quote:

---

Originally posted by Willer

quote:

---

Originally posted by King Warrior

http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=7&TOPIC_ID=46715#1870859

---

Pa gle, činjenica da bi ovaj ili onaj dio stripa mogao postojati kao zaseban, u najmanju ruku nije dovoljan argument, kao što to nije niti ukazivanje na mjesta eventualnih neiskorištenih potencijala (Titan). Sukladno ovom prvom i navodiš da dio s lutkarom ima djelomično dobru atmosferu, a dalje i da je najzanimljiviji dio nadmetanje u dvorcu, što zajedno čini više od polovice stripa.

Kroz to nadmetanje pratimo i obračun dvojice genija, literarnog i znanstvenog, pa se u tom svjetlu Ravenov lik ne može tumačiti samo kroz odnos s Zagorom, nego i kroz odnos s Hellingenom. Ravenova mašta i ludilo kao izazov za Hellingenov genij zla, ostvareni kroz izravne reference na Poeova djela (i poeziju i prozu) ne samo da kroz čitav niz finesa funkcioniraju kao spektakl, nego su i uopće jedan od središnjih motiva stripa. Kao što je to u prvome dijelu bio i odnos između Hellingena i Wendiga, vrlo uspjeli prikaz pobune prividno slabijeg protiv prividno moćnijeg.

Što sve i dalje ne znači da strip nema ozbiljne nedostatke, vezane uz prezasićenost radnjom i likovima, dakle nespretnosti koje nisu vezani samo uz sporni povratak Hellingena uopće. Ali moj je dojam da kod mnogih zagorovaca postoji bar djelomična averzija prema decentralizaciji Zagora uopće, tj. odmicanju isključivog fokusa s junaka koji iza sebe ima višedesetljetni boravak u isključivo prvome planu, učvršćen strogo linearnom naracijom. Međutim, upravo takva startna točka, koja propisuje neko pravilo, s obzirom na tržištem uvjetovanu hiperprodukciju vodi ravno prema shematičnosti priče i plošnosti sporednih likova.

A kao krajnji rezultat toga vidimo, ako je glasina točna, i prilično žalosnu činjenicu da očigledno puno manje smetaju turbodosadne filler epizode nego ne daj Bože "rizik" od nove epizode s Hellingenom koja neće biti po ukusu tradicionalistima. Dakle, ne radi se samo o tome da u dobroj mjeri izostaje svijest (osim deklarativno) da jednostavne i dosadne epizode degradiraju Zagora kao malo što drugo. Stvar je i u tome da epizoda u kojoj Zagor nije u isključivome centru pažnje, na žalost, ili mora biti potpuno savršena (kao "Morska strava") ili je uopće ne smije biti.

---

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Hellingen je živ!

S obzirom da nam predstoji Hellingenov povratak, vratimo se na momenat na njegovo zadnje pojavljivanje iz 1997.
Neizvjesno je u kojoj će mjeri Burattini uvrstiti ovu epizodu u kontinuitet, govori se da bi je mogao čak totalno ignorisati, što bi bila glupost neviđena.

Boselli nije odolio iskušenju da se poigra sa Hellingenom, međutim nakon „Demona ludila“, bilo je to teško nasljeđe. Sclavi je u pomenutoj priči napisao ultimativnu Zagorovu epizodu, bilo je za očekivati da njegov luđački genij ne može biti svrgnut sa trona.

No dobro, pitanje je u kojoj je mjeri Boselli napisao dobru priču o Hellingenu. Tu stoji ključ za odgovor, naime kao nasljednik „Demona ludila“ priča je i previše mlaka. Od emotivnih do spektakularnih scena, nema tu žara koji smo mogli da vidimo u prethodnom Hellingenu. Ukoliko epizodu posmatramo kao zasebnu, bez ikakvog poređenja sa prethodnom, onda je takođe teško svrstati ovu priču u gornji red avantura sa Hellingenom.

Ono što upada u oči je to da je priča slojevita, sastoji se iz tri dijela koji su, sa malo nadogradnje, sasvim normalno mogli funkcionisati kao zasebne epizode.

Prvi čin: Povratak Kralja orlova
U ovom prvom dijelu imamo povratak Bena Stevensa, starog Zagorovog neprijatelja. Iako smo sigurni da je on mrtav, stari lešinar opet hoda i diše i ne samo to, izgleda da je pametniji nego što je ikada prije bio. U stanju je da stvara bića koja su pola ljudi pola životinje. Kasnije saznajemo da mu je Hellingen podario veliku inteligneciju, dok ga je Wendigo vratio iz mrtvih. U suštini priča može sasvim komotno i zasebno da postoji, samo da je kojim slučajem umjesto Stevensa neki drugi lik, recimo neki ludi naučnik ili slično. Na taj način bilo bi moguće izostaviti Hellingena i Wendiga, kao i onih nekoliko sitinica koje povezuju ovaj dio sa kompletnom epizodom. U tom slučaju bi morao i E.A.Poe da izostane, on ima svoj tok radnje i posvećen mu je početak i kraj prvog dijela.

Drugi čin: Lutkar
Drugi dio zauzima priča o Lutkaru, čovjeku koji izrađuje lutke koje su opsjednute demonima. U centru pažnje su stanovnici jednog naselja iz podnožja brda Natani, prije svega djeca, nekoliko pravih pravcatih Titovih pionira na kakave smo često nailazili u našim pričama nakon Drugog svjetskog rata. I ovdje isto, kao i u prvom dijelu, samo da su izostavljene poveznice sa Hellingenom, priča je mogla egzistirati samostalno. Ovaj dio mi je interesantniji od prvog, ima djelimično dobru atmosferu i horror ugođaj.

Treći čin: Terminator is back!
Hellingen je postao Terminator, barem fizički gledano nije pogrešno ukoliko se povuče paralela između ova dva lika. Wendigo pokušava da sakupi Hellingenove atome širom svemira, za to mu je potrebno vrijeme, iz tog razloga Hellingen je morao da napravi sebi privremeno tijelo od metala. U ovom dijelu imamo napokon očekivani susret dva arhineprijatelja, kao i veliki nastup agenta Ravena. Velika kritika ide na račun Ravenove karakterizacije, Boselli je od poznatog pjesnika napravio staromodnu verziju Jamesa Bonda, u suštini Poeove fizičke sposobnosti tako reći ništa ne zaostaju za Zagorovim. Shvatam autorovo oduševljenje ovim pjesnikom, ali zaista nije bilo potrebno da se ide u krajnost i da se stvara od njega superagent. Mogao je proći kao veliki mozak operacije, čovjek sa naročitim intelektualnim sposobnostima, u tom slučaju mislim da bi Poe mnogo bolje funkcionisao u ovoj priči. Takođe su nervirali patetični dijalozi između njega i Zagora, ne sjećam se da sam ikad prije u nekom Zagorovom stripu pročitao više razmijenjenih komplimenata. Boselli je u ovom slučaju izabrao pogrešan način da nam pokaže koliko je Poe veličanstven. Kod mene je izazvao kontraefekat. Osim agenta Ravena, zaista je malo toga inovativnog u ovoj epizodi. Poprilično plitki dijalozi, nespektakularna radnja. Kraj je ostao otvoren, Hellingen je postao Wendigov sluga i čak postoji šansa da se pretvori u demona velikih moći poput gospodara zla.

U dva navrata imali smo priliku da vidimo željezno čudovišta na ekranima u stripu, vizuelno dosta slično legendarnom Titanu. Navodno je to čudovište razorilo između ostalih i Washington. Ključ uspijeha ove epizode je eventualno upravo bio u novom Titanu, mnogo bi bolje bilo da smo imali priliku da vidimo kako džinovski robot razora glavne gradove, umjesto što smo pratili Zagorove događaje na osamljenoj planini Naatani. Siguran sam da bi sa Titanom priča bila dosta uzbudljivija, ali Boselli se nije usudio da nam direktno pokaže tu avanturu. Protraćen potencijal, ovako najzanimljiviji dio epizode ostaje Zagorovo i Hellingenovo nadigravanje u dvorcu.

Ima još jedna zanimljivost o vremenskoj liniji, naime u jednom dijelu Poe i čovjek iz Drugdje govore o tome kako je prije šezdesetak godina osnovana baza Drugdje. U prvom broju zasebnog SBE serijala Baze Drugdje, Franklin, Jefferson, Bientot i Amanda Janosz su stvorili ovu organizaciju 1776, što znači da se radnja Hellingena odvija oko sredine tridesetih godina devetnaestog vijeka.

Postoji trač iz Italije koji kaže da je ova priča izazvala cijelu lavinu negativnih reakcija i da su SBE čelnici stopirali Bosellijevu namjeru da napravi jos jedan nastavak sa Hellingenom. Pa, to nimalo ne iznenađuje. S današnje tačke gledišta možda bi bilo bolje da ova epizoda nikad nije bila ni objavljena, ali dobro sad, šta je tu je. I pored svih nedostataka, još uvijek sam mišljenja da Burattini s novom pričom ne treba da ignoriše ovu epizodu, bez obzira koliko je loša ispala.

---

quote:

---

Originally posted by Willer

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Mislis da je nadogradio arhineprijatelje na taj nacin sto je od dvojice napravio sluge, dok je treceg stavio u sporednu ulogu? :D
Za Ravena isto nisam siguran koliko je obogacenje za tu epizodu. Naravno da je pojava njegovog lika dobra stvar za serijal, ali pobogu, pa napravio je od njega Jamesa Bonda, covjeka cije sposobnosti su gotovo ravnopravne Zagorovim.

Prije nekog vremena i sam je Boselli jednom izjavio da nije zadovoljan svojim Kandraxom. Bilo je o tome rijeci, ne sjecam se vise gdje tacno, niti detalja.
Nedavno je Laurenti rekao da Boselli rado vrti sopstvene likove u krug, dok se Burattini cesto posluzuje kod Nolitte.
Mislim da je Boselli ovdje, namjerno ili ne, degradirao Nolittine likove. To su ipak teorije zavjere, ali na mene je ostavio takav utisak.

---

Zbog čega bi boldano bilo nemoguće? Karakter se može obogatiti svejedno da li mu se status srozava ili raste, stvar je samo ideje i kvalitete scenarija. Meni odnos Hellingena i Wendiga dosta dobro funkcionira, posebno mi je upečatljiv bio trenutak odbacivanja ovoga drugog, jedan od ranih vrhunaca stripa. (Je li trebalo Hellingena uopće vraćati s obzirom na baš onakav kraj u DL, drugo je pitanje). Ravena/Poea isto smatram obogaćenjem, povezivanje njegovih priča s radnjom stripa mi je uglavnom bilo odlično, ali slažem se da je Boselli malo pretjerao s njegovim sposobnostima. Što sigurno nije jedina mana stripa, ali što se mene tiče svejedno je riječ o vrlo dobroj epizodi.

Tajna Fride Lang mi je scenaristički izvrsna (bez mana povezivanja dijelova radnje od kojih pati i spomenuti "Hellingen je živ!"), a trećeg Kandraxa nisam čitao, tek ga moram i nabaviti...

---

quote:

---

Originally posted by Willer
ostaje da "Sjene nad Darkwoodom" unatoč i drugim manama nevezanim za povratak Hellingena, bar dijelom jako dobro funkcioniraju. Wendigova i Ravenova svrha je učiniti Hellingenov genij zla većim. Pobuna protiv natprirodnog bića i borba protiv ljudske lucidnosti i mašte kakva je Poeova. Bez obzira što je velika cijena plaćena, nije ni da nismo dobili ništa zauzvrat.

---

quote:

---

Bosellijev komentar na "svog" Hellingena (2004.godina):
Ho letto questo interessantissimo thread. Devo solo intervenire su un punto. Forse la storia è troppo complicata e i più non se la ricordano bene. Ma il corvo non è un animaletto qualsiasi. Il Corvo è Poe in persona - o un suo alter ego!
In quanto alla complicazione, è stata in un certo senso voluta: ero costretto a competere con la complicazione assoluta della storia di Sclavi (dove però alla fine non è successo NULLA, almeno nella nostra dimensione...). Forse un'altra strada sarebbe stata invece quella di tornare alla semplicità classica, ma non era affatto facile dopo “Incubi” e forse, in fondo, la semplicità classica è anche meno nelle mie corde”.
PRIJEVOD:
Pročitao sam ovu vrlo zanimljivu temu. Moram samo intervenirati u jednoj točki. Možda je priča previše komplicirana i većina je se ne sjeća dobro. Ali vrana nije bilo koja mala životinja. Vrana je sam Poe - ili njegov alter ego!
Što se tiče komplikacije, ona je u određenom smislu bila namjerna: bio sam prisiljen natjecati se s apsolutnom komplikacijom Sclavijeve priče (gdje se na kraju NIŠTA nije dogodilo, barem u našoj dimenziji ...). Možda bi drugi način bio povratak klasičnoj jednostavnosti, ali nakon “Incubija” nije bilo nimalo lako, a možda je, na kraju krajeva, klasična jednostavnost još manje moj stil ”.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak


Diskusije radi, evo ti kontrica (trenutno ne znam da li je deminutiv na mestu...verovatno nije ali ko ga šiša). Meni Hellingen je živ realno nije baš najbolji Hellingen, ali mi je zato veoma dobra Zagorova priča. Realno, samo tri Hellingena (od šest) su mi dobri. Prva dva su baš baš naivni, a treći je negde između drugog i četvrtog.

Ne govorim kao bozelijevac ili nolitanac, već striktno i samo kao "zagorovac".

Ti si mi ipak čova vredan pažnje

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Hellingen je živ!
...pitanje je u kojoj je mjeri Boselli napisao dobru priču o Hellingenu. Tu stoji ključ za odgovor, naime kao nasljednik „Demona ludila“ priča je i previše mlaka. Od emotivnih do spektakularnih scena, nema tu žara koji smo mogli da vidimo u prethodnom Hellingenu. Ukoliko epizodu posmatramo kao zasebnu, bez ikakvog poređenja sa prethodnom, onda je takođe teško svrstati ovu priču u gornji red avantura sa Hellingenom.

---

Kako mlaka? A Zagorov susret sa traperima-kentaurima? Ono: ubij prijatelja ili bivaj ubiven od strane istoga? Borba sa lutkarom na onoj kočiji te spasavanje dece iz reke? Atmosferski moćan (do sada meni najmoćniji) prvi susret Zagora i Hellingena licem u lice pod zidinama one tvrđave (Hellingen na zidini a Zagor dole ga posmatra s niska)? Njihalo strave sa Čikom? Oprečni indijanac protiv demona crvenih očiju? Mali niz karafeka u dvorcu? Obračun u svemirskom brodu? Tekeli-li na horizontu? Meni emocija beše pregršt. "Mlako" je stvarno u ovom slučaju baš subjektivna ocena i procena.

quote:

---

Ono što upada u oči je to da je priča slojevita, sastoji se iz tri dijela koji su, sa malo nadogradnje, sasvim normalno mogli funkcionisati kao zasebne epizode.

---

Ideja je bila da je sam Hellingen po sebi nedovoljan jer je već iskorišten. Zato je Boselli pokušao sa receptom stvaranja mini-sage koja je trebala lagano da kulminira prema kraju tj. Hellingen mora biti cilj do kojeg nije tako lako doći, već se mora preći celi niz uobičajenih nemesisa (Kralj Orlova i Lutkar)...uobičajenih za serijal, u smislu:oni koji inače sami po sebi dobrano oznoje glavnog junaka...da bi došao do daleko superiornijeg i gadnijeg Hellingena. Dakle: uobičajeni nemesisi (kao što si i sam rekao, svaka priča može ladno da funkcioniše kao zasebna celina) su stvoreni u svrhu veličanja onog the one and only.

quote:

---

Prvi čin: Povratak Kralja orlova
...Iako smo sigurni da je on mrtav, stari lešinar opet hoda i diše i ne samo to, izgleda da je pametniji nego što je ikada prije bio. U stanju je da stvara bića koja su pola ljudi pola životinje. Kasnije saznajemo da mu je Hellingen podario veliku inteligneciju, dok ga je Wendigo vratio iz mrtvih. U suštini priča može sasvim komotno i zasebno da postoji, samo da je kojim slučajem umjesto Stevensa neki drugi lik, recimo neki ludi naučnik ili slično. Na taj način bilo bi moguće izostaviti Hellingena i Wendiga, kao i onih nekoliko sitinica koje povezuju ovaj dio sa kompletnom epizodom. U tom slučaju bi morao i E.A.Poe da izostane, on ima svoj tok radnje i posvećen mu je početak i kraj prvog dijela.

---

Znači, sama priča je po tebi (i meni) samodovoljna, samo što umesto Hellingena treba staviti nekog drugog naučnika, u suštini sve ostaviti kako jeste samo oko KO staviti druge iste likove koji inače ovde funkcionišu, samo što smeta što je baš Hellingen posredi i baš Wendigo iza cele priče?

U tome je problem. Što sama pojava reči "Hellingen" automatski tera fanove da sve gledaju kroz prizmu "šta je to sveto ovde narušeno" što opet automatski spušta ocenu na npr.6,0 dok će gluplja priča dobiti ocenu 8,0 samo zato što nije ama baš ništa obećavala.

A, onako cinično rečeno, šta je to "sveto slovo" u Hellingenu? Matori ludi (šablon izlizan do jaja) naučnik koji je zbog toga što je na neki način u 19.veku instalirao radio prijemnik jednostavno kao da je u pitanju nešto iz paketa "Lego", o audio-video transmisiji da ne govorimo, te istim načinom pokrenuo smešnu desetometarsku konzervu sa nogama i rukama koja onako mesečarski razori selo samo prošavši kroz njega? Ili što je opet ceo vek pre toga bio toliko lucidan da je odradio podmornicu pokretavši je na boga pitaj koji pogon? Ili daljinski navođenih raketa? Ili je možda harizma i koje zlobno ha-ha-ha-ha odradilo veliki deo posla? Realno govoreći, od svih Zg istorijskih besmislica, Hellingen je besmislica broj 1. Kada su izlazile priče broj 1,2 i 3, posredi je bilo samo loženje rajom visokotehnološkim zajebancijama, a ne neki način je Hellingen između pojava izrastao u legendu. Tek smo sa Akkronianima dobili jedno objektivno "ono-nešto". A sa Sclavijem sve. A to su, ipak, samo dve od pet priča, a Akkronijani su malo shebani na kraju, a DL ostaje opet najdiskutabilnija epizoda ikad, jer su nam struje tu bukvalno podeljene.

Uglavnom, problem ove rasprave je to što ljudi očekuju i previše. A da im se sada ponudi bilo koja od prve tri (dakle, isključimo li zaslepljujući faktor nostalgije i "sve je Nolittino sveto") SBE bi primila vodopade naših drskih ispljuvaka. Činjenica.

Da skratim (jedva), problem prvog dela priče je samo što je Hellingen u njoj?

quote:

---

Drugi čin: Lutkar
Drugi dio zauzima priča o Lutkaru, čovjeku koji izrađuje lutke koje su opsjednute demonima. U centru pažnje su stanovnici jednog naselja iz podnožja brda Naatani, prije svega djeca, nekoliko pravih pravcatih Titovih pionira na kakave smo često nailazili u našim pričama nakon Drugog svjetskog rata. I ovdje isto, kao i u prvom dijelu, samo da su izostavljene poveznice sa Hellingenom, priča je mogla egzistirati samostalno. Ovaj dio mi je interesantniji od prvog, ima djelimično dobru atmosferu i horror ugođaj.

---

sve se slažem...a boldano sam već objasnio. Poveznica je ta što ovo poglavlje još više začinjuje.

quote:

---

Treći čin: Terminator is back!
Hellingen je postao Terminator, barem fizički gledano nije pogrešno ukoliko se povuče paralela između ova dva lika. Wendigo pokušava da sakupi Hellingenove atome širom svemira, za to mu je potrebno vrijeme, iz tog razloga Hellingen je morao da napravi sebi privremeno tijelo od metala.

---

Filozofski gledano, Hellingen JESTE terminator serijala
Što se tiče metalnog tela, to meni dođe kao slatka zamena zasenjivanja tela u svrhu mistificiranja glavnog nemesisa. Ovako ga vidimo od glave do pete, ali ne vidimo ko je.

quote:

---

U ovom dijelu imamo napokon očekivani susret dva arhineprijatelja, kao i veliki nastup agenta Ravena. Velika kritika ide na račun Ravenove karakterizacije, Boselli je od poznatog pjesnika napravio staromodnu verziju Jamesa Bonda, u suštini Poeove fizičke sposobnosti tako reći ništa ne zaostaju za Zagorovim. Shvatam autorovo oduševljenje ovim pjesnikom, ali zaista nije bilo potrebno da se ide u krajnost i da se stvara od njega superagent. Mogao je proći kao veliki mozak operacije, čovjek sa naročitim intelektualnim sposobnostima, u tom slučaju mislim da bi Poe mnogo bolje funkcionisao u ovoj priči.

---

Nije otišao toliko daleko. Poe je specijalan zbog svog uma. A fizički nije ni po čemu ravan Zagoru. Zna par poteza za razoružavanje koje je kao agent morao da nauči, ali većinom je akcenat pao na njegov um i intelekt. On nije išao u direktni susret sa npr.demonima crvenih očiju nego je koristio mozak i izbegavao kamere. Kad je izbegavao ona koplja iz zidova, nisu posredi bili toliko refleksi koliko onaj njegov gavran.

quote:

---

Takođe su nervirali patetični dijalozi između njega i Zagora, ne sjećam se da sam ikad prije u nekom Zagorovom stripu pročitao više razmijenjenih komplimenata. Boselli je u ovom slučaju izabrao pogrešan način da nam pokaže koliko je Poe veličanstven. Kod mene je izazvao kontraefekat.

---

Razmenjivanje komplimenata između dva čoveka od akcije je znak međusobnog respekta, a u tadašnje vreme i znak uljudnosti, kulture, "školovanosti". Meni je sjajno to što je Zagor bio u stanju da govori na nivou jednog pisca iz urbanih američkih zona.

quote:

---

Osim agenta Ravena, zaista je malo toga inovativnog u ovoj epizodi. Poprilično plitki dijalozi, nespektakularna radnja. Kraj je ostao otvoren...

---

Teško je posle oniričnog Demona Ludila biti na bilo koji način inovativan jbg. Ako je merim sa Demonom, "Senke nad Darkwoodom" je smeće. Ali ako merim sa serijalom uopšte, više nego dobra. Mislim, pročitao sam je previše puta da bih je uopšte smatrao kao lošu ili osrednju. Dijalozi sigurno nisu nolittanski poetični, sclavijanski mračni ili duboki ali su veoma funkcionalni i oslobođeni praznog hoda. O spektakularnosti sam se već izjasnio gore (baš baš visoko gore)

quote:

---

Hellingen je postao Wendigov sluga i čak postoji šansa da se pretvori u demona velikih moći poput gospodara zla.

---

Jedini korak prema napred koji se može učiniti sa Hellingenom posle DL-a koji je ustvari jedini pravi problem ove epizode. Stalno je u paraleli sa njom. Od Hellingena-tvorca svog sveta i proklete duše, svojevrsnog metafore sveg zla na svetu, moglo se samo zasita poslati samo u pravi pakao na pravo kovanje u biće zla. Jedino moguće i prihvatljivo. Jer, povratak na običnog zlog naučnika je preveliki korak u nazad, doslovno situacija jedne noge u grobu a druge na kori od banane. Povratak proklete duše bi bilo loše kopiranje (kao što će, dajem desnu ruku za to, sledeća Burattinijeva priča to da bude). Oba slučaja bi bila razočarenje. A fanovi su za Hellingenom vrištali i plakali u pismima, pogotovo ona italijanska većina koja je tražila od autora da speru ljagu sa Hellija iz DL (verovali ili ne, ta je grupa tamo najglasnija)i vrate ga među tastature, džojstike i alien-blastere. Boselli stvarno nije imao izbora.

quote:

---

U dva navrata imali smo priliku da vidimo željezno čudovišta na ekranima u stripu, vizuelno dosta slično legendarnom Titanu. Navodno je to čudovište razorilo između ostalih i Washington. Ključ uspijeha ove epizode je eventualno upravo bio u novom Titanu, mnogo bi bolje bilo da smo imali priliku da vidimo kako džinovski robot razora glavne gradove, umjesto što smo pratili Zagorove događaje na osamljenoj planini Naatani. Siguran sam da bi sa Titanom priča bila dosta uzbudljivija, ali Boselli se nije usudio da nam direktno pokaže tu avanturu. Protraćen potencijal, ovako najzanimljiviji dio epizode ostaje Zagorovo i Hellingenovo nadigravanje u dvorcu.

---

Ovo je već mišljenje koje respektujem ali se ne slažem. Razaranje grada džinovskim robotima bi bilo pod pečatom "već viđeno" i scena bi možda bila spektakularna pet do max deset(već previše) tabli. Kasnije bi davila, a s druge strane ozbiljno poremetila ostatak radnje i dinamiku stripa. Ovako, kad je samo napomenuto, smo svesni da se gadna havarija odvija u pozadini i svesni smo njene pretnje. Dok se bataljoni vojske bore sa robotima, A-team ide u žižu problema i pokušava da spase stvar. Sasvim fino. Moglo je slobodno da se tu i tamo ubaci po jedna tabla dešavanja u tim gradovima, kao svojevrsni flešbek da bi se dobilo na epičnosti ali ni ovako mi nije loše.

quote:

---

Postoji trač iz Italije koji kaže da je ova priča izazvala cijelu lavinu negativnih reakcija i da su SBE čelnici stopirali Bosellijevu namjeru da napravi jos jedan nastavak sa Hellingenom. Pa, to nimalo ne iznenađuje.

---

Dobro, ovo sam bio preneo par strana pre, nema smisla da replikujem

quote:

---

S današnje tačke gledišta možda bi bilo bolje da ova epizoda nikad nije bila ni objavljena

---

Ja kažem da je bolje Boselli nastavio Demona Ludila, nego Burattini koji će verovatno da usere i nastavak Terora šeste planete, a kamoli Demona Ludila. Ali, razilazimo se u samoj proceni epizode, pa neću da budem bezobrazno uporan i kažem ti da je ova izjava previše teška.
A izostavljamo činjenicu da Boselli nije kriv što se našao hronološki posle Sclavija koji je u svetu stripa inače nenadjebiv, nenastavljiv, nekopirljiv, nedodirljiv, jedino sam sebi ravan ćaća nad ćaćama svih ćaćinih ćaća. Ko je ikada igde uspeo da ide u korak sa Sclavijem? Niti će.
Čemu onda osuđivati bilo kog nesretnika koji se našao posle njega? Zbog čega davati 5 nekome zato što je Sclavi oduvek bio apsolutna desetka? Njegovo slovo je ustvari van svake rang-liste i ne smemo da vređamo ostale autore zato što pored njega ispadnu loši iako su objektivno izvrsni.

quote:

---

ali dobro sad, šta je tu je. I pored svih nedostataka, još uvijek sam mišljenja da Burattini s novom pričom ne treba da ignoriše ovu epizodu, bez obzira koliko je loša ispala.

---

Van ovoga "loša", slažem se sa tobom
Burattini bi bio kralj svih drznika kada bi bacio ignore na Bosellijev uradak.

No offence, brate. Diskutujmo. Ali nemoj mi quotati quotove živ bio Ljudi će poludeti

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Sad sam čuo/pročitao novi trač iz Italije, a tiče se Hellingen sage

Navodno je Boselli već bio pripremio nastavak svojih "Senki nad Darkwoodom" (koji je ustvari bio samo uvod...hvatanje zaleta) da izađe malo nakon "Krakena" (otprilike poslednje sveske našeg tzv.SD perioda) u kojem se Hellingen oslobađa Wendiga i vraća se u svoje pohode. Svi smo naslutili da je ta priča samo prvi deo neke njegove slagalice, ali evo ja prvi put čujem konkretno obaveštenje o tome od čitalaca starije generacije. Priča je otkazana zbog burne i negativne reakcije ondašnjih fanova putem pisama.

Ovim se možda bacam pod drvlje i kamenje Hellingen-je-živ-hejtera, ali bi mi žao kada sam čuo ovo. Ko zna šta je sve čovek bio zamislio i u kom smeru je mogao da lansira Zagorovog arch nemesisa. Ako je iko u post-nolittanskom periodu bio iole kreativan i hrabar da napravi određene korake, to je bio Boselli dok nije predao onim nesrećama svoju uredničku stolicu. Možda su reakcije tradicionalista uskoga pogleda i bile jedan od uzroka njegovog prelaska na Texa.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Najveći problem je što je Dagon/Kraken entitet koji se provlačio kroz više avantura (oslobođen u "Osveti Vudua" i spomenut u "Hellingen je živ!", a u "Morskoj stravi" i "Lovcu na veštice" je ostao nekonkretizovana suština), vešto ostajao sveprisutan i u senci gomili događaja. Maltene je bio tematika neke mini-sage, na koju se čitateljstvo dugo zagrevalo, pa je i finale "Kraken!" stoga bio odlično prihvaćen, što zbog već prethodno solidno postavljene podloge (uvek imaš sećanje na događaje koji su se već desili) što zbog sjajnog scenarija i crteža same epizode. Afrička saga je išla drugačije.

Pretvorili su element "starih bogova" u konanovska čudovišta sa storyboardom predstavi-prikaži-kolji u samoj avanturi u kojoj se prvi put srećemo sa njima. Takav je Veliki Crv, kao i Bog Praha kojeg ćemo sresti ovde. Fali šmeka, fali epičnosti, i u priči i u fizičkom izgledu demona.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

quote:

---

Originally posted by nagor

Mislim da bi starija garda lakša progutala kentaure da su ranije čitali »Krilatog osvetnika«, priče, koja je dodatno razvila tu Stevensovu opsesiju, ali budući ta priča nije uopće bila objavljena u zlatnoj seriji dobivamo omaložavanje Stevensovih pokušaja...U »Sjenama« kentauri nemaju veze s Hellingenom - to je bio sve Stevens i nastavak »Krilatog osvetnika«.

---

Ne mogu se složiti oko ovoga. Lično imam veoma visoko mišljenje oko poslednjeg Hellingena, ali deo sa Stevensom je malo loše iskorišten. Ideja je solidna ali loše realizovana. Problem stare garde oko te epizode je Bosellijev fiktivni realizam- "Iako sam Benu Stevensu dao saznanja koja nije mogao imati za života, ipak je on nedostojan protivnik Zagora". Previše je bilo lako! Nije da je Nolitta odradio nekog veoma opasnog neprijatelja ali je ipak imao neku dozu nedodirljivosti i dostojanstva kada se njegovo ime izgovori.

Ponavljam, meni je 3. Kralj Orlova prvi u mom čitalačkom iskustvu, ali prva dva ga (po meni) ipak kose za par stepenica

---

quote:

---

Originally posted by nagor


Što se tiče Stevensa u »Sjenama«, mislim da se svi slažemo, da je iskorišten samo kao sredstvo da se postigne cilj, a Bosellijev cilj je bio da se Darkwood prikaže kao pakao. Tu su Stevensove kreature odradile svoje… da me u mom kraju dočekaju kentauri-prijatelji, ne bi mi bilo svejedno. Nije bilo ni Zagoru ni nama čitateljima.

Meni je to bilo dovoljno, da mi se Stevens dopadne kao zlikovac, odnosno nastup mu je bio upečatljiv, iako ti priznajem da Boselli nije trošio stranice na dodatnu karakterizaciju lika, ali po meni to u "Sjenama" nije ni potrebno… zločest je, radi za Hellingena i fetiš su mu bolesne operacije i stvaranje hibrida. Ko u video igrama… boss za prvi dio igre… njega smo riješili, idemo dalje na Hellingena.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

quote:

---

Originally posted by King Warrior

Da nije bilo Demona ludila, mozda bi ova prica bila dobra i cijenjena, mada, nisam nesto posebno u to siguran.
Preveliko je to nasljedje bilo da se napravi nesto sto bi zadovoljilo fanove.
Kada je nesto perfektno, tesko je nadmasiti.

---

Pa, kad skapiras koliko je Hellingen tezak zalogaj kada su u pitanju fanovi (evo pogledaj nase reakcije), a koliko je DL dao tacku na celu sagu o njemu, moglo je svasta da se desi. U doba kad je epizoda izasla opet je Boselli bio najbolji moguci izbor iz tada aktuelnog zagor staffa.
Najveci problem je sto je Demon Ludila malo skrenuo sa stare putanje "Hero from the wild vs Mad Scientist" gde su svi narativni elementi vezani za tehnoloska cuda pred divljim covekom. Demon Ludila je, znamo, otisao u cistu metafiziku, Hellingenu je dat dostojan kraj bez mogustva povratka pa je nastavak sa logicke strane bio dovoljno otezan.

quote:

---

Zamjerke su i te da se Boselli nije najbolje snasao, pogotovo sto izgleda nije imao dobru ideju da razradi pricu na veliki broj stranica pa je tako reci napravio tri price u jednoj:
1. Car orlova
2. Lutkar
3. Hellingen
Mislim da bi bilo efikasnije da su ovo bile tri odvojene i nepovezane epizode, ovako je ispalo sve nekako nabacno, slabo povezano, dogadjaji i poznati likovi su se nizali jedan za drugim.

---

Skoro da se slazem...to skoro je bilo vezano za Puppetmastera koji mi je bio totalno nepotreban i dosadan cak i pri prvom citanju...sreca da je potrajalo samo jednu svesku.
Ostalo je nekako verna, ali nabudzena, kopija "Nultog casa". Zagor se vraca sa dugog odsustva i zatice Darkwood izvrnut naglavacke. "Senke nad Darkwoodom su jednostavno fantastican (my opinion) prolog u celu pricu. Da li je Kralj Orlova zasluzio onako kratak povratak,sigurno da nije, ali je odlicno funkcionise - stari neprijatelj vredan respekta pretvara Darkwood u anticki haos, da bi se ispostavilo da je on bio samo pijun nekoga mnogo goreg.

quote:

---

Bosellijevo odusevljenje sa E.A.Poeom je nerviralo. Napravio je od njega nekog superiornog tipa. Trebao je njegovu ulogu izvesti na drugaciji nacin, ili ga zamijeniti nekim drugim likom. Svaki put kada se Zagor u stripu divio poznatom piscu, bilo je nekako pateticno i nametnuto. Meni drag pisac, ali je ovdje je jednostavno stavljen u pogresnu ulogu.

---

jbg opet se ne slazem. Koliko god bio pomalo pogresna interpretacija zivog E.A.Poea, ovaj ommage je prava zakuska i osvezenje. Sirovoj snazi coveka iz sume dodan je cisti intelektualni elegantni (nonsalantan) tip detektiva/sanjara i taj spoj funkcionise. Uostalom, samo Poeovo prisustvo daje na horror smeku.
Sad, opet se to nekome moze svidjati ili ne svidjati, ali cela epizoda je svojevrsni ommage Poeovom delu, tj. u okviru price dogadjaji koji ce kobajagi inspirisati njegove pripovetke: Covek iz gomile, Lutkar, Crvena smrt, ima neka pripovetka u kojoj se pojavljuje klatno,poema Gavran...
(ovo za Lutkara moram da proverim u biblioteci, mislim da sam je video na spisku njegovih pripovedaka)

quote:

---

Boselli je covjek koji zna da napise dobre epizode, ali od likova kao sto su Hellingen i Kandrax bolje da se drzao dalje. Uopste ne sumnjam da bi Burattini u ovom slucaju napisao bolje price, ako nista drugo onda jer bolje poznaje materiju i srz Zagora.

---

Za Kandraxa se slazem, upropastio ga je do daske.
Sad ce me zagorovci rascereciti ali ovaj Hellingen je negde u sredini liste sto se tice svih njegovih pojavljivanja u serijalu

1. "Na tragu Titana" je, koliko god uzimali u obzir njeno godiste i znacaj, podosta naivna epizoda pricom i, ruku na srce, crtezom.

2. Drugi susret malo manje naivan ali opet naivan, i sa katastrofalnim Donatellijevim crtezom

"Hellingen je ziv" im bez trunka sumnje parira.
Sto se tice Burattinija, zahvali se Bogu dragome sto nije bilo na njemu napisati nastavak. Onaj ko uspe upropastiti Rendalla, Roberta Graya i Tkaca bi napravio cisto ruglo od Hellingena.

---

ovaj moja prepiska sa Kingom mozda i ne kaze mnogo, ali cu ti reci da me prica nije razocarala (inace, prvo sam procitao Demona pa ovu epizodu, one prethodne sam kasnije krpio i uglavnom su mi one bile razocarenje, osim Terora seste planete)

---

quote:

---

Originally posted by hamzik

Hellingen je ziv (Boselli/Ferri) - 81% (8, 7, 9, 9)

Zagor i Chico se nakon dvije godine vucanja po kontinentu vracaju u svoj dragi Darkwood i naravno ceka ih gadno iznenadenje vec na pragu doma. Kralj Orlova se vratio iz mrtvih i preobrazio trapere i indijance u kentaure i leteca stvorenja. U meduvremenu se nesto kuha na brdu Naatani. Hellingen je uz pomoc zlog duha Wendiga pobjedio smrt.

Boselli dovodi kraju SA odiseju na spektakularan, iako ne i potpuno uspjesan nacin. Pod prvo svaka mu cast sto se uopste usudio vratiti Zagorovog najveceg neprijatelja nakon perfekcije sto je Demon Ludila. Prvi put kada sam ovo procito bio sam naveliko razocaran. Sclavi je reko sve sto se moglo reci o Hellingenu a potom srusio i nanovo izgradio Zagora i njegov svijet. Cinilo mi se nepotrebno vracati Hellingena i sa tim stavom bilo je nemoguce da se ne razocaram. Sada, nakon novog citanja, donekle sam promjenio misljenje i podigo ocjene. Boselli je ovdje sklepo jednu veoma ambicioznu pricu koja se oslanja na elemente koje je on vec ranije uveo u serijal. Sa tim ovo dovoljno odudara od Sclavijevog dijela i ima svoj identitet. Ali za razliku od Sclavijevog remek djela ova prica ima puno mana.

Sam povratak Hellingena funkcionise. Kombinacija magije i tehnologije mi se svida. Ali povratak drugih mrtvih likova je vec forsirano. Hellingenov plan je nepotrebno komplikovan i nelogican i vodi do veoma epizodicnog pripovijedanja. To smanji emotivni udarac ove price. Zagor ide od jednog do drugog mrtvaca i kad dogura do Hellingena nista se vise ne cini nemogucim i zbog toga brzo ispari misticna dimenzija ove price. Ja smatram da se Boselli trebo koncentrisati na Hellingena i Wendiga i pustiti ostala trupla da pocivaju na miru.

Ono sto mi se daleko vise svidjelo u ovom drugom citanju je vrhunska atmosfera. Lik agenta Ravena je podario jednu veoma zanimljivu dimenziju ovoj prici. Citav uvod druge sveske koji se odvija u Filadelfiji je prosto fantastican. Atmosferican i misteriozan a uvod baze Drugdje se perfektno uklapa u ono sto je Boselli vec stvorio u Ciboli i Osveti Vudu. Ali i logicna je konsekvensa prijasnih okrsaja Amerike sa ludim profesorom. Plus sto sama pojava Drugdje otvara nove mogucnosti za buduce price. Ovo je onaj vrhunski Boselli koji operira na vise nivoa odjednom. Covjek stvori nesto sto perfektno sluzi pricu a ujedno se i uklapa u proslost i otvara nove narative.

Najveca mana ove price mora biti to da je Boselli mozda htjeo napraviti malo previse. Kao da sam povratak Hellingena vec nije bio dovoljno velik zalogaj. Trebalo je ovo bez Kralja orlova i Lutkara. A mogo je jos koji karakter manje, kao naprimjer Heyoka koji mi je samo iritantan. Kako je sada prica ima toliko elemenata da nesto tako spektakularno kao sto je napad titana na Washington samo proleti na ekranu. Ocjenu naveliko podize lik agenta Ravena i vrhunska atmosfera koju je Ferri pogodio u srz. Dok mogu naci stotinu sitnica koje mi se ne svidaju opet moram priznati da je cjeloukupna prica zabavna i solidno odradena. Sa tim receno, i dalje nisam siguran da li se Hellingen zapravo trebo vratiti iz mrtvih. Da se Boselli nije usudio napraviti ovaj potez mozda nikad ne bi dobili ovaj posljednji uzas od Burattinija. Ali to je prica za drugu recenziju.

---

quote:

---

Originally posted by Poncho


Uzdizati Bosellija a negirati Nollitu značilo bi neshvaćanje Bosellijeve veličine, to je oksimoron. Baš je Boselli oživio Nollitin duh a ne Bure. Bure misli kroz formu oživjeti duh, Boselli shvaća da se do srži tako ne dopire.

Apropo Ferrija, napisah jednom da je Verni riboliki sljedbenik Dagona jer slijepim oponašanjem forme misli oživjeti duh Ferrija. Mogao bih i Buru okarakterizirati kao ribolikog sljedbenika Dagona (samo u ranijoj fazi pretvorbe).

Bosellijev rad na Zagoru je utemeljen na Nolliti i bliže duhu istinske zagorologije.

---

quote:

---

Originally posted by Poncho

Boselli je riskirao s povratkom Hellingena-i pogodio!
Baš na ovoj priči se ogleda Bosellijeva veličina. Uspio je napraviti sintezu Nollite i Sclavija, i sve to oblikovati u smislenu, pitku cjelinu. Boselli pokazuje da je u rangu najvećih. Za razliku od nekih, nije samo iskopirao ili parafrazirao prošle priče, već u svom stilu gradi uzbudljivu avanturu koja će ostati za sva vremena.

---

quote:

---

Originally posted by Poncho

U Bosellijevom Hellingenu smo imali opaki spoj magije i tehnologije, praiskonskog i futurističkog. Nollita je pak radio dvoboj praiskonskog i futurističkog. Između imamo opet Demone sa zanimljivim elementima paralelnih dimenzija, svemirskog broda i Manitua. Možemo li govoriti o trilogiji?
Nollita-Sclavi-Boselli, praktički sveto trojstvo scenarista.

---

quote:

---

Originally posted by King Warrior

quote:

---

Originally posted by Poncho



Boselli se kockao, ali je uspio napisati vrhunsku zagorovsku pustolovinu. Ta tehnika s Wendigom je u toj priči prošla, recimo u zadnjem Kandraxu je isti recept s onim Donnom (jel bijaše Donn?) bio neuspješan. Boselli je skupio sve elemente Hellingena (ko i Wendigo hehe) i upakirao ih u vrlo uzbudljivu i dinamičnu priču. Vrhunski i pomalo bezobrazno referiranje na ranog Nollitina Hellingena, kasnijeg Nollitinog Hellingena te na Sclavija. Onda je još tu Poe kao as iz rukava. Velika muda je Boselli pokazao na toj priči.

---

Ja mislim upravo suprotno, a to je da se Boselli preforsirao sa Hellingenom.
Smislio je tri sloja, pa je to sve skrpio u jednu cjelinu.
Nezahvalno je bilo sto je ta prica direktno nasljedje Demona, to je jos jedan dodatni problem.
Ali, Boselli je majstor u svom svijetu, dok vec kao nasljednik tudjih ideja do sada se nije pokazao u najboljem svjetlu.
Treba ga pustiti da radi po svojoj mjeri, sa svojim likovima, onda je nanedjebiv.
Nisu za njega Hellingen, Rakosi ili Kandrax, on treba da stvara likove kojima ce od samog pocetka podariti sopstvenu karakterizaciju.

---

quote:

---

Originally posted by Poncho

quote:

---

Originally posted by Zoroasterixx

quote:

---

Originally posted by Poncho

Ne vidite poveznicu zato što ne uzimate u obzir Caponea i poplavu u Darkwoodu. Capone u toj epizodi uzima Sclavijevu ideju o paralelnim svjetovima i prvi dodaje naznake Atlantide i Mua. To je karika koja vam nedostaje u percepciji. Osim toga, naglašavam, Demoni su prapočetak renesanse, ne početak.


Osim toga Boselli je Zagora fino izbalansirao između Nollitinog čovjeka i Sclavijevog diva dobra. Bure je tu isto dao svoj doprinos sa Nultom godinom Darkwooda. Kao da zaboravite da se Manitu prvi put pojavljuje u Demonima ludila.

Bosellijev Hellingen je vrhunska epizoda, jako riskantan potez nakon Demona ludila ali Boselli je odlučio odgovoriti na izazov i- uspio je!
Možemo i tu epizodu pobliže izanalizirati...

---

Jedino što mi se sviđa u Bosellijevom Hellingenu je posveta Poeu i njegova pojava u liku agenta Ravena. Ali sama ideja, kao Wendigo je sakupio Hellingenove atome i sastavio ga, djeluje mi blesavo. A i Hellingen nije imao što reći u tom novom pojavljivanju. Vratio se svojoj staroj ulozi jednodimenzionalnog negativca.

---

Ne bih se složio, ali mislim da će nam za raspravu o toj priči trebati nova tema.

Boselli se kockao, ali je uspio napisati vrhunsku zagorovsku pustolovinu. Ta tehnika s Wendigom je u toj priči prošla, recimo u zadnjem Kandraxu je isti recept s onim Donnom (jel bijaše Donn?) bio neuspješan. Boselli je skupio sve elemente Hellingena (ko i Wendigo hehe) i upakirao ih u vrlo uzbudljivu i dinamičnu priču. Vrhunski i pomalo bezobrazno referiranje na ranog Nollitina Hellingena, kasnijeg Nollitinog Hellingena te na Sclavija. Onda je još tu Poe kao as iz rukava. Velika muda je Boselli pokazao na toj priči.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

quote:

---

Originally posted by King Warrior

quote:

---

Originally posted by velka031

Zeznuo je toliko da če stvarno biti ludost vraćati Hellingena opet.

---

Steta je vec napravljena kada se Boselli dohvatio Hellingena.
Kao sto je grofica primijetila, to su najvjerovatnije bile zasebne price, koje su kasnije integrirane u jednu veliku o Hellingenu.
Sad, sta je tu je. Avantura se nastavlja.

---

Ja ne doživljavam to kao tri zasebne priče, samo bih voljela da su ti "činovi" kako ih ti zoveš, suptilnije razdvojeni.



Boselli nije uprskao Hellingena jer ga nije doveo u točku iz koje nema povratka. On ga je samo oživio i kasnije je Bure mogao što je želio. Usput je uspio nekako ispoštovati Demone (jer se ne može praviti da ta epizoda ne postoji) i vratiti Hellingena. I to upravo po činu tog Wendiga. Kiki (Bog) je dao mir i spokoj nekome, došao je suprostavljač Wendigo (vrag) i oživio ga, unio kaos i nemir. Njegova uloga ima tu svrhu, kao kontra Kikiju. Istog trenutka kada je Hellingen postao prpošan i čio, rekao je doviđenja Wendigu jer mu on ni ne treba. Wendigo je bio samo sredstvo, bio je odbačen od Hellingena već u ovoj epizodi. Zato smatram da je nakon ove priče saga o Hellingenu mogla ići u bilo kojem smjeru. Za koji se put kasnije odlučio Bure i koje je detalje on upotrijebio iz ove priče kao temelje za svog Hellingena - nemam pojma. Možda se meni i svidi, tko zna, ali sam sigurna da neću kriviti Bosellija za Burattinijeve loše izbore.

---

quote:

---

Originally posted by grofica Varga

SPOJLERI

HELLINGEN JE ŽIV (Boselli, Ferri) 10,9,10 10 97%

Tko s vragom tikve sadi od glavu mu se razbiju – poruka dana za Hellingena

Čitajući komentare na recenziju, primjećujem da se dosta pompe diglo oko ove epizode. Zbog Demona Ludila je unaprijed dočekana na noževe. Po nekima nije ni trebala izaći, jer je Sclavi stavio točku na „i“ po pitanju Hellingena. Insinuirajući da je ova epizoda simbol silovanja, forsiranja i krize. Vrijeme je pokazalo da su bili u zabludi, jer je nakon ove epizode izašlo više brojeva Zagora nego što je izašlo od prvog broja do famoznih Demona. SA odiseja i Hellingen zaslužuju jedno drugo, jer niti jedna pojedinačna epizoda Zagora ne smije biti „svetija“ i iznad onog što je Zagor u kompletu. Hoće li nekom ova epizoda biti dosadna to je već drugi par opanaka, to je stvar ukusa.

Udruživanje Hellingena i Wendiga je dobar potez. Bosellija je tu čekao nezahvalan posao. Nije lako složiti priču gdje Hellingena treba doslovno vratiti iz mrtvih i uzeti njegov mir. (Poginuo je u Nolittinoj epizodi Svemirska Braća, a mir i spokojstvo u duši je dobio od Kikija Manitua u Sclavijevoj Demoni ludila.) Jedini koji može čačkati po toj ravnoteži je Wendigo ona druga moćna sila, po prirodi suprotna Kikiju. Ako smo već od Sclavija dobili u naslijeđe Zagora koji biva blagoslovljen od Kikija i uistinu postaje njegov izaslanik, neka je i zli Hellingen dobio „blagoslov“ od Wendiga. Boselli inače voli udruživanja i timski rad među likovima i smatram da je Hellingenu pridružio onog koji mu zbilja pristaje. Po liniji Wendiga u priču su uvučeni i Heyoka i Liya, meni jako dragi likovi. Osobito Heyoka, iako mi je u Crnom plamenu bio puno zabavniji sa svojim naopakim govorom. Ne znam jel to do prijevoda.

Također bi pohvalila pojavu Baze Drugdje. Ljepše mi je vidjeti kada se Zagorov svijet ukrštava s drugim svjetovima iz mašte, u ovom slučaju MM svijet,nego kad ga se čupa iz mašte i ubaci u našu realnost. Ako neki autor nastoji izbjeći da Zagorov svijet funkcionira kao crna rupa, draže mi je kada je to izvedeno tako da taj svijet i dalje stoji u svijetu mašte. Sad tamo postoji i Baza Drugdje, imamo ljude koji pokazuju interes za Hellingenove izume, koji znaju da se negdje tamo probudio Kraken i da se u Port Whaleu rađa novi kult itd. (Boselli je te poveznice iskoristio već u odličnoj Morskoj Stravi.) A i ne vezano za Bosellija bilo koji autor koji dođe kasnije može upotrijebiti te novotarije, ako mu se sviđaju. Ako mu se ne sviđaju, dovoljno ih ne upotrebljavati, a Zagorov svijet će i dalje ostati Zagorov svijet. Smatram da je takva vrsta promjene konstruktivna i to se može ostaviti drugim autorima u naslijeđe.

Izgleda da Boselli jako cijeni rad E.A.Poa jer je ovaj strip također veliki omaž. Odao mu je počast na razne načine. Situacije iz njegovih poznatih priča su se ili prepletale s događajima u scenariju, ili su upotrijebljene kod nekih situacija (Chico i klatno) ili npr. Gavran (po njegovoj poznatoj pjesmi) koji se pojavio kao agentovo izvantjelesno „ja“.

Agent Raven je i sam po sebi interesantan lik, a osobito mi se svidio dio kada je otkrio „čovjeka iz gomile“. Dijalog koji je imao s pandurom Warrenom dok su promatrali partiju karata mi je jedan od boljih dijelova stripa.

Dio s Puppet Masterom mi je najsablasniji dio u scenariju. I inače u životu ne volim marionete i te neke drvene ili porculanske lutke. Pogotovo one kojima se usta otvaraju kvadratno i onda zijevaju. Koji horor, odvratno nešto. Još kada mi u te lutke neki lik zarobljava demone ili dušu djece. Bože oslobodi. Baš jezovito. A Ferri je u toj dionici baš briljirao.

Najveća mana ove epizode je slabo ukomponiran i povezan slijed događaja. Odrezana je na činove gotovo kirurškom preciznošću. Ben Stivens, Puppetmaster i događanja u dvorcu. S tim da su događanja u dvorcu odvijala poput video igrice. Zato rušim ocjenu za scenarij.

Moj osobni dojam je jako pozitivan, skoro pa remek djelo. Međutim, moj dojam je tu poprilično nevažan, jer vrijednost ovom daju djeca Slobodne Dalmacije. Oni su najbolji svjedoci tome kako bi bilo tužno da su bili zakinuti za Hellingena iz pera njihovog Bosellija.

---

quote:

---

Originally posted by Dexters

Bosselijev Hellingen je najbolji. Prava pustolovina, borba sa dopadljivim neprijateljima, zločesti, ludi, dijabolični znanstvenik u ukletom dvorcu, noć, sjene, umjerena doza neinfantilnog humora. Nema nikakvih sentimentalnih poruka, tu je akcija, misterij i najvažnije zabava- tome i služi bonneli strip.
Zagor je snažan, inteligentan, lukav, s jasno definiranim stavom. Prije Bosselija/Burattinija Zagor je prilagođen dječjoj publici: neznalica je, često neodlučan, temperamentan divljak koji svako malo udara ljude- dječak čitalac se poistovjećuje s njim jer još uvijek mu je znanje u odnosu na odrasle siromašno, nema jasno izgrađene stavove, bez posebnog razloga tuče se s drugim dječacima kao pjetlić. Neprijatelji: golišavi indijanci (kamo sreće da je neka golišava indijanka), i banditi od kojih je jedan debeo s bradom, jedan mršav s kariranom košuljom, i tako unedogled.
Nolittu bih ipak izdvojio od Tonninelija i sličnih, jer je čovjek bio izuzetno talentiran scenarist, pa se i neke od njegovih najboljih epizoda sa sigurnošću mogu nazvati klasicima.
Crtež Ferrija i Donatellia sam kao dječak obožavao, danas mi je previše arhaičan, smeta mi nedostatak pozadine posebno uočljiv kod Donatellia. O vrijednosti crteža koje su nam poklonili Marcello, Andreucci, Rubini itd dovoljno govori vrijeme i trud koje su uložili u njih.
Ne postoji racionalna osnova prema kojoj bi netko tvrdio da je stari period bolji od novog, dakle riječ je o nostalgiji. Ali zašto je nema kod mene? Moj prvi strip je Snježni sokolovi (SD 24), pročitao sam ga možda 50 puta kao dijete, prava uživancija. Danas mi ne pada na pamet to čitati. Zašto nostalgija postoji kod ex yu generacije? Neću se upuštati u hipoteze, jer bi to išlo van okvira ove teme.

---

quote:

---

Originally posted by stinky



postoji samo jedan način da se nadmaši Konačna Lista: sagledati dublje i jače nego što je to tamo učinjeno. s ovim nagor-nakon-nagora-razmišljanjem o hipotezama i racionalnosti, to nije moguće (da ne govorimo da uopće nisi razumio Bosellijevog Hellingena na najboljim mjestima, dok si prehvalio slabija mjesta, koja po tzv. "racionalnoj osnovi" mogu biti smatrana samo ubertrešom. "zločesti, ludi, dijabolični znanstvenik u ukletom dvorcu" je nestvarni treš; po racionalnoj osnovi to je isti rang sa Nolittinim Akkronijancima koje Zagor obara s lukom i strijelom i Sclavijevim gssgrrr Za...Zagore čuo sam tvoj krik, ovdje pukovnik Perry-zajahati Titana)

---

quote:

---

Originally posted by stinky



Pa najbolje je tako kada je 'priprema'... u tome je Nolitta majstor. Boselli već ne postiže takvo 'iščekivanje' sa tako malo toga, ili kako bi rekli neki (svi, vidi komentare na prvoga Kandraxa): ni sa čim, sa "uvodom u kojem nema ništa" (ali ima!!). Boselli daje prologe (već daje samu stvar), daje tj. uvodi 'jake' likove koji 'moraju' postati noseći u epizodi, daje lokacije (pa i historijsko-geografski kontekst) čime se na 'konkretan' način 'izdiže' nad Nolittu (kojemu ipak ovo sve 'ne treba' da isporuči; a da može, vidi M.No Rio Negro)...

Dakle, oba daju 'pripremu', što je vrlo bitno i zato žanju...

Problem sa nastavcima - pogotovo kod Bosellija se to očituje u par navrata (vidi treći Kandrax, šesti Hellingen) - što sada treba dati brže više jače... a Boselli je već dao 'jako' (prologe, velike skupine, lokacije, likove...). Sada to treba nadmašiti ili najmanje ostati na razini. U Africi je uspio, u Kandraxu ne.

Ne Kraken, nego Kandrax ti je u pravom smislu "nekonkretizirana suština", koju je Nolitta teškom mukom uspio održati u (kakvoj-takvoj) moći. To je arhineprijatelj, i to 'onaj', onaj koji je veći od života, a njegova jakost zapravo postoji u nevidljivosti: u psihološkom manipuliranju. Jasno da se tu javlja objektivni problem kako to izraziti, kako dati oblik? Nolitta je sagradio jezovitu atmosferu i posrnuće ekipe, prijatelja; dok sam Kandrax, kao tjelesni, osim upečatljive pojave nema ništa. Otuda razočaranje fanova kada dolazi do 'kulminacije': Zagor ga bez po muke gurne u rijeku. Međutim, fanovi nisu shvatili da je kulminacija već prošla, kondenzirana oko iskopina Stone-Hilla.

Nastavljanjem 'fenomena Kandrax', na dnevni red je došlo pitanje: a što sad napraviti? Kako nadići ili održati Nolittinu razinu? Boselli je probao sa svojim epskim zahvatom - a rezultat ipak nije ispao sasvim zadovoljavajući. Ponekad brže više jače, pa bilo i modelirano majstorovim rukama (Bosellijevim) ne daje pravi efekt, koji je dao Nolitta "ni sa čime".

---

quote:

---

Originally posted by Elderane84


E, sad, Hellingen... Ja se slazem da je Boselijeva izvedba Helingena nespretna. Ali, ako je tacno da je ovo bio uvod u pricu koja je trebala da ide negdje poslije Krakena, trebali su pustiti da ide dalje. Modernom Zagoru treba jak kontinuitet, ne vidim problem da epizode sa Helingenom idu cesce, ako ce imati sta da se kaze, a svi znamo da dobar scenarista moze da vozi u nedogled. Sta bi falilo da se uradi neki "run, tj. trk", od nekoliko povezanih epizoda sa Helingenom u ulozi neprijatelja. Dakle, Boneli kuci nije problem da se to uradi sa nebitnim tipom poput Rihtera, ili ovog sad u JA sagi (da ne spojlujem za kim to Zagor juri), a Helingen je problem??? Zato im se i gase serijali.

S druge strane, daleko od toga da je to najgori Helingen. U najgoru ruku, treci je po redu, ako ne i drugi. Naravno da su Demoni ludila neprikosnoveni u Helingenovim pojavljivanjima, a kad sve saberem i oduzmem, i pored svih manjkavosti, Svemirska braca su jedna jaka prica za vrijeme u koje je napisana. Ali, da su prva 3 pojavljivanja bolja od Helingen je ziv??? Pretjerano... Prva dva nisu ni citljiva, a kamoli sta drugo.

---

quote:

---

Originally posted by doom

Da zakljucim, prica je dosta zahtjevna za razumjeti izvan svoje cisto fabularne radnje. Treba se citati vise puta kao i Demon ludila i Vjecna magija. Boselli se posluzio sa nekim novitetima za Zagora koji nadilaze dotadasnja uobicajena scenaristicka rjesenja. I uglavnom mu je to uspjelo.

Obavijen ljubavi, poezijom, jezom i fantazijom, Dvoboj u svemiru je skriveni dragulj koji nikada nije u potpunosti zasjao unutar Zagorovog serijala.

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

Potpisujem sve.
Bas se lepo diskutovalo i uzivanje je citati ove postove. Kad uhvatim malo vremena detaljnije cu da ih prostudiram a moglo bi da padne i ponovno citanje Bosselijevog Helingena.
Ali cinjenica je da je Burattinijevo ignorisanje prethodnika los potez, a izgleda da je sledece pojavljivanje Helingena (koje jos nije izaslo kod nas) jos gore nego Helingenovo nasledje ako je to ikako moguce?!

---

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

Potpisujem sve.
Bas se lepo diskutovalo i uzivanje je citati ove postove. Kad uhvatim malo vremena detaljnije cu da ih prostudiram a moglo bi da padne i ponovno citanje Bosselijevog Helingena.
Ali cinjenica je da je Burattinijevo ignorisanje prethodnika los potez, a izgleda da je sledece pojavljivanje Helingena (koje jos nije izaslo kod nas) jos gore nego Helingenovo nasledje ako je to ikako moguce?!

---

quote:

---

Originally posted by jasa

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

Potpisujem sve.
Bas se lepo diskutovalo i uzivanje je citati ove postove. Kad uhvatim malo vremena detaljnije cu da ih prostudiram a moglo bi da padne i ponovno citanje Bosselijevog Helingena.
Ali cinjenica je da je Burattinijevo ignorisanje prethodnika los potez, a izgleda da je sledece pojavljivanje Helingena (koje jos nije izaslo kod nas) jos gore nego Helingenovo nasledje ako je to ikako moguce?!

---

Meni je to vjerovatno najgori Zagor ikad (posljednji Hellingen) ...

---

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by jasa

quote:

---

Originally posted by going going

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

Potpisujem sve.
Bas se lepo diskutovalo i uzivanje je citati ove postove. Kad uhvatim malo vremena detaljnije cu da ih prostudiram a moglo bi da padne i ponovno citanje Bosselijevog Helingena.
Ali cinjenica je da je Burattinijevo ignorisanje prethodnika los potez, a izgleda da je sledece pojavljivanje Helingena (koje jos nije izaslo kod nas) jos gore nego Helingenovo nasledje ako je to ikako moguce?!

---

Meni je to vjerovatno najgori Zagor ikad (posljednji Hellingen) ...

---

misliš onaj s Transformersima? Govno na kubik

---

quote:

---

Originally posted by PijaniPatak

Mene hvata nostalgija kada vidim s kojom smo strašću nekada pisali na forumu.

Sjajna analiza, doome... i još bolja pitanja.

Da citiram stinkyja, moraću kasnije da ostavim repliku

---

quote:

---

Originally posted by doom
I tu ide moje prvo pitanje; Zanimljiva je premisa koju nam Boselli ovdje nudi; jeli moguce u nekoj vrsti opijenosti uci u neciji tudji san/svijet; u ovom slucaju Hellingenov raj!?

---

quote:

---

Originally posted by Curunir



Baš ti je ...

---

quote:

---

Kako je Poe pozitivac, junak u ovoj priči, a Hellingen negativac, to je na onom širem planu, onoj idejnoj borbi, stav autora da je čovjek nešto više nego takva mašina koja bi se mogla ispitati i izračunati bez ostatka. Kažem, ta linija potječe od Nolitte i Boselli to dobro nastavlja.

---

quote:

---

Originally posted by stinky

quote:

---

Originally posted by Curunir



Baš ti je ...

---

Ma ne spominji mi onlajn.
A dok sam gledao ove Bosellijeve gafove, znao sam da ti otkidaš na te crtice. Iz nekog razloga, tebi je to naj naj smiješno, i nekako naj naj drago raspredati te vrste duhovitosti. Meni interes nije tu usmjeren, ali ajde, ovdje ima dobrih gafova.
Usput, kaj misliš o tom šestom Hellingenu? Jel ti drag?

---