Studeni 1918. Za milijune Francuza rat je završio... Za Silasa Coreya on tek počinje.
Pariz, 11. studenoga 1918. Iako Francuska slavi pobjedu nad onim što je predstavljalo najkrvaviji rat u njezinoj povijesti, u slavljeničkom mnoštvu jedan je čovjek ubijen. Silas Corey, prezauzet bančenjem po krčmama s pijanim vojnicima, prima obavijest od svog vjernog pomoćnika Nama: žrtva je stari poznanik po imenu Albert Percochet, pronađen mrtav u njihovoj hotelskoj sobi. Nastojeći shvatiti okolnosti njegove smrti, Corey provodi istragu i otkriva da je njegov prijatelj radio za... Gospođu Zarkoff! Barunici međunarodne trgovine oružjem koja se nakon afere Aquila povukla u svoje dvore u Švicarskoj nije preostalo još mnogo života. A za njezino bogatstvo zainteresiranih je i suviše: glavni dioničari njezina carstva pohrlili su joj na vrata, svaki u nadi da će dobiti svoj dio kolača. No postoji nešto što ne znaju: majka Zarkoff ima zakonskog nasljednika i upravo je na Silasu Coreyu da mu uđe u trag!
Silas Corey 2 • Oporuka Zarkoff • 128 stranica • Kolor • 240 x 320 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Fabien Nury • Crtež Pierre Alary • Prijevod Vanda Kušpilić • Lektura i redaktura Josip Sršen • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 15.9.2016. • Cijena 150 Kn
Zbilja dobar prvi album, a držao sam ga neko vrijeme po strani, kad sam ga proćitao, nakon nekog vremena od nabavke, više nego ugodno iznaneđenje. Idemo dalje s guštom...
I prvi i drugi Silas Corey su vrlo dobri stripovi. Nury još jednom nije razočarao, a i Alaryev crtež je, kako bi rekao Jaki, korektan. Nadam se nastavku za koju godinu.
Meni je Silas vrh, ajmo reći lakših, akcijskih BD-a u Fibrinom katalogu. To je žanrovski strip, dakle slijedi zadanu šablonu, namjerno stavlja kvačice pored žanrovskih klišeja ("egzotični" lakaj, femme(s) fatale(s), cinični (anti)junak...), no vidljiva je potpuna vještina žongliranja sa tim uopćenim motivima, što onda rezultira dinamičnim stripom koji klizi ko po loju. Ritam stripa je fenomenalan, Akcijski strip sa velikim A.
Nedovoljno ga se spominje ovdje, u usproedbi sa recimo Pogrebnikom, Silas je barem koplje iznad.
I prvi i drugi Silas Corey su vrlo dobri stripovi. Nury još jednom nije razočarao, a i Alaryev crtež je, kako bi rekao Jaki, korektan. Nadam se nastavku za koju godinu.
+1
Tek sad je Silas došao na red. Nekako su mi te naslovnice bile odbojne pa se nisam nikako odlučivao pročitati ga.
Iznenadio sam se koliko je sve odrađeno na jednoj visokoj razini.
Preporuka onima koji vole akciju, iako strip nenametljivo puno govori i o vremenu u kojem se odvija radnja. Nedavno sam gledao dokumentarac o Clemenceauu pa mi je s te strane bio dodatno zanimljiv.
I prvi i drugi Silas Corey su vrlo dobri stripovi. Nury još jednom nije razočarao, a i Alaryev crtež je, kako bi rekao Jaki, korektan. Nadam se nastavku za koju godinu.
+1
Tek sad je Silas došao na red. Nekako su mi te naslovnice bile odbojne pa se nisam nikako odlučivao pročitati ga.
Iznenadio sam se koliko je sve odrađeno na jednoj visokoj razini.
Preporuka onima koji vole akciju, iako strip nenametljivo puno govori i o vremenu u kojem se odvija radnja. Nedavno sam gledao dokumentarac o Clemenceauu pa mi je s te strane bio dodatno zanimljiv.
Ide u kolekciju.
Silas je vrhunski strip! Možda i najbolji Nuryev scenarij....
Kažite mi, jeste li se umorili Jesu li vas prevarili Je l'nas vrijeme pregazilo
Drugi diptih Silasa Coreya nastavlja avanturu istom snagom kao i prvi diptih, mozda cak i jace. Silas mora da zadje iza neprijateljske linije ,,undercover" i pronadje naslednika bogatstva zle oportune gospodje Zarkof, ali tamo ne pronalazi ono po sta je otisao. Ima par naivnih akcionih sekvenci Silas, gde se prelako otarasi neprijatelja u pucacini, ali mogu da predjem preko toga, jer onaj neakcijski deo je toliko zanimljiv i lepo ispripovedan da citanje ni u jednom trenutku ne biva zamorno ili ne pomislimo: uf nemoguce je kroz sta je sve prosao Silas. Uglavnom voleo bih da vidim jos novih avantura Silasa i strip je kao stvoren da bude predlozak za film.
8,5/10
*Vidim da nije spomenuto ovde pa rekoh ajde da spomenem iako nije vazna zamerka ni na koj nacin, samo je na zadnjoj korici dva put odstampana poslednja recenica sizea: No postoji nešto što ne znaju: majka Zarkoff ima zakonskog nasljednika i upravo je na Silasu Coreyu da mu uđe u trag!
Evo čitam drugu knjigu jutros i da me netko krivo ne shvati Silas je odličan strip koji zaslužuje najviše ocjene, ali rastužuje me istovremeno koliko i veseli. Brate kenja mi se više od tog postmodernističkog polukarikaturalnog crtačkog stila kod francuza. U realisitčnom/ozbiljnom scenariju želio bi vidjeti i isti takav crtež. Ovi danas svi neki piškit ću/kakit ću stilovi. Kod nas je recimo Frano primjer takvog crtanja (opet da me netko krivo ne shvati, mislim da je Frano kvalitetom daleko najbolji naš crtač trenutno). Prije sam razlikovao crtače sa tri metra, danas ih ne razlikujem s tri centimetra. Prije su odisali svojstvenošću i osobnošću, danas svaki isti. Umara me to pomalo, vratite mi starog hermanna, girauda, franza, hubinona...
Svakog dana u svakom pogledu sve vise napredujem... samo tako dalje i rusite zidove decki! :D :D :D
Drukcije sam saglasan sa Tontom u vezi previse ovih "karikaturalnih", ali isto i sa jakime da se to vremenom "nauci" ili "oduci". :D Mada i tu imas autore sa totalno svojim pecatom (ne znam, npr. Brüno - Tyler Cross kojeg se prepoznaje iz aviona) kod kojih taj stil stima, i kod onih vise "realisticnijih" stripova. Ok, Brüno u TC mozda i nije najbolji primjer jer strip nije 100% realistican, no sta reci onda za Cookea u Parkeru? Crtez jest pomalo karikaturalan ali je ko bomba ili sesnajs' samara! :D
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Cooke je kanađanin, oni se ne racunaju. Mene ljuti sto su prije autori gradili stilove pa cak i kad su kopirali druge davali su sebe. Hermann je npr. crtao pod utjecajem moebiusa, ali je vrlo brzo izgradio vlastiti rukopis, rosinski je bio pod utjecajem hermanna, ali je opet bio prepoznatljiv, fonta nisi mogao promasit iz aviona. Svaki bitniji autor je imao svoj stil, danas gotovo svi crtaju istim stilom. Za ove danas je i pratt hiperrealizam.
Nisam čitao Silasa pa ne mogu tu komentirati, ali ima nešto u tome što govori.
Prvi mi pada na pamet Valerijan kojeg nisam mogao čitati zbog crteža (možda i začetnik trenda), pa onda i Sami gdje me zbog crteža nikako ne zanima gdje priča ide.
Evo čitam drugu knjigu jutros i da me netko krivo ne shvati Silas je odličan strip koji zaslužuje najviše ocjene, ali rastužuje me istovremeno koliko i veseli. Brate kenja mi se više od tog postmodernističkog polukarikaturalnog crtačkog stila kod francuza. U realisitčnom/ozbiljnom scenariju želio bi vidjeti i isti takav crtež. Ovi danas svi neki piškit ću/kakit ću stilovi. Kod nas je recimo Frano primjer takvog crtanja (opet da me netko krivo ne shvati, mislim da je Frano kvalitetom daleko najbolji naš crtač trenutno). Prije sam razlikovao crtače sa tri metra, danas ih ne razlikujem s tri centimetra. Prije su odisali svojstvenošću i osobnošću, danas svaki isti. Umara me to pomalo, vratite mi starog hermanna, girauda, franza, hubinona...
Djelomično razumijem o čemu pričaš. Ja bih rekao da su ti komercijalni francuzi i previše polirani, ulickani, predopadljivi. Ako sam dobro shvatio primjer takvog vrlog slično stila kao u Silasu bi bio recimo Usrkos svemu (Lafebre)?
Smo ne znam što Petruša radi tu, njegov krokičasti stil je prepoznatljiv iz aviona.