Legendarna Thomas/Brunner verzija kao i ona verzija u Kralju Konanu su genijalne, ali lagao bih kada bih zanijekao da mi se i ovo svidjelo. Nema tu nimalo hiborijanske atavističke atmosfere, ni vizualno ni pripovjedački ali rekao bih da vrijedi pročitati čak i ako niste barbarinov fan jer je ovo više nekakva srednjevjekovna priča, gotovo kao moderna verzija Princa Valijanta. :/ Očito je Grimizna citadela u samoj svojoj osnovici toliko dobra priča da je čak niti ovakva totalno nekonanovska adaptacija ne može pokvariti.