Osobno, iskreno sam se trudio isto kao Stanković. Naći odgovornog. Bolest mi je kriva, pa žena, pa Kerac, pa država... Zadnja mi je nada još jedino da su klimatske promjene krive za sve...
Stripovi su utoliko zreliji koliko autori opisuju stvarno i proživljeno. Ono, sa sigurne distance tek uočeno, nema snagu.
Takvi "zreli" stripovi su lako prepoznatljivi jer autori nerijetko stavljaju sebe osobno u kvadratiće.
Slično je i sa ostalim medijima.
"Depra", Aleksandar Stanković
“Dakle, veći dio svog radnog vijeka se borim s depresijom. Cilj mi je bio da netko nakon što je pročita pomisli da i on može biti radno sposoban, da se može izvući iz crne rupe i da može normalno živjeti. Svako pisanje je terapija, barem meni. Bilo da pišem pjesme ili nešto duže, kraće… Nisam neki megaaltruist, ali znao sam kako meni pomaže kad vidim osobe kojima je loše, da će i drugima tako pomoći kad vide mene. A i nadam se da će ljude koji pojma nemaju o tome donekle senzibilizirati za ljude koji su anksiozni, depresivni i imaju slične probleme.”
I eto. Aco je priznao da je bolesnik. Vidljivo mu je bilo i bolje raspoloženje u zadnjoj emisiji NU2.
Aca je i na putu da postane vjernik. Razdvojio je bolest od bolesnika :)
Pisanje je regularna metoda suočavanja, i super je sve dok nam drugi ne postanu krivi za naše stanje.
Ako je namjera iole plemenita, ukazati drugima da nisu sami, Aca je ondak time napravio dobro.
Nastavlja,
"Depresija je razmišljanje kako bi svijet bio bolje mjesto bez tebe i kako bi ti bio sretniji bez svijeta”.
Hajte, Aco, molim vas. Di bi onda mi našli nekog tako zahvalnog i ozbiljnog za trolanje. Dio ste ovog svijeta.
Ali, ovakvim izjavama ne možete uliti nikome nadu, Aco. Vidi se to i po vašim emisijama.
I eto. Aca 20 g. "gazi" goste, a, čudi se jer mu nije dobro.
"Patnja daje poticaj razvojnom rastu
Tko se podlaže pod život, a umije patiti da ga patnja ne slomi i da ne otvrdne od napaćenosti, taj i od patnje može samo rasti i dalje jačati. Nitko ne raste zato što mu je dobro i zato što mu se hoće. Već zato što mu je teško biti takvim kakav jeste i zato što, htio on to priznati ili ne... boji se klimatskih promjena :)
Ništa se ne dijeli , nego se baš sve krvavo zarađuje. Koliko tko može ponijeti toliko je i velik.
Svatko ima odraditi svoje i iskupiti sva svoja dugovanja koja su mu po usudu života dosuđena. Jer, kada se olako kaže da imamo slijediti svoj nutarnji put, valja znati da to podrazumijeva do kraja proživjeti svoju patnju i muku, dosuđenu tom putu."
Ovako piše netko tko 30 godina radi s ljudima poput Ace i gorima.
E, podsitilo me to na Texone(Libellus) od Ticcija i Milazza... A i općenito mi se čini da kolor puno bolje legne di nema crnih ploha koje izdominiraju kadar. Još ako je ruka crtača slobodnija, šporkija, tim više. Kad crte i crtice kolo vode, ala Hermann i ekipa, tamo boja digne doživljaj. U libellusovim izdanjima Texonea kolor je Ticciju i Parlovu legao taman, dok mi kod Milazza smeta. Imam čini mi se i talijansko izdanje u cb verziji koje mi je puno moćnije nego libellusovo obojano.