Neverovatna priča o mornaru amateru Donaldu Krouherstu i njegovom solo pokušaju da brodićem oplovi svet. Dok njegova porodica čeka njegov povratak, deluje da nije bio psiho-fizički spreman za takav poduhvat.
Još jedna biografska - "po istinitom događaju" priča, o stvarnoj ličnosti; Donald Crowhurst je bio učesnik Golden Globe trke, koju je 1968-e organizovao britanski Sunday Times. U ovom filmu tumači ga Colin Firth, a njegovu ženu Rachel Weisz. Samo godinu dana ranije snimljen je film na istu temu - Crowhurst. Ne znam čemu ta preklapanja, ali oni koji su gledali oba filma, kažu da je od oba bolji dokumentarac Deep Water (2006.), koji jedini zadovoljavajuće osvetljava događaje, koji su bili obavijeni velom misterije.
The Mercy (Samo more zna) ima slabu tačku što nedovoljno pažnje posvećuje nekim detaljima (sadržaj brodskog dnevnika npr.) i time malčice dodaje konfuziju. Inače je ovo dobro režirana i odglumljena (Rachel Weisz opet upečatljiva i u nedovoljno razrađenoj ulozi) avanturistička drama. Film može da podseti na All Is Lost sa Robertom Redfordom, mada u The Mercy ima mnogo više scena "na kopnu", ali i pomenuti film je bolji.
Ovaj film je takođe mogao da bude ubedljiviji, da na narativnom planu funkcioniše podjednako ubedljivo kao na emocionalnom. Režiser James Marsh najpoznatiji je do sada po The Theory of Everything (2014.)
...a jel valja? Vec iz trailera mi je izgledao kao deset drugih filmova.
Dobra režija, dobri glumci, dobri efekti, fokusiranije od Annihilation, ali i dalje nije jasno koja je poanta, priče nema (ne samo u idejnom, nego čak i u klaisčnom narativnom smislu: nema pravih antagonista, nema obrata, nema kvalitetnog klimaksa).
Takodjer imam problema s filmom. Nije mi jasno (pretjerujem doduse, jasno mi je) zasto je izmisljen gradjanski rat u Americi da bi se ispricala nekakva prica o ratnim reporterima koja je komotno mogla biti smjestena u Jugi devedesetih ili u Siriji ili Ukrajini. Ovim forama s ratnim zlocinima i susjedima koji ubijaju susjede smo vec svjedocili pa nemaju efekta toliko. S obzirom kako ga hvale, ocekivao sam nesto vise.
sve se dešava iz perspektive fotoreportera, vuče na dokumentarac. iako nema priče, atmosfera je pogođena. korišteno je pravo oružje, helikopteri, tenkovi.
U ovome filmu saznajemo početke Xaviera i Magneta, te kako je nastala sva ta družina. U nijednome trenutku nije dosadno i primio me je od prve sekunde. Odlična radnja sa fenomenalnim preplitanjem sa stvarnim događajima, izvrsno karakteriziranje likova i prikaz njihovih problema, a također dosta scena ima lijepe setove. Najbolji X-Men film koji sam do sada pogledao i jedan od najboljih superherojskih.
Odličan koncept sukoba likova zbog sposobnosti izvanzemaljca i samim time jako zanimljiva priča. Na završetku su zeznuli jer nisu dali onaj pravi kraj i također u nekoliko scena je glazba mogla biti puno atmosferičnija. Izuzev toga, film stalno tjera na razmišljanje i razotkrivanje, gledatelja drži na rubu do kraja i povremeno ga iznenadi sa šok scenom koja uvijek skrene radnju u još boljem smjeru.
Samo ću reći da je Rebel Moon 2 izašao pre dve sedmice. Navodno postoji slow-mo scena poljoprivrednih radova. Toliko.
Znači i ovaj bu kultni klasik kao i prethodnik? Šalu na stranu, žao mi je što je Snyder to napravio svojoj karijeri. Ako se ne varam, još bi jedan dio trebao izaći?
Originally posted by don_draper Kad ce Snyder cut, sigurno ga opet studio sabotira
Mislim da u 8. mjesecu, ako se ne varam. Nije sabotaža ovog puta, nego je navodno Netflix jednostavno dogovorno htio dvije verzije zbog više pogleda pa su najprije izbačene ove kraće verzije, a "prava" stiže kasnije.
Meni je prvi bio slab, ali koliko-toliko zanimljiv, a drugi je na žalost daleko gori gdje je i ono malo dobroga nestalo. Ipak, zanima me kako će šestosatna verzija izgledati.
Don Siegel režirao je još četiri filma sa Clintom Eastwoodom u glavnim ulogama. Vrlo kvalitetna (klasična) ostvarenja: Coogan's Bluff (1968), Two Mules for Sister Sara (1970), Dirty Harry (1971) i Escape from Alcatraz (1979) (a i bez Istvuda filmografija mu je vredna pažnje). To su bili žanrovski filmovi, sa tipično "Istvudovskim" protagonistom, akcionim herojem. The Beguiled je potpuno drugačiji od ostalih, što ga ne čini nužno boljim, iako se Siegel sa ponosom osvrtao na njega.
Reklamiran kao western (na plakatu Istvud drži revolver), jedina i daleka veza je što se dešava za vreme američkog građanskog rata. Ova ratna drama sa triler (po nekima horor) elementima zasniva se na sledećem sažetku:
"Dok se oporavlja u konfederacijskom ženskom internatu (skoro nepokretan), vojnik Unije ulazi u srca svake od usamljenih žena, navodeći ih da se okrenu jedna protiv druge, a na kraju i protiv njega."
Drama je psihološka, sa naglašenim seksualnim tenzijama. Istvudov atipični lik u ovom filmu je manipulativan i lažljiv. The Beguiled (Začaran/ Opčinjen - distributerski) ima umetničke ambicije i dobrim delom ih ostvaruje. Glumačka ekipa je ubedljiva (u njoj je i poznata Geraldine Page), a Sigelova režija standardno dobra. Muzika je majstora Lalo Schifrina.
Lično mi se ne dopada što tu nema dopadljivih karaktera i što put ka završetku vodi preko par neželjeno-slučajno tragičnih incidenata, tipično za neke umetničke filmove, što me nije dovoljno ubedilo u svrhovitost i logiku priče. U svakom slučaju, radnja je pogodna za polemike.
Dugo sam odugovlačio sa gledanjem ovog filma, iako je često bio na TV-u, jer sam pretpostavljao da nije baš po mom ukusu. Ali me tek novija istoimena verzija Sofije Kopole iz 2017-e ne privlači, jer sam pročitao da je očišćena od nekih kontroverznih, ali zanimljivih i za priču poželjnih detalja (filmovi su po romanu).
Rekao bih da sam sa ovim pogledao sve filmove sa Klintom Istvudom kao glavnim glumcem, uključujući u poslednjih godinu-dve i ne tako izvikane - špijunsko-planinarski The Eiger Sanction i western-mjuzikl Paint Your Wagon (u kome Klint peva, ali je Lee Marvin taj koji je imao radijski evergreen hit).
Don Siegel je sjajan reditelj o kom se ne priča dovoljno i zasluzuje isti status kao neki drugi mozda i izvikaniji autori. Jedino ga se Tarantino redovno seti i spomene ga a zasluzio je mnogo više od toga stari Don Siegel.
Dva muškarca, jedna žena, u troje je uvek gužva. Priča o ljubavi i laganju ispričana kroz prizmu retrospektive bivše države i ex yu sukoba. Muzika fenomenalna; gluma vrhunska; granate koje padaju po zoo vrtu su scene koje bi Vaughan želeo da ima njegov Bagdadski čopor; Orwell bi bio ponosovan na otelotvorenu ideju iz 1984 da lažna propaganda, menjanje istorije i kontrolisanje medija mogu da pretvore život mnogih u distopiju; pojedine humoristične scene su legendarne i ulaze u hall of fame; koncept da ispod evropskih gradova postoji tajna podzemna mreža puteva je vanvremenska ideja; scena dvoje ljubavnika u invalidskim kolicima kako zapaljeni idu u krug oko spomenika dok ih kum gleda neće nikoga ostaviti ravnodušnim; dok sam kraj i otcepljenje parčeta zemlje gde svadba traje bez prestanka pruža snažnu poruku na raspada bivše države..
Za razliku od većine ex-yu filmova koji stranci nikada neće pogledati jer nisu dostupni, ili im se neće svideti jer ih ne mogu razumeti bez poznavanja istorijskog konteksta i načina života ljudi sa ovog podneblja, Underground je film koji je univerzalno priznat i iskreno tokom svih mojih putovanja po inostranima zemljama i razgovorima sa strancima Underground je jedini ex-yu film gde sam se iznenadio koliko stranaca je znalo za ovaj film, pogledalo ga, i svideo im se. Pretpostavljam da je pobeda na filmskom festivalu u Cannes-u glavni razlog za ovo.
Don Siegel je sjajan reditelj o kom se ne priča dovoljno i zasluzuje isti status kao neki drugi mozda i izvikaniji autori. Jedino ga se Tarantino redovno seti i spomene ga a zasluzio je mnogo više od toga stari Don Siegel.
Siegel ima dosta dobrih filmova i jedan mi je od dražih redatelja. Snimao je westerne, drame, akcijske, neo-noir, SF, krimi, ratne ... filmove.
Coogan's Bluff kojeg alexts spominje je kod nas igrao kao Šerif u New Yorku kao i serija koja je nastala po filmu (McCloud).
Poručnik draguna na sopstvenom suđenju prepričava svoje napore da sklopi mir sa indijanskim plemenom Seminola, služeći pod brutalnim majorom.
Još jedan zamalo-pa-vestern, zapravo avanturističko-ratna priča o sukobu vojnika sa Indijancima, smeštena u Floridu 1835-e godine. Budd Boetticher poznat je po izvrsnim niskobudžetnim vesternima, ali je Seminole režirao pre svojih poznatijih filmova. U svojih 1h 27m ovaj film nudi solidnu zabavu, a naravno, kao u svim filmovima tih godina i tog tipa, veza sa stvarnim istorijskim događajima je minimalna.
Rock Hudson je glavni junak, poručnik Lance. Malu epizodu ima Lee Marvin (nije negativac ovde), nešto značajniju Anthony Quinn, kao istorijski poglavica Seminola - Osceola, polu-belac. Najbolju ulogu ostvario je Richard Carlson kao zli major, mada povremeno na granici preglumljavanja. Sukob između njega i Lancea je centralni motiv, slično kao u Fordovom Fort Apache i još nekim filmovima.
Likovi Hudsona i Quinna su prijatelji iz detinjstva, dele interes za istu ženu, tako da su holivudski melodramski elementi prisutni uz avanturu gacanja po močvari i jednu lepo režiranu scenu borbe. Kostimi, uključujući šminku indijanaca i fotografija su uočljivo dobri. Seminole je kao stvoren za ljubitelje Bonelli stripova, jer njihovo uredništvo i danas cilja da dostigne i održi takvu vrstu entertainment-a.
Dve godine pre ovog filma, Raoul Walsh je snimio Distant Drums sa Gary Cooperom, koji se takođe dešava tokom Seminola ratova, ali je nešto atraktivniji, sa više akcije.
Otpušteni odvjetnik koji boluje od side tuži bivšu firmu jer smatra da je dobio otkaz zbog predrasuda prema toj bolesti. Okej film, dosta dirljivih scena i zanimljiv je. Dobro prikazuje poglede ljudi prema sidi i homićima u tom razdoblju, a opet nije nikakav woke, ali nije ništa više od obične drame, a ja sam upravo očekivao više zbog Hanksa, Washingtona i Oscara. Ima jedna scena sa operom koja je posebno prenaglašena i izdramatizirana.
Ovaj Rebel Moon mi već u traileru izgleda toliko bedasto da se ne mogu natjerati na gledanje, ali sve me to asociralo na Rebel Moon zagorje edition u kojem bi bila prikazana poljoprivredna scena nadahnuta istinitom pričom gdje se moja kosilica pobunila i otkazivala suradnju dok sam kosio pa nas je zatekao puni mjesec ali ja nisam odustajao dok su psi lajali, susjedi nervozirali i praktički sam napamet dovršio košnju uz mnogo slow motion kadrova gdje pažljivo zaobilazim voćke i u kojima su moje psovke rastavljene na proste slogove kako bi bile razumljivije široj publici.
“Never argue with stupid people. They will drag you down to their level and beat you with experience.” - Mark Twain