Niti meni. A još je bizarnije to da ga drugi iz benda smatraju spasiteljem. Ne znam samo zbog čega kad i ton basa i sama njegova čučeća pojava na stejđu izgledaju nakaradno. Valjda ih ne pita puno za jist i pit i radit svoje stvari ko Newsted pa je ovima to briga manje.
Nije ni meni nešto drag. Svi siku vene na Burtona, al meni je Newsted najbolji basist kojeg su ikad imali... Takva karizma, nastup na stageu, (back) vokali, energija... Čovik je bija suvo zlato.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
E da je prvoga bilo vidit... Cut Anesteziju... Ovu dvojicu slijedecih sam odgledao i drugi je dobar, pristojan. Dok ovaj treci 'cucavac' veze nema s imageom Metallice. Ali evo traje...
Niti meni. A još je bizarnije to da ga drugi iz benda smatraju spasiteljem. Ne znam samo zbog čega kad i ton basa i sama njegova čučeća pojava na stejđu izgledaju nakaradno. Valjda ih ne pita puno za jist i pit i radit svoje stvari ko Newsted pa je ovima to briga manje.
Padni mi na grudi. Iša mi je na živce i u Suicidalu.
Nije ni meni nešto drag. Svi siku vene na Burtona, al meni je Newsted najbolji basist kojeg su ikad imali... Takva karizma, nastup na stageu, (back) vokali, energija... Čovik je bija suvo zlato.
Ma čovik je legenda. Još je i s Voivodon snimija album. Ali ovo je Metallica:
Ne osporavam Ne da mi se sad kopat linkove (na mobitelu sam), al postoje na youtubeu neke snimke di Newsted odradi kompletne vokale na nekim pismama... Mislim da su u pitanju The Four Horsemen i Whiplash. Koja zvijer života ti... Usudio bih se reći da je Metallica u periodu od 1989-1993 bila među top 3 live benda na svijetu. One snimke s koncerata u Seattleu i Mexico Cityju su mi neke od najdražih live snimki uopće, pogotovo Seattle.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
prije nego je pozdravija cliffa, james je reka:"If you came here to see spandex, eye makeup, and the words ‘Ooh baby’ in every fuckin’ song, this ain’t the fuckin’ band. We came to bang some heads."
Kad odgedas danas ovakve dokumente rock povijesti mora ti biti zao sto doticni bend nema vise ni groova ni karizme. Okej, znam, vremena se mjenjaju, stari se...ali ipak... Oni su bili ti koji su, a vec sam to kazao, stvarali povijest i glazbeni stil. Sad su uredno vodena tvornica, fabrika, postrojenje koje jako dobro funkcionira i to je to. Na neki nacin potpuno su mi isti kao U2, a to nije kompliment.
Autor je još jedan od onih koji kvalitetu neke scene gledaju kroz prizmu komercijalnog uspjeha... Po meni je to totalno kriv stav. Praktički nema glazbenog žanra koji je u potpunosti mrtav, koliko god on opskuran bio. Rock stvarno nije nikakva iznimka, čak ni po pitanju novih izvođača.
Autor kaže da kod novih bendova nema inovativnosti te se pritom poziva recimo na Led Zeppelin koji je svakako bio spoj gomile drugih žanrova koji su bili popularni prije njih*. Mislim, muzika tako ne funkcionira, nitko nije originalan sam od sebe, bez nekakve pozadine... Baš kao i nekadašnji popularni rock bendovi 60ih i 70ih, današnji rock bendovi su miks muzike koja je utjecala na njih, no autor to predstavlja ko problem samo zato što mu se takva muzika ne sviđa. E jebiga, ne može to tako, pa svako vrijeme donosi svoje trendove, a njima se možeš ili prilagoditi ili ih ignorirati. Ovakva kuknjava stvarno nema smisla...
S druge strane, trendovi dolaze i odlaze, kako u glazbi tako i u drugim sferama života. Ne znam zašto bi rock uopće uvijek i trebao biti popularan? Koliko je dugo prog rock bio ogroman? 10ak godina, dok nije došao punk? Punk isto tako, 10-20 godina je žario i onda se njegova popularnost smanjila. Glam metal isto tako, grunge, nu-metal, itd itd... Sve ima svoje vrijeme, svojih 5 minuta slave i to je to. Međutim, ono u čemu autor konstantno griješi je to što žanr proziva mrtvim samo zato što nije u mainstreamu. Gotovo svaki od ovih žanrova koje sam nabrojao je itekako živ i zdrav, samo u puno manjim gabaritima nego što je to nekoć bilo. Npr, bendovi poput Whitesnakea, Poisona, Motley Cruea i sličnih više ne pune stadione i često se može čuti kako je glam relikt 80ih, no recimo Švedska danas ima zavidno kvalitetnu scenu novih i mladih glam metal/rock izvođača koji zrače energijom i kvalitetom. Tako je kod praktički svakog žanra.
Komercijalnost nikad nije bila, niti će ikada biti mjerilo kvalitete.
Nitko više ne svira gitaru? Gospodine autore, otvorite oči malo i izađite iz rupe u kojoj živite, prošetajte tu i tamo do Vintage Industrial Bara i sličnih klubova po Zagrebu. Po mogućnosti bacite oko na Superval, dvodnevni festival školskih bendova koji ide već 3 godine, privlači pristojan broj ljudi i daje mladićima i djevojkama prilike da se pokažu u pravom izdanju. Školski bendovi, ej, to su doslovno sirovi korijeni rock muzike... I što je najbolje, itekako su živi.
*Popularnost Led Zeppelina mi nikad nije bila baš toliko jasna, no opet ja iskreno i nisam neki preveliki njihov fan... Uvijek ću prije cijeniti recimo Ritchija Blackmorea kojeg smatram 100 puta boljim i utjecajnijim gitaristom od Jimmyja Pagea.
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
Mrtav, živ... ma živ je, ali je mrtav.. ili je mrtav, ali je živ.
Popularna glazba danas definitivno nije ono što je bila tamo negdje od početka 60ih, pa do kraja 90ih. Manji je tu problem kakva je ona stilski, ima li ili nema gitara i bubnjeva, nose li se duge ili kratke kose, kožnjaci ili pvc (danas se nosi i svira baš sve, anything goes). Mogli bi smo reći da je popularna glazba danas sličnija onome što je bila prije 60ih, na površini pozadinska buka za zabavu masa, a ispod provršine ima i highbrow jazza za (nas) hipstere. Kakofonija je doduše danas veća nego ikad, ne može se nijedno vrijeme mjeriti s time. I ta kakofonija je jedan od razloga zašto se danas sve sluša, a malo toga se čuje.
Bio prije desetak dana na Deep Purple, ono 3-4000 ljudi. Zamjenski gitarista McBride izvrstan, slican Tim Robbinsu. Zovu me lege na "legends of rock",kako nema nista drugo, osim Sepulture, koja me ne zanima, idem bar taj tribute poslusati.
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"