| Author |
 Topic  |
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
 Posted - 21/01/2018 : 20:58:33
|
Kao prvo da kazem da mi je doslovce nevjerojatno da topic o ilustraciji vec ne postoji. Ne vjerujem da barem vecina ljubitelja stripa ne dijeli podjednaku ljubav i prema tom mediju i ne ide mi u glavu da bas nitko to nije pokrenuo. Jednako tako ne shvacam ni zasto ja nisam.
U svakom slucaju...
Prije negoli su urednici bez ukusa, beskonacno stezanje pojasa u svim granama izdavastva, beskonacno kretenizarnje i autokretenizacija publike, postmoderna "smrt umjetnosti", digitalne tehnike, web i ostale sile zla ilustraciju sveli na ovakve abominacije:
u tom su mediju djelovali neki od najvecih likovnih umjetnika ikada. Nekolicina ih jos nekako prezivljava. Predstavljajmo ih ovdje i uzivajmo.
---
Ne bih mogao reci koji mi je ilustrator najdrazi, cak ni sastaviti listu od 10, cak ni 100 najdrazih, jednostavno ih je previse, tako da krecem bez ikakvog posebnog reda, kako mi budu padali na pamet, a da nisu ni pretjerano poznati, niti samo za okorijele fanove.
---
Heinrich Kley (1863. – 1945?)
Meni najbolji po crnuhumornim ilustracijama za Jugend i Simplicissimus. Joe Grant (scenarist i crtac animiranih filmova) predstavio je njegov rad Disneyju i po meni je to dosta utjecalo na njegove crtice.
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 21/01/2018 22:38:11
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 21/01/2018 : 22:33:11
|
Frederic Rodrigo Gruger (1871.-1953.) poseban je po tome sto nije koristio nista osim olovke i skart papira iz tiskare. Tu i tamo bi dodao malo ugljena ili laviranog tusa, ali u biti je citavu karijeru izgradio slikajuci grafitom. Uzore je nalazio u Rembrandtu i Velasquezu i uspjesno ih slijedio...
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
 |
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 22/01/2018 : 05:05:59
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Heinrich Kley
vau, koliko dinamikequote:
nije koristio nista osim olovke i skart papira iz tiskare
crtam neki dan, nerviram se toliko da mi dodje da zafrljacim pero preko sobe, kad kaze neki lik u dokumentarcu sto je isao u pozadini: "u borbi umetnika sa materijalom radja se istinska vestina". Haha, pusi ga, mislim se... |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 01/05/2018 : 18:26:28
|
Mary Petty (1899-1976), samouka ilustratorica koju je na to da se ozbiljno posveti crtanju nagovorio suprug - ilustrator Alan Dunn. Oboje su uglavnom radili za New Yorker, zivjeli skoro posve odvojeni od svijeta, bez djece, zatvoreni u svom stanu. Nekoliko godina prije smrti, nju je na ulici napao razbojnik i ona se od toga nije nikada oporavila. Vise nije mogla raditi i ubrzo je otisla za muzem na onaj svijet.
Najpoznatija je po ilustracijama koje su prikazivale zivot izmisljene ustirkane njujorske obitelji Peabody...
i njihove posluge.
Sluskinja Fay cesto radi ponizavajuce poslove, ali se zabavlja kad ima koji slobodan trenutak...
isprobavajuci gazdaricin plast od hermelina:
ili luk i strijelu:
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 01/05/2018 18:27:03 |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 06/07/2024 : 16:17:48
|
John Martin (1789-1854.) nije napravio mnogo kao ilustrator. (Ja znam za svega pet knjiga na kojima je radio - ako netko zna za još koju neka mi svakako javi.)
Nije ni mogao dati puno više jer je prvenstveno bio slikar, jer je imao gomilu osobnih tragedija (u istoj su mu godini umrli baka, oba roditelja i jedan sin, jedan mu je brat poludio, ne u toj istoj godini, jedan mu se nećak ubio...) zbog kojih se dosta borio s depresijom, jer je dosta vremena protratio na dodvoravanje dvorjanima, ili pak na nikad ostvarene inženjerske projekte poput londonske kanalizacije, a ponajviše zapravo zato što nije bio baš pretjerano dobar u crtanju figura, a broj knjiga koje se mogu ilustrirati prvenstveno prikazima epskih pejzaža, zastrašujućeg otvorenog neba i arhitekture istoga opisa je, naravno, ograničen.
Ali su njegovi BESKONAČNI krajolici (primijetite koliko je planova u pozadini i gdje bi sve scena na zemlji mogla završiti, ali se niže još i još i još u dubinu, a onda nebo još jednom sve to ponavlja)
i epske scene (koje su viktorijanci zvali "sublimnima") i fantastična arhitektura utjecali na mnoge.
Vizualno se njima inspirao ne samo romantizam, nego je i D.W. Griffith za Intolerance posuđivao od njegovog Babilona:
https://www.youtube.com/watch?v=TFOrfjUP5k8
i Cecile B. DeMille za 10 Zapovijedi:
 
Prva knjiga koju je ilustrirao bio je Miltonov Izgubljeni raj. Narudžba je došla 1823., ilustracije (u mezzotinti) su isprva objavljivane zasebno:
a kao uvezana knjiga (u folio formatu) izgledaju ovako:
Figure mu, naravno, ne izdržavaju usporedbu s Gustaveom Doréom (mišljenja su podijeljena tko je od njih dvojice napravio "ultimativne" ilustracije Miltona - ja sam u martinovskom kampu):
ali se zato pored Martinovih epskih scena Doréove čine plitkima poput pozornice u teatru.
Usporedimo, recimo, skromnu palaču u kojoj je Sotona kućni diktator kod Doréa:
s gigantskom utvrdom u kojoj pali anđeo kraljuje u Martinovom podzemlju:
Osim Izgubljenog raja, Martin je obmnije ilustrirao još jedino Bibliju. Prva ilustracija koju sam gore stavio je Jošua zaustavlja Sunce. Ovo je početak Noinog potopa:
Pored ta dva grandiozna projekta, napravio je još jedino 3 frontispiece ilustracije za 3 knjige. Dvije su iz pera Thomasa Hawkinsa - The Book of the Great Sea-Dragons (1840)
i The Wars of Jehovah in Heaven, Earth, and Hell (1844)
a treća je The Wonders of Geology Gideona Mantella (1838).
Tu se jasno vide njegova fascinacija geološkom prošlošću i evolucijom (iako uvjereni kršćanin, bio je zanesen idejama o evoluciji prije Darwina), ali nažalost i sva ograničenja njegovog crteža kad mu se oduzme epska, gigantska dimenzija.
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 06/07/2024 18:07:06 |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1678 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 06/07/2024 : 19:58:40
|
Sjajno. Kao i čitava tema do sada.
Viđao sam Doreove ilustracije za Danteovu Komediju, ali ono što mi je možda i najdraže su one za Don Kihota, koje su verovatno snažno usmerile potonju vizuelnu reprezentaciju tih likova. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 14/07/2024 : 16:10:26
|
quote:
Originally posted by ridiculus
Sjajno. Kao i čitava tema do sada.
Viđao sam Doreove ilustracije za Danteovu Komediju, ali ono što mi je možda i najdraže su one za Don Kihota, koje su verovatno snažno usmerile potonju vizuelnu reprezentaciju tih likova.
Hvala, drago mi je da ti se sviđa.
Što se vizualne reprezentacije Don Quixotea tiče, bilo bi zanimljivo vidjeti kako smo točno od ovoga
(prvo izdanje, Lisabon, 1605., u kojem "ilustracije" knjizi ne doprinose ništa)
došli do toga da je Picasso mogao likove svesti na ove grube švrljotine:
a biti siguran da će ih svi prepoznati.
Nemam sad vremena napisati puni post o tome kako su ti likovi bili vizualno kanonizirani kroz ilustracije, ali stignem reći nešto kraće.
Kad se usporede rana ilustrirana izdanja Don Quixotea s onim na što smo mi navikli (a što barem u osnovnim obrisima izgleda kao kod Dorea ili Picassa), mislim da je zanimljivo primijetiti do koje smo mi mjere danas navikli na to da su ilustracije napravljene specijalno za knjigu u kojoj se pojavljuju.
Prvih nekoliko izdanja Don Quixotea, tiskanih 1605. u Lisabonu i Valenciji, naime, rade ono što mnoge rane tiskane knjige rade - šablonski ubacuju koji god gotovi drvorez viteza tiskari imaju pri ruci, ne brinući se ni najmanje što isti ne korespondiraju s tekstom.
Netko će možda reći da su za 17. stoljeće te sličice vitezova u punom oklopu anakrone kao i figura Don Quixotea, pa se po tome na neki način ipak uklapaju, ali to nikako nije bila namjera izdavača. Riječ je jednostavno o praksi tipičnoj za sve rane ilustrirane tiskane knjige koje nemaju pretenziju biti luksuzna izdanja. Isti ćemo nemar naći sve do duboko u 18. stoljeće, posebno kod ilustriranih knjiga za djecu. (Djeca nemaju novaca, a roditelji ne žele u njihove knjige previše ulagati pa su izdanja uglavnom jeftina i nemarna.)
(Evo primjera u kojem izdavači ne samo što ubacuju stilski veoma različite drvoreze nego ih ne muči niti to što tekst radnju smješta u šumu, dok na slici ženski lik (ne baš djevojčica kao u tekstu, ali koga briga) vodu nosi gradskom ulicom.)
Mislim da je većini ljudi danas dosta teško pojmiti koliko je iznimno što živimo u doba u kojem nam je najprirodnija stvar da ilustrirane knjige sadrže ilustracije napravljene baš za njih. Otprilike jednako kao što nam je teško cijeniti što svi imamo cipele, koje nam odgovaraju po broju i koje su kupljene baš za nas. |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 14/07/2024 : 19:33:23
|
jedno pitanje koje mi se dugo mota po glavi. izvinjavam se svima koji ovo citaju po drugi ili treci put 
pisali smo u gornjem podforumu o fosterovim uticajima, pa sam kacio ovu sliku. levo je gistav dore, detalj ilustracije za francusko izdanje "don kihota" iz 1863. ili barem tako kaze vikipedija. desno je naravno jedna od najboljih slika u istoriji stripa. nije precrtana, jer fosteru to nije bilo neophodno, ali sve sto je bitno - kompozicija, svetlost i senke, kontrast - sve je tu. kao posveta ucitelju.
servantesa nisam ponovio od srednje, no prizor mi se nije uklapao u ono cega se secam, pa sam potrazio tekst onlajn. rec je sceni u kojoj likovi diskutuju o stetnosti viteskih romana. zvuci skoro kao kritika stripova. evo odlomka (nemam prevod pri ruci):
“Brother,” said the curate, “those two books are made up of lies, and are full of folly and nonsense; but this of the Great Captain is a true history, and contains the deeds of Gonzalo Hernandez of Cordova, who by his many and great achievements earned the title all over the world of the Great Captain, a famous and illustrious name, and deserved by him alone; and this Diego García de Paredes was a distinguished knight of the city of Trujillo in Estremadura, a most gallant soldier, and of such bodily strength that with one finger he stopped a mill-wheel in full motion; and posted with a two-handed sword at the foot of a bridge he kept the whole of an immense army from passing over it, and achieved such other exploits that if, instead of his relating them himself with the modesty of a knight and of one writing his own history, some free and unbiased writer had recorded them, they would have thrown into the shade all the deeds of the Hectors, Achilleses, and Rolands.”
diego garcia de paredes (za prijatelje čiko): https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Garc%C3%ADa_de_Paredes
je li odlomak parodija ili misli ozbiljno?
zasto je dore bas taj detalj izabrao? verovatno kao zahvalan za ilustrovanje? nazire li se neki obrazac po kom je birao scene? |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1678 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 14/07/2024 : 20:45:26
|
quote:
Originally posted by Vlaadisha
je li odlomak parodija ili misli ozbiljno?
Na jednom mestu - moguće oko sredine drugog toma, ali sada nisam siguran - Don Kihot raspravlja sa lokalnim parohom ili drugim sveštenikom, i nabraja mu herojska dela opisana u viteškim romanima. Svako delo preteranije od prethodnog. Jedan je držao most protiv milion neprijatelja, ili nešto slično. Servantes se podsmevao tome, ali Kihot je sasvim ozbiljan, i pun ne samo poštovanja, već i divljenja.
A zašto je Dore odabrao baš tu scenu, ne znam. To se pominje samo usput, među mnogim drugim izmišljenim delima. Verovatno je mislio da je zahvalna za prikaz. I usudio bih se reći da nije pogrešio. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 14/07/2024 : 22:27:43
|
Ja bih rekao da je obrazac po kojem je birao scene jednostavno ono što ga je vizualno privlačilo ("palilo") da crta.
Ima dosta ilustracija koje ne da prikazuju sasvim sporedne epizode u romanu (poput te s Don Diegom Garciom) nego i posve beznačajne momente u radnji, tipa:
ili:
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 15/07/2024 : 00:50:13
|
thanksquote:
Originally posted by culture vulture
živimo u doba u kojem nam je najprirodnija stvar da ilustrirane knjige sadrže ilustracije napravljene baš za njih
još sam onomad hteo da te zamolim da preporučiš neko novo ime |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 16/07/2024 : 07:42:05
|
| Koliko sam shvatio iz tvojih postova, ti se isto baviš crtanjem? Profesionalno ili iz hobija? Stripovi ili nešto drugo? |
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 16/07/2024 : 16:30:09
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Koliko sam shvatio iz tvojih postova, ti se isto baviš crtanjem? Profesionalno ili iz hobija? Stripovi ili nešto drugo?
stripovi, da, poluprofesionalno, ono sto bih ja da crtam niko nece da plati i obrnuto, ono sto me placaju meni se ne crta. evo na private messages jer nije za ovaj topic. ilustracija je drugi par cipela.
gledajuci police sa knjigama koje sam uzimao klincu, od lupatellija do poslednje nabavke, mislim da im je zajednicko kiceraj.
 |
Edited by - Vlaadisha on 17/07/2024 22:06:02 |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 16/07/2024 : 16:56:14
|
Super crtas! Zasto ne pokazujes radove na forumu?
Nemam nista protiv Frederica Pillota - svidja mi se taj tip "kiceraja"!
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 16/07/2024 : 17:10:29
|
quote:
Originally posted by culture vulture
Super crtas! Zasto ne pokazujes radove na forumu?
pokazujem, bilo je topica za ovih dvadeset godina forumskog staža. iskreno, klizav je to teren, pisati malo kao autor, malo kao čitalac, draže mi je i bezbednije ovo drugo.  quote:
Nemam nista protiv Frederica Pillota - svidja mi se taj tip "kiceraja"!
uf, drago mi je haha. tony wolf je već grešno zadovoljstvo. zdeněk burian je još jedan favorit iz detinjstva, a omiljeni sport mi je otkrivanje njegovih radova tamo gde ih ne očekujem. fascinantno mi je da su on i mnogi drugi ostali često nepotpisani, valjda su im radovi koji su meni značili sve na svetu bili samo tezge. |
Edited by - Vlaadisha on 17/07/2024 22:06:34 |
|
|
|
Vlaadisha
Advanced Member
USA
3507 Posts
Member since 21/07/2004 |
Posted - 17/07/2024 : 22:16:07
|
mladen veža me kao dete oduševljavao svojim radovima za sunce djever i neva nevičica, toliko da sam slikovnicu dovukao preko okeana. uzori su mu očigledni, ali to ću mu uzeti samo kao dokaz dobrog ukusa.
mislim da me je u njegovom izrazu najviše privukla sloboda - pogledajte te nemoguće perspektive i nespojive stilove. kao dečja igra. na žalost, u ostatku svog opusa obraćao se drugačijoj publici i nikad više nisam naleteo na nešto poput ovog.
divna knjižica, kojoj su jedina mana ovi zidovi teksta.
|
Edited by - Vlaadisha on 17/07/2024 22:17:39 |
|
|
|
culture vulture
Senior Member
1583 Posts
Member since 21/02/2004 |
Posted - 17/07/2024 : 23:43:23
|
Zanimljivo je to što nas je u djetinjstvu dotaklo na nekoj slici ili kod nekog ilustratora...
Bila je svojevremeno o tome kvazi-intelektualna rasprava u Les Cahiers de la bande dessinee, kad su pozivali autore i kritičare da šalju ureedništvu 'cases memorables' - kadrove koje su upamtili iz djetinjstva, jer su, kao, stari autori stripova imali neku magičnu sposobnost (koju novi, naravno, više nemaju) stvarati kadrove koji su bili nešto "više", nešto što nadilazi puku umjetničku vještinu, nešto što ima moć utjecati na našu psihu, posebno u djetinjstvu...
Ima, naravno, nečega u tome - neke slike nas stvarno dodirnu na poseban način u djetinjstvu i stvarno utječu na našu psihu možda i čitav život. Samo, naravno, to ne dolazi iz tih slika samih (i još je manje plodom neke sposobnosti koju su stari majstori imali, a onda je netragom nestala iz svijeta kao i sva druga magična bića koja su nekoć postojala), nego iznutra, iz nas. Dapače, kad se kasnije u životu tim slikama vratimo, efekt uglavnom nije udivljenje nad njihovom posebnošću nego baš razočaranje.
Na mene su, iz nekog razloga, točno taj efekt koji ti opisuješ u vezi Mladena Veže (sloboda, kao dječja igra) imale ova naslovnica:
i ova knjiga:
Bez tih slika, čitav bi moj unutarnji svijet bio drugačiji i uz njih se navezalo toliko drugih slika i sjećanja na te slike i sjećanja na druge slike koje su me podsjećale na te slike i sjećanja na prizivanje tih slika u sjećanje da ne bi bilo pretjerano reći da bih, da ih nisam vidio u djetinjstvu, danas bio posve druga osoba i da bi moj život vjerojatno otišao u posve drugom smjeru... Ali kad im se danas vratim, ne vidim u njima samima ništa posebno i zapravo ih i ne volim više gledati fizičkim očima, jedino u sjećanju.
|
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati. |
Edited by - culture vulture on 17/07/2024 23:48:15 |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
Ilustracija
