Nakon svih ovih godina imamo Origin Grouchota!! Možda je to bilo i nepotrebno, ali pošto je ovo ionako elseworlds serijal - zašto ne? Mic po mic i Bilotta je redefinirao svaki ključni lik serijala do sada - Ksabarasa, Smrt, Blocha, a sad i Grouchota. Ok, Bloch još nije dobio cijelu epizodu, možda će to biti iduće..
Priča se čini prepisana iz filma Joker - pratimo život neuspješnog komičara sve dok se ovaj na kraju ne pretvori u Gruča. Možda je ovo spoiler ali mislim da je svakom ko je uzeo ovu epizodu već unaprijed jasno o čemu će se raditi. Najvažnija je stvar kakva je izvedba? Po meni, dosta dobra - glavni lik ima šarma, zanimljivo mi ga je bilo pratiti kroz priču iako sam se cijelo vrijeme pitao pa kad će, kad će? Epizoda polako prolazi u polaganom tempu i onda na kraju Bilotta servira par BOMBI koje u potpunosti mijenjaju .. pa ono, cijeli serijal! Na kraju sam ostao šokiran nenadanim otkrićima i jedva čekam iduću epizodu da vidim šta će biti dalje! Nažalost, vjerovatno će se fokus priče opet prebaciti pa nećemo doznati ništa bitno.. ipak, planeta mrtvih me drži u neizvjesnosti, imam dojam kao da se figure razmještaju po ploči za završnu bitku i nadam se da ćemo je dočekati u nekom razumnom roku i da će biti dostojna.
Gerasijev crtež je super, drhtav, opušten i ekspresivan, a ipak detljan kad treba. Likovi imaju karaktera, lica su izražajna, tijela i ruke govore pokretom - dobar posao.
Realno, Planet mrtvih je trenutno ono najbolje od Bonellija. Veliki je privilegij pratiti ovo skoro paralelno sa Talijanima. Ponekad mi se čini da je su sve velike Bonelli priče stvar bolje prošlosti, ali PM demantira tu teoriju. Za 26 kuna dobijamo kompleksnu, intirgantnu, dobro nacrtanu priču, a najbolja mi je stvar što svaki put kad pročitam najnoviju epizodu, želim prolistati i one stare, da se podsjetim radnje i detalja koje sam možda zaboravio. Ovo nije štivo koje kupujem radi nostalgije nego dobra priča u rangu sa bilo čim što nude trendi serije koje dominiraju industrijom zabave danas.
Još sam htio dodati.. ovaj čovjek što je napisao negativnu recenziju Biloti zamjera da otkrivanjem Grouchove prošlosti (šokantne Grouchove prošlosti!!) pretvara Planetu mrtvih u sapunicu. Glavni sapuničasti element u Planeti mrtvih su neočekivana otkrića vezana za glavne likove - zapravo, klasični "Jose Armando, ja sam tvoja sestra" trenuci. Tako je pogotovo u zadnje dvije epizode - Velika utjeha i Smijeh. Bez tih obrata priče ne bi bile loše, ali bi izgubile veliki dio svoje snage. Glavna kvaliteta Planete od početka je da se igra sa likovima pa možemo gledati Dilana pijanca, Ksabarasa kao starca, Blocha kao vođu negativca, šokirani smo otkrićem da je Dilan imao sina. Te inverzije su jače od glavne priče, za koju još ni ne znamo kakva je.
Ok, meni to paše. Em volim takve obrate, em Dilan sa svim izdanjima do sad ima oko 500tinjak priča i jasno je da se već na samu tu količinu, htio ne htio, davno pretvorio u sapunicu.
Svako malo me šokira kad vidim da mnogi stavljaju "U ime sina" kao slabije (da ne kažem loše) epizode serijala PM. To jest, najčešće vidim komentare da ne kuže o čemu je ovdje riječ i da je jako nepovezano.
Ali stvarno me zanima, da li je većini jasno kako je "U ime sina" Billotina verzija #43 Priča o nikome / Ničija priča ( + manji dio #25 Morgana) i da u ovom broju Dylan (u određenoj mjeri) tumači ulogu koju Nitko tumači u #43? I da je priča namjerno pisana na taj način? Vidim da ju ljudi ne kuže isto kao što nakon prvog čitanja (bez recenzije) nisu kužili ni #43 i vjerojatno zbog toga daju slabe ocijene ovoj sjajnoj (kompleksnoj) epizodi (koja je takoreći aftermath od prethodnog broja).
Meni je jasno, ali sta sad? Opet ne valja. Morgana i Nitko su fascinantni stripovi kužio ih ili ne, a ovaj nije, ovaj je naporan i nezadovoljavajući.
Mislim, jasno mi je da je to hommage Nikome jer je Bilotta u nekom intervjuu rekao da mu je to jedno od najvećih remek djela talijanskog stripa (i meni je), inače možda to i ne bi skužio.
Ispričavam se na padobranskom upadu. Htio sam samo javiti da sam pročitao Pozdrav iz Andeda i svidio mi se. Priča je fora i za mene kao ne-poznavatelja, a specifičnost Bacilierijevog crteža mi je još poboljšala ukupan dojam. Odlikuje li se još koja epizoda Planete mrtvih "drugačijim" crtežom?
Toliko drugacijim ne, ali recimo Gerasi me je odusevio svojom promenom u Drzavnom neprijatelju broj 1. Ali, za to citanje ti treba kontinuitet iz proslih brojeva.
Meni je jasno, ali sta sad? Opet ne valja. Morgana i Nitko su fascinantni stripovi kužio ih ili ne, a ovaj nije, ovaj je naporan i nezadovoljavajući.
Mislim, jasno mi je da je to hommage Nikome jer je Bilotta u nekom intervjuu rekao da mu je to jedno od najvećih remek djela talijanskog stripa (i meni je), inače možda to i ne bi skužio.
Eh, ne znam, meni je ovo čak i jedan od boljih brojeva PM. Ne toliko zbog šablone #43 po kojem je rađena koliko po sve 3-4 narativne linije koje pratimo (i koje su u stvari započele u prethodnom broju ("Državni neprijatelj #1) kad je Dylan (vjerojatno negdje u komi) ustvari i započeo "sanjati" događaje iz ovog broja). Generalno su mi svi brojevi PM jaaaako dobri, ali ovaj mi je baš drag što je malo kompleksnije strukture. Mana mu je možda što ga nije moguće čitati kao samostalnu cjelinu već mu efektnost proizlazi iz detalja u svim prethodnim brojevima.
Ha, jednom ću sve epizode ponovno pročitati pa ću vidjeti da li će mi U ime sina bolje sjesti. Za sad kotira najniže. Nakon tog jednog čitanja je ostao spomenuti dojam štufne, nepovezane priče, nije ni da je bilo nekih komentara/recenzija koji bi me razuvjerili.. Sigurno mu je mana i što crta Casertano koji više nije onako dobar kao što je bio.
Shaneru, što se tiče "drugačijeg" crteža, rekao bi da je Bacilieri najdrugačiji, a da su ostali klasičniji Bonelijevci. Gerasi se ipak ističe, on je baš dobar, veselim se svakoj epizodi kad on crta.
Smeh ce vas dici iz mrtvih - ako sam se pre par brojeva ovog serijala pozalio da Bilotta kao da ne zna gde ide i da siri pricu u svim pravcima, sad je vreme da mu se izvinim. Jer svi mi koji smo hteli nekakav koncept glavnih likova u serijalu, neku (barem labavu) poveznicu, tragove kontinuiteta, u Planeti mrtvih sve ovo dobijamo u ogromnim dozama. Ovde smo dobili Grucovo "poreklo" i svako ko kaze da nam nije ni trebalo, laze. Posebno, kad je to sve ovako detaljno osmisljeno i povezano. Ko bi rekao da je zabava pod maskama kod Rovene skrivala kljucne osnove samog serijala, ali i skrivala kljucne detalje izuzetno vazne za buducnost. Ipak ne mogu reci da je ovo najbolji broj iz edicije. Posto su citaoci skontali o kome se radi u ovoj prici, mislim da je previse vremena potroseno u njegovom balansiranju izmedju paralelnih zivota, kao i u predugackim pokusajima da se dobije glumacki angazman kakav zasluzuje. Ako sam dobro razumeo , Dilan nije procitao dokumente (Smrt ga je sprecila u tome) tako da on jos uvek samo nagadja o cemu je rec. Gerasi je ponovo odlican. Za nijansu slabije nego u prici o Kasabarasu, pre svega jer je pricu o Grucu nacrtao umerenije/mirnije/klasicnije, a kad se vratimo u sadasnjost crtez ponovo postaje nemiran/drhtav/nervozan. Gruco je prikazan jako neobicno fizicki, to je lik koji moze biti svako, a ujedno je tako specifican i neobican. Bilotti ponovo skidam kapu do poda, covek je pokazao da neverovatno vlada materijalom i da ima hiljadu ideja koje ce se kad-tad sve svezati u jednu nit.
Bilotta kao da mi čita misli oko stvari i likova za koje bih osobno volio dobiti dodatna objašnjenja/razrješenja.
Osobno mi je puno zanimljiviji "Londonski" Hicks (koji je doživio svoj kraj (?) u "Zbogom, Groucho"), no ni Inverarski Hicks mi ne djeluje ništa manje zanimljiv (iako je on puno razrađeniji za razliku od svog Londonskog (polu)brata čija priča mi djeluje nedovršena/zaboravljena u redovnoj seriji). Istinski se radujem ovom broju.
Ali zašto taj seronja Mari crta tako duge, a tanke nožice iz ptičje perspektive?? Na toj slici Dilan izgleda kao da nema kukova, kao da mu noge rastu direktno iz trbuha Dvije tanke, nemoćne nožice
Treba tužit Marija ako upropasti toliko očekivani specijal!!
Kad su ga pitali da li je specijal u sklopu planete mrtvih on je samo rekao da neće da otkriva ništa već da ljudi treba da se strpe i pročitaju pa će tek onda diskutovati haha... Nadam se da je neki flešbek pa je zato i promenjen dizajn
zbog jer ja sam šef - boss baby, kineski magnet na mom frižideru i spiritualni guru
Kad su ga pitali da li je specijal u sklopu planete mrtvih on je samo rekao da neće da otkriva ništa već da ljudi treba da se strpe i pročitaju pa će tek onda diskutovati haha... Nadam se da je neki flešbek pa je zato i promenjen dizajn
Sjebaće se konformisti i picajzle koji glačaju police i posmatraju hrbate svakih 10 minuta
Pici dalje Dilan Dože, da te braca na police slože.
imao sam tu priliku da pročitam PROJEKT HICKS. počinjemo od samog početka i od malih nogu pričamo priču (polu)braće Hicks. upoznajemo genezu sveg zla, promatramo utjecaje, seciramo okoliš, društveno uređenje, uvjerenja, religiju, odnose u obitelji... sve što je utjecalo na formiranje ličnosti mladića već od malih nogu i dovelo do sna o besmrtnosti. bilotta suvereno priča držeči ti pozornost cijelo vrijeme. mari ga sjajno prati u stopu. a match made in heaven... or hell!
nešto je tu, poslovično, onirizma, snolikih scena, isprepletanja vremena čime bilotta ne smara niti komplicira radnju, nego, dapače, čitatelju proračunato baca natuknice o tome kako bi se priča mogla dalje odvijati...
ni ja ne bi želio ništa više govoriti o svemu ovome, jer bi sve nadalje bilo samo spojler. ali željno išćekujem nastavke, kako u redovnoj seriji (tri priče počevši od broja 435) tako i u sljedećim specijalcima...
ovo nije planeta mrtvih..ona je na maloj pauzi i nastavice se i imace jos 5 brojeva i to ce biti njen kraj...ovo je obican specijal ali i uvod u trodelnu redovnu epizodu 435-437 koja ce tek izaci u italiji
Sinoć sam pročitao br.7 u izdanju Veselog četvrtka i moram priznati da sam pozitivno iznenađen. Jako zanimljiva etiologija nastanka Grouchovog lika uz dobar crtež.
Ne sviđa mi se. Epizoda u kojoj nema ni radnje ni gradnje. O braći Hiks saznajemo vrlo malo, ima par scena iz njihovog djetinjstva ali već u njima su oni to što jesu - jedan hipnotizer, drugi klon zlog nacističkog znanstvenika i sve to skupa se doima banalno i nerazrađeno. Posebno mi je neuvjerljivo to što u jednom trenutku mlađi brat Hiks objasni starijem da je on zapravo klonirani nacist, a stariji, Židov, čiju su majku pred njim silovali i skoro zaklali Švabe preko toga pređe jednom rečenicom.
Osim odrastanja braće, strip ima i radnju u sadašnjosti koja prati Dilana dok traži doktora Hiksa i tu se priča povezuje sa Planetom mrtvih. Taj dio radnje se na kraju ne razriješi, čini se da bi trebalo biti nastavaka. Ima tu i miješanja stvarnosti i mašte pod utjecajem hipnoze, malo je zbrkana priča i nisam je uspio do kraja razumjeti. Možda nastavci nadograde ovu priču pa promijenim mišljenje, ali za sada - slab specijalac.
Dylan Dog - Planeta mrtvih
Posted - 30/01/2022 : 21:22:26
