Kao što rekoh, nikada nije kasno da nešto ubacimo, dodamo, eventualno promijenimo neki pogrešan podatak. Ja mislim da ne prođe tjedan da nešto ne editiram kod recenzija, bilo da je dodavanje naslovnica ili neke druge stvari, dodavanje izlaska datuma novih izdanja koje smo dodali i sl.
U pravu si, isprike na napadačkom tonu mojega posta.
Mojne to, prijatelju, sad mi je neugodno. Čak nije bilo ni truni polunapadačkog ili umjerenonapadačkog prizvuka. Što se mojih škrabotina tiče, ja i volim da se ljudi aktivno uključe od komentara do savjeta.
Ja sam zahvaljujuci tebi Salkan uopce i saznao za ovaj strip Ne pratim ovu ediciju pa mi i nije poznata.
Ali tvoja mi je recenzija otkrila ovaj strip. Iako doduse tvoja ocjena (kombinirano prica/scenarij) 3.5/10 i mozda ne privlaci na kupnju, ali crtez je stvarno mocan i meni ce dobro doci za moju 'zombi kolekciju' :)
I 96-98 je u pripremi kao knjiga 12 od golconde.. ne racunajuci tri broja napoleona, koje vjerovatno vc ima prava, ostaje jos 10-ak neobjavljenih, od cega ce 6-7 ici u lms, dok ce 3-4 u ediciju legende.
Illwood, Zapadna Virginia, 2015. godina. Nakon što u koritu odnedavno gotovo isušene rijeke pronađe automobil u kojem se nalazi leš, Harrold je uvjeren kako je konačno pronašao inspiraciju za knjigu koja će ga spasiti od dugova i osloboditi očaja svakodnevnog života. Stoga odluči o tom otkriću ne obavijestiti lokalnog šerifa već sam pokušati rekonstruirati priču, ne sluteći da se zapravo nalazi pred čitavim kompleksom neriješenih slučajeva iz daleke prošlosti.
> Ako ne najbolja, onda meni jedna od dosad najboljih Priča. Triler čija radnja ima više "rukavaca" i u kojem je dosta isprva nejasnih flashbackova, ali se na kraju sve savršeno složi u jedan lijep mozaik. Recimo da bi mi dojam bio još bolji da je kraj drukčiji. Priča se čita sa znatiželjom, uvučeni smo u radnju, a dojam bi definitivno bio drukčiji da nije crteža meni dosad nepoznatog Massimiliana Avogadra. Crtano je u dva stila, ovisno odvija li se radnja u sadašnjosti ili prošlosti. Međutim, fasciniraju emocije likova i način na koji je dočarana trulež mjesta. Inače, Gianmaria Contro redovno piše uvodnike epizoda ove edicije, ali prije ovog napisao je još jedan scenarij, za priču "Nevina" (orig. broj 34, Golcondin integral 2), čije se radnje ne sjećam, ali kojoj sam također dao dobre ocjene.
Torino, 1889. godina. Nakon što ispiše posljednje pismo svojim nekadašnjim učenicima, Giulio Perboni si u zatvoru oduzima život. Narednih dana su ubijena dva učenika te generacije zbog čega profesor sudske medicine Cesare Lombroso osjeća obvezu da upotrijebi vlastite znanstvene spoznaje kako bi pronašao ubojicu jer se, u suprotnom, broj njegovih žrtava može povećati.
> Analiza ovog stripa nije nimalo lagana i treba biti Talijan ili imati dobro predznanje da bi se odmah, odnosno na najbolji način, shvatila autorova namjera. Naime, na neki simpatično drzak način autor se poigrao, odavno već odbačenom, Lombrosovom teorijom da se kriminalci prepoznaju po posebnim tjelesnim osobinama i protagonistima knjige "Srce" Edmonda De Amcisa. Ta knjiga je navodno najčitanija u povijesti među Talijanima, dobrodošla i u komunizmu i fašizmu (ako sam dobro razumio), a protagonisti su joj djeca. U ovoj Priči su ta djeca "postarana", tj. imamo aktere s istim imenima, ali podosta drukčijim osobinama. I, povrh svega, Lombroso si daje ulogu Sherlocka Holmesa te si, za potrebe istrage, iz razreda bira dr. Watsona. Iako viđamo leševe, i to smrskanu glavu u jednom slučaju, atmosfera je nekako vedrija, ima i malo humora, a autor je simpatično "izmiksao" stvarnost i fikciju, povrh svega time da je kroz istragu Lombrosu sve više postajalo jasno kako su njegova dotadašnja uvjerenja kriva, što se u stvarnosti nije dogodilo. Naslovnica mi se posebno dopala, crtež solidan, dobro prikazan Torino na kraju 19. stoljeća.
Atinin dar (De Nardo/Riccadonna) P: 5, S: 6, C: 7, N: 6
Peleponeski rat još uvijek traje, a atenska ekspedicija na Siciliju dobila je pojačanje u vidu par tisuća ratnika kojim bi konačno trebao biti slomljen otpor hrabrih Sirakužana. Posebnu ulogu među pridošlima ima Agatarh, sposobni mladić kojega je skupština na Siciliju poslala kako bi otkrio špijuna unutar vlastitih redova, doušnika koji protivniku omogućuje da uvijek bude korak ispred i koji je očito vjeran bivšem atenskom vojskovođi Alkibijadu, vojskovođi koji sada radi na štetu Atene.
> Priča nam je pripovjedana iz perspektive fiktivnog lika Agatarha dosta vremena nakon završetka neuspješne misije na Siciliju. Priznaje vlastite greške i vremenom je sve svjesniji uzaludnosti rata, ali ostaje odan državi i spreman je slijediti njenu sudbinu. Najveći problem je tematika. Zaista ne volim ovo povijesno razdoblje i sve te komplicirane sukobe među tadašnjim nazovi državama. A što reći za životopis ovog Alkibijada; čovjek je bio teški prevrtljivac, malo na strani Atene, malo na strani Sparte, izdajnik pa heroj... Uglavnom, kako je moglo biti, nije loše.
Originally posted by elfak nish Legende, Darkwood, Pergam , Veseli, Carobna knjiga ,golkonda, LMS...
Pa da posaljemo italijanima i pitamo ih da li smo normalni
Da, totalno ludilo. Jedan od ovih mnogih izdavača priča (pogađajte koji) mi je duhovito rekao: mogli bi mi svi izdavači priča da se udružimo i napravimo kutiju/box set za celu kolekciju
ne znam zašto neki hr izdavač ne uzme ekskluzivno pravo i krene lepo hronološki; kod vas je makar brisani prostor...
I've always been a nobody. When i was a child, my mother used to confuse me with my brother, even though i'm an only child. To this day she still thinks i'm my brother.