Pogledal "Il grande silenzio" u c/b varijanti. Kako dobro izgledaju snježni pejzaži, možda i bolje nego u boji.
Super mi je pogledati kvalitetne filmove u svim mogućim verzijama, na različitim jezicima (kod špageta ionako nema u filmu jednog jezika vec svaki lik govori svojim, pa su talijanski, engleski, njemački i španjolski svi u istom košu.), uz raznorazne komentare filmaša, u boji ili crno bijelo!
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
Da se malo ozivi ova zapostavljena a meni jako draga tema. Iako o vesternima pricamo i u opstoj temi Filmovi and CO.
The Tall T (Visoki jahac) (1957) r. Budd Boetticher
Zasnovana na priči Elmora Leonarda, saradnja reditelja Bada Betikera, glumca Rendolfa Skota i scenariste Burta Kenedija je pravi preimer elegantnog ekonomičnog pripovedanja (samo 78 minuta!) prožetog napetom psihološkom tenzijom. Ovde je Skot ležerni rančer koji, zajedno sa tek udatom ćerkom bogatog rudarskog tajkuna, mora da iskoristi svoju pamet i hladnokrvnost da ostane živ kada ih uhvati grupa nemilosrdnih pljačkaša diližansi. Nezaboravno mu parira opasno šarmantni, gotovo simpatični negativac Ričard Bun koji oseća preiz prema svojim mladjim kolegama krvoločnim pljačkašima i ubicama. Ričard Bun trvdi da nikad nikog nije ubio i čak simpatiše Rendolfa Skota, na čije će se poverenje na kraju kockati. Vesterni koji su pravili Bad Betiker i Rendolf Skot nazivaju se ciklusom Ranow westerna po producentu Harry Joe Brownu i Skotovoj producentskoj kuci. Po Criterionu: these films seem to unfold in a world unto themselves, staking a claim between traditional westerns and the subversive genre revisionism of the 1960s—and representing the crowning achievement of the underappreciated auteur Boetticher.
Ja sam se stvarno prijatno iznenadio koliko je ovaj film bio napet, na trenutke brutalan (otac i sin u bunaru, Rendolf Skot raznese glavu jednom od pljačkaša sačmarom), i taj tonalni prelaz sa laganog gotovo komičnog nasmejanog vesterna u brutalnost, dobro odglumljen, kao što je neko primetio vestern sa gotovo primesama noira, i sve to u tako malo minuta da se nimalo ne oseti zamor ili razvučenost radnje. Bad Betiker ima izrazito jasan i prepoznatljiv autorski pečat iako je reditelj B vesterna.
Evo i Martina Skorsezea kako objašnjava zašto mu je važan ovaj film i uopšte filmovi Bada Betikera, lepo primećuje kako kao da se ti filmovi dešavaju u nekom svom svetu, svom kontinuitetu, svaki je film za sebe ali kao da pratis iste likove, jednu pricu u nastavcima, poput filmova horor producenta Vala Lewtona koji kao da se desavaju jedan pored drugog u istom okruzenju.