| Author |
 Topic  |
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
 Posted - 31/08/2022 : 13:45:41
|
quote:
Originally posted by ordell
Pitanje Qwertza je jednostavno. Može li čovjek znati sve?
Ne, jer bi to značilo da se digao do apsolutnog, što znači da bi shvatio Boga.
Mogao bi reći, Bog je to i to.
Barem za ovog života to nije moguće.
Tako se i meni činilo. Mislim da je za ljudsko biće nemoguće da postigne toliki nivo.
Iako je evidentno da neki ljudi posjeduju višu razinu znanja, a neki nižu. Promatrajući neke postove i promišljanja na ovom topicu, mogu zaključiti da sam ja još uvijek na nižoj |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
 |
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 01/09/2022 : 07:39:23
|
Što je strah? Je li strah nešto iracionalno, što čovjek sam kreira, bez nekog naročitog razloga? Ili je, pak, strah nešto što nam je prirodno urođeno kako bismo izbjegavali opasnost (odnosno, nešto što je u nas ugrađeno od Stvoritelja)?
Primjerice, imam slobodu da se idem potući s medvjedom, ali strah me je toga. Je li me strah zbog prirodne ljudske navike da se boje zvijeri od nekoliko stotina kilograma? Ili se bojim iz nekog drugog, teže objašnjivog razloga? Primjer iracionalnog straha može biti i strah od mraka (to je samo nedostatak svjetlosti). Boji li se netko mraka po prirodi, ili je to iracionalni strah? (Primjerice, boji se nekakve babaroge, ili što ja znam čega?) |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 01/09/2022 : 08:30:34
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Qwertz
Je li moguće da čovjek uz svoj razum uspije dostići takav, gotovo božanski, nivo u kojem bi mu sve bilo jasno i više se ne bi morao pitati ni o čemu?
Ne samo da nije moguće, već kad jednog takvog naiđeš, koji će sam tvrditi za sebe da je takav, odmah nepogrešivo znaš da je to fejker i lažov. Uostalom, navedeni stav sa kršćanstvom, a valjda bi bar u teoriji trebalo biti riječ o kršćanskom Bogu, a ne poganstvu, nema neke veze, jer u kršćanstvu se do sveznanja, ako se tako može nazvati, dolazi jedino tako da se poništi samog sebe, nošenje križa itd. Pa i Pavao ti kaže (ali kad ljudi ne čitaju Bibliju) da je kršćanska istina nešto drugo od istine filozofa. Kršćanska mudrost je mudrost bezumnih.
Da ne ispadne da to ja nešto blebećem svoje, stavimo i što kaže sam Pavao, pa neka se mudri postide, a neumni promisle:
"Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,17-31)"
Hehe,kako je Saul Paul rasturija ovde. Naime nisu baš rado primali neŽidove u svoju opskurnu sektu prije njegove pojave. A nakon njega su procvitali. To je ono kad imaš priliku i iskoristiš je.
Hoćeš reći, Pavao je bio stari lukavac koji je htio proširiti, kako ti kažeš, sektu?
Što se tiče Pavla, ima dvije ključne stvari, prva je da s Pavlom sve kreće, kršćanstva kakvo jest bez Pavla ne bi bilo (jer mu je on udario univerzalističke temelje) i drugo, Pavlove Poslanice su najstariji novozavjetni tekstovi, što nije doduše presudno, ali nije ni nešto za zanemariti.
Zatim, Pavao i sam dolazi iz krugova farizeja i pismoznanaca, i način kako je postao kršćanin nije tipičan (direktna objava, mistično viđenje - kako god). Zar je onda za čuditi se njegovom otporu prema pismoznanstvu - ta čovjek je progonio kršćane, prema pismima ili prema farizejskom tumačenju pisama ovi su i mogli biti jedino luđaci. Pavao nije primio kršćanstvo čitanjem ili uvjeravanjem, već direktnom objavom.
Pitanje za ove koji se bave teologijom, što oni misle da ovdje Pavao misli:
" Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba." |
Edited by - Zoroasterixx on 01/09/2022 08:41:19 |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 01/09/2022 : 11:27:00
|
Pavao misli na sebe. Ali govori u 3.osobi kako ne bi ispalo da se hvali. Ni to otkrivenje ne zna objasniti kako je došlo do toga, u tijelu, izvan tijela, ali
zna, da Bog zna. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/09/2022 : 13:10:16
|
quote:
Originally posted by Qwertz
Što je strah? Je li strah nešto iracionalno, što čovjek sam kreira, bez nekog naročitog razloga? Ili je, pak, strah nešto što nam je prirodno urođeno kako bismo izbjegavali opasnost (odnosno, nešto što je u nas ugrađeno od Stvoritelja)?
Primjerice, imam slobodu da se idem potući s medvjedom, ali strah me je toga. Je li me strah zbog prirodne ljudske navike da se boje zvijeri od nekoliko stotina kilograma? Ili se bojim iz nekog drugog, teže objašnjivog razloga? Primjer iracionalnog straha može biti i strah od mraka (to je samo nedostatak svjetlosti). Boji li se netko mraka po prirodi, ili je to iracionalni strah? (Primjerice, boji se nekakve babaroge, ili što ja znam čega?)
Qwertz,
opet me iznenađuje što ti, tako mlad, postavljaš si ovakva pitanja. Vidim da si mladić koji promišlja...
Druga je stvar što nemaš pravu osnovu za ovakva promišljanja, ali to je i razumljivo, obzirom da filozofija nije ono što se može "običnim", "zdravim razumom" dokučiti. Može čovjek biti pametan koliko god želi, za filozofiju je prije ključna metanoja, a onda i, jednostavno, čitanje velikih mislioca. Filozofija je, prvenstveno, kod početnika, odstranjivanje naslaga "zdravoga razuma". I zato je teška, jer je to izokrenuto mišljenje.
Ti si došao do distinkcija, kažem, čak začuđujuće za mene i razlikuješ strah i ono što si nazvao iracionalni strah.
Objašnjenja o strahu kao alatki da izbjegavamo opasnosti su plitka, što se tiče filozofije. To je ionako jasno svakome, nema se tu što posebno pojašnjavati.
Filozofski značajno je ovo što si ti sebi nazvao iracionalni strah.
Tako da je prava distinkcija ova: a) strah b) tjeskoba.
Strah je uzmicanje pred ugrožavajućim.
Tebe zapravo muči ovo drugo - tjeskoba.
Strah je i medvjed u tvom primjeru, i mrak, i babaroga i svakakve takve fantazije koje si zamišljaš. To sve spada pod strah.
Tjeskoba je nešto drugo.
"Pred-čim tjeskobe nije unutarsvjetsko biće." Tako to kaže Heidegger.
Što ovo znači?
To da u tjeskobi ne znaš pred čim zebeš, odnosno, da to kažemo obično: nemaš pojma od čega te je strah (kažem strah, jer sad govorimo običnim jezikom). Samo osjećaš da te je "strah", osjećaš nelagodu. I fora je u tome da, iako nema ničega ugrožavajućega u smislu straha iz prve grupe (nema ni medvjeda, ni mraka itd.), ti se nalaziš čak u težem stanju nego da se obično "bojiš". Nikakvu štetu ne trpiš faktično, ali se raspadaš.
To se zove tjeskoba.
Na pojmu tjeskobe, Heidegger gradi filozofiju tubitka.
O tome pak možeš čitati u Bitku i vremenu u crijevca, to je takvo pilanje mozga da možeš dobiti meningitis. Ne preporučam da čitaš sada, samo kažem: tko hoće u crijevca, eno mu Bitak i vrijeme.
Za tvoje potrebe, dovoljno je ovo upućivanje u razliku straha i tjeskobe. |
Edited by - stinky on 01/09/2022 13:11:33 |
|
|
|
Qwertz
Senior Member
Croatia
1591 Posts
Member since 03/09/2021 |
Posted - 01/09/2022 : 16:41:19
|
Mislim da shvaćam. Tjeskoba je nekako složenije stanje. To je ono kao kad u filmovima kažu: "nešto nije u redu", kad osjećam trnce, a ne znam zašto. Nema nekakve stvarne prijetnje, ali se opet ne osjećam ugodno.
A strah bi bio nešto, recimo, konkretnije. Kada znam zašto se ne osjećam ugodno i manje-više mogu uvidjeti razlog takvog stanja. |
Pod punom kaznenom i zakonskom odgovornošcu tvrdim da je Python bolji i lakši od C++-a.
Najružnija istina je bolja od najljepše laži, sve što želiš to i traži, sve što misliš to i kaži. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47468 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 01/09/2022 : 17:34:42
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Qwertz
Je li moguće da čovjek uz svoj razum uspije dostići takav, gotovo božanski, nivo u kojem bi mu sve bilo jasno i više se ne bi morao pitati ni o čemu?
Ne samo da nije moguće, već kad jednog takvog naiđeš, koji će sam tvrditi za sebe da je takav, odmah nepogrešivo znaš da je to fejker i lažov. Uostalom, navedeni stav sa kršćanstvom, a valjda bi bar u teoriji trebalo biti riječ o kršćanskom Bogu, a ne poganstvu, nema neke veze, jer u kršćanstvu se do sveznanja, ako se tako može nazvati, dolazi jedino tako da se poništi samog sebe, nošenje križa itd. Pa i Pavao ti kaže (ali kad ljudi ne čitaju Bibliju) da je kršćanska istina nešto drugo od istine filozofa. Kršćanska mudrost je mudrost bezumnih.
Da ne ispadne da to ja nešto blebećem svoje, stavimo i što kaže sam Pavao, pa neka se mudri postide, a neumni promisle:
"Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,17-31)"
Hehe,kako je Saul Paul rasturija ovde. Naime nisu baš rado primali neŽidove u svoju opskurnu sektu prije njegove pojave. A nakon njega su procvitali. To je ono kad imaš priliku i iskoristiš je.
Hoćeš reći, Pavao je bio stari lukavac koji je htio proširiti, kako ti kažeš, sektu?
Što se tiče Pavla, ima dvije ključne stvari, prva je da s Pavlom sve kreće, kršćanstva kakvo jest bez Pavla ne bi bilo (jer mu je on udario univerzalističke temelje) i drugo, Pavlove Poslanice su najstariji novozavjetni tekstovi, što nije doduše presudno, ali nije ni nešto za zanemariti.
Zatim, Pavao i sam dolazi iz krugova farizeja i pismoznanaca, i način kako je postao kršćanin nije tipičan (direktna objava, mistično viđenje - kako god). Zar je onda za čuditi se njegovom otporu prema pismoznanstvu - ta čovjek je progonio kršćane, prema pismima ili prema farizejskom tumačenju pisama ovi su i mogli biti jedino luđaci. Pavao nije primio kršćanstvo čitanjem ili uvjeravanjem, već direktnom objavom.
Pitanje za ove koji se bave teologijom, što oni misle da ovdje Pavao misli:
" Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba."
Da,sekta. Većina novorođenih kršćana u to doba nastavlja slijedit židovske običaje. Do pravog razlaza dolazi tek nakon velike pobune 132. godine. Ako baš idemo cjepidlačit u Izraelu se stalno u to doba pojavljuju raznorazni likovi uvjereni da su mesije. Zato su farizeji i puvali na to više nego šta bi ajmoreč bilo normalno. Ako uzmeš u obzir da se sve to događa u doba kad su okupirani od tadašnje svjetske sile koja je izrazito poganska i politeistička nije to toliko čudno. Rimu su oni svi bili Židovi. S Paulon ka šta napisah dolazi do širenja među neŽidovima i to je tajna kasnijeg uspjeha. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47468 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 01/09/2022 : 17:46:00
|
quote:
Originally posted by Qwertz
Što je strah? Je li strah nešto iracionalno, što čovjek sam kreira, bez nekog naročitog razloga? Ili je, pak, strah nešto što nam je prirodno urođeno kako bismo izbjegavali opasnost (odnosno, nešto što je u nas ugrađeno od Stvoritelja)?
Primjerice, imam slobodu da se idem potući s medvjedom, ali strah me je toga. Je li me strah zbog prirodne ljudske navike da se boje zvijeri od nekoliko stotina kilograma? Ili se bojim iz nekog drugog, teže objašnjivog razloga? Primjer iracionalnog straha može biti i strah od mraka (to je samo nedostatak svjetlosti). Boji li se netko mraka po prirodi, ili je to iracionalni strah? (Primjerice, boji se nekakve babaroge, ili što ja znam čega?)
Strah je i nagon,reakcija na opasnost,stvarnu ili zamišljenu. Flight or Fight. Bori se ili biži. Selektivno razvijena emocija u svih beštija tako i kod ljudi. U biti većinu strahova razvijamo odrastanjem a kažu da su u ljudi čisto urođena samo dva-strah od jakih zvukova i strah od padanja. Da nismo razvili osjećaj za strah ne bi ni postojali ,nešto bi nas odavno popapalo. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 10:21:03
|
Ordell, što misliš o ovome:
Uobičajeno je doduše mnijenje da je duh ono najviše u čovjeku. Već iz toga što on to ne može biti sasvim, slijedi da on može biti bolestan, može zabludjeti, griješiti ili biti zao. Budući da bolest, zabluda i zlo uvijek nastaju iz erekcije relativnog nebića iznad bića, tako i čovječji duh opet mora biti relativno nebiće u odnosu na nešto više. Kad to ne bi bilo, tada zapravo ne bi bilo nikakve razlike između istine i zablude. Tada bi donekle imao pravo svatko i nitko, kad ne bi bilo neke više instance iznad duha. ... Jednako tako i zlo nije puka privacija dobra, nije puko nijekanje nutarnje harmonije, nego pozitivna disharmonija. Zlo također ne dolazi iz tijela, kao što još mnogi danas smatraju. Tijelo je cvijet, iz kojega netko siše med, a netko otrov. Ne biva duh inficiran tijelom, nego obrnuto, tijelo duhom. Zlo je u izvjesnom pogledu ono najčišće duhovno, jer ono vodi najžešći rat protiv sveg bitka, pa bi čak moglo ukinuti temelj stvorbe. Tko se samo donekle upoznao s misterijima zla (jer ono se mora srcem ignorirati, ali ne i glavom), taj zna da je najviša korupcija upravo i najduhovnija, da u njoj naposljetku iščezava sve prirodno, pa prema tome čak i osjetilnost, čak i sama naslada, da ova prelazi u okrutnost, i da je onaj tko je demonsko-đavolski zao daleko udaljeniji od užitka nego onaj tko je dobar. Ako su dakle i zabluda i zloća obje duhovne i potječu iz duha, onda je nemoguće da je on ono najviše. |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 02/09/2022 : 11:01:31
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Qwertz
Je li moguće da čovjek uz svoj razum uspije dostići takav, gotovo božanski, nivo u kojem bi mu sve bilo jasno i više se ne bi morao pitati ni o čemu?
Ne samo da nije moguće, već kad jednog takvog naiđeš, koji će sam tvrditi za sebe da je takav, odmah nepogrešivo znaš da je to fejker i lažov. Uostalom, navedeni stav sa kršćanstvom, a valjda bi bar u teoriji trebalo biti riječ o kršćanskom Bogu, a ne poganstvu, nema neke veze, jer u kršćanstvu se do sveznanja, ako se tako može nazvati, dolazi jedino tako da se poništi samog sebe, nošenje križa itd. Pa i Pavao ti kaže (ali kad ljudi ne čitaju Bibliju) da je kršćanska istina nešto drugo od istine filozofa. Kršćanska mudrost je mudrost bezumnih.
Da ne ispadne da to ja nešto blebećem svoje, stavimo i što kaže sam Pavao, pa neka se mudri postide, a neumni promisle:
"Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,17-31)"
Hehe,kako je Saul Paul rasturija ovde. Naime nisu baš rado primali neŽidove u svoju opskurnu sektu prije njegove pojave. A nakon njega su procvitali. To je ono kad imaš priliku i iskoristiš je.
Hoćeš reći, Pavao je bio stari lukavac koji je htio proširiti, kako ti kažeš, sektu?
Što se tiče Pavla, ima dvije ključne stvari, prva je da s Pavlom sve kreće, kršćanstva kakvo jest bez Pavla ne bi bilo (jer mu je on udario univerzalističke temelje) i drugo, Pavlove Poslanice su najstariji novozavjetni tekstovi, što nije doduše presudno, ali nije ni nešto za zanemariti.
Zatim, Pavao i sam dolazi iz krugova farizeja i pismoznanaca, i način kako je postao kršćanin nije tipičan (direktna objava, mistično viđenje - kako god). Zar je onda za čuditi se njegovom otporu prema pismoznanstvu - ta čovjek je progonio kršćane, prema pismima ili prema farizejskom tumačenju pisama ovi su i mogli biti jedino luđaci. Pavao nije primio kršćanstvo čitanjem ili uvjeravanjem, već direktnom objavom.
Pitanje za ove koji se bave teologijom, što oni misle da ovdje Pavao misli:
" Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba."
Da,sekta. Većina novorođenih kršćana u to doba nastavlja slijedit židovske običaje. Do pravog razlaza dolazi tek nakon velike pobune 132. godine. Ako baš idemo cjepidlačit u Izraelu se stalno u to doba pojavljuju raznorazni likovi uvjereni da su mesije. Zato su farizeji i puvali na to više nego šta bi ajmoreč bilo normalno. Ako uzmeš u obzir da se sve to događa u doba kad su okupirani od tadašnje svjetske sile koja je izrazito poganska i politeistička nije to toliko čudno. Rimu su oni svi bili Židovi. S Paulon ka šta napisah dolazi do širenja među neŽidovima i to je tajna kasnijeg uspjeha.
Zar nije razlaz počeo još ranije, već sa paljevinom Jeruzalema, jer već kod Ivana Evanđelista se pravi rez između Isusa i njegovih učenika i "Židova" koji su gledali da ga ubiju. |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 02/09/2022 : 12:14:06
|
quote:
Originally posted by stinky
Ordell, što misliš o ovome:
Uobičajeno je doduše mnijenje da je duh ono najviše u čovjeku. Već iz toga što on to ne može biti sasvim, slijedi da on može biti bolestan, može zabludjeti, griješiti ili biti zao. Budući da bolest, zabluda i zlo uvijek nastaju iz erekcije relativnog nebića iznad bića, tako i čovječji duh opet mora biti relativno nebiće u odnosu na nešto više. Kad to ne bi bilo, tada zapravo ne bi bilo nikakve razlike između istine i zablude. Tada bi donekle imao pravo svatko i nitko, kad ne bi bilo neke više instance iznad duha. ... Jednako tako i zlo nije puka privacija dobra, nije puko nijekanje nutarnje harmonije, nego pozitivna disharmonija. Zlo također ne dolazi iz tijela, kao što još mnogi danas smatraju. Tijelo je cvijet, iz kojega netko siše med, a netko otrov. Ne biva duh inficiran tijelom, nego obrnuto, tijelo duhom. Zlo je u izvjesnom pogledu ono najčišće duhovno, jer ono vodi najžešći rat protiv sveg bitka, pa bi čak moglo ukinuti temelj stvorbe. Tko se samo donekle upoznao s misterijima zla (jer ono se mora srcem ignorirati, ali ne i glavom), taj zna da je najviša korupcija upravo i najduhovnija, da u njoj naposljetku iščezava sve prirodno, pa prema tome čak i osjetilnost, čak i sama naslada, da ova prelazi u okrutnost, i da je onaj tko je demonsko-đavolski zao daleko udaljeniji od užitka nego onaj tko je dobar. Ako su dakle i zabluda i zloća obje duhovne i potječu iz duha, onda je nemoguće da je on ono najviše.
Ovaj dio o tijelu, nameće se malo taj dualizam, još od Descartesa valjda, kako reče ja imam tijelo ali nisam tijelo.
Ali duh jeste ono najviše u čovjeku. Međutim da li to znači da je nedodirljiv? Jer stječe se utisak kako duh mora biti sam sebi dostatan.
Duh naime mora biti i senzibilan, osjetljiv, opet na "nešto" što mora biti van njega samog.
Da bismo mogli o njemu uopće govoriti on mora posjedovati, ajde da kažem jednu osobinu fleksibilnosti. Mora imati mogućnost uskladiti se sa jednom ili drugom stranom.
Dobro/zlo, dobro/loše, ispravno/pogrešno su duhovne karakteristike, same po sebi. Zapravo one daleko najviše, jedine u svom polju. Ali imaju i svog nositelja. Bog = dobro, antikrist = zlo.
I to o (dis)harmoniji. Opet ne postoje totalne suprotnosti. Ne možeš npr izabrati zelenu boju ako ne znaš da postoje i druge i da zeleno nije ništa po sebi, ako pored ne stoji - boja. Tako i to, banalno zvući ali, nisi u stanju raspoznati dobro ako pored ne stoji i zlo. A i to se dotiče onog trećeg, morala. |
Edited by - ordell on 02/09/2022 12:20:40 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 02/09/2022 : 12:23:37
|
| Dualizam je u kršćanstvo ušao preko Platona tj preko Grka, originalno su i Isus i Pavao razmišljali hebrejski, a u hebrejskoj misli nema riječi o nekakvim prozračnim dušama u raju, već se čovjek spašava cio tj uključujući i tijelo, zato je tijelo ono koje uskrsava, ne samo duša. Taj isti dualizam je doveo i do krivog shvaćanja kreacije, odnosno do gledišta da je čovjekov zadatak ukloniti se iliti pobjeći iz svijeta, koji je prostor kojim vladaju zle sile (gnosticizam). Čak bi se moglo reći - u izvornoj hebrejskoj misli, kreacija je potpuno dobra, a zlo nije neki nužni dio kreacije (ontologizacija zla) već distorzija izvornog reda. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 13:03:59
|
quote:
Originally posted by ordell
Ovaj dio o tijelu, nameće se malo taj dualizam
Samo malo.
Ovdje nije riječ o tome, ne razmatra se tu opozicija duh-tijelo.
Znači, ti si ovaj fragment tako shvatio...
Da, ovo je možda dvostruko teško razumjeti: prvo, jer ti nije poznato ostalo, drugo, jer se radi atak na, maltene, općeprihvaćeno mišljenje da je duh ono najviše.
No, vidi, on tu ne kaže da je tijelo ono više, nego da postoji nešto iznad duha: to je duša. Dušu stavlja iznad. A duša je u korespondeciji s Bogom. To sad nećemo dalje.
Vidi što kaže: tako i čovječji duh opet mora biti relativno nebiće u odnosu na nešto više. Kad to ne bi bilo, tada zapravo ne bi bilo nikakve razlike između istine i zablude. Tada bi donekle imao pravo svatko i nitko, kad ne bi bilo neke više instance iznad duha
Zatim ovo:
Jednako tako i zlo nije puka privacija dobra, nije puko nijekanje nutarnje harmonije, nego pozitivna disharmonija
Ovdje kaže da zlo nije samo puki nedostatak, opet kako se to uobičajeno uzima. Naprotiv, zlo je pozitivna disharmonija, odnosno nešto skroz realno, dapače, često s velikom snagom, očituje se snažno tako da pomete slabe. To proizlazi iz ove odredbe:
Zlo je u izvjesnom pogledu ono najčišće duhovno, jer ono vodi najžešći rat protiv sveg bitka, pa bi čak moglo ukinuti temelj stvorbe.
Tko se samo donekle upoznao s misterijima zla (jer ono se mora srcem ignorirati, ali ne i glavom), taj zna da je najviša korupcija upravo i najduhovnija, da u njoj naposljetku iščezava sve prirodno, pa prema tome čak i osjetilnost, čak i sama naslada
Kako ovo "najčišće duhovno" može očitovati takvu snagu?
Eto kako: Ne biva duh inficiran tijelom, nego obrnuto, tijelo duhom
"Tijela" jesu jedinice snage, a kad poludjeli duh inficira tijelo, dolazi do goreopisanoga.
Zlo se mora srcem ignorirati, ali ne i glavom!
Odnosno, srce pobjeđuje zlo i srce mora stajati na pravoj strani. Ali ne treba se olako prelaziti preko razdrtosti svijeta (ne biti Sclavi: give peace a chance, ne samo to izricati, jer to je ništa), nego se moraju uzeti u punoj ozbiljnosti.
Kako ti se sada čini taj citat?
|
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 02/09/2022 : 13:05:22
|
Da, ali Descartes je baš napravio taj radikalni rez koji je puno utjecao na kršćanstvo.
Edit: za Zora |
Edited by - ordell on 02/09/2022 13:06:02 |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 02/09/2022 : 15:34:14
|
@stinky
fulao sam. Sad je jasnije.
Ali recimo, ne znam jel se može napraviti precizna razliku između duha i duše.
Jer nekad bi se čovjeka gledalo kao tijelo-duša-duh, a nekad samo tijelo-duša/duh
Recimo tu je kao sinonim:
Tada Marija reče:
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju, (Lk 1,46-47)
Mada npr može biti zli duh, ne zla duša
To je od Heideggera tekst? |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 20:09:55
|
quote:
Originally posted by ordell
To je od Heideggera tekst?
Ne. Schelling.
quote:
Mada npr može biti zli duh, ne zla duša
Imaš Zagora Crna duša;))
Vidi kako kaže Schelling: a) Govori se o duševnim bolestima. Samo što takvih nema. Samo ćud ili duh mogu biti bolesni. b) I u običnom se životu često kaže za čovjeka: on ima zlu, crnu, iskvarenu dušu (Zagor to potvrđuje, Crna duša;). Samo što je to kao kad se govori o iskvarenoj vrlini. Za razliku od toga, nikad se ne bi moglo reći da čovjek koji djeluje opako ili bezočno, da djeluje dušom. Dakle, crna duša znači nikakva duša.
Sad, precizne razlike u ovim stvarima, teško da toga ima. U metafizici nema ničeg preciznog u neupitnom smislu. Ima preciznih vođenja razmatranja, značajnih objašnjavanja...
U svakom slučaju, Sch. očito razlikuje duh i dušu.
Njegovo razmatranje je zanimljivo, po tom pitanju. Ovo ti je njegov koncept: duh može (i mora znati, mora biti odiseje duha), ali duša ne zna - ona je znanost sama. Duh, zato što može biti zao, može biti dobar. Ali duša ne, ona je dobrota sama. Duh je ono najosobnije u čovjeku; duša nije osobna.
O ovome svemu pak treba pričati. Samo ti stavljam kratko, on to ima razrađeno. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 20:14:17
|
quote:
Originally posted by ordell
Recimo tu je kao sinonim:
Tada Marija reče:
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju, (Lk 1,46-47)
Ne mora biti sinonim.
Recimo, prema onom Schellingovom učenju, ovo se može uzeti kao: duša veliča Gospodina, to je "normalno", to i jest smisao duše. Ali i kad je duh u Bogu, to je onda postignuto ono što treba: odricanje od samovolje, duh se podređuje duši i zna svoj "zadatak" - veličati Gospodina, odnosno priznavanje Boga (jedino što ne može biti oprošteno, prema Evanđelju, je baš to: nepriznavanje Boga, grijeh protiv Duha Svetoga).) |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/09/2022 : 20:30:52
|
Zaboravio dodati: da, ti se zapravo slažeš sa Schellingom. Ne može biti zle duše, samo duh je zao.
Nisam znao da si toliki šelingovac;))) |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 02/09/2022 : 20:59:50
|
quote:
Originally posted by ordell
Da, ali Descartes je baš napravio taj radikalni rez koji je puno utjecao na kršćanstvo.
Ma dualizam je prisutan u kršćanstvu još najmanje od drugog stoljeća i gnosticizma. Što se tiče današnjeg vremena, ono je istovremeno i postprosvjetiteljsko i neognostičko, pa čak i epikurejsko. Jednom kad ljudi povjeruju da tijelo nije važno, jer je ili propadljivo meso ili smetnja ka oslobođenju duše, onda ili kinje tijelo u lošem asketizmu, ili češće odu u totalni libertinizam, uvjereni da ništa što čini tijelo ne može naškoditi duši. |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 02/09/2022 : 21:57:11
|
quote:
Originally posted by stinky
Zaboravio dodati: da, ti se zapravo slažeš sa Schellingom. Ne može biti zle duše, samo duh je zao.
Nisam znao da si toliki šelingovac;)))
Nisam ni ja;)
Ali da ti kažem mene je Schelling privukao. Već mi je na predavanjima bio zanimiljiv a tek sad! Ma ima da nabavim svu onu mitologiju i onu knjigu o bitstvu slobode. Ja to jednostavno moram imati.
Sječam se da je profesor rekao kako njegova kasna filozofija postaje sve više mistično religiozna i da ju je teško sažeti.
Uf, jedva čekam:))) samo da ne pokupim epilepsiju haha
To je navodno njegova misao, ako sam dobro preveo:
Povijest je borba dobra i zla (koja je ujedno i samorazvitak Boga), ali je povijest spasenja i povratka svijeta Bogu (gdje će na kraju ne samo čovjek, nego i Bog dostići u samoispunjenje) |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 02/09/2022 : 22:11:10
|
quote:
Originally posted by ordell
[quote]Originally posted by stinky
Povijest je borba dobra i zla (koja je ujedno i samorazvitak Boga), ali je povijest spasenja i povratka svijeta Bogu (gdje će na kraju ne samo čovjek, nego i Bog dostići u samoispunjenje)
Ista ideja koja se javlja u sto varijacija, čak i u sekularnim filozofijama (bez Boga, ostaje čovjek kao osloboditelj ili spasitelj kozmosa). Ta ideja povijesti kao procesa ultimativnog spasenja svega i dolazi iz judeokršćanstva. Vidi Karl Lowith - Svjetska povijest i događanje spasa. |
Edited by - Zoroasterixx on 02/09/2022 22:13:18 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47468 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 03/09/2022 : 09:36:34
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by Qwertz
Je li moguće da čovjek uz svoj razum uspije dostići takav, gotovo božanski, nivo u kojem bi mu sve bilo jasno i više se ne bi morao pitati ni o čemu?
Ne samo da nije moguće, već kad jednog takvog naiđeš, koji će sam tvrditi za sebe da je takav, odmah nepogrešivo znaš da je to fejker i lažov. Uostalom, navedeni stav sa kršćanstvom, a valjda bi bar u teoriji trebalo biti riječ o kršćanskom Bogu, a ne poganstvu, nema neke veze, jer u kršćanstvu se do sveznanja, ako se tako može nazvati, dolazi jedino tako da se poništi samog sebe, nošenje križa itd. Pa i Pavao ti kaže (ali kad ljudi ne čitaju Bibliju) da je kršćanska istina nešto drugo od istine filozofa. Kršćanska mudrost je mudrost bezumnih.
Da ne ispadne da to ja nešto blebećem svoje, stavimo i što kaže sam Pavao, pa neka se mudri postide, a neumni promisle:
"Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,17-31)"
Hehe,kako je Saul Paul rasturija ovde. Naime nisu baš rado primali neŽidove u svoju opskurnu sektu prije njegove pojave. A nakon njega su procvitali. To je ono kad imaš priliku i iskoristiš je.
Hoćeš reći, Pavao je bio stari lukavac koji je htio proširiti, kako ti kažeš, sektu?
Što se tiče Pavla, ima dvije ključne stvari, prva je da s Pavlom sve kreće, kršćanstva kakvo jest bez Pavla ne bi bilo (jer mu je on udario univerzalističke temelje) i drugo, Pavlove Poslanice su najstariji novozavjetni tekstovi, što nije doduše presudno, ali nije ni nešto za zanemariti.
Zatim, Pavao i sam dolazi iz krugova farizeja i pismoznanaca, i način kako je postao kršćanin nije tipičan (direktna objava, mistično viđenje - kako god). Zar je onda za čuditi se njegovom otporu prema pismoznanstvu - ta čovjek je progonio kršćane, prema pismima ili prema farizejskom tumačenju pisama ovi su i mogli biti jedino luđaci. Pavao nije primio kršćanstvo čitanjem ili uvjeravanjem, već direktnom objavom.
Pitanje za ove koji se bave teologijom, što oni misle da ovdje Pavao misli:
" Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba."
Da,sekta. Većina novorođenih kršćana u to doba nastavlja slijedit židovske običaje. Do pravog razlaza dolazi tek nakon velike pobune 132. godine. Ako baš idemo cjepidlačit u Izraelu se stalno u to doba pojavljuju raznorazni likovi uvjereni da su mesije. Zato su farizeji i puvali na to više nego šta bi ajmoreč bilo normalno. Ako uzmeš u obzir da se sve to događa u doba kad su okupirani od tadašnje svjetske sile koja je izrazito poganska i politeistička nije to toliko čudno. Rimu su oni svi bili Židovi. S Paulon ka šta napisah dolazi do širenja među neŽidovima i to je tajna kasnijeg uspjeha.
Zar nije razlaz počeo još ranije, već sa paljevinom Jeruzalema, jer već kod Ivana Evanđelista se pravi rez između Isusa i njegovih učenika i "Židova" koji su gledali da ga ubiju.
Počea da,al ja san napisa o konačnom razlazu . |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47468 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 03/09/2022 : 09:43:07
|
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by ordell
Da, ali Descartes je baš napravio taj radikalni rez koji je puno utjecao na kršćanstvo.
Ma dualizam je prisutan u kršćanstvu još najmanje od drugog stoljeća i gnosticizma. Što se tiče današnjeg vremena, ono je istovremeno i postprosvjetiteljsko i neognostičko, pa čak i epikurejsko. Jednom kad ljudi povjeruju da tijelo nije važno, jer je ili propadljivo meso ili smetnja ka oslobođenju duše, onda ili kinje tijelo u lošem asketizmu, ili češće odu u totalni libertinizam, uvjereni da ništa što čini tijelo ne može naškoditi duši.
Dualizam se uvuka vjerovatno iz mazdaizma. Šteta da ta religija nije danas prisutna u većem broju. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13234 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 03/09/2022 : 09:59:55
|
quote:
Originally posted by ordell
Povijest je borba dobra i zla (koja je ujedno i samorazvitak Boga), ali je povijest spasenja i povratka svijeta Bogu (gdje će na kraju ne samo čovjek, nego i Bog dostići u samoispunjenje)
Da, Schelling je jedini kojega sam ja vidio (a vidio sam dosta) da ulazi u filozofiju samoga Boga. I to radi tako da nije blasfemičan, premda je najradikalniji. On pravi razliku u Bogu: što je to u Bogu što je On sam? Ako ćeš to sve čitati (ima ova koncepcija u Bitstvu slobode), vidjet ćeš tu čudnovatu distinkciju: Bog se dijeli na temelj i Boga (On sam), i on je jači od sebe, takorekuć. On sam je ljubav, možemo i tako reći sada kratko, i ljubav pobjeđuje temelj ---- premda temelj uvijek ostaje; on samo mora prihvatiti poredak, mora drijemati mirno bez uzbuđivanja, recimo. Uzbuđivanje temelja = gnjev Božji (to je jedna strana Boga koju su spoznali i proroci). Temelj sve pustoši, i da nema nadvladavanja temelja, ničega ne bi bilo. I tako dalje.
Slična ta koncepcija je primijenjena na čovjeka: duh se mora podrediti duši itd.
Sve ovo mora biti slobodovoljno. To je ključ.
A onda u Filozofiji mitologije prati put ljudske svijesti do dolaženja i shvaćanja istinskog Boga. Izuzetna je ta njegova koncepcija mitologije, koja je odmah filozofija povijesti. Preprepredobro nešto. Naravno, kada se shvati.
Stavljam ti ovdje još jednom što sve spada u fil. mitologije, jer tu zna biti zbrke:
https://www.antikvarijat-biblos.hr/knjige/filozofija/filozofija-mitologije-i-ii
+
https://www.antikvarijat-biblos.hr/knjige/filozofija/uvod-u-filozofiju-mitologije
2 toma Demetre (hrvatski) + jedna knjiga Uvod u fil. mitologije (srpski), koja sadrži opet dvije knjige = sve zajedno četiri knjige, nekih 1200-300 str.
Uz Istraživanja o slobodi, preporučam: Doba svijeta
https://naklada-breza.hr/doba-svijeta/
(opet filozofiranja o Bogu, uglavnom, vrh!!)
također Stuttgartska privatna predavanja
https://naklada-breza.hr/stuttgartska-privatna-predavanja/
(odavdje ti je onaj dio o duši i duhu; opet predobra knjiga, vrh!!) |
Edited by - stinky on 03/09/2022 10:00:31 |
|
|
|
Zoroasterixx
Advanced Member
Croatia
3475 Posts
Member since 17/02/2014 |
Posted - 03/09/2022 : 10:03:44
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Zoroasterixx
quote:
Originally posted by ordell
Da, ali Descartes je baš napravio taj radikalni rez koji je puno utjecao na kršćanstvo.
Ma dualizam je prisutan u kršćanstvu još najmanje od drugog stoljeća i gnosticizma. Što se tiče današnjeg vremena, ono je istovremeno i postprosvjetiteljsko i neognostičko, pa čak i epikurejsko. Jednom kad ljudi povjeruju da tijelo nije važno, jer je ili propadljivo meso ili smetnja ka oslobođenju duše, onda ili kinje tijelo u lošem asketizmu, ili češće odu u totalni libertinizam, uvjereni da ništa što čini tijelo ne može naškoditi duši.
Dualizam se uvuka vjerovatno iz mazdaizma. Šteta da ta religija nije danas prisutna u većem broju.
Iz zoroastrizma? Možda djelomično. Iz te religije vjerojatno originalno dolazi ideja đavola i pakla (Ahriman, kuća laži) koja je poslije ušla u kršćanstvo i islam. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Sloboda i Bog: ulazak na vlastitu odgovornost
