quote:

---

Originally posted by frano

Glede trejsanja - odma opada vrijednost. Dojam može biti upečatljiv, čak trejsanje ne mora narušiti nikako nit snagu nit cjelinu djela, ali onaj tren kad počnu pitanja trejsano ili ne - više nismo na istoj ravni.

---

quote:

---

Originally posted by frano

Šuma mi je prošla glavom jer eto, nestaju klinci.

---

quote:

---

Originally posted by Salkan

Stinky
Razmišljam čitav dan o vertikali koju spominješ i mogu ti reć da, kako vrijeme prolazi, sve si više u pravu. Moja analiza ovog fenomenalnog stripa otpočela je introspekcijom, i ja nisam mogao izbjeći da se ubacim u ulogu Dukserice i da odmah krenem sebi postavljati pitanja. Šta ću ja u šumi? Ako ovdje tražim stepenice da dodirnem visoko, više, gore, nebo, zašto sam pobogu prevrnuo svog Pezejca i ostavio ga da izgori (možda sam ga i zapalio, nakon što sam izvadio skejt, svoj magični tepih). Dalje, muljam, gluharim po šumetini, privlači me misterija, mračno, neistraženo, volim da zabodem nos svugdje – ali svakom sledećom scenom ja sam sve više predan okolini, praktično se udvajam s njom, postajem dio šumetine bez da je jelenko došao do mene i onjušio mi oreol. Neuobičajeno brzo se utapam u okoliš. Da, vertikala možda i mora da postoji.
Mora da postoji vertikala, ako si osoba koja vjeruje u intenzitet ideje i kao osoba koja se oslanja na ideju. Kada staviš prazan papir pred sebe, valjda se upitaš „šta ja želim“...
Ali kako sam ja više vjernik, vjerujem u Boga, meni vertikala primarno predstavlja paranje neba, najveći grijeh, penjanje u prostor koji ljudima ne pripada. Ljudi moraju biti na zemlji i povremeno poletjeti. Da, moraju se kretati i penjati i guliti zglobove i ići NA GORE. Ali ljudima ne pripada nebo. Ljudi imaju pravo izbora, imaju tu slobodu, jedino to ustvari i posjeduju u ovom životu, izbor, iako ljudima niko ne može oteti pravo na to da maštaju i stvaraju. Ali za sve postoji granica. Dukserica u Poglavici jelena odlično osjeća gdje je granica i gdje se lutanje završava.
Dakle, vertikala mora da postoji i to ti ne sporim. Međutim, sporim ti poentu. Žeželj je u tvojoj verziji umjetnik koji ne poznaje granice, savladava vertikale, ide ka gore. Ja kažem suprotno. Žeželj ide naprijed i plus se vrti u krug, u suštini i on zna svoj doseg ka gore, iako i ovdje pokušava. Ali on ne želi to. On je došao u šumu da se iščisti, da se oslobodi koječega, da u toj slobodi tmine i črnila uživa. Dukserica je sigurno znao da će jelen doći. Ako ne dođe jelen, doći će zmaj. Doći će neko ko tvrdi da je sve to njegovo, a da bi se očistio i preporodio, odbacio rogove koje mu neki DRUGI GOSPODAR ostavlja na poklon uz puno povjerenje nakon što prisustvuje njegovim plesovima, šizovima i gimnastici, Dukserica mora osjetiti tminu i šumetinu. Dukserica se ne treba penjat na vrh, gore, na nebo, dovoljno je da se nasloni na Gospodara da se propne na krošnju. Jer krošnja je maksimum. Zato se i vraća na Gospodarova leđa i onda ga ovaj vodi na počinak, da otpočne smjena.
Da, u pravu si i za žene. Barem što se tiče pupanja i žene iz njegove halucinacije/sna. Ona predstavlja kraj jednog ciklusa i proljeće, sve ispočetka, rađanje, tamo gdje mu je Gospodar ostavio rogove i otišao da mu narastu novi. Nestao u šumi. Šuma je još njegova. Dukserica može šetati šumom do mile volje, i zavariti rogove, ne da ih samo nakalemi. Duksericu čeka ono što je zakopao i što je označio onim ašovom.
Dakle, došao je da se sabere, da odbaci skrupule i terete, očistio se, Gospodar mu je pomogao u tom ciklusu – i Dukserica se vraća tamo odakle je došao.
Istina je i to što frano zbori, da bi postojao balans mora se dodati malo crne. Malo više. Pa još malo više. Bez balansa ne postoji ništa, ništa nema smisao, sve je ovo borba da se izjednače tasovi. Sve.
U tom kontekstu, ocjene koje dajem ovom stripu i Sun Cityju su različite. Ovakav kakav sam, još uvijek, uvijek dajem prednost altruizmu koji se čita u potonjem Žeželjevom djelu. Jer Dukserica se bori za sebe, protiv sebe (doduše to i jeste najteža borba), dok se u Sun Cityju Klinac - da, bori za sebe, ali je svjestan da svim ljudima mora vratiti sunce, mora vratiti i Semolinu, da bi se njemu vratila njegova GF. Poglavica je ipak previše ličan, pa donekle i sebičan pogled na življenje. Sun City je rapsodija dobrih djela.
A momcima hvala što su otjerali moje sumnje, iako minimalne, i ja bih bio strašno razočaran da se Žeželj pomaže kojekakvim tehnikalijama u svom radu. Bio sam prilično siguran da je ovo djelo ruke, sad sam još sigurniji.
Stinkač, imamo fore razglabat do kraja mjeseca. Negdje krajem mjeseca ići će osvrt na najbolje Toppijevo djelo. E tu ima da gori zemlja. Spremiću se za raspravu ko za pecanje, sve sa udicama, durdubacima, varalicama i teleskopskim štapovima. 😊

---