Najbolji hrvatski noir prema Macanu -> Dabar & Los Krešimira Biuka Najbolji hrvatski hardboiled prema Shuckeyju -> Deni Sparina Krešimira Biuka Najbolji strip na svijetu je noir -> Noć bez kraja Trilla i Mandrafine Nestor Burma je čisti francuski noir. Bookglobeov prvi integral je sjajan, drugi nisam još nabavio.
Volim Marinijev crtez, obozavam noir, bilo bi lepo videti domace izdanje. Ocekujem od Makonda ili Fibre.
U međuvremenu su strip (prvu polovicu) izdali Makondo i Libellus.
Riječ je o stripu švicarskog Talijana Enrica Marinija kojeg je originalno objavio francuski Dargaud. Radnja je noir trope by-the-numbers. Gangster vlasnik noćnog kluba okružen siledžijama i psihotičnim ljigavcima, femme fatale na vagi između ljubavi i koristi, macho anti-junak ratni veteran, sada s one strane zakona koji djeluje po individualnom moralnom kodu, tvrdi irski murjak, veze s Hollywoodom itd.
Marinijev crtež (unatoč nekih komentara da on to može i bolje) je vrlo atraktivan i najjači adut, pa ne čudi da se svako malo pojavljuje crtež preko cijele stranice ili duplerica. Paleta boja je crna, bijela, siva i - crvena. Trik da se u crno-bijeli strip ubaci jedna žarka boja smo već viđali, npr. u Sin Cityju. Meni ga je uvijek drago vidjeti. Crvena odlično funkcionira u noir stripu, jer crvena naravno asocira na dva temeljna elementa svake noir priče, krv i seks.
Uskprkos klišejziranoj priči, strip bi ljubitelji žanra trebali smazati. Oni koji mogu najbolje da ga potraže po ZG i ST knjižnicama. Valjda će i druga (finalna) knjiga uskoro.
U međuvremenu od mog prethodnog upisa na topicu pročitao:
Godpođica Nedirka Contrapaso Sleeper Siva kronika Surovi grad Lažna lica Pljuvat ću po vašim grobovima Svi mrtvi su iste boje ponovio malo Satanik i Kriminal ponovio cijeli Blacksad
...i dva najbolja za kraj: Zalutali meci Nestor Burma
Sclavijev krimić, koji je već bio knjiga i film, umalo i strip kojeg je trebao nacrtati Castellini, da bi ga tridesetak godina kasnije Sclavi dovršio sa drugim crtačem, Mammucarijem. Priča je u duhu neo-noir filmova sa crtom aspurdnosti i morbidnog humora kakvi su se snimali 90ih, kad je i Sclavijeva priča originalno nastala. Na um su mi odmah pali braća Coen i Danny Boyle, odnosno naslovi kao što su Fargo ili Shallow Grave. Dojam potvrđuje sam Sclavi u dodacima na kraju stripa: u pismima u kojima je onomad slao upute Castelliniju referencira nekoliko filmova, a najčešće Blood Simple, prvijenac braće Coen. Ipak se osjeti i Sclavijev rukopis kroz upliv SF/horror elemenata i egzistencijalističke introspekcije, tipične sclavistike. Solidno, ali ne više od toga.
Tvrdokuhani i noir stripovi
Posted - 22/12/2020 : 11:05:29
