Giuseppe Montanari, rođen 26. studenog 1936. u San Giovanni u pokrajini Bologna, umro je 5. kolovoza 2023. godine. Njegovo ime veže se uz mnoštvo publikacija i radova iz svijeta stripa. Godine 1954. počinje surađivati sa Studiom D'Ami, najprije na "I tre Bill" u izdanju tadašnje izdavačke kuće na čelu s Teom Bonelli, a potom i na vizualizaciji brojnih western priča koje se pojavljuju u dodatku "Cucciola" i " Tiramolla".
U sljedećem desetljeću potpisao je naslovnice "Maschera Nera" i "Gordon" za Editoriale Corno prije nego što je prešao na erotske stripove koje su objavljivali Renzo Barbieri i Giorgio Cavedon. 1974. počinje raditi za "Lanciostory", crtajući seriju "Alamo Kid".
U Segio Bonelli Editore dolazi krajem 1970-ih radeći na Malom rendžeru, na tekstovima Decia Canzia i Giorgia Pezzina. Stvara nekoliko priča za „Full“, da bi naposljetku konačno ušao u crtački tim Dylana Doga, gdje postaje, u tandemu s Ernestom Grassanijem, jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih dizajnera, počevši od nezaboravnih stranica „Noći punog mjeseca", trećeg broja uspješnog serijala kojeg je stvorio Tiziano Sclavi, objavljenog 1986.
Nakon godina neprekidnog rada u crtačkom timu u službi Istražitelja noćnih mora, u prosincu 2021. postao je naslovničar dvomjesečnika Dylan Dog Oldboy, formirajući par bez presedana s Paolom Bacilierijem.
Cijeli urednički tim Via Buonarrotija prisjeća se Giuseppea s ljubavlju i divljenjem te grli prijatelje i obitelj.
Znao sam da ima dosta godina, ali svejedno mi je zao. Jako. U tandemu s Grassanijem bio je jedan od zastitnih znakova Dylan Doga. Njihov stil je bilo nemoguce ne primjetiti. I 'lomila' su se koplja oko toga da li su losi ili su genijalni. Meni su upravo ovo potonje. Genijalni majstori igre sjene i svijetla i majstori detaljisti za interijere te eksterijere. Sa sezdesetak nacrtanih prica u redovnom serijalu i Maxijima bili su svakako, potporni stup serijala. Jako mi je zao 'odlaska' sa scene ovog kvalitetnog crtaca. Ogroman je njegov doprinos na jednom od najznacajnijih stripova SBE, Dylana Doga! Pocivao u miru, i laka ti bila crna zemlja!
R.I.P..... Upoznao taj dvojac na Kitu Teleru još tamo sredinom 80-ih sa nekoliko odličnih priča (posebno onaj hororac sa vukodlakom koji mi je ostao u posebnom sjećanju jer je bio toliko drugačiji od redovnih epizoda Malog Rendžera). Nisam tada niti znao da će to biti svojevrsni "uvod" u Dylana gdje su bili zaštitni znak tog serijala
„And I know what I want….When the timing is right…Then I'll take what is mine…I am the clansman“ "...gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati 'ko si..."
Montanari-Grasani, legendarni dvojac na Kit Teleru. Crtali su uvjerljivije atmosferu ispod morske površine nego kad sam zaroniš i gledaš u morsko dno. Još da je tu epizodu Crnobradog bilo kolorirati, koje bi to remek djelo bilo.
kad se samo sjetiš kakve je priče dylan doga svojim crtežom potpisao montanari... one najbolje, najzabavnije, najluđe. one kardinalne. one nezaboravne.
Ikona među crtačima, imao je taj stil koji je uvijek funkcionirao savršeno uz priču, savršena zlatna "sredina" DD crteža (ne u smislu osrednje kvalitete, već nekog "neutralnog" stila). RIP