„Bolje umrijeti slobodan s konopcem oko vrata nego živjeti u okovima.“
Bahami, 1718.
Nakon žestoke borbe piratski kapetan Sylla sa svojim zamjenikom Olivierom de Vannesom i mornarima zaposjeda engleski brod. Protivno očekivanjima, umjesto da izvrše pokolj nad članovima posade, pirati ih pozivaju da im se pridruže i prigrle njihove principe: slobodu, demokraciju i bratstvo.
Za razliku od onog što nam sugerira popularni imaginarij, pirati su bili potpuna suprotnost krvožednim razbojnicima. O odlukama se raspravljalo i o njima se glasalo. U pozadini ove uzbudljive pustolovine krcate obratima i nezaboravnim bitkama provlači se pronicljiva refleksija ondašnjeg svijeta, koja nalazi odjek i u društvenim previranjima suvremenog doba.
Kolorka 268 • Republika Lubanje • 232 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Vincent Brugeas • Crtež Ronan Toulhoat • Prijevod Tony Šercer • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 17.10.2023. • Cijena 30 Euro
Gusari, gusari, gusari...tko ne voli avanture s gusarima?
Ili bolje kazati piratima. Razlika itekako postoji. Ovo bi bili bas pirati.
Po meni je ovo sasvim solidna, tecna avantura. Nije nikakav spektakl, nije sigurno ni lose. Gore vam u opisu knjige sve pise. Necete dobiti ni vise ni manje. Tko voli avanture ovakve vrste s jedrenjacima to bi vam bilo-to! Ali ne vjerujem da cu osobno, ovu pricu dugorocno pamtiti. 'Ishlapit' ce vec sa slijedecih procitanih par albuma. (Citaj; Kolorki) Tome je naprosto tako, u prilivu gomile novih albuma.
Kad sam otvorio knjigu izgledalo mi je na prvu, da cu dobiti jako dobro nacrtanu avanturu na moru, sa svim lijepo nacrtanim morima i brodovljem. (Sto mi se kao zanr, oduvijek svidalo, jos od djetinjstva) No vec nakon nekoliko stranica nije mi ovo bas bajan crtez. Fali tu itekako jos za, recimo, gornji dom vizuelne izvrsnosti. Nije lako crtati more, valove i uzburkanost, nevremena i oceanska prostranstva, to svakako. A o palubama i unutrasnjosti jedrenjaka, da ne govorim... A Toulhoat tom zadatku sigurno nije bas dorastao. Jer, jbg. razmazeni smo i puno toga smo vec vidjeli i procitali o morskim avanturama, da ne bi, (htjeli ne hjeli), usporedivali. (Da ne navodim sad jako bolje primjere, ima ih vec i u Kolorkama dosta) Imam neke zamjerke i u ljudskim proporcijama, tjela i udova, misica, ali sve skupa to je solidno odradeno. Nekakva trica! Za trud od dvjestotinjak tabli ipak prolazna ocjena. A i trudio se, koliko mu to vjestina dozvoljava oko scena borbi, recimo. Ne moze se kazati da se nije trudio, i sam kaze dobrih desetak mjeseci.
Meni se Lubanja svidjela, priča je jednostavna i sa zadovoljavajućim krajem, a crtež mi je baš simpa. Za razliku od ivanloa, meni se svidio, podsjetio me na Mammucarija i ekipu koji su radili Siročad, veselo, šareno a kad zatreba i opako (pričam o crtežu). Strip se dosta brzo čita jer nema previše teksta. Sve u svemu jedan sasvim solidan strip i mislim da mi je ovo prvi gusarsko-piratski strip koji ću zadržati tj kojeg sam uopće kupio.
Škicam i 1629, nisam kupio jer nije dovršeno, ali imam ga na oku.
Npr Nošeni Vjetrom su ajmo reći slične tematike i oni mi nikako nisu sjeli pa sam ih odmah i prodao, a ono čudo od Hermanna junior zvano Vrag sedam mora ne želim ni stavljat u ovaj tekst i usporedbu (premda sam očito stavio, ali to je kao fora :)). Ne sjećam se što sam još gusarskog tj pomorksog uopće čitao osim meni odličnog Tales of The Black Freighter iz Watchmena.
EDIT: Evo ispravio, brojke su skoro iste, samo je raspored krivi.
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far...
Republika lobanje je meni dosta više od solidnog stripa, zapravo za (skoro) najvišu ocenu.
Ronan Toulhoat pokazuje kako se, naizgled jednostavnim stilom, može nacrtati sve, baš sasvim kako treba, da bi bilo i uverljivo i efektno, vrlo prijatno za oko, a da deluje i sa lakoćom. Poseduje atraktivnost američkog kadriranja, bez sputavanja malim, skučenim, pretrpanim i nepreglednim kadrovima, tipičnim za fra-belg strip, a sa sasvim dovoljno kompleksno-komplikovanih scena (masovke-bitke, brodovi, pejzaži...) da bude impresivno, obuhvatno i pregledno.
Scenario-priča je takođe osveženje. Ne samo da je Vincent Brugeas uhvatio duh staroholivudskih zabavnih pomorskih avantura sa Erolom Flinom, nego je u to utkao i vrlo promišljenju sliku tadašnjeg sveta i društva. Tako da strip govori, makar i posredno, o represivnom društvu, ratovima, iskorišćavanjima nad slabijima u tom smislu, o ropstvu, njegovim posledicama i pre svega o snu o slobodi, koji je osnovna tema stripa, koji pored zabave, nudi i materijal za razmišljanje.
A zanatski, još jednom, mnoge stvari u pripovednom smislu su rešene više nego dobro. Likovi su solidno obrađeni, posebno glavni lik i narator, a i ostali deluju uverljivo i zanimljivo, za ovakav avanturistički pristup (koji nije psihološka studija).
Republika lobanje je meni dosta više od solidnog stripa, zapravo za (skoro) najvišu ocenu.
Ronan Toulhoat pokazuje kako se, naizgled jednostavnim stilom, može nacrtati sve, baš sasvim kako treba, da bi bilo i uverljivo i efektno, vrlo prijatno za oko, a da deluje i sa lakoćom. Poseduje atraktivnost američkog kadriranja, bez sputavanja malim, skučenim, pretrpanim i nepreglednim kadrovima, tipičnim za fra-belg strip, a sa sasvim dovoljno kompleksno-komplikovanih scena (masovke-bitke, brodovi, pejzaži...) da bude impresivno, obuhvatno i pregledno.
Scenario-priča je takođe osveženje. Ne samo da je Vincent Brugeas uhvatio duh staroholivudskih zabavnih pomorskih avantura sa Erolom Flinom, nego je u to utkao i vrlo promišljenju sliku tadašnjeg sveta i društva. Tako da strip govori, makar i posredno, o represivnom društvu, ratovima, iskorišćavanjima nad slabijima u tom smislu, o ropstvu, njegovim posledicama i pre svega o snu o slobodi, koji je osnovna tema stripa, koji pored zabave, nudi i materijal za razmišljanje.
A zanatski, još jednom, mnoge stvari u pripovednom smislu su rešene više nego dobro. Likovi su solidno obrađeni, posebno glavni lik i narator, a i ostali deluju uverljivo i zanimljivo, za ovakav avanturistički pristup (koji nije psihološka studija).
Lep osvrt koji ce ubrzati nabavku ovog stripa, nisam inace previse lud za gusarskom tematikom, ali Long Dzon Silver npr. mi je bio jako dobar kad sam ga citao pre 10ak godina.
Odlican strip. Crtez odlican, leprsav, dinamican, autori su pokusali uhvatiti anarhisticki duh pirata sto me jako podsjetilo na seriju Black Flag koju isto visoko preporucam. Dapace neke licnosti se pojavljuju i u stripu i u seriji, a oba medija progovaraju o kraju, kratkotrajnog doduše, zlatnog doba piratstva.
Prvo, nije strip o gusarima nego o piratima! Drugo, solidno nacrtano i ispričano.
Treće i najvažnije, pojam vlastite žrtve za ideal slobode provlači se kroz cijeli strip. Ako netko na njega zaboravi, tu su glavni likovi da sve vrate na mjesto. A osjeti se i dašak demokracije.
Četvrto i najmanje dobro, pojam osvete se provlači kao skoro ravnopravno dobar pojmu žrtve. To autorima nije skroz jasno zašto, ali eto, ponekad je osveta zanimljiva jer nosi gomilu energije, cilj, agresiju... Moralno, osveta je skoro samo dno, bez mogućnosti da se kroz nju napreduje, jer svaka osveta rađa novu osvetu, što je čak i na kraju stripa, možda i slučajno prikazano.
Peto, pogovor baš zanimljiv!
Ocjena: za pirate 8, za ostalo ipak malo manje...
P.S. iz sličnog razloga veličanja osvete, a nerazumijevanja razvoja morala, Hoka hej! meni ne može biti dobar strip (kako god nacrtan i ispričan)
U čemu vidiš veličanje osvete? Lik crne kraljice je prikazan negativno i njena uloga žrtve, kao izgovor za nasilje nad drugima samo prikazuje krug nasilja koji se ne prekida, što je realno.
U čemu vidiš veličanje osvete? Lik crne kraljice je prikazan negativno i njena uloga žrtve, kao izgovor za nasilje nad drugima samo prikazuje krug nasilja koji se ne prekida, što je realno.
Krenimo složno 😂: Naravno da nasilje rađa nasilje i da je to realno. Sve što se događa oko nas je - realno. Realno je da netko promaši sa sirenom, ali i da pogodi. No, nije pravo pitanje što je realno, nego što je bolje.
A ono po čemu vidim "veličanje osvete" je pak drugo. Ne mislim da se radi o veličanju, radije bih vjerovao da se radi o neznanju i nesnalaženju: 1. Brod je nakon primjerenijih prijedloga nazvan - Osveta, a nitko nije prigovorio. (manje dobro) 2. Nakon osvajanja fregate, kapetan ne dozvoljava osvetu jer poginuli nisu žrtve, već su izabrali kako će živjeti i umrijeti. (dobro) 3. Kraljica je samo naizgled negativna, samo do onog trenutka kad objasni da se osvećuje, a ne da porobljava (str.194. prva slika). Nažalost, pri tom objašnjavanju je i rasist. Na njena objašnjenja nijedan lik nema prigovor. Dakle, autorima je to ok. (manje dobro) 4. Na kraju je kapetan ogrezao u osvetu, ali to je dobar moment jer se onima koji loše vladaju ugnjetavajući sve i svakog za svoju korist još pridaje i da se osvećuju. (dobro)
To osciliranje idejom osvete više mi govori o neznanju i nesnalaženju autora, nego o veličanju. Ideje izbora i žrtve su bolje prikazane.
3. Kraljica je samo naizgled negativna, samo do onog trenutka kad objasni da se osvećuje, a ne da porobljava (str.194. prva slika). Nažalost, pri tom objašnjavanju je i rasist. Na njena objašnjenja nijedan lik nema prigovor. Dakle, autorima je to ok. (manje dobro)
Za ovo pod 3 si apsolutno u krivu. Oni shvataju, kao što bi neko shvatio zašto se odao kriminalu ili porocima, neko ko je u detinjstvu trpeo užasna maltretiranja. Ali zla dela, ostaju zla dela.
A, po meni, grešiš i što sve što junaci misle/osećaju/rade pripisuješ autorima. Pirati su antijunaci ovde, iako su po samoj svojoj definiciji, čak negativci. Moralno opravdana dela (koja prikazuju nasilne konflikte) bi onda bila samo ona sa klasičnim pravdoljubivim herojima (Supermen, Zagor, Tarzan...), a i njima bi neko, ako bi hteo (sa besmislenim argumentima - rade van zakona itd.), mogao da nađe primedbe (pripisujući ih autorima).
Ali, neka se javi i neko drugi povodom ovog, ja sam rekao šta mislim, a pretpostavljam i da je Zula u manjini, ako ne i jedini, sa ovakvim tumačenjem.