Zamislite da sam se ja prvi dočepo tih originala. Hijooooj, mene, joj.
Bushido bi suze lio :)
Nego, Bushido, buš napisal onu zgodbu o Aliji, neku knjigicu, pa da je Dupli i ja ilustriramo? Jer, kuiš, superheroji, francuzići, japančići, amerikanci ... manje više sve bolesna mašta. Kome to još treba?
A ta storija bi za smiraj stripa u hrvata mogla biti fora izdanje. Samo ju moramo tiskati prije Alije :)
Kaj veliš, Bushido? Nije valjda da i ti čekaš Zlatno doba?
Cijenim Andrijinu likovnost prije svega. Ne nužno ideje i tematiku. Ono razdoblje njegovog osobnog asketizma je urnebes.
To je bila duhovnost čista. Šteta što to nije narisao. Zapravo je, naslikao je to. Ona platna, Gudbaj kupleraj i sl. Andrijine su to klimatske promjene :)
Nastavak je ovo razmišljanja na osnovu Maurovićevih intervjua koji su marljivo skupljeni u knjizi „Mauroviću, s ljubavlju“ od g. Krulčića.
Par postova gore ukratko smo opisali „razvoj i progres“ stripovskih ideja uvjetovanih klimatskim promjenama.
Ukratko, obrađeno je sve.
Izostala je jedino duhovnost.
Postoje stripovi koji obrađuju tu temu s religijske strane, ali vrlo su rijetka djela koja ju uhvate u literalno, životu korisno djelo.
Djela koja kontriraju duhovnosti su bezbrojna.
Naš Andrija Maurović je načeo i tu najbitniju temu. Nažalost, klimatske promjene su ga uhvatile već u poznim godinama. Fizički star i oslabljen, istresao je on i dalje požudu po papiru u obliku Kandaula.
A zaprav ju je dočekal tamo gdje se nije nadala. Tamo gdje je bio najjači.
Dočekal ju je na platnu. Sve te godine žudnje za slikanjem, vrijedile su čekanja. Pohrval se on s požudom i to kistovima. Nije ona ni skužila njegove dugogodišnje pripreme po Sljemenu. Napravil joj je on takvu klopku u svom stanu na Pantovčaku. Kak je samo uletila, glupača, hijoooj.
Stari moj.
U današnjem stripu, pornografski i erotski žanrovi su dio tržišta. Interneta pogotovo. A, suština tih tema provučena je posvuda.
Drugovi su je donijeli i drugovi raznijeli posvuda :)
„Svakim danom, u svakom pogledu je sve više napredovala.“ Shvaćena je često kao oznaka "zrelosti".
Shvaćena je ona često i kao „progresivni“ korak za čovječanstvo na putu ka „slobodi“. Udarnici ateističke misli, slobodu su manje više pronašli u seksulanim slobodama.
I u osvajanju svemira. Koji je dakako beskrajan, koliko jedno „veliko ništa“ beskrajno može biti. Ono čime je svemir pak ispunjen, svakojakim bližim i daljim galaksijama, zvijezdama, suncima i ostalim šahovskim kuglama, bez greške su pobudili maštu nebrojenih SF ovaca. Druge dimenzije, drugi oblici života i njegovi uvjeti ... život na drugim planetama i sve to u težnji ka vječnom životu ... ne razlikuje se puno od religijskih dogmi.
Bez greške se radi o istom putu. Kojim svi bauljamo, putujemo kako znamo. Mogli bi jedino reći da je ateistički put ka duhovnosti najduži i najkompliciraniji.
I to je sve u redu. Bit će vam bar jake noge:) Jerbo za kročenje tim putem morate biti pripremljeni bar kao Andrija.
Ne poznajem nazive tih djela, ali slike govore same za sebe, bez potrebe za akademskim analizama.
Klimatske promjene ulovile su Andriju, parafrazirat ću ga „ ... kad je već i kurcu odavno došao šlus...“. Nije teško iščitati sa slika da je Starog požuda trgala još i u tim poznim godinama.
Savjest kao savjest, taj glas je uvijek tu. Bez obzira koliko stišan, strpljivo čeka na nas. I boli ga džon i za vaša dobra i za vaša loša djela. Samo mu se predaj.
Brate, andrija pa andrija... Je bija je to sto je bija, likovnjak ispred svega. Zbog ulozenog truda, kolicine ljubavi, opusa i djelovanja, darko zasluzuje da se o njemu prica vise od andrije i da preuzme titulu kralja hrvatskog stripa. Nije u redu da covjek mora umrit da bi mu se priznalo sve sto ga ide, a tako to obicno kod nas ide.