabunio si se Kralju. Ako su ti melodija i ritam važniji od riječi u muzici onda baš naginješ na emotivnu stranu, a ne obrnuto
Baš sam htio napisati da sam emotivac i zato me tesktovi ne diraju previše
...prije 10 godina počel sve više slušati romsku glazbu i jednom prilikom pričam ja s ciganima oko neke svirke i pitam kaj znači pojam "kibori" a oni odgovore "svekrva" Meni je ova pjesma vrh, a žašto volim pjesmu koja govori o svekrvi to mi nikad neće biti jasno. Naravno, volim ju zato jer me tekst ne zanima Emotivcima tekstovi definitivno nisu na prvom mjestu.
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
Ne dopiru recimo emocionalno, Stulic ili Balasevic do tebe? Da se zadrzimo na prokleto dobre rijeci velikana, jezika nasih prostora, provucene kroz jednako dobru njihovu glazbu.
Ne dopiru, zato sam jedan od rijetkih koji ne uživa u njihovoj muzici, bukvalno nemam nikakvu reakciju. Baš dobar primer je Balaševićeva smrt nedavno, bio sam iznenađen koliko je njegova smrt potresla cijeli region. Mislio sam da je on muzičar kojeg gotive samo malobrojni sladokusci istančanog muzičkog ukusa, očigledno sam se debelo prevario.
Ha dobro, ja isto volim instrumentale od Oldfielda, Jarrea, Vangelisa...Na kraju krajeva, dobar dio svjetske "ozbiljne" glazbene povijesti su instrumentali. Ali opet, da ti tekst nije nimalo bitan...Ha dobro, vjerujem ti:D:D Ali kužim kaj hoćeš reći, a kod mene je baš obrnuto. Meni pjesma/poezija mora biti otpjevana. Rijetke su pjesme koje su mi odlične, a da nisu otpjevane (Jesenjin npr.) a poezija i proza su mi nebo i zemlja. Balaševićeve pjesme bez glazbe su mi deset puta manje dobre koliko godnjegove riječi bile jake i koliko god njegove vokalne sposobnosti i nisu bile nešto.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero