Eto, ja ću ovdje objaviti nešto svojih pjesama. Kasnije možda objavim i priče, odnosno eseje itd. Odlučio sam malo proširiti svoj krug čitatelja. Sada imam i vremena, dok čekam otkazni rok koji nikako da krene A ovo je jedini forum koji koristim, makar sporadično Nekima će se pjesme svidjeti, nekima neće, ali to nije bitno jer ionako ne prodajem cvijeće
Mada mi je upravo pala na pamet zamisao otvoriti cvjećarnicu kod groblja, a svaki buket bi za dodatak imao prigodnu pjesmu (koju bih ja napisao). Ja bih te pjesme također mogao deklamirati na sprovodima
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Stigla je kao zima, mrzovoljna oštra zima, zaborav svog prolaska zabijelila je opustošenim tlima. Koraci joj miljama teški, odjek im je tuga, u sjećanju koje mine kadikad se sjeti izgubljenog druga.
I tad sunce obasja sav sumor njenog svijeta, čežnja zablješti vrhovima samotnih planina s kojih ujesen došeta. Duga nad njom oživi, u očima radost zablista, otopi se njenog srca led i poteče kao voda prozirna i čista.
Sve dok ne padne noć, gluha nespokojna noć, u kojoj dišu tek utvare ljubavi koja je u njoj živjela jednoć. Ledeni se pokrov širi drhtavim joj usnama, i nitko ju više ne čuje, jer ona je tiha rijeka koja putuje sama.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Sve su to samo dani i brojevi u ponovljenom obrascu...
dani i brojevi i troma prolaznost čije halapljivo ždrijelo guta što naiđe...
korak ovamo tamo onamo nikamo pa iskorak van konteksta i brzi povratak u ustaljenost normi...
pogledi šute a nekad su govorili više od riječi jer riječi postaju suvišne kad obećanje života zasja u očima...
nekad je volja bila snažna nekad je blizina bila neraskidiva nekad je razdaljina bila premostiva...
sada smo toliko udaljeni jedni od drugih da vidimo tek tragove vlastitih odlazaka...
i bijele zastave zabijene tamo gdje najviše boli.
Vauuuu. Svih 5 pjesama mi se sviđa, ali ova je stvarno sjajna i, nažalost, jako dobro prikazuje stvarnost koja se stvarno često čini samo kao nekakav čudan obrazac brojeva koje se vrte u krug. Svaka čast. Ova pjesma je bolja od 50% takozvanih umjetničkih pjesama koje se čitaju u školi.
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a. Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži.
Vidio sam vec, sporadicno po topicima kao na primjer o Stephenu Kingu, da si u potencijalu. Zaista. Ali ovo me kad sam procitao jutros ostavilo bez teksta. Pa sam malo do sada razmislio... Dragi moj, ludilo! Doslovno i figurativno. Di si bija do sad? Fala Bogu da si izisao iz ormara. Fala ti! (Znao sam uvijek da gemisti otvaraju vrata percepcije)
Da, i meni je to poprilično draga pjesma, nastala u ne baš najboljim životnim okolnostima ;)
MI
U neodjeljivosti bitka u mehanici vremena... u sitosti prohujalih, otkinutih dana... u kolapsu spoznaje...
mi smo laži kojima otupljujemo ljubav, mi smo zavist kojom umanjujemo vrijednosti, mi smo strah zbog kojeg skrivamo istine koje pomiču planine i skreću tokove naših života...
pretapamo se i stapamo s klišejima, ustaljeni bezličnošću i neodređenošću riječi, podražaja, navada, goli u svojoj površnosti i neprepoznatljivi u srži postojanja dok sivo uronjeni tonemo u beskrvnu ustajalost mehanizma...
više se ni ne pokušavamo uzdići iz ove gluhe, nemarne mase koja razaznaje samo ono što se ne razaznaje...
mi smo izlike, mi smo "veće dobro", mi smo uhodani i postrojeni nagih tijela i odsječenih udova kojima jedni drugima mrcvarimo utrobe i rujemo put do srca, jer ništa nije naše ali sve nam pripada...
mi smo DEMOKRACIJA...
mi smo marionete zaslijepljene učenjima generacije u kojoj čovjek nije osoba nego nakupina cementa koja sjeda na predviđeno mjesto; ne znamo razlučiti vlastiti bitak od nasumičnosti, sveobuhvatnosti i nedorečenosti kojom nas svijet udaljava od dodira koji pobuđuje, osmijeha koji oplemenjuje i obećanja koje ovjekovječuje...
mi smo zaostale emocije, mi smo izvještačeni osjećaji i mi smo izvještaji iz druge ruke...
mi smo sranja koja izlaze iz tuđih ustiju, mi smo sranja koja izlaze iz naših ustiju, mi smo dobar dan i loš odabir, mi smo ranjena jutra, potraćena podneva i mrtve večeri, mi smo alkohol, droga, novac i sredstva za smirenje ali smo živi, živi, živi i nitko nas ne krivi dokle god sklapamo prijateljstva, ispoštujemo rokove i ispunjavamo norme, očekivanja i stambeni kredit u kojem bazdimo od ljubavi...
mi smo usud, mi smo histerija, mi smo kaos, ali smo naučeni ne očajavati dokle god nas svijet drži dovoljno zaposlenima i materijalno osiguranima...
mi smo konfekcija, mi smo industrija, mi smo tehnologija i mi ne dopuštamo sebi pronaći sebe...
mi smo proizvod.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
davno sam odlučio svaku novu pjesmu proslaviti gemištom...
sjećam se da sam se jedne subote našao u strašnoj neprilici jer sam do sredine popodneva napisao njih osam, a sve me to uhvatilo pomalo nespremnog jer sam prethodno popio i nekoliko piva...
skoro sam se srušio za šankom u Monte Carlu ali sam hrabro nadoknadio zaostatak...
danas sam popio devet gemišta, upravo pišem 14. pjesmu i brine me hoću li nadoknaditi zaostatak...
i pitam se ima li itko na svijetu ovakvih problema.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Bez brige, većinom su pjesme na hrvatskom. Ponekad mi se dogodi da razmišljam na engleskom, pa onda i tako pišem ;)
BRUCE LEE
Bio je to kržljav šareni mačić, otprilike tri mjeseca star i upola manji od ostalih mačića, zbog čega je pomalo podsjećao na miša ili sićušnoga ježa, onako vječito sklupčan u sebe i sav nekako naježen...
jedva je preskakao stepenice dok bi ga ostali mačići prestizali, ali svejedno se nije predavao i uvijek bi stigao do vrha iako vidno iscrpljen...
jeo je, katkad smo ga i zasebno hranili ali njegov razvoj kao da je bio stao i s vremenom su ga ostali mačići počeli izbjegavati, uvijek je ležao negdje postrani, usamljen i odbačen, a dok je spavao skvrčio bi šapice zbog čega je djelovao ukočeno nepomično i mrtvo...
naposljetku ga je i mačka počela izbjegavati, a on kao da je osjetio njeno odustajanje pa je prestao jesti i ono malo hrane, ali nekako smo se nadali da će ipak preživjeti, čak i kada se počeo zapišavati i muhe su zujale oko njega...
upravo mi je mama javila da ga je pronašla mrtvog pred vratima, možda se nadao da će mu netko pomoći ili je vjerojatnije odustao jer je znao da mu nema spasa, osjećao je da je prepušten na nemilost nečem što nadilazi njegov otpor i buši rupe u oklopu koji nije ni stigao razviti iako je bio borac, samo što nije bio dovoljno jak, bio je odviše ranjiv i izložen i ta ga je slabost dokrajčila...
Mnogi ljudi diljem svijeta ovog trenutka umiru na isti način.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Moj glas ide za Porculan. Svinja mi je malo bila nejasna, al ustvari je muž nevjeran i to je nju ubijalo pa ga je ostavila i našla mir. Tako je ja tumacim, mozda se i varam.
Svinja mu je remek djelo. Kad sam je procitao, zatvorio sam stranicu/site i otisao. Ali samo jedan dobronamjerni savjet, nemoj nas 'prekrcavati' s materijalom. Pomalo. Dvije ma dan. Da se malo prouce i porazmisli o njima. Svaka cast, ovako se javno intimno izlagati. A imas sto.
Bez brige. Ovo je za početak, ko neko otvaranje repertoara. Zato sam odabrao desetak pjesama. Sljedeći tjedan će ići po jedna pjesma. Za priče ću još vidjeti. Možda nova tema, ali ću staviti radije poveznicu na PDF datoteku. Vizualno je ugodnije onda čitati, jer ovako bi ispale nerijetko duge i nezgrapne objave. Cromwell, imam nešto po tvojem ukusu. Budem objavio uskoro, samo bude to onda nova tema za priče i eseje.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain
Bubnjar je i meni jako drag Malo kasnim jer sam bio "malo" zauzet prošli tjedan, pa evo dvije pjesme, tematski različite. Ova prva je stara pjesma, pomalo u stilu Bukowskog. Samo treba naglasiti da u to vrijeme nisam još ni počeo čitati Bukvu
KAMO SADA ?
Vrtoglavica nesanica mučnina glad
prljavi zidovi prljave misli prljave čaše pepeljare prozori
potraćeno zdravlje potraćena mladost potraćena sreća ljubav snovi
pukotine u mislima hladnoća u srcu ožiljci na tijelu poraz u očima ponor u duši
MOJE PJESME
Posted - 15/07/2022 : 11:25:31
.jpg)
.jpg)
