I realized as I compared [his linework] with everybody’s else lines, that Stan Drake seemed to have created new lines . . . Those lines meant Stan had a variety no one else had. So I jumped on the Stan Drake bandwagon and started to create my own kinds of lines. . . .
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
To su sve pričice jer su bili svi ti crtači neškolovani.
Sa akademskom pozadinom bi itekako mislili na liniju i linije. Dokaz, da je tako: francuski strip crtači koji su praktično svi več desetleća sa akademijom.
To, da je Adams mislio, da je neko "created new lines" je samo dokaz njegovog umjetničkog ograničenja u to vrijeme kad je provalio ovu glupost.
Drago mi je da si to rekao jer me to dovodi do onog što sam hteo da kažem u nastavku, iako ću otvoriti drugu temu za tu priču. Odnosi se na Burnea Hogartha i akademski pristup popularnoj umetnosti.
Osim toga, citat je služio da pokaže da je Drake bio Adamsova inspiracija, a ne da je ovaj bio gromada kritičkog mišljenja o umetnosti i mislim da sasvim lepo podržava tu početnu tezu. O Adamsu može svako da misli šta hoće, ali to nema više veze sa ovom raspravom.
Škola je potrebna, u smislu iskustva, proučavanja, promišljanja, poređenja, ali akademija može da bude ideološki zatucana i da onemogućava razvoj forme isto koliko i da potpomaže. Kada se radi o pop-umetnosti, akademija obično prati dešavanja i trendove i to vrlo sporo. Ne oblikuje ih. K'o što je rekao Česterton u jednom od najboljih aforizama svih vremena:
Hvala Bogu na obrazovanju, jer bih bez njega shvatao obrazovane ljude ozbiljno.
Neki od najuticajnijih u stripu ikada su bili formalno neobrazovani, ali su sami naučili sve što je bilo potrebno. Gil Kane, na primer, koji je bio dovoljno artikulisan da potuče 99% akademika u bilo kakvoj raspravi o stripu. Ali drugi su imali formalno obrazovanje. Leonard Starr, na primer.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Bilo koje znanje može pomoči ali treba otvorenost i inteligencija pored ogromno rada za koji je potrebna volja i upornost. Imaš i one koje završe obrazovanje sa najlošim pozitivnim ocjenama i genialne samoobrazovane ali kad uzmeš masu jednih i drugih, obrazovani su u prednosti.
Neko jesu, a koje konkretno, ne sećam se. Mogu da pogledam, ali tu ti barem nisam ja potreban.
Svejedno, bez Adamsovog studija Continuity mnogo šta bi bilo drugačije. Možda ne bismo imali Franka Millera - koji je, usput, takođe bio bez zvaničnog obrazovanja. Sienkiewicz je takođe krenuo odatle. Eto kako je i neko sa najvišim obrazovanjem ipak kopirao Adamsa.
Meni je Neal Adams uvek delovao kao nabusiti kauboj, ali talenat ne mogu da osporim, kamoli uticaj.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Bilo koje znanje može pomoči ali treba otvorenost i inteligencija pored ogromno rada za koji je potrebna volja i upornost. Imaš i one koje završe obrazovanje sa najlošim pozitivnim ocjenama i genialne samoobrazovane ali kad uzmeš masu jednih i drugih, obrazovani su u prednosti.
Adams i Drake su završili umjetničke škole.
Smatram da je obrazovanje svakako važno, ali pojedinac ne mora nužno imati formalno, akademsko obrazovanje kako bi bio kvalitetan autor.
Jean Giraud je dvije godine pohađao umjetničku školu i onda ju napustio. Nikad nije diplomirao. Andrija Maurović nije proveo ni godinu dana na likovnoj akademiji. Jack Kirby je umjetničku školu napustio nakon samo tjedan dana. Osamu Tezuka je završio medicinu - stripove je naučio crtati uglavnom gledajući Disneyjeve filmove.
U nekim je slučajevima dovoljna i samoedukacija, kao i praktičan rad.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Evo jedne liste najznačajnih stripova - all time. Lista, od 50 naslova, je iz jednog domaćeg piratskog izdanja od pre više godina. Navodno je od National Cartoonists Society, što je američka organizacija, ali nisam mogao da nađem na internetu potvrdu toga, što znači da je od vremena pre razvijenog interneta ili je nekakva "piratska" lista, samo kvazipotpisana sa NCS.
Kakva god da je, prava ili lažna, mislim da je odlično sastavljena i to je jedna od retkih lista, koja sadrži sve vrste značajnih stripova, od novinskih stripova, preko comic booksa do evropskih albuma. Nije najsvežija, ali pitanje je da li bi se bitno promenila da se update-uje danas, s obzirom da ima samo 50 "mesta", a da nije lista od 100 naslova, koja bi uključivala još važnih stripova ili spisak od 1001 naslov, kakav je od Paul Gravett-a.
Komentari i da li bi vaše liste bile bitno drugačije?
Interesantan mi je drugi deo liste, gde ima naslova koji kod nas trenutno izlaze ili su objavljeni poslednjih godina.
Zapravo jest prilično solidna lista. Najslabije stoji sa Japancima, ali pošteno pokriva ostatak glavnih strip žarišta, a dobro pokriva i razna razdoblja.
Ja sam čitao negdje 30ak naslova, najslabije stojim sa najstarijim koje poznajem kao dio opće kulture, ali nisam ih sve aktivno čitao. Također su mi američke superjunačke franšize poznatije iz kasnijih devijacija u raznim medijima nego u originalima.
Nekoliko naslova sa liste dobilo je domaća izdanja i ove godine. Što još nedostaje? Što nikad nije objavljivano kod nas, a što nema recentno samostalno (nerevijalno) izdanje?
nismo još čuli po čemu je značajan, osim da mu je elvis maznuo imidž.
Evo jedne stavke: Mac Raboy je usavršio "ljudsku figuru u letu", koju su svi koristili kasnije, mnogi i preko Gil-a Kane-a. Tačno da Raboy nije crtao "pravog" Kapetana Marvela, ali jeste Juniora, koji pripada toj grupi likova (i naslova). U svakom slučaju, to je izvršilo ogroman uticaj na kasniju ikonografiju DC-ja.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Evo jedne liste najznačajnih stripova - all time. Lista, od 50 naslova, je iz jednog domaćeg piratskog izdanja od pre više godina. Navodno je od National Cartoonists Society, što je američka organizacija, ali nisam mogao da nađem na internetu potvrdu toga, što znači da je od vremena pre razvijenog interneta ili je nekakva "piratska" lista, samo kvazipotpisana sa NCS.
Kakva god da je, prava ili lažna, mislim da je odlično sastavljena i to je jedna od retkih lista, koja sadrži sve vrste značajnih stripova, od novinskih stripova, preko comic booksa do evropskih albuma. Nije najsvežija, ali pitanje je da li bi se bitno promenila da se update-uje danas, s obzirom da ima samo 50 "mesta", a da nije lista od 100 naslova, koja bi uključivala još važnih stripova ili spisak od 1001 naslov, kakav je od Paul Gravett-a.
Komentari i da li bi vaše liste bile bitno drugačije?
Interesantan mi je drugi deo liste, gde ima naslova koji kod nas trenutno izlaze ili su objavljeni poslednjih godina.
Naleteo sam skoro na indeks časopisa Cartoonist PROfiles, koji se bavio crtačima novinskih stripova, pa mi je ova lista ponovo pala na pamet.
Bilo mi je sumnjivo, između ostalog*, i to što je Modesty Blaise na njoj. To tako ne liči na Amerikance, da stave taj strip u naj-bilo šta! Na stranu šta mi mislimo o njemu ili koje su njegove realne vrednosti - jako malo verovatno je da bi Amerikanci dali prednost Modesti u odnosu na, recimo, Ripa Kirbyja, koji je uticao na čitav žanr, pa i na Jamesa Bonda.
Cartoonist PROfiles je izlazio od 1969-2005, skoro 150 brojeva. Napravljen je specijalan broj, u kome je indeks svih imena i naslova kojima su posvećeni pojedinačni članci ili odakle su uzimani primeri. Znate koliko puta se pominje Modesty u tom indeksu? Nula puta. Jim Holdaway? Nula puta. Peter O'Donnell? Takođe nula.
*to "ostalo" je mnogobrojno, počev od vrlo sumnjivog izbora japanskog stripa. Izbor deluje kao da je nastao na našim prostorima, a eventualno negde drugde u Evropi, možda Francuskoj.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.
Već jedno mesec dana čitam prvu DW Modesty knjigu po jednu epizodu dnevno i mučim se najstrašnije :( Kome je Modesty srcu bliska bolje da ne čita moj osvrt
Možda ti šušti papir, pa ti obara koncentraciju. Pošto sa svim onim digitalcima koje si do sada recenzirao nemaš problema. Ne znam šta da pomislim kad se sa Modesty mučiš a sa npr. Alice in Sunderland nema muke.
Celuloza je vrhunska, kao i samo izdanje, ali nikada nisam naučio kako da se izborim sa repetitivnošću novinskog stripa :(
Jedan kaiš dnevno?
Neeeee, sad izračunah da će mi trebati 20 godina za neki duži strip!
Gospođica Blaise mi je ostala u lepom sećanju, ali nisam je čitao decenijama pa neću da sudim. Ali neću ni da čitam prikaze dok ne ponovim strip. Ili bar jedan njegov deo.
Thought's the slave of life, and life Time's fool.