Zlatno doba Stvarno je postojalo. Razni mitovi nam opisuju ogromne naklade, šiiiiroku publiku (i to dječju) i velku zaradu. Mjesečno kuća! Ej!!
I sve to tek s nekolicinom autora.
Iz tog vremena iznimnom likovnošću i produktivnošću ističe se Andrija Maurović. Pod starost opisuje da strip baš i nije volio. To mu jasno dođe i kao izvrstan recept za dugotrajnost i uspjeh u ovom poslu. I u braku :)
Jules, Reisinger, Neugebauer, Dovniković, Beker, Bednjanec... zlatno doba, vrlina čista. Junaci koji su nalikovali na ljude.
I onda su zapuhali neki novi vjetrovi. Točnije valovi. Novi kvadrat. Samo ime govori da su dečeci šteli nešto novo. Kordej i Ilić meni osobno predstavljaju smrt hrvatskog stripa. Unijeli su u stripove filozofiranje i prenemaganje. Mučnu atmosferu (što samo po sebi nije loše) ali uglavnom slabih poanti. Publika jest to prihvatila kao nešto novo i šik, zapravo ne shvaćajući da za to nisu zaslužni autori već klimatske promjene. Tak' ih je nekak zamijesio zapadni vjetar ... strasti.
Devlić, Zimonić i Marušić su ostali svoji. Kak bi se reklo, sačuvali su dušu.
I tak se to nekak kovitlalo i dalje. Nakon pjene novog vala, vremenske prilike izbacuju novu generaciju "izgubljenih dječaka".
Macan. Biuković. Parlov. Ribić. Sudžuka. Talajić. Talentirani dečki koji nisu baš izgubili dušu, ali, eto, nisam baš siguran ni da su je pronašli. Kako god bilo, fino su je prodali :)
Biuković - Macan. Grozno je bilo gledat kak su se trudili unijet dušu u Ratove zvijezda.
Amerima to ne treba. Akcija, eksplozija, osvajanje svemira, pobjeda. Kakva duša?
Parlov. Izniman crtač koji je upao u istu klopku. Kvaliteta njegovih radova iz Bonellijevim stripova bila je rame uz rame staroj gardi.
Ribić- vješt slikar, AI kvalitete radova, još je i najpametniji. Shvatio je da njegove avanture bicepsa i tricepsa pogađaju amere ravno u duš... u glavu. Nebih se kladio da voli strip.
Mataković. Žeželj. Bartolić. Solanović.
Nisu progutali Ratove zvijezda. Ostali su u jednom komadu. Debeli i svoji. Do jaja.
I eto nas, danas. Voda je ovo ljeto pokazala kako može sve podavit kad je ima preveč. Kažem vam, klima je kriva.
Danas imamo poplavu strip autora. Podavit će ionako sićušnu publiku :)
Crno je doba hrvatskog stripa. Črno.
I kaj sad.
Niču svakojaki klanovi.
Macan u Stropu jasno ukazuje da je na dnu. Zato su mu stripovi i dobri :)
Biuk i Stipe okupljaju SF ovce. Dješka okuplja zadnji val ateizma. Pisačić, Jukić, Pranjić i ostali "ić"i ... kaj ja znam, novi val artizma. Komunizma. Farto - Solanović je do jaja, al' bez bubrega. Kolonoskopija - Kuki na muki.
Želim reći, dost' nam je živo na ovom groblju stripova :)
Jel moguće da nam se Zlatno doba ponovo smiješi?
PS meni onaj klipan Barbatus najviše liči na čovjeka... rokaj te stripove za dicu, Joža!
Bosanci su odavno prodali dušu :) Al eto, onaj partizan Mido pokazuje nekakav bućkuriš sentimentalizma ... izniman crtač. No, nema još stripova od njega.
Pa onaj momak Subić. Neki podcast sam gledao, dobar lik. Radio je na naftnoj platformi, da hoće to nacrtat bilo bi fora. Ovak, drlja nekakve Tarzane i Konane, bož sačuvaj. Čak mu i stil izgleda ko da naftom mrlja...
To su sve dečki u kojima život titra, kao i u svima uostalom, i taman kad hoće zasvijetlit, lova ga poklopi :)
Naš Kordej je tu olimpijac. Ako je itko izgužen od francuzića i englezića, to je on. Već mu i medalje daju kolko ga dugo guze :)
Iznimno izdržljiv rutiner. U crtanju, ne samo u guženju.
Zlatno doba Stvarno je postojalo. Razni mitovi nam opisuju ogromne naklade, šiiiiroku publiku (i to dječju) i velku zaradu. Mjesečno kuća! Ej!!
I sve to tek s nekolicinom autora.
Iz tog vremena iznimnom likovnošću i produktivnošću ističe se Andrija Maurović. Pod starost opisuje da strip baš i nije volio. To mu jasno dođe i kao izvrstan recept za dugotrajnost i uspjeh u ovom poslu. I u braku :)
Jules, Reisinger, Neugebauer, Dovniković, Beker, Bednjanec... zlatno doba, vrlina čista. Junaci koji su nalikovali na ljude.
I onda su zapuhali neki novi vjetrovi. Točnije valovi. Novi kvadrat. Samo ime govori da su dečeci šteli nešto novo. Kordej i Ilić meni osobno predstavljaju smrt hrvatskog stripa. Unijeli su u stripove filozofiranje i prenemaganje. Mučnu atmosferu (što samo po sebi nije loše) ali uglavnom slabih poanti. Publika jest to prihvatila kao nešto novo i šik, zapravo ne shvaćajući da za to nisu zaslužni autori već klimatske promjene. Tak' ih je nekak zamijesio zapadni vjetar ... strasti.
Devlić, Zimonić i Marušić su ostali svoji. Kak bi se reklo, sačuvali su dušu.
I tak se to nekak kovitlalo i dalje. Nakon pjene novog vala, vremenske prilike izbacuju novu generaciju "izgubljenih dječaka".
Macan. Biuković. Parlov. Ribić. Sudžuka. Talajić. Talentirani dečki koji nisu baš izgubili dušu, ali, eto, nisam baš siguran ni da su je pronašli. Kako god bilo, fino su je prodali :)
Biuković - Macan. Grozno je bilo gledat kak su se trudili unijet dušu u Ratove zvijezda.
Amerima to ne treba. Akcija, eksplozija, osvajanje svemira, pobjeda. Kakva duša?
Parlov. Izniman crtač koji je upao u istu klopku. Kvaliteta njegovih radova iz Bonellijevim stripova bila je rame uz rame staroj gardi.
Ribić- vješt slikar AI kvalitete radova je još i najpametniji. Shvatio je da njegove avanture bicepsa i tricepsa pogađaju amere ravno u duš... u glavu.
Mataković. Žeželj. Bartolić. Solanović.
Nisu progutali Ratove zvijezda. Ostali su u jednom komadu. Debeli i svoji. Do jaja.
I eto nas, danas. Voda je ovo ljeto pokazala kako može sve podavit kad je ima preveč. Kažem vam, klima je kriva.
I strip autora je danas preveč. Više neg publike.
Zaprav, Crno je doba hrvatskog stripa. Črno.
I kaj sad.
Niču svakojaki klanovi.
Macan u Stropu jasno ukazuje da je na dnu. Zato su mu stripovi i dobri :)
Biuk i Stipe okupljaju SF ovce. Dješka okuplja zadnji val ateizma. Pisačić, Jukić, Pranjić i ostali "ić"i ... kaj ja znam, novi val artizma. Komunizma. Farto - Solanović je do jaja, al' bez bubrega. Kolonoskopija - Kuki na muki.
Želim reći, dost' nam je živo na ovom groblju stripova :)
Jel moguće da nam se Zlatno doba ponovo smiješi?
PS meni onaj klipan Barbatus najviše liči na čovjeka... rokaj te stripove za dicu, Joža!
Bosanci su odavno prodali dušu :) Al eto, onaj partizan Mido pokazuje nekakav bućkuriš sentimentalizma ... izniman crtač. No, nema još stripova od njega.
Pa onaj momak Subić. Neki podcast sam gledao, dobar lik. Radio je na naftnoj platformi, da hoće to nacrtat bilo bi fora. Ovak, drlja nekakve Tarzane i Konane, bož sačuvaj. Čak mu i stil izgleda ko da naftom mrlja...
To su sve dečki u kojima život titra, kao i u svima uostalom, i taman kad hoće zasvijetlit, lova ga poklopi :)
Naš Kordej je tu olimpijac. Ako je itko izgužen od francuzića i englezića, to je on. Već mu i medalje daju kolko ga dugo guze :)
Iznimno izdržljiv rutiner. U crtanju, ne samo u guženju.
Mi ubili smo noćas staru Od vjekova mrsku Smrt. Pred nama noć je pobjegla sa zemlje Još samo zvijezde u oči nam sjaju. Na livadama ječi naša slava, Vrč težak ide od ruke do ruke…
Slava je kao i smrt…živi i drž se što dalje od nje, ako moš…ali odbiti vrč na livadi…to je korak bliže smrti. Svima nam želim što više vrčeva, makar i napola punih, a slave što manje.