| Author |
 Topic  |
|
Tonto
Advanced Member
8290 Posts
Member since 11/02/2012 |
 Posted - 13/12/2023 : 22:27:30
|
quote:
Originally posted by frano
He, he, he ...
Dupli, tkosta, Tonto (Igore i Marko:) tko god ima volje...
Oćmo?
Ajmo :)
Vikend Zagor!
Izložba.
Tablje, crtježi, kikirikji!
Been there, done that...
 |
The less I have the more I am a happy man |
 |
|
|
NESVRSTANI
Advanced Member
Croatia
10227 Posts
Member since 08/02/2006 |
Posted - 14/12/2023 : 04:43:32
|
quote:
Originally posted by Lorda
Stinky pati od toga da ga ljudi uvažavaju, želi da mu se scomovci dive... Ako ne osjeti njihovo divljenje razbije im glavu sekirčetom... Ustvari vlada strahom i silom, Ken2 i ostali su u principu samo njegovi konkurenti... kao što rekoh, čim se pojavio Nesvrstani Stinkiju se urušio njegov svijet... Zamalo da nije šviknuo kao curica.
Potpis |
Doli sve stranke!!!
Živili naši dušmani!!! |
Edited by - NESVRSTANI on 14/12/2023 04:44:24 |
|
|
|
Lolito Tiepolo
New Member
118 Posts
Member since 11/04/2021 |
Posted - 14/12/2023 : 05:23:26
|
Čini mi se da Zagor kakvog poznajemo nije Nolita, već Feri. Na početku je to više generički palp strip sa tipičnim pravcem Italo eksploatacije amerikane, čak se i Zagor češlja na drugu stranu no što to čini kasnije. Kako se uigravaju nakon par godina deluje da ima više autorskih Ferijevih upliva, i tu od generičke pravednosti Zagor ozbiljno zadobija veltšmerc i empatiju, a čak i bukvalno Ferijevo lice. Moguće da se Nolita već u mislima okrenuo drugim projektima, pa je Feri dobio više prostora za razmah, iako Nolita usavršava svoj odličan recept u pitanju scenarija,koristi svoje odličano oklevanje, dugu uvertiru pre rasplamsavanja priče.
Naravno, Donateli sledi Ferijevštinu, i uspeva i sam da dočara veltšmerc i empatiju jer ih nosi u sebi, ali je evidentno da je njegov Zagor nervozniji i grublji. Granicu, sirovost, novi neistraženi svet, staromodnu mačo auru tvori Nolita, Feri prati kao i svaki muškarac tih generacija, ali omekšava svojim malopređašnje pomenutim autorskim uplivom i jačim emocijom. Mislim da je Zagor više Feri nego Nolita, jer je udahnuo karakter liku kao da je stvaran, a Čiko od pukog komičnog predaha postaje ventil i opravdanje za karakternu snagu, fizičke sposobnosti i veštine kojima se Feri podsvesno izvinjava jer ih nema u stvarnosti, iako Čiko uprkos svojim slabostima pokazuje veliku snagu i rešava stvar, jer je teže biti hrabar preko strašljive prirode, a Donateli celo ovu stvar ne prati tek puko, već i sam ima u sebi sličnosti sa Ferijem,ali uz veću količinu besa.
Sedamdesete su najinteresantniji period ovog serijala, makar meni. Naravno, kao avanturističko akcioni strip koji se odvija na granici, a nastao je u određenoj klimi naše prošlosti, potpuno je legitimisano ubijanje na sve strane i nedostatak manira i takta u ophođenju, jer ipak je ovo tipični model mačo fikcije koji je bio zastupljen i u žanrovskih kinematografiji. Hoću da kažem da je Zagor kao strip u mnogim epizodama iskočio iz svojih početno zacrtanih pretenzija koje nisu velike, trancendirajući ih u gotovo autorsko delo, naročito u tom "zlatnom periodu"
sedamdesetih.
Bilo bi zabavno videti šta bi bilo kada bi nakon epizode "Zagor priča" scenario preuzeli Bergman ili Dostojevski, koliko bi ta količina pokajanja poremetila Zagorovu jasnoću i jednostavnost. Sklavi je Zagora uvukao više u konfuziju Dilana Doga. Zagorovo poštenje počiva na odlučnosti da se jasno odrekne važnih stvari u životu zbog svoje misije. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6612 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
Lorda
Average Member
Croatia
654 Posts
Member since 07/11/2002 |
Posted - 14/12/2023 : 09:54:42
|
Evo ovo je jedan lijepo napisani osvrt s kojim bih se načelno složio da je napisan bilo gdje drugdje a ne na Franinoj livadi... Ovdje idemo maksimalno do ekstrema. Nema ništa u rukavicama... Preuzeli smo Franinu livadu, izbacili ga (sorry Frano) i sada vladamo dok nas moderatori ne rastjeraju  Pa da nastavimo...
Zagor je nastao šezdesetih od očeva Talijana koji su kao i svi u to doba bili pod totalnim uticajemm američkog vesterna, masovno se išlo gledati vestern u kino, to kao danas ići na Prijovičku u Arenu. Moj stari i danas ne voli ove novije vesterne nego čim bude neki klasični zalijepi se za ekran, valjda se kroz te filmove sjeća mladosti.
Ti filmovi imaju jednsotavnu filozofiju, crno je crno a bijelo bijelo, lako ti se identificirati s glavnim likom, nema puno razmišljanja, centralni lik je apriori dobar i što god na napravi do kraja filma je ispravno, zločinci su zločinci i pravda uvijek pobjedi i svi sretni izađrmo iz kina mada znamo da tako nešto u realno svijetu ne postoji. Ah, svi bi voljeli da je život nekada tako jednostavan.
Ono kad John Wajne u nekom od Fordovih filmova uđe u kadar odma' zanaš da je on oličenje zakona u koji se ne sumnja i ne propitkuje, isijava samopouzdanjem čovjeka koji zna da je na strani pravde, istine i dobra i čim nekog mrko pogleda odmah znaš da je ovaj zločinac i da je zaslužio ono što mu slijedi. Nakrkaš koliko god treba i odeš mirno spavati. A ne kao ovi Rusi, ovaj ludi Dostojevski kojeg si spomenuo napiše knjigu gdje se glavni "junak" snebiva 500 stranica nad jednim do dva ubojstva.
S obzirom da su nas Ameri kroz svoju kulturnu dominaciju isprogramirali pa i mi preuzešmo njihov stil i način razmišljanja (pri tome mislim i na Talijane)pa šezdesetih ispade Zagor takaka kakav je. I evo naravno da se kroz godine donekle mijenjao kako se mijenjao svijet oko nas i kako su ga preuzimali i ostali autori. No te promjene su više kozmetičke naravi, tipa povremno baci oko na kakvu žensku ali je u svojoj osnovi ostao isti već 60 godina, moralna gromada bez mane...
A fora je u tome da su baš Talijani pregazili klasični vestern i ponudili nam špagete... Sve je postalo sivo i prljavo, od etike do estetike i onda to katapultirali nazad u Ameriku... Pa Amerikanci snimiše Divlju hordu i Unforgiven... Jedino Bonellijevci ostaše u stanju vječitog mirovanja, možda tu leži razlog u njhovom laganom odumiranju?
I onda napokon dolazimo do alfe i omege; do Stinkya... Po svom priznanju velikog zagorologa i ljubitelja klasičnog vesterna. Bez obzira na njegovu aroganciju, razgovaranje s visoka, sitne uvrede koje odašilje prema nama običnim smrtnicima a sve prekriveno kvazi visokom filozofijom se krije jedan mali uplašeni dječarac koji pati za djetinjstvom... Djeci je sve jasno, što god da im se servira djeca prihvate, kao kad sam čitao Zagora kao klinac, nisam se propitivao o tome što sam pročitao, uživao sam u pustolovinama gdje bi naši junaci unatoč lošim izgledima na kraju pobijedili i porazili zlo. Život i svijet je posložen i jasan, nema nedoumica... Ne moraš razmišljati kako i što. I zato se Stinkiju baš ne sviđaju špageti, odrastao je ali bi se u glavi rado volio vratiti u to sretno doba djetinjstva a ne može nikako drugačije nego da pogleda 1400 vesterna i postane najveći zagorolog svih zagorolga ovoga svijeta..
I još za kraj da se vratim na samog Zagora i napravim sintezu dosadašnje rasprave, čak i prihvaćam Stinkijevu hegelovsku tezu o nastanku Zagora, povačim da je Zagor rođen kao psihopat... Vjerojatno je rođen kao normalno dijete, i onda je uslijed tragedije koja mu se desila postepeno prošvikao. Vjerojatno je iz dobre namjere krenuo u provođenje pravde i zakona, no uz tu količinu ubijanja čovjek mora ili poludjeti ili totalno ogrubjeti i postati imun. Njemu nije ni pomoglo što izgleda ima izrazite narcisoidne crte pa se ne može oblačiti kao normalan čovjek nego se mora isticati u gomili pa nosi kričavu crvenu majicu i ne može imati normalnu sjekiru nego neku jajastu samo da ne bi bio netko tko se ne ističe u gomili, pati za time da ga ljudi znaju i da ga se boje, zato neprestano ispušta krikove dok jurca po šumi i priproste indijance podlo izmanipulira da ima neku vezu s Manituom. No ego mu kao i svakom narcisu jako krhak pa čim ga neko ugrozi totalno pošandrca. I tu dolazimo do ovoga da Čiko nije Čiko nego Zagorov alter ego. U dubini duše Zagor se mrzi i pati zbog onog što je postao i onda se pretvara u Čika, sam sebe vrijeđa i mrzi... Pa onda tom tezom postaje jasno zašto Zagor nikada nema ženu, pa koja bi trpila, te život u močvari, te Zagor koji tako mijenja rasploženja i ne znaš kada će impoldirati. Prava grčka klasična tragedija.
Ovako postavljena teza objašnjava ukratko sve što se tiče Zagora, ostalo su nijanse. Pa od sada kada budete ponovo čitali Zagora sjetite se ovoga i sada će vam i one klasične Zagorove avanture poprimiti totalno drugačiji štih.
Haugh!
quote:
Originally posted by Lolito Tiepolo
Čini mi se da Zagor kakvog poznajemo nije Nolita, već Feri. Na početku je to više generički palp strip sa tipičnim pravcem Italo eksploatacije amerikane, čak se i Zagor češlja na drugu stranu no što to čini kasnije. Kako se uigravaju nakon par godina deluje da ima više autorskih Ferijevih upliva, i tu od generičke pravednosti Zagor ozbiljno zadobija veltšmerc i empatiju, a čak i bukvalno Ferijevo lice. Moguće da se Nolita već u mislima okrenuo drugim projektima, pa je Feri dobio više prostora za razmah, iako Nolita usavršava svoj odličan recept u pitanju scenarija,koristi svoje odličano oklevanje, dugu uvertiru pre rasplamsavanja priče.
Naravno, Donateli sledi Ferijevštinu, i uspeva i sam da dočara veltšmerc i empatiju jer ih nosi u sebi, ali je evidentno da je njegov Zagor nervozniji i grublji. Granicu, sirovost, novi neistraženi svet, staromodnu mačo auru tvori Nolita, Feri prati kao i svaki muškarac tih generacija, ali omekšava svojim malopređašnje pomenutim autorskim uplivom i jačim emocijom. Mislim da je Zagor više Feri nego Nolita, jer je udahnuo karakter liku kao da je stvaran, a Čiko od pukog komičnog predaha postaje ventil i opravdanje za karakternu snagu, fizičke sposobnosti i veštine kojima se Feri podsvesno izvinjava jer ih nema u stvarnosti, iako Čiko uprkos svojim slabostima pokazuje veliku snagu i rešava stvar, jer je teže biti hrabar preko strašljive prirode, a Donateli celo ovu stvar ne prati tek puko, već i sam ima u sebi sličnosti sa Ferijem,ali uz veću količinu besa.
Sedamdesete su najinteresantniji period ovog serijala, makar meni. Naravno, kao avanturističko akcioni strip koji se odvija na granici, a nastao je u određenoj klimi naše prošlosti, potpuno je legitimisano ubijanje na sve strane i nedostatak manira i takta u ophođenju, jer ipak je ovo tipični model mačo fikcije koji je bio zastupljen i u žanrovskih kinematografiji. Hoću da kažem da je Zagor kao strip u mnogim epizodama iskočio iz svojih početno zacrtanih pretenzija koje nisu velike, trancendirajući ih u gotovo autorsko delo, naročito u tom "zlatnom periodu"
sedamdesetih.
Bilo bi zabavno videti šta bi bilo kada bi nakon epizode "Zagor priča" scenario preuzeli Bergman ili Dostojevski, koliko bi ta količina pokajanja poremetila Zagorovu jasnoću i jednostavnost. Sklavi je Zagora uvukao više u konfuziju Dilana Doga. Zagorovo poštenje počiva na odlučnosti da se jasno odrekne važnih stvari u životu zbog svoje misije.
|
Edited by - Lorda on 14/12/2023 10:24:10 |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17087 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 14/12/2023 : 10:04:43
|
quote:
Originally posted by igor 12
quote:
Originally posted by Kruger
Open Range, dovoljno je samo njega pogledati i vidio sve od vesterna. Klasični zaplet, glavni junaci pred obračun uživaju u sitnim zadovoljstvima tipa kušanja čokolada jer znaju kako možda neće preživjeti taj obračun. U pucnjavi ne mogu se poubijati na nekih 50tak metara jer dometi tog oružja je bio dosta kratak a i dosta je to oružje bilo neprecizno.
Možda taj vestern ne bi bio to što je da nije dvojice vrhunskih glumaca: Kevin Costner, Robert Duvall.
Odličan film. I Ples s vukovima. Jesi ovo gledao, bilo je na HTV-u prije par godina, ne sjećam se koliko sezona
https://www.cbs.com/shows/yellowstone/
Nisam gledao
Ples s vukovima svakako odličan film, pa i Mladi revolveraši 1 i 2 sa elementima teenagerske za.ebancije. Pa Wyatt Earp sa Kevin Costnerom iz 1994, možda pomalo i dosadan jer traje poduže.
3 i 10 za Yumu sa Russell Croweom i Christian Baleom je vrhunski film, onaj iz 50 mu nije ni do prstiju a ne do koljena. Kava razrada i karakterizacija likova. Možda se negativno može uzeti onolika pucnjava u završnom obračunu, ali ta oružja su bila jako neprecizna, morao si biti stvarno vješt strijelac.
Studengora, također vrhunski film, prikazuje ozračje i zlostavljanje juga nakon okupacije sjevera. Pa i oni pozadinci što love dezertere a zadnji šljam. Zanimljivo u tom filmu sporednu ulogu ima Charlie Hunnam glumac koji se istakao u seriji Sinovi anarhije.
Dobri su vesterni sa Clint Eastwoodom, Blijedi jahač te Nepomirljivi. Naravno i ona 3 špageti. Čak bih rekao da je svoju glumu u Sirovoj koži popravio nakon što je snimio prvi špagati.
Stari vesterni iz 50tih i 60tih su dosta blijedi, slaba razrada em radnje em likova a akcijske scene nula bodova. |
|
|
|
Kruger
Advanced Member
Croatia
17087 Posts
Member since 25/10/2001 |
Posted - 14/12/2023 : 10:09:23
|
quote:
Originally posted by Lorda
I još za kraj da se vratim na samog Zagora i napravim sintezu dosadašnje rasprave, čak i prihvaćam Stinkijevu hegelovsku tezu o nastanku Zagora, povačim da je Zagor rođen kao psihopat... Vjerojatno je rođen kao normalno dijete, i onda je uslijed tragedije koja mu se desila postepeno prošvikao. Vjerojatno je iz dobre namjere krenuo u provođenje pravde i zakona, no uz tu količinu ubijanja čovjek mora ili poludjeti ili totalno ogrubjeti i postati imun. Njemu nije ni pomoglo što izgleda ima izrazite narcisoidne crte pa se ne može oblačiti kao normalan čovjek nego se mora isticati u gomili pa nosi kričavu crvenu majicu i ne može imati normalnu sjekiru nego neku jajastu samo da ne bi bio netko tko se ne ističe u gomili, pati za time da ga ljudi znaju i da ga se boje, zato neprestano ispušta krikove dok jurca po šumi i priproste indijance podlo izmanipulira da ima neku vezu s Manituom. No ego mu kao i svakom narcisu jako krhak pa čim ga neko ugrozi totalno pošandrca. I tu dolazimo do ovoga da Čiko nije Čiko nego Zagorov alter ego. U dubini duše Zagor se mrzi i pati zbog onog što je postao i onda se pretvara u Čika, sam sebe vrijeđa i mrzi... Pa onda tom tezom postaje jasno zašto Zagor nikada nema ženu, pa koja bi trpila, te život u močvari, te Zagor koji tako mijenja rasploženja i ne znaš kada će impoldirati. Prava grčka klasična tragedija.
Ovako postavljena teza objašnjava ukratko sve što se tiče Zagora, ostalo su nijanse. Pa od sada kada budete ponovo čitali Zagora sjetite se ovoga i sada će vam i one klasične Zagorove avanture poprimiti totalno drugačiji štih.
Ne bih ja baš tako o Zagoru, on je samo obični lik iz crtića ... pardon ... stripa. |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6612 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 14/12/2023 : 10:31:26
|
He,he, he ... Kruger, livada je široka, ima mesta za svakoga.
Problemi nastaju kad se počnemo gurati na istom mjestu, a ono oko nas proplanci... hijoj, dokle god pogled seže.
Samo vi pišite o Zagoru.
Osjećajte se kao kod kuće.
E, sad.
Želja za preuzimanjem bilo čega pa čak i virtualnog prostora ... ha, prije ili kasnije povlači klasičnu posljedicu izbijanja karijesa. Virtualnih :)
Stoga, zamolba, fino i smireno, kako ste i počeli, analizirajte svog junaka djetinjstva, tko želi može ga i nacrtat, ili postat neke drage mu trenutke iz tih stripova.
Divlji ste, takvi trebate i bit, klasična horda, ali eto ni prva ni zadnja koja će otić kući podvijena repa :)
Izvolte sad, pripalite i navalite :)
|
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6612 Posts
Member since 25/05/2003 |
|
|
Lord Vader89
stripovi.com suradnik
France
9615 Posts
Member since 05/07/2007 |
Posted - 14/12/2023 : 10:37:01
|
| filozofiranje sjekirom, to cekamo:)) |
Potpis u dva reda, prema pravilniku:
Vader je, kao i uvek, u pravu. ; john connor ; 2022 A.D. |
|
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10319 Posts
Member since 28/10/2005 |
Posted - 14/12/2023 : 11:00:26
|
quote:
Originally posted by Lord Vader89
filozofiranje sjekirom, to cekamo:))
Na ovom topicu ima više humora (zajebancije) nego u topicu Vicevi (rekao bih da je to frani bio i cilj).
S obzirom da se počelo mahati i kamenim sjekirama upozoravam na oprez:
 |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6612 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 14/12/2023 : 11:12:21
|
To je Ilić?
U onom videu (negdje gore) Kordej opisuje kako lik oca iz Texas Kida temelji na svom pravom ocu - autoritativnom karakteru.
Iliću je izgleda otac bio sličnog kova.
Naravno da su im klinci htjeli slobodu.
Ipak, ti stari očevi napravili su žilave klince. Ne tolko pametne, ali žilave.
Želim reći, Zagor nema djece, sem horde svojih čitatelja :)
|
|
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10319 Posts
Member since 28/10/2005 |
|
|
Lorda
Average Member
Croatia
654 Posts
Member since 07/11/2002 |
Posted - 14/12/2023 : 11:21:05
|
E pa baš u tome leži zec i podvaljeno kukavičje jaje što bi rekao Stinky. Zagor je naoko strip za djecu a po meni taj strip treba držati što dalje od djece, kakva Druuna, kakav Torpedo, to su male mace za Zagora...
Taj nas je strip isprogramirao da je ubijanje nešto mehaničko, kao na traci, makar u pitanju bili zločinci. Kod Torpeda jasno znaš da je tip oličenje odvratluka a kod Zagora nevinu dječju dušu prevare.
I onda stigne Zagor na Balkan krajem šezdesetih i fila dječicu slijedećih 20 godina pa se desi sranje devedesetih, kakvi padovi berlinskih zidova i slično, Zagor je okidač, barem u nas... A u prilog mojoj tezi evo današnja dječica više ne čitaju Zagora i vlada ljubav među narodima, 5x puta napune Arenu i složno pjevaju! Da su barem ondašnja djeca od 12 godina čitala Dostojevskog a ne Zagora, ali sada je kasno... Neka mi moderatori ne zamjere na ovo malo ubacivanja politike ali je ovo bila ključna teza za razotkrivanje Zagora...
[/quote]
Ne bih ja baš tako o Zagoru, on je samo obični lik iz crtića ... pardon ... stripa.
[/quote] |
Edited by - Lorda on 14/12/2023 11:25:27 |
|
|
|
frano
Advanced Member
Croatia
6612 Posts
Member since 25/05/2003 |
Posted - 14/12/2023 : 11:42:40
|
hehehe...
Zagor je kriv za ratove iliti kak vele indijci - ubijanje životinja?
Lorda ili Gandhi?
Baš dumam, možda je razlog što ja nisam čitao Zagora tome jerbo sam prvo čitao Princ Valijanta.
On i ona njegova zurka (hijoj, koji u - žas), ali sve ostalo mi je bilo bomba.
Ako je itko znao prikazat smrt, a da to ne odnese svu pažnju na sebe, to je Foster.
|
|
|
|
Peyo
Advanced Member
Croatia
10319 Posts
Member since 28/10/2005 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/12/2023 : 11:51:51
|
quote:
Originally posted by frano
ali eto ni prva ni zadnja koja će otić kući podvijena repa :)
Hihi
Frano je lukava puščica i previše iskusan da ne bi znao kako ovakve stvari završavaju:))
Lorda se uhvatio na stinkijev ringišpil i bit će dobro ako nakon vožnje izađe živ i zdrav. Lorda jednostavno nema kilometražu u nogama za ovakav tip nadmudrivanja, a stinki je trenirana osoba i s njim već 20 godina nema šale. Macon fantazira o nekakvim šao lin pripremama, a to je sve pi**in dim za stinkijeve izlete u više regije svijesti.
Lorda, mogu ti odgovoriti na 18 načina, i svaki bi te patosirao. Nemam pojma, evo broj 1: pa ti si se zacopao!!!
Broj 2: ovi tvoji pokušaji su simpatični, i istovremeno djetinjasti. Na, to gdje si ti sad, to sam ja pisao prije 20 godina, vidi recenziju Zagor priča. Prije 20 godina sam bio papak i razmišljao malograđanski, slično ovim tvojim biserima. Evo, recimo, ovaj moj bućkuriš, na kojega sada ne dajem ni lipe:
I tako, Zagor nam otkriva svoju prošlost, ali površno. Između čina (osvete) i kajanja (izrastanje u Kralja Darkwooda), prevelike su rupe da bi se to samo tako prihvatilo. Odgovor na Čikovo mudro pitanje «Tko si ti zapravo? Što se krije iza te tvoje žeđi za pravdom?», leži upravo u tim nedorečenim stvarima. Preobraćenje ne dolazi preko noći, već ima svoju pozadinu. Neki objašnjavaju tu «pozadinu» ovako.
Mladi Wilding, mučen je tragičnim događajem iz djetinjstva, u kome mu stradavaju oba roditelja. Potresenog dječaka, prihvaća pustolov sumnjivih svjetonazora, Skitnica Fitzy. Ovaj izopćenik, fantast, gnostik, filozof i heretik, metodički uvađa dječaka u vlastiti svijet. Nadograđuje dječakovo obrazovanje svojim bogatim iskustvom, prikupljenim u krstarenju kontinentom. Također prenaša raskošno znanje, posebno u domeni tajnih doktrina i učenja. Vrlo vješt i vičan životu u šumi, upoznaje dječaka sa mnogobrojnim životinjskim i biljnim vrstama, a naročito sa jednom, posebno mu dragom, biljčicom. Peyote, maleni kaktus s kojim se susreo na Jugu, i pod budnim okom šamana spoznao njegovu moć. Stoga će često koristiti ovaj stimulans, da bi «skitao» nepoznatim razinama svijesti, što mu donosi nadimak Skitnica. Iz tih izmijenjenih stanja, crpi fantastične ideje, kojima kljuka mladog Wildinga. I ovaj će postepeno pribjegavati magičnom kaktusu, naročito u težim psihičkim traumama, uzrokovanim događajem u djetinjstvu. A nakon čina osvete, nakon pokolja crvenih i saznanja istine o autoritativnom ocu, i dodatnim udarcem uzrokovanim smrću svog tutora, potpuno će izgubiti duševni mir i u akutnom rastrojstvu, redovito će bježati od stvarnosti u svijet kemijski induciranih fantazija. Wilding će još produbiti znanje o halucinantnim biljkama, pa će, ponekad metodom pokušaja i pogrešaka, a ponekad saznanjima od vračeva i šamana, otkriti i razne vrste trava, pojedine vrste gljiva, čak će koristiti kožu nekih žaba i sasušena trupla određenih kukaca. Ipak, budućem Duhu sa Sjekirom, favorit ostaje peyote, za pola koplja ispred drugog ljubimca, psihoaktivne gljive Psilocybe Darkwoodas. Meskalne vizije nadograđuje psilocibinskim halucinacijama i u jednom trenutku doživljava katarzu, preobraćenje čuveno po stupanju Zagora Te-Naya, Duha sa Sjekirom, na scenu. Sada je jasnija ta pojava čuvenog junaka, ne odjednom, ne naprasitom odlukom, već magičnim delirijom i vizijom lika i uloge Kralja Darkwooda, otkrivenog u dubinama svemira izmijenjenih stanja svijesti. Finalni čin u nastanku legende (rođenju tragedije), odigravaju Sullivanovi, dijabolična porodica vještaca i magičara. Ovi praktikanti okultnog, potpuno razbuktavaju strast za magičnim i opsjenarstvom, razbuđuju spiritualnost mladog Wildinga. Tajna i zabranjena znanja, čarobne formule i rituali, zazivanja i prizivanja, sve to postaje sastavni dio lika i djela Duha sa Sjekirom. Moć kojom djeluje na skupovima (pretežno crvenokožaca), biva jasnija ako je dovedemo u vezu sa natprirodnim elementima. To je odgovor na pitanje, što se krije iza te snage uvjeravanja, jer očito je da energija te prirode nije ljudska. Zagor vlada infernalnim silama i demonskim pojavama, u skladu sa svojom parolom – koristiti sva sredstva za postizanje cilja. Zadnji adut koji je doveo do savršenstva je demagogija, snažno govorništvo kombinirano sa šarlatanstvom, u trenucima kad ne može stupiti u kontakt sa demonskim elementima. I ovo je pokupio od svih pomalo, da bi mu završni glanc dali Sullivanovi, upoznati dobro s psihologijom mase. Zbirom svih tih vještina i znanja, potpomognut vizijama, nastaje neustrašivi junak iz Darkwooda, Zagor Te-Nay, čiji silazak započinje jednog lijepog dana na Velikom proljetnom vijeću.
«Od danas pa nadalje, ja ću ostati u ovoj šumi, i neko vrijeme ću biti vaš branitelj i vaš sudac!»
U ovoj epizodi, «sudac» je ubio 15 (petnaest) crvenih + 5 (pet) nedefiniranih crvenih (ranjeni, udareni) i nijednog bijelca. Rasno osviještena osoba, otac bi bio ponosan.
https://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-ext-1-2-zagor-prica/244/
Znači,
taj tok svijesti je drek na šibici i to može pisati bilo koja opismenjena ugljikova jedinka. Mislim, pomirite se s time: to je inferioran način razmišljanja, pristaje recimo studošima, vječno neostvarenim talentima koji se samosažaljevaju i tetkicama.
U sljedećem postu, stavit ću vam primjer više razine, do koje sam došao prije nekih, nemam pojma kad je to bilo, bit će prije 5-6 godina. Danas sam još dalje, ali ovaj tekst o Supermikeu je već ozbiljna stvar i dajem ga badava ivici skoju, lordi itd. itd. da proučavaju, uče, oponašaju i skinu par caka.
Dakle, slijede izvatci iz enormnog teksta ZAGOR PROTIV SUPERMAŠINE. Ovaj bih tekst i danas potpisao, makar danas, na lordinu žalost, mogu bolje. Znam, nije pristojno moći bolje od toga, al' tako mu je to: mene Gospod jednostavno voli. Kome Gospod da, to nije razlog za sekiranje, pritisak, ljubomoru itd., nego se jednostavno opustiš, smiriš i uživaš. Postaneš sretan s kreacijom, kako je lijep svijet u kojemu Gospod tako nadari neke svoje kreature. Ovako se uklopiti u cjelinu svega, to je postići harmoniju s kreacijom, odnosno podići svijest na razinu u kojoj shvaćaš da ne živiš u dolini suza, nego u najdivnijem Gospodovom vrtu. To vam se zove blaženost, važan pojam u pravoj filozofiji, recimo kod Schellinga.
No dosta, slijedi tekst, darujem ga franinoj livadi, bez naknade. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/12/2023 : 12:02:54
|
Nolitta
Nema sumnje da je Zagor nastao na tradiciji avanturističkih stripova namijenjenih prije svega mlađim naraštajima. Sergio Bonelli aka Guido Nolitta spremno je prihvatio ustaljene obrasce i vješto izgradio tipičnog junaka: nepobjedivog, pravednog, zaštitnika slabijih i nemoćnih itd.
Pa ipak, danas su mnogi fanovi zreli ljudi… a ljubav i zanimanje za Zagora ne jenjava, dapače. Objasniti stvar nostalgijom je, koliko otrcano, toliko promašuje (vidi više o temi u tekstu Vječni Zagor, objavljenom na www.stripovi.com). Ispada da je Zagor više od obične zabave. Ma koliko da je, s jedne strane proizvod industrije lake zabave, s druge očito sadrži dimenziju koja djelu daje trajniju vrijednost. Ta se vrijednost obično naziva – autorstvo. Generacijama odraslim na pop-kulturi polako se sve više nameće ovaj paradoks: popularni filmovi ili stripovi, napravljeni po kanonu masovne zabave, probijaju zacrtane granice i ulaze u jednu zonu gdje se susreću površno i duboko, šablonsko i autentično, masovno i jedinstveno. Zapravo su već davnih dana veliki redatelji vesterna pokazali tu okolnost, autorsko u žanrovskom. Po mom sudu, Nolitta je odličan primjer u stripovskom svijetu (možda će jednom biti prilike da se detaljnije pozabavimo temom Nolitta kao autor).
Ovaj je mali uvod bio potreban kako bismo dobili okvir za analizu stripa koji držite u rukama. Vrlo je važno imati na umu da mi pripisujemo Nolitti epitet autora, što znači da on pristupa pričama ozbiljno, da se ne zadovoljava pukim odrađivanjem (rekli bismo: štancanjem epizoda). A da bi čovjek mogao imati takav pristup, on mora vjerovati u to što radi i voljeti to što radi. Kada čitamo Nolittinog Zagora, skloni smo prihvatiti rečeno: on vjeruje i voli to što radi.
Ironija: Supermike
Godina je 1975., Zagor izlazi već čitavo desetljeće. Bezbroj pustolovina je prošlo, mnogo dobrih djela učinjeno, mnogo nepravdi ispravljeno. Štoviše, nalazimo se u zlatnom dobu, sve priče oduzimaju dah, ne zna se tko je veći ili strašniji neprijatelj, koga će i što nesvakidašnje Zagor sljedeće susresti…
No, ma kako maštovite fabule bile, ma kakvi se stvorovi pojavljivali, sve to ne bi činilo da Zagor prekorači onu dimenziju koju smo spomenuli, dimenziju koja čini Nolittu autorom. Jasno je da je on morao održati korak i na planu industrije zabave, ali istovremeno je dodavao sve osobniji dodir. Od početnih epizoda, kada je Zagor isključivo šablonizirani avanturistički strip u kojemu se, preko najtrivijalnijih zapleta, nižu prizori akcije do predvidljivog završetka, došli smo do epizoda koje sve više otkrivaju Nolittu čovjeka i njegov doživljaj svijeta. Jednom crtom njegova svjetonazora bavili smo se u tekstu Zagor i magija, te uputili na klasično mjesto koje govori kako Nolitta doživljava svijet (govor Guedea Danseura u epizodi No. 95 Zombi!). Naravno, takvih mjesta ili scena ima mnogo u epizodama koje spadaju u zlatno doba, ali već smo rekli da ćemo se Nolittom detaljno baviti drugom prilikom.
Ovdje nam je stalo samo konstatirati ozbiljan pristup, ili ako hoćete, autorski. A autorski pristup se ponajprije ogleda u propitivanju osnovnih postavki. U tom smislu se ističe priča The Red Sand o kojoj smo pisali, gdje je Zagor doveden u situaciju «velikog», realnog, svijeta. On se mora dokazati pred takvim svijetom, koji je daleko više od Darkwooda iz tipičnih pustolovina, u kojima Zagor neupitno važi, u kojima je on gospodar. Nolitta je majstorski posložio tu priču, naoko tipičnu, a koja opet otvara nove perspektive i donosi onu dodatnu vrijednost. Time se odlučno izdigao iz uobičajene repetitivnosti «sljedećeg mjeseca nova avantura».
Zagor versus Supermike je novo poigravanje, ali sada u još naglašenijem tonu. Zagora se postavlja pred lik Supermikea, lik koji se može gledati kao njegova kopija: Supermike ima sve Zagorove prepoznatljive sposobnosti, samo još istaknutije. Takvim pretjeranim isticanjem sposobnosti stvara se utisak da se Zagora zapravo ismijava. Jer, ako je Supermike kopija, a kopiju se ironizira, onda je, u stvari, krajnji cilj ironiziranje originala, tj. Zagora.
Ovakvo tumačenje bi se uklapalo u teoriju o autorstvu, jer što je upečatljivije od toga da autor pokazuje odmak od svoga djela, polemizira sa njime i time samoga sebe dovodi u pitanje. Ta to bi bilo baš prigodno i niz dlaku gomile kritičara i darknajtera.
Međutim!
«Ironija: pokazivanje vlastite nadmoćnosti prividnim ponižavanjem Ja.»
Nolitta je genijalno iskoristio mogućnosti ironije (tako omiljele ciničkom umu) kako bi zabio gol na protivničkom terenu. Nema zbora o tome da ismijava Zagora, već on u ovom suptilnom modusu ironije prividno izjednačuje Supermikea i Zagora, kako bi pokazao što Zagor nije, te zašto je nadmoćan. Prema njemu, Zagor nije isključivo super-tijelo, super-mozak, ukratko, super-fizika. Zagor jest izvanrednih sposobnosti u tom pogledu, naravno, kao svaki klasični heroj, ali nije iscrpljen time. Njegova bitna dimenzija je otvaranje prema transcendenciji, dakle i duhovni element. Nolitta na tome inzistira, ponekad šablonski kroz moralne prodike, ali prvenstveno jakim izvedbama u kojima dominira etička komponenta i koje su ostavile dojam na mnoge fanove. Nije manje važno, kako smo već naglasili u tekstu Zagor i magija, da se oproštajna priča zove Vječna magija i da ona ima jaki metafizički karakter. Zagor tu izravno uz pomoć transcendencije svladava opasnost znanstveno-tehnološkog pogona, čime je Nolitta jasno istakao koliku važnost pridaje duhovnom elementu.
Dakle,
Nolitta jest povukao paralelu Zagor – Supermike, ali ne da bi ismijao Zagora, nego da bi ismijao Supermikea. Nakon deset godina pustolovina i rješavanja zlikovaca svih fela, zacijelo je bilo tipičnih zamjerki: Zagor može sve, nikad ga ne pogodi metak, oh, kako je to banalno i sl. Svaki se ljubitelj zasigurno susreo s ovakvim tipom «kritike», koja se često može čuti iz tabora čitača navodno ozbiljnih stripova. Sasvim je moguće da je Nolitta odigrao taktički i izašao u susret «kritici» predavši na pladnju «bezveznog superjunačkog Zagora». Supermike je Zagor kako ga doživljava površni čitatelj ili pak neprijateljski čitatelj. Mišićav, spretan, nepobjediv, arijevska plavokosa zvijer.
No, na tom mjestu radi se dodatni zavrtanj i Zagor je to samo prividno: u razradi priče Nolitta jasno kaže da Zagor nije najjači, nije najizdržljiviji, nije najprecizniji… nije zapravo ni najbrži. Ne, Zagor je Zagor, jer je predan i ozbiljan i vjeruje u to što radi. O tome nam svjedoče runde.
Satira: preživjeti u amfiteatru
Očito je da strip ima naglašenu ironičnu crtu. Ali, ako tvrdimo da se ne ironizira Zagor, prema čemu je onda uperena oštrica? Što predstavlja Supermike, ako on ujedno jest verzija Zagora i dobar pokazatelj razlike? Što je predmet napada?
Godine 1976. jedan od najzapaženijih filmova bio je Network Sidneya Lumeta. Radi se o satiri društva superspektakla u kojemu postojati znači – postojati na televiziji.
Zagor versus Supermike možemo čitati kao varijaciju na temu. Pretjeranost Supermikea i spektakularni obračun u areni je vid Supermašine, koju Nolitta ne simpatizira, ali je mora uzeti u obzir.
Pogledajmo pobliže o čemu je riječ.
Jednom prilikom prisustvovao sam raspravi, u kojoj se uzduž i poprijeko analiziralo značenje Supermikea. Iako zanimljiva, krajnji rezultat ispao je sumnjiv. Naime, prometnuvši se u psihološko razmatranje te ogolivši Supermikea kao ego, teštinu, višak moći, ostalo je visjeti u zraku u kolikoj mjeri samog Zagora definiraju iste te karakterne osobine. Jer, ako je Supermike negativ Zagora, pa makar i služio za isticanje razlika, ostaje crv sumnje. Psihološki profil biva izrađen i gura neugodna pitanja iz pozadine: zašto je Zagor na kraju priče i dalje ljut?
Zašto je Zagor ljut, ako je pobijedio, evidentirano i pečatirano pred svjedocima.
Ovakvom pogledu nameće se stav da je Zagor u Supermikeu, unatoč svemu, prepoznao nezrelu verziju samoga sebe i sada ga ta spoznaja, takorekuć, nikada ne napušta. Ne može se otarasiti «tamne strane» i zato je, na kraju, ipak ljut.
Kažem, ovo može biti zanimljivo, mogu se i povlačiti takva pitanja, no, kada podvučemo crtu ispod serijala i lika, takve sumnje bitno promašuju. Nolittin je odgovor na slična pitanja: ne možeš psihoanalizirati heroja. Njegova je teza, prije svega, da je Zagor u punom smislu čovjek, a to znači da je razriješio sitne ljudske stvari. Takav čovjek je primjer: čvrst i stabilan. Zagor je putokaz.
Ako smo u pravu glede temeljne pokretačke snage stripa Zagor, onda je jasno da nema govora o nekoj darknajtizaciji glavnog lika. Za Nolittu je Zagor iznad ljudskih slabosti tipa prevelikog ega, taštine, uzetih u patološkom smislu. Zbog toga on i ne stavlja nikada naglasak na psihologiju. Zagor versus Supermike nije psihološka drama, već prije satira. Napad na Supermašinu.
Što je Supermašina?
Zagor je na kraju ipak ljut, a nije izgubio niti je posumnjao u sebe kako se nekima učinilo. Ipak, kao (istinski) čovjek, on mora biti iziritiran. Zagor se ljuti, jer je bio prinuđen sudjelovati u lakrdiji.
Supermašina je sustav koji sve upliće u svoje mreže i svatko je prisiljen sudjelovati ili bolje rečeno igrati po pravilima. Zagor shvaća sveprožimajući zahtjev Supermašine, ali se ne može predati takvoj kolosalnoj laži. Pokušao je izigrati Supermašinu: odigrati rolu Duha Sa Sjekirom tamo gdje je to neophodno (recimo, skupovi poglavica ili kada je svrsishodno podržati famu pred labilnijim zlikovcima), ali naknada za taj mali kompromis su trenuci slobodnog, praktički traperskog života. Kao javna osoba, gotovo institucija, nema luksuz potpunog života u «tišini ljudskog djelovanja», već se «mora pokazivati, držati predavanja i govore te poticati buđenje senzacija». I Zagor je to nekako uskladio, posložio si stvari.
Ali sada Supermašina uzvraća udarac. Nitko se ne može sakriti, ne postoji način da se ne odgovori na izazov, ako se želi postojati u javnosti. A Zagor mora postojati, jer njegova je misija biti Duh Sa Sjekirom.
Onoga lijepoga dana kada se u Darkwoodu pojavio Supermike, Zagoru je prisjelo.
Priča počinje neuobičajeno. Zagor i Chico se voze u kočiji. Obično njih dvojica putuju pješke, na vlastitim nogama, slobodni od svega, primjerice od voznog reda koji bi ograničavao slobodu kretanja. Moguće da je ovo prvi puta kako vidimo da Zagor i Chico putuju u kočiji, nisam provjeravao. Tu je prva naznaka da i Zagor mora uvažiti Supermašinu, mora prihvatiti da postoji nešto takvo kao organizirani prijevoz. Ubrzo će morati prihvatiti puno više.
Supermike je na scenu stupio poput Ringo Kida u Poštanskoj kočiji i tu su na trenutak uloge bile zamijenjene. Odmah je slijedilo strašno ubrzanje i Supermike je predstavljen kao najbolje utjelovljenje Supermašine – kao supereksponent. On može sve: najbolje svirati, najbolje plesti, najbolji je sportaš na sveučilištu, navještiji bankar na Wall Streetu, najbolji mladi glumac itd. Također se non-stop reklamira, superreklamira. Za razliku od Zagora, Supermike je čitav u Supermašini. Nije ništa drugo nego funkcija Supermašine i čitavo se njegovo postojanje svodi na permanentno dokazivanje da je naj, da je super. Zagoru je takav bitak odbojan, ali u početku još nije skroz naskroz svjestan dimenzija Supermašine. Ne sviđa mu se Supermikeov egzibicionizam, ali pušta da se show odvija. Ne uzima za ozbiljno, misleći kako se tu radi o malo jeftine zabave za publiku.
S druge strane, Supermike je u elementu. Nema ničega na svijetu što njemu ne bi išlo od ruke. On je samo tobože stranac na granici; Supermašini je poznato sve. Ma koliko bilo nešto posebno, ono je ujedno i tipično: tako i vestern ima tipične situacije. Lokalni snagator, kralj pokera, revolveraški dvoboj, sve su ove vestern-situacije supertransparentne za Supermašinu. A savršena inkarnacija Supermašine je, takorekuć, superprocesor koji odmah ulazi u bazu podataka i savršeno uči sve što je potrebno za uspjeh. Nema stvari u «vesternu» koja bi mogla iznenaditi Supermikea.
Osim jedne.
Supermašina ne može shvatiti što je to čovjek. U susretu sa čovjekom, onim istinskim, koji je putokaz drugima, Supermašina zakazuje. Kada se prvi puta obrati Zagoru, Supermike nije siguran o čemu se tu radi:
«Ako nisam previše znatiželjan, kažite mi vi nešto, gospodine… Taj čudni kostim odmah mi je upao u oči. Možda… da ne radite u cirkusu?»
Supermašina barata sa tipičnim, sve svodi na proračunljivo. Zagor ima čudan kostim, ali to je tipično za cirkus, pogotovo u svezi s atletskom građom. Izračun: sjajan akrobat.
Vrlo brzo, Supermike će uvidjeti da u Zagoru ima nečega više, no nikada neće razumjeti da je sreo čovjeka. Superprocesor će prikupiti informacije i izračunati što je potrebno da bi se bilo uspješan Kralj Darkwooda. Zagoru će to zadati mnogo glavobolja, a i onaj teški ožiljak: ni Darkwood nije imun na Supermašinu, ma kako to zanemario.
Ali prvu lekciju, primio je Supermike. Porazivši u dvoboju najbržeg revolveraša, ostao je zatečen Zagorovim uraganom. U Supermašini sve je izračunato i sve je kao da. Sve je tobože ozbiljno i sve tobože po pravilima. Međutim, čovjek reagira iz dubine Bitka. A tako nešto Supermašina ne trpi. Za nju je to prvorazredni skandal. Zagor je uradio ono što Supermike nije očekivao i pošteno ga namlatio. No, i da nije to uradio, daljnji tijek događaja bio bi isti. Supermašinu je već ionako zaintrigirao čudan kostim i neobičan način života, tako da bi svejedno petljala po Darkwoodu. Ovako si je Zagor barem dao oduška.
Onda su stigli crni dani. Supermašina je brzo pokazala da je velika, jaka i moćna. Nema te vještine niti te sposobnosti, koju bi Zagor imao, a da to ne bi mogao steći i Supermike. Može se spektakularno pojaviti pred Indijancima, može letjeti pomoću lijana, može skakati po stijenama… i može nokautirati Zagora u svakom trenutku. Zagor je pobijeđen u svome kraljevstvu, ponižen pred onima kojima je ulijevao strahopoštovanje. Indijanci, prijatelji, vojska, svi su oni svjedočili da je Zagor sreo sebi ravnog, pa i više, superiornijeg.
«Bubnjevi… Kažu da je Zagor-Te-Nay propao. Kažu da je netko drugi, kojega zovu Žuti Duh, određen za novoga Kralja Darkwooda.»
«Kažu»… Tko kaže? Bubnjevi. Ovaj neosobni oblik je znakovit. To je mjesto na kojemu Darkwood biva progutan od Supermašine, na kojemu postaje Supermašina. Zagor je na «televiziji». Ništa od njega nije ostalo, razvučen je po žutim stranicama. Njegov život u tom trenutku postoji samo medijski. Saturday Night Live dokopao se Zagora i pretvorio ga u prvoklasnu senzaciju. Hellingen, Kandrax i Vampir nisu uspjeli pokopati Zagora, ali bubnjevi – jesu. Supermašina je zagrizla pošteno, usisala i ispljunula otpadak.
Zagor je na ivici. Puca po šavovima. Sam Chico gubi entuzijazam, počinje sumnjati kako je njegov prijatelj poludio. Zagor je razočaran. Ovako nešto nije moguće. Ta sreo je već mnoge snažne, brze, spretne, opasne neprijatelje. I uvijek je nalazio rješenje…
To je ključ za razumijevanje završetka. Zašto je Zagor ljut.
Da, on je djelomice frustriran što njegov suparnik može sve, i to na njegovu terenu, ali nije to glavni razlog. Usmjeriti se na to, bilo bi pogrešno. Zagor je iziritiran što se svijet čovjeka tako brzo raspada pred Supermašinom. Što ništa nije sveto, ništa nema vrijednost, sve se zaboravlja i sve je podložni buci i vrevi Supermašine. Sav njegov trud i sve što je postigao, ne važi ništa više od bilo koje druge senzacije. U The Red Sandu, Zagor se još mogao obratiti prisutnima i podsjetiti ih na zahvalnost, na poštenje i pravednost. Ovdje tako nešto nema smisla. Svi su ga napustili, svi su opčinjeni novom atrakcijom. Žuti Duh nudi bolji program, njegov rejting gledanosti probija sve granice.
Doživjeti tako nešto je iskustvo koje se ne zaboravlja. To ostavlja ožiljak. Iako, u jednu ruku, zna da stvari tako stoje i nosi se sa time, žalac svejedno ostaje. Žalac ostaje zauvijek onome tko se našao licem u lice sa Ništavilom: sve je samo show, medijski spektakl. Zagor živi ozbiljno, vjeruje u Darkwood. A ovaj ga je u stanju izdati zbog par kilograma supermišića.
I Zagor shvaća da može učiniti samo jedno. Prihvatiti igru i uputiti se potpuno u srce tame. Predlaže superspektakl. Organizira lakrdiju za javnost; dva superstara će se ogledati u amfiteatru. Ispada da je Kralj Darkwooda onaj tko potvrdi slijepu vitalnost: u gipkosti, brzini, snazi, spretnosti. Javnost ne mari za cjelovitost, za ono što se ne da lako ni jednoznačno utvrditi, a što ipak čini čovjeka. Zagor mora dati sve od sebe, zanemariti razočaranje. U sedam rundi bit će utvrđeno tko je Elvis, a tko će napustiti zgradu.
Epilog ogleda po rundama sažima ono što smo govorili na početku. Nolitta jasno kaže da Zagor nije najjači čovjek na kugli zemaljskoj. Supermike je pobijedio u rundama koje testiraju fizikalije. On može podići teži kamen, ima veću mišićnu snagu. Izdržljiviji je, ima veći plućni kapacitet i postiže bolje rezultate u spirometriji. Precizniji je i u trapu i u trostavu. Čak ne možemo tvrditi da nije i brži. U disciplini trčanja, Zagor je pobijedio pukom srećom. Supermike se spotaknuo u situaciji kada je opasno priprijetio. Dio čitatelja bio je možda razočaran takvim ishodom: Zagor ne može ni u čemu pobijediti. Međutim, Nolitta je odradio tu rundu ingeniozno. Zagor pobjeđuje uz pomoć transcendencije, intervencija sa Nebesa pokazuje tko je miljenik bogova.
A runde sa pumom i zmijom pokazuju o čemu je riječ. Zagor je Zagor, jer može stati pred lice smrti. Tu nema više foliranja, Supermašina zakazuje u takvim krajnjim trenucima. Tu se igra za pravo, britko DA ili NE. Zagor je predan i odlučan, on crpi snagu iz najdubljih predjela Bitka. Supermike nema takvu predanost, on ostaje kao da, kao da se ne boji smrti: «Ne bojim se ja smrti, ali ovo bi ipak bio previše glup način». Supermašini je stalo jedino do spektakularnog načina postojanja.
Završni obračun samo potvrđuje ovo što smo rekli. Supermike ne može parirati kada se dođe do krajnje točke, kada je biti ili ne biti.
(Ima jedna situacija u priči koja naoko prikazuje odlučnog Supermikea: revolveraški dvoboj. Ipak, čitatelj treba obratiti pozornost na detalj kada Flash Cadogan kaže da su mu ruke utrnule. Je li superprocesor izračunao da je to presudna olakotna okolnost i da su šanse za pobjedu stopostotne?)
Tako je Zagor ipak zadržao «titulu» Kralja Darkwooda. Preživio je u amfiteatru, a javnost je odobrila i pozdravila. Nije održao oduševljen govor, samo se suho obratio prisutnima i pozvao na dobru volju i razum. Žalac ostaje. Supermašina lako preuzima kontrolu nad javnošću. Ipak ostaje vjera da se u tom «carstvu bezobličnih duhova nađu svaki put pojedinci, koji se u nazočnoj blizini zapale strogošću svoje komunikacije. Svaki put su oni ishodište najvišeg uzleta kakav je sad u svijetu moguć. Samo oni zapravo oblikuju čovjeka.»
 |
|
|
|
Lorda
Average Member
Croatia
654 Posts
Member since 07/11/2002 |
Posted - 14/12/2023 : 12:06:08
|
Evo unaprijed se ispričavam što opet upada moja malenkost prije nego što Stinky isproducira nešto veličanstveno, nakon čega ćemo svi ostati osupnuti... Obećavam da ću poročitati s velikom dozom koncentracije mada sumnjam da će moj mozak išta razumjeti, ili je to u pitanju ego?
A što se tiče tvog teksta od prije 20 godina ubo si u sridu, nažalost si naknadno doživio regresiju... Tebe i Zagora muče iste misli i ideje, zato te Zagor toliko i privlači i zato o njemu toliko razmišljaš... |
Edited by - Lorda on 14/12/2023 12:15:52 |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1382 Posts
Member since 18/03/2005 |
Posted - 14/12/2023 : 12:14:48
|
Stinky, nema veze kako ti možeš bolje, jer ti je oslonac klimav. Zagor je djetinjasta retro pop kultura i može se o tome pisati površno i izvući neke poante. Ne treba nikome Hegel, da vidi nekonsistencu i djetinjaste dijelove Zagora i sličnih radova.
Herkules je bio sin Zeusa i to mu je dalo neki avtoritet za junačke pothvate, Isus isto nešto slično (ako neko vjeruje) i onda je mogao lupetati mudrosti. Šaolin monahi su trenirali, da nekome izbiju mozak iz lubanje (meni je to smiješna pop razonoda). Kod Zagora nema temelja, nema oslonca za bilo kakvu konsistenciju. Psihopravednik bi odradio dva tri pothvata (i to bi bilo čudo) i onda bi ga upucao ili na smrt prebio neki krele. |
www.maconcomics.com |
|
|
|
Macon
Senior Member
Slovenia
1382 Posts
Member since 18/03/2005 |
|
|
logo111
Senior Member
Croatia
2841 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 14/12/2023 : 12:25:56
|
quote:
Originally posted by Macon
"Pa ipak, danas su mnogi fanovi zreli ljudi… a ljubav i zanimanje za Zagora ne jenjava, dapače."
To je eksplicitni dokaz, da danas nisu zreli ljudi.
Baš suprotno.
U prilog tome govori ona famozna poslovica često spominjana :
"Što više stripova čitam to sve više volim Zagora"
Dakle, jasno je samo oni sa velikim iskustvom i zrelošću mogu to spoznati 😉 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 14/12/2023 : 12:31:23
|
Macon, nema se potrebe napinjati. Sve je uzalud, ti nikada nećeš... nećeš moći... pretvoriti mene... u jednog od njihhhhhhhhhh!!!!!!!
Vama je jednostavno piknut ego. Mali stinky vas je dobrano nagazio... i srušio vam svijet. Živite u iluziji gdje postoji neki "prirodan" tijek.... čitati Zagora -> preći na svagdanjeg marca -> slušati jazz. A onda dođe stinki, o svemu zna više od vas, još vam može prodavati Hegela (jer sve i da hoćete, ne možete razumjeti ni jednog retka što je taj manijak Hegel skuckao), a - i to je najšokantnije!!! - čita Zagora i sluša Thompsona!!! Ahahaha. Ajme majko, ruši se maconu svijet, koji je tako uredno posložio u svojoj glavici. Lorda je doživio kuršlus. I tako dalje.
Macone, žalim, ti si jednostavno običan. Lorda je običan. Vi ste obični ljudi, znate ovo i ono, imate neke hirove, nade i strahove. Sve pet, još ste na ljestvici popeli se u neku zlatnu sredinu i nemate razloga očajavati. A stinki... ajoj, stinkija pustite, nije dobro puno se baviti njime, jer čovjek može doživjeti epilepsiju ili meningitis, ako bi previše razmišljao o stinkiju. Stinkija se jednostavno voli i onda se izmoli Oče naš i zahvali Gospodu što je dao da postoje takvi. |
|
|
|
Lorda
Average Member
Croatia
654 Posts
Member since 07/11/2002 |
Posted - 14/12/2023 : 12:34:12
|
Ne slažem se s obojicom, niti je Zagor djetinjast strip niti je nešto transcedetalno...
Stinky ima neke neraščišćene račune sam sa sobom pa uplivava u nekave osobne fantazije i nalazi nešto u njima što ne postoji... Iako se ne baca biserje pred svinje (Stinkyu se ipak odmaknulo) ipak nalazim taj tekst koji je napisao dosta mlohavim, a očekivao sam nešto nadrealno i skoro božansko...
Pa postavljam svoju konačnu tezu (teoriju geopolitike 20.tog stoljeća):
Amerika (nakon '45. projekcija snage i moći, kulturna dominacija, vestern filmovi i coca cola prekrivaju planetu)- vestern dolazi u Italiju (mladi Nolitta guta filmove u kinu i mašta), smišlja Zagora (Zagor -pravednik veći od života u kojeg se ne sumnja; kopirajt Stinky)- Zagor dolazi na kioske u Jugu (dječji talijanski strip, ideološki ništa nepodobno ali samo naizgled- poturaju nam američki mit o nepogrešivosti, Zagor je ultimativan i vječno ispravan)- 20 godina ispiranje mozga, klinci upijaju u podsvijest Zagorove "kvalitete"- Talijani ipak dolaze k sebi, pregaze klasični vestern i bombardiraju američki mozak špagetama- Amerika koja je istinska supersila sedamdesetih i osamdesetih pomalo propada (koincidencija s pojavom Zagora ili ne?)- nesretne devedesete, stasala djeca na Zagoru (znamo sve)- propast stripa kao medija, povratak na opskurna mjesta poput stripovi.com- ozdravljenje nacija (ljubav i mir)...
I sad se ti Frano bori s Rusima i Dostojevskim protiv Stinkya i Zagora... Vrlo teško...
|
|
|
|
Lolito Tiepolo
New Member
118 Posts
Member since 11/04/2021 |
Posted - 14/12/2023 : 12:34:39
|
Message Preview
Ne bih rekao da Zagor otima livadu, već je on samo instrument za konteplacije koje se ovde odvajkada valjaju. Zagor je analogan, kao i livada, a skapirao sam da je povratak na seosku jednostavnost energetsko punjenje za eksperiment koji nas očekuje u digitalnom univerzumu tj metaverzumu. Iako Zagora ne bih potpuno svrstao u crno belu postavku ( naročito kada postaje "autorski", a manje generički), jer mu autori spočitavaju i nesavršenost, čestu prgavost i nekontrolisanost, grandomaniju opravdanu plemenitim ciljem. Doduše, on jeste temelj i tradicija mladunaca rođenih 60tih i 70tih, neki vid ekscentričnog Hrista jasnih namera, jer klincima tog perioda je bio potreban Isus koji se bije, koji svoju pedagogiju propoveda kamenim sekirčetom.
Nasilje u fikciji je u tom periodu bilo normala, a deo je gotovo svakog vida fiktivnog folklora uz koga su klinci odrastali, iako mislim da prostodušnost i nevinost u svemu tome( iako Italijani na polju popa imaju urođenu sklonost ka nemoralu i eksploataciji) u ovom slučaju imaju dobru nameru i vrlinu. Novije epizode sam slabije čitao jer mi deluje da je to bavljenje Zagorom svedeno na fusnotu u moru nekih likova, a klasičan Zagor i treba da bude aseksualan, jer je seksualnu energiju sublimirao u životnu misiju, što znači da nije neki licemerni foler, već ozbiljna figura cirkuske estetike sa osećajem za simpatično- što je veoma važno. Nije bezveze okružen zabavnim, "nesposobnim" frendovima koji ga zasmejavaju (naravno, ne računa se Tonka i manjina moćnih). Evo još samo ovo pa neću više o Zagoru: Zagorovo manipulisanje maglom je veoma bitno, predstava i ritual, kako čovek da iz misteriozne i tajanstvene magle koja čini deluziju, izađe, manifestuje se na jasnoj svetlosti.
Mislim, ja livadu, na kojoj sam proveo najlepši deo mladosti povezujem sa ovim stripovima i razgovorima, pa valjda nije oftopik. Moglo bi se razglabati i o uzrocima alkoholizma Smuka i Salasa, o Kortovoj iritantnoj nonšalanciji, o nemoralnim potezima profesora Okultisa, da li je Den ipak morao da nosi donji veš, a da li se moglo izbeći da Aster Blistok ne upadne u zamku Nabokovljeve proze.Nisam stigao još da pročitam ove nove opširne postove, pa možda kasnim
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Franina livada
