anto i borg promasili broj, ulicu, grad, drzavu, svemir. buda do pobede!
Anto je rekao da nije pročitao Budu do kraja, pa je nije ni poredio, a ja sam rekao da je Buda klasa za Kirihito. I onda dođeš ti i kažeš nešto što nema nekog smisla :)
stvarno čudno za kaspera da je rekao nešto besmisleno
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
anto i borg promasili broj, ulicu, grad, drzavu, svemir. buda do pobede!
Anto je rekao da nije pročitao Budu do kraja, pa je nije ni poredio, a ja sam rekao da je Buda klasa za Kirihito. I onda dođeš ti i kažeš nešto što nema nekog smisla :)
stvarno čudno za kaspera da je rekao nešto besmisleno
Evo na staru godinu sam završio i treću knjigu Adolfa. Ovo je stvarno vrunski!!! Svih tih 1460 i koliko stranica ima u tri knjige čita se u dahu, doduše meni se razvuklo na mjesec dana, jer sam fala bogu ovaj mjesec imao popriličan broj svirki, a kako sam posuđivao iz knjižnice, između dviju knjiga Adolfa sam stigao pročitati i još pokoji strip. U Adoflu ima i puno tih super bizarnih scena koje nastaju kao spoj užasno dramatičnih situacija i karikaturalnog manga crteža, pa te iskarikirane super expresije emocija tako tipične za japance, pa pa crteži borbi koje kao da su iz boričačkih mangi, učestalo zaljubljivanje na prvi pogled i svašta još. Meni najbolja manga koju sam do sad pročitao i općenito jedna od najboljih priča na temu židovi nacisti drugi svjetski rat. Ako Markos ima u planu neko reizdanje kao Vrh bogova odmah se pretplaćujem!
Drago mi je da s nama dijeliš ljubav prema stripovima.
i meni isto svi moji frendovi koji su odrasli na stripovima su već davno odustali od stripa, eventualno još netko popunjava kolekcije alan forda i zagora, tako da mi je super forum i ekipa ovdje
Ako koga zanima jesenas mi je izašao i novi solo album Survival kit, o tome sam pisao u rubrici Forumaši stvaraju glazbu. Vezano za Adlofa kad sam napisao da mi je najbolja manga do sad htio sam samo nadodati da mi je ovo tek drugi Tezuka, pročitao sam još MW koji mi se isto svidio i od boljih mangi sam još pročitao Vrh bogova od Jira koji mi je isto super al više mi se sviđaju tematike Tezuke. Ostalo sam samo čitao od Mangi avanture omiljenih junaka iz djetinjstva Dragon Ball, Hokuto no Ken i Saint Seiya tako da imam još puno posla
Zahvaljujući reprintu prve knjige, uspio sam na policu dodati još ovih Tezukinih mangi. Nakon pročitanih Kirihita, Buddhe i MW-a, te uz reputaciju koju na forumu ima ovaj strip, očekivanja su od početka čitanja veoma visoka. Adolf kao što i sama premisa nagovještava prati priču oko 3 imenjaka. Jedan je svima poznat, a ostala dva su nenadani protagonisti iz različitih okolina i pozadina, okolnostima postavljeni usred prijeratnog Japana. No, vjerojatno glavni lik u ovoj knjizi je reporter Toge, čije nedaće i potragu za istinom pratimo u frenetičnom ritmu. Tezuka nas je već navikao na dinamične i bizarne prizore, radnje u brzom tempu koji katkad graniči s komedijom. Tako je i ovdje, samo što su priča i njene reperkusije na pojedince nešto mračnije. Iako postoji centralni motiv i zaplet, on je samo posredstvo u oblikovanju ovih kompleksnih, rastrganih likova i društva u tom povijesnom periodu. Tezuka ne zazire od prikazivanja tragedije rata i šalje često dosta oštre i jasne poruke. Ono na što se treba priviknuti kod Tezuke je katkad neobjašnjiva lakoća kojom likovi napreduju kroz radnju i preživljavaju zapreke. Možda nekada prijeti da će prijeći dobru mjeru s time, ali ipak je strip skladan i uvelike logičan te istinski dramatičan. Sviđa mi se što pored političkih zapleta, ovdje se najviše pažnje polaže upravo na taj utjecaj svjetonazora na pojedince koji često nemaju veze s politikom. Adolf je, zasada barem, obilat Tezukinim autorskim potpisom i dosta velikim pripovjedačkim ambicijama. Ali, nema znakova posustajanja u ovoj prvoj trećini. 5/5
Nakon sjajno doziranog početka, ovdje priča dolazi na one ratne godine i pravi kaos u koji je svijet uvučen. Od ranije poznati likovi i dalje vode svoje osobne bitke. Fascinantno je u ovom serijalu kako Tezuka s jednakom kvalitetom i brigom piše o mikro i makro događanjima u ratu, odnosno o privatnim sudbinama i dramama, ali o globalnijim razmjerima. Kroz ovu knjigu se u više navrata susrećemo sa židovskom agonijom u Njemačkoj i neki prizori su uistinu mučni. Po količini nepristrane tjeskobe i neuljepšanog prikaza užasa, neki prizori ovdje podsjećaju na Spiegelmannovog Mausa. Uza sve to, Tezuka kao pravi bog/kum mange, koristi sve finese žanra i stila te uz katkad hiperbolizirani i živahan crtež donosi dinamiku u zbivanja i katkad razbija neopisivu dramu i tjeskobu rata. Adolf je zasigurno po svemu pročitanome do sada veliko Tezukino postignuće i jedno od krucijalnijih djela globalne strip scene. Teško je ostati ravnodušan na neke od priča i sudbina ovdje, a Tezuka ovdje prikazuje zbivanja u svijetu zavidnom kvalitetom, pritom nikada ne gubeći na autentičnosti. 5/5
U zadnjoj trećini serijala pomalo neočekivano, vremenski skok u posljednje ratne mjesece. Dosta je delikatno za autora adekvatno opisati kaos i atmosferu tada u Njemačkoj i Japanu, ali Tezuka je to maestralno odradio i zavidno dobro likove prilagodio okružju i duhu vremena. Premda centralni zaplet i sporni dokumenti i dalje zauzimaju bitno mjesto u radnji, ovdje su sentimenti i želje za poravnanjem računa u još većem fokusu. Okončanje nekih sudbina je bilo dramatično, dirljivo te ponavljam da po teškoći tematike i pronalaženju pripovjednih pravaca ovaj strip podsjeća na Mausa. Nakon fascinantnog prikaza ludila u koje režimi upadaju i propasti koja im dolazi, u maniri odličnog dokumentarca, Tezuka se odlučuje na jednu zanimljivu ideju za epilog. Osobno sam bio zapanjen takvom dobrom idejom i sam finiš je za najviše pohvale. 5/5
Tezuka je ovim djelom se afirmirao kod mene kao jedan od najvećih u povijesti medija. I prijašnji radovi koje sam pročitao su mi bili na visokoj razini, ali Adolf je premostio neke narativne i sadržajne zamke i postao vrlo lako najbolji Tezuka do sada. Na sjajan način je spojio mikro i makro perspektivu, individualne sudbine i živote te konflikte svake razine (ljubavne, vjerske, nacionalne...) sa događanjima u 2.svjetskom ratu i odnosima snaga tijekom 6 godina trajanja rata. Strip na jako dinamičan način vodi radnju, ali ne propušta nadodati emotivne težine i momenata za zastati s čitanjem. Kad se podvuče crta sjajan strip, jedan od boljih do sada pročitanih i jako mi je drago da je bio reprint jedinice i da sam uspio ovo imati u kolekciji. Remekdjelo.
Jel prica sa fibrom i ovim stripom gotova sa tim da su rasprodani drugi i treci deo a ostao je samo reprint keca u prodaji? edit: videh sad da je i dvojka reprintovana pa opet rasprodata uh :)
Mada realno ne zuri se nigde sa odlukom da li ce biti reprinta dvojke i trojke. Onaj/oni koji su zeleli su imali najmanje dve prilike da nabave ovaj fini strip citao sam ga vec odavno pa se ne secam detalja ali da je itekako dobar to stoji :). Prvo od Tezuke sto sam procitao cini mi se..
zao mi je nakeru ali "nemas pojma" :) (rangiranje mu ide od najslabijeg do najboljeg)
Originally posted by naker Ipak rang lista do sada pročitanih Tezukinih radova ide ovako: 5. Adolf, 4. MW, 3. Buddha, 2. Kirihito, 1. Phoenix. Black Jack sam čitao jako davno i nisam ga nikada dovršio pa ostaje nerangiran. Valjda ću sa Ayako imati više sreće
zanimljiva lista..
Originally posted by corto33
Ovako bi ja rangirao ono što sam do sada pročitao od Tezuke: 1. Ode to Kirihito 2. Buddha 3. Adolf 4. Dororo 5. Black Jack (nisam pročitao sve) 6. Ayako 7. Appolo's Song 8. MW 9. Kimba, the White Lion 10. Swallowing the Earth
Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više i više napredujemo!
Edited by - matori paraliticar on 04/06/2023 10:00:29
Nabavio sam tek na poslednjem Interliberu, nemam pojma zašto sam propustio to izdanje iako imam sve ostalo.
Pročitao sam tek prva tri poglavlja ili 140 stranica prve knjige. Rad je fantastičan, priča te samo vuče i vuče, ritam je fenomenalan. Opet mi je šteta, da nismo znali za Tezukin opus u Jugoslaviji, siguran sam, da bi promjenio jugoslovanski strip, koji je bio uglavnom utjecan Italijom i Francuskom.
Konačno sam pročitao sve. Poslije eksplozivnog početka sve malo padne zbog dosta djetinjaste ideje, da će dokumenti o Hitlerovom poreklu promijeniti sudbinu nacista. Ali sva radnja ide dalje u silnom vrtlogu sudbina, istorije i umiranja, da to više ne smeta mnogo. Pored trojice Adolfa glavni junak je japanski reporter Sohei Toge koji je i najznačajnija ličnost stripa. Šokirala me je scena pukovnika Honde sa njegovim sinom. Dosta blizu kraja je i kako je Hitler u stvarnosti odapeo što je isto odlično. Montaža i ritam, struktura strana su genialni, opet mi malo smeta, da na jedan način crta žene koje su dosta slične. Fantastično je kako je Tezuka prikazao ludilo junaka.
Sav rad je fantastičan, isto Fibrino izdanje i vrlo povoljna cijena. 9.5/ 10 (Prenaglašeno scenarističko rješenje sa dokumentima mi nije ok, najviše u prvi knjigi gdje nacisti trčkaraju po Japanu za njima)
Dobar osvrt Duploga, da je rad dosta licemjeran u vidu krivnje Japana u drugom svetskom ratu. U stvari Tezuka spomene neke stvari ali ne razvlači na dugo i široko kao kod nacista, tako, da mi se u tom vidu ne čini sasvim naivan. Rad nije jednonivojski nego višenivojski i mislim, da Tezuka nije propustio toga, Japanci za njega nisu nevinašca i samo žrtve. Samo nije smeo više pričati o tome zbog japanskog tržišta.
FIBRA PREDSTAVLJA: Adolf
Posted - 03/10/2021 : 14:50:45
