Najdraža mi je moja kolekcija "Grešnika" (bilo u tisku ili još bolje prije tiska od samog izdavača).
Ovo mislis na stripove s greskom u tisku? Obrnute stranice, iste stranice-zaredom, prazne stranice... takve falinge?
Tih imam najviše s greškom u tisku ("duhovi", ispremješane strane, nedostatak strana, duple strane i itd...) jer ne vraćam ili mjenjam nijedan strip koji kupim.
Ali tu su i izdanja s greškom prije tiska. Na primjer: - Onaj Tex Gigant od SA - Onih 8 Libellus Mister No koloraca (Knjige od 3 do 10) sa "slabijom" ili "pogrešnom" zelenom bojom na koricama. - Imam i jedan Libellus Dylan Dog s krivo otisnutim brojem na zadnjoj korici.
A najdraži mi je Libellus NN gigant 12 koji na hrbtu nema žuto ofarban broj. Da se razumijemo imam i onaj koji ima ofarbani broj na hrbtu.
Neke naslove sam dobio na poklon jer znaju da sam ljubitelj takvih "čudaka".
Zanimljivo. Odmah sam pomislio da se zanimas za te strip anomalije...
Starim knjigama s greskama vrijednost raste, to jest, skuplje su i trazenije po kolekcionarskim krugovima. Kao i marke. Novcanice/kovanice.
Sa stripovima to nije slucaj.
Ja imam jedan stari Alan Ford sa desetak kompletno bijelih, nestampanih stranica. Tog sam ostavio. Susretao sam se s tim cesto, ali nisam ih ostavljao. Imam i jedan LL Superbook totalno ispremjestan. Zaboravio ga vratiti, a kupio sam drugi.
Dvoumim se između Orke i Kolorke. U Orki su mi nekako bolji stripovi ali su glomazniji i zbog nedostatka vremena rjeđe posežem za njima ( Toppi se, doduše, odmah čita ) U Kolorki ima svega (i briljanata kao "Dani što nestaju" i ajme meni što je ovo kao "Gerard") i gušt je otkrivati to blago, osim toga stripovi su manji obimom pa se brže čitaju.
Na ZS/LMS/Superstrip sam odrastao i dragi su mi zbog jedne stvari: ritam izlaženja. Nema osjećaja do onog iščekivanja i frustracije kada ti teta u kiosku kaže da strip još nije došao. To mi fali danas. Nisam neki fan ovog izbacivanja gomile stripova u 4-5 tura godišnje.
GIGANT mi je bio drag zbog cjelovitih priča i nestandardnih heroja (u odnosu na Bonelli) ali sam ga rijetko čitao. Pretpostavljam da je bija nešto skuplji doduše bija je to i početak devedesetih
Kakav je ovaj “Brodekov izvještaj”. Kupiti ili ne.
Bacio sam pogled na tvoje postove da vidim što preferiraš. Ako sam dobro snimio to su klasični stripovi (old school) za zabavu kakve i ja preferiram.
Brodeck ima fantastični grafizam, ali priča je mučna i teška (mene ne vabi na višekratno čitanje, samo prelistavanje) tako da možda ipak razmisliš još jednom.