| Author |
 Topic  |
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
 Posted - 25/06/2024 : 19:34:15
|
TIGHT GRIP
22. lipanj 2024.
Hard Place, Zagreb
Dobro je prokopavati ilitiga njuskati po nezavisnoj, neafirmiranoj sceni uopce, a kamoli ne i po ovoj nasoj hrvatskoj.
Uvijek mozes ocekivati da zasija poneki biser usred mulja i blata na glazbenom 'morskom dnu'.
Bar kako je bilo ove subote.
Pista je doveo dva prilicno nepoznata benda u svoj sjajni mali-veliki klub i to za 0 Eura 'upad'! Sto je jako bitno naglasiti.
Prvi po redu su bili mladi karlovacki bend Tight Grip pred solidno ispunjenim auditorijem. Mladi svakako po 'godini proizvodnje', ali nikako i po djelovanju. Prvi demo donose na 'svijetlo dana' 2014e, a dvije godine kasnije i prvi album; Storyline. Da bi vec 2018e snimili i drugi; Move Along. Cujem da upravo sad rade i na trecem koji je pri zavrsetku radnji da ide 'van'. Znaci, bend postoji vec deset godina i ima zavidnu koncertnu reputaciju u nas i u susjedstvu.
Ja sam ih 'uhvatio' ove subote i bas sam se ugodno iznenadio.
Sjedeci za malim stolicem ispod plakata Ane Popovic, dakako, uz hladne gemiste, jako me ponjela kako energija ovog benda, tako i koncertna atraktivnost to jest, glazbena vjestina. Ovo je cisti dokaz da Hrvatska ima dobrih bendova koji naprosto moraju i zasluzuju da se vise o njima pise i da se cuju uokolo, a ne samo na petnaestak kilometara distance od njihovog doma...
Rekao bi klasican Rock trio, (kojima ja naprosto ne mogu odoljeti), i koji spaja Indie preko Stonera koketorajuci i s Metalom. Ukratko i ugrubo da ih brzinski opisem.
Nije da sam se nesto naslusao njihovih uradaka prije, ali poslije ovako dobrog koncerta, bogme jesam kuci. Bas ugodna i kvalitetno producirana te odsvirana glazba. Uzivo je to tri nijanse prljavije i zesce pa mi je cak i draze. Ali vrijedi truda poslusati ih po bespucima interneta a svakako ih vrijedi vidjeti uzivo na pozornici.
Bas mi je bilo ugodno i drago provesti neko vrijeme s ovako kvalitetnim 'mladim' snagama. Zanimljivo je bilo vidjeti gitaristu s majicom Slayer a bubnjara u majici She Loves Pablo, sto sugerira i povecu razlicitost u uzorima te sigurno i utjece na zanimljivost procesa stvaranja njihovih pjesama.
Svakako im zelim svu srecu u daljnjem radu i sto vise svirki, a na nekoj buducoj vidim i sebe ponovo. Bas velika preporuka s moje strane!!! S tri usklicnika. Koga bude zanimalo a tko ovo cita...
Potom su izisli neki EOT, za koje nisam znao prije ali receno mi je da su autorski bend i da rade neki Pank-Metal...
Odslusao sam, (smo), tri-cetiri pjesme ali nismo se nasli u tom izricaju pa smo napustili klub da ne unistimo vibru Karlovcana. Basistica je bila okej, ali cinilo mi se da ne zna sto ce s tom svojom vjestinom. Nisu mi se bas svidjele pjesme a kako i ne znam nista o njima, to jest, nisam im popratio cijeli nastup cini mi se nefer i pisanje o njihovoj svirci.
Ali Tigh Grip mi ostaje u sjecanju sigurno.
Jedna ugodna subota u najvecem malom klubu u Zagrebu, svakako!
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 25/06/2024 19:37:46 |
 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 06/07/2024 : 06:32:40
|
SIMPLE MINDS
03. 07. 2024.
Arena, Pula
Prije svega samo par rijeci o izboru predgrupe, grupi Grad iz Rijeke. Radi se o sastavu koji datira jos iz 85, znaci, radi se o 'starim pasima' koji imaju pregrst koncertnog iskustva ali malo albuma u karijeri, samo cetiri. S tim sto je zadnji iz davne 2001. Uglavnom poznati su u svom gradu i negdasnji su protagonisti buma rijecke scene zajedno sa Let 3, Grcem, Cacado Lookom, Fitom i Ogledalima. Dugotrajne pauze i neaktivnost nisu im bas pomogle u popularnosti, tako da tabore samo u lokalnoj zajednici. Uzivo nisu cak ni losi, ali tonac im nije ostavio prevec prostora i malo je to od onoga sto ce se poslije pokazati kao velicanstveni zvuk Simple Mindsa. Sto su se primicali kraju svog nastupa to su od pocetnih 'mrvica sa stola', i dobili 'bolji bokun mesa' sa impozantnog razglasa ali to je tako uvijek sa predgrupama. Meni osobno fali tu energije a ni boja vokala nije mi bas najomiljeniji nacin pjevanja pa sam, (smo), prosjedio njihov nastup na tisucljetnim kamenim blokovima Arene. Nisu bili dosadni, ali nisu ni podigli nesto atmosferu osim jedne grupice njihovih izrazitih fanova, bit ce rodbine i prijatelja, sa njihovim majicama. Uglavnom cast da otvore koncert Simple Mindsa ogromna je i mogu ovo smatrati osobnim highlightom. Vise od ovoliko publike, vise nikada vidjeti nece pred sobom.
Osobno bi volio da je organizator doveo Jonathan, takoder iz Rijeke, a koji bi ovo otvaranje odradili maestralno, a o sicnosti u zvuku i stilu sa headlinerima da i ne govorim...
Bilo kako bilo, u 21 i 30 u najatraktivniji koncertni prostor u nas, to cudo hrvatske i svjetske bastine, drugu najvecu i majocuvaniju rimsku Arenu u svijetu, izlaze Simple Minds, i pod vedrim nebom u ovom prekrasnom akusticnom prostoru obasjanim zvijezdama, krecu sa svojim koncertom.
Kao grom iz vedra neba grune, bas grune, jer nemam bolje rijeci, uvodna; Waterfront! Taj basem nabijeni hit, odmah na samom pocetku svima daje do znanja o kakvom ce tu koncertu biti rijec, i kakvom spektaklu cemo prisustvovati.
Upravo Arena u Puli, to misticno mjesto za nastupe uzivo, a tome sam visekratno bio svjedok u svojim koncertnim putesestvijama, izvuce sve ono najbolje iz protagonista koji imaju tu nastup. Ni Jim Kerr i Charlie Burchill, Alfa i Omega Simple Mindsa od 1977 nisu bili izuzetak. Ta dva glazbenika, osnivaca benda i glavna autora naprosto su isijavali od srece i zadovoljstva sto su tu prvi put a izricito su i naglasili o kakvom im se posebnom osjecaju radi sto su tu. Sto su i dokazali nevjerovatnom energijom skupa sa savrsenim ostatkom benda u slijedecih sat i 45.
Jer nije svaka turneja ista, niti je svaka veecer u svakom gradu na nekoj turneji ista. A napose nije isto usporediti svirku na ovako carobnom mjestu sa drugim lokacijama koncerta koje u startu gube 'bodove' naspram pulske Arene.
Upravo znajuci za to, karte sam kupio po samom objavljivanju nastupa ovih Skota u Areni, skoro pred 7 mjeseci, da mi se slucajno ne dogodi da 'ispusimo' ovo iznimno koncertno iskustvo. Simple Minds je jedan od onih bendova koje naprosto obozavam i iskreno pratim cijeli zivot kao i sve njihove albume. Rekao bi da sam im beskompromisni fan, a nazalost spletom okolnosti na koje nisam mogao utjecati nisam dovoljno iskoristio osam njihovih gostovanja po Hrvatskoj u blizoj i daljoj povjesti. Od cetiri Zagreba, dva Splita, Krka i sada Pule, ovo mi je tek treci njihov koncert, i uzasno mi je zao sto ih nisam vise popratio. Zadnji put su to bili nastupi vec davnih 2006e u Ciboni, ZG i 2009e, doma u kvartu na Poljudu u danas neiskoristenoj ST Areni. Prosla je vec vjecnost...
A imao sam izrazitu dvojbu, jer je tu vecer, treceg srpnja koncert imao i ZZ Top, bend koji mi fali uzivo kao kruh nasusni...
I to u blizini, u Austriji na prekrasnoj lokaciji u dvorcu Klam.
Imao sam i dogovor sa jednim nasim cijenjenim forumasem. Maherom za strip i Rock'n Roll.
Ali izabrao sam Pulu i Arenu te stopostotno pogodio!
Dakle odusevljeni Simple Minds drustvo, prostorom gdje sviraju, nakon Waterfronta, udaraju Once Upon A Time i covjek se naprosto zapita; pa sto je ovo? Prve dvije pocetne pjesme izgledaju kao klimaks i grande finale nekog showa, a oni tek otvaraju svoj koncert. Rijeci nemam za opisati to savrsenstvo zvuka. Taj 'Murano' kristal sound. Tu boju. Tu ugodu. Tu savrsenu energiju benda i publike.
Izrazito motiviran i zadovoljan Jim Kerr u hipu uspostavlja izvanrednu komunikaciju sa auditorijem i u cas postajemo jedno tijelo sa bendom.
Sve ostalo do samog kraja je cista masovna hipnoza.
Savrsenstvo!
Izrazito pametno postavljena set lista brzih i laganijih brojeva, sve hitova iz ranijih faza benda, (tek jedna je pjesma iz 1991, sve ostale iz prve faze benda) cini ovaj koncert jednim 'podmazanim strojem' koji mlije i ne staje.
Energija benda je nevjerovatna. Ovo je druga mladost Simple Mindsa i ne samo najbolji koncert od ova tri sto sam im pogledao, vec jedan od najboljih ikada, i brzinom munje mi leti na prvo mjesto ove koncertne godine!
Mandela Day, Hunter and the Hunted, Big Sleep, Sanctify Yourself, Let there be Love, Come a Long Way, Glittering Prize, Promised You a Miracle su, kao da su snimljene jutro prije a ne pocecima osamdesetih. Zvuk 'ubija'. Ne sjecam se da sam ovako cist vokal i svaki 'cingl-cangl' cinela cuo ikad u zivotu. Akustika i sama povijest ovog mjesta cine svoje a publika i bend se natjecu tko ce biti bolji!
Do New Gold Dream, mog favorita u SM pjesmarici, publika je vec doslovce omadijana i svaki refren se hipnoticki pjeva. Kerr je vidno osupnut i u stilu Mise Kovaca ostavlja odusevljenu publiku da zivi svoj zivot samo pruzajuci mikrofon u gomilu. A gomila razdragano zborno pjeva. Vec dugo ne vidjeh takva sretna lica fanova. A svi roba 40 plus, 50 plus i vise koji su ciljano dosli na ovo misticno mjesto. Cini mi se da nema nijednog zalutalog 'padobranca' nijednog slucajnog putnika namjernika, vec sve 'iskusnjaci' koji uzivaju bez kocnica u glazbi Simple Mindsa cijeli zivot.
Solo na bubnju bubnjarke Cherisse Osei, posebna je prica. To treba osobno cuti i vidjeti.
Do maestralne, Floydovske izvedbe Belfast Child, produzene vise nego u originalu prilagodene toplo-hladnim koncertnim djelovima, brze-sporije, svi smo vec na devetom nebu i ne mogu vjerovati cemu prisustvujem. Tako osjecajnu pjesmu vec odavno nisam uzivo dobio i sreca sto je moj Ante odustao per minuta prije polaska jer bi dusu isplakao na ovom svom favoritu... (jbg Ante)
Ovakva se energija rijetko vida. Supruga mi je odusevljena i uspjeva mi kazati; nemos virovat da je ovo i 'beyond' onoga sto si nam mantrao prije koncerta. Ovo je savrsenstvo.
I jest. Imao sam pravo i dobar osjecaj. Koncert za pamcenje u dokazano najboljem koncertnom prostoru. Jednom od najboljih u Europi. A i uopce...
Someone Somewhere in Sumertime i Dont You zavrsavaju regularni dio koncerta a para se dize iz razdragane svijetine u ljetnu noc obasjana reflektorima sa pozornice.
Uz vrlo kratku, jedva odradenu pauzu, (kaze mi supruga ni popisat se nisu stigli), vracaju se SM na pozornicu.
I nije moguce... ubacuju u visu brzinu! Zar je ovo moguce?
Vec fantastican koncrt prelazi u novi nivo, vjerovali ili ne, jos intezivniji, jos emotivniji, jos prisniji.
Tri zadnje pjesme su remek djela. Book of Brilliant Things koju kompletnu Kerr prepusta back vokalu Sarah Brown je cisto savrsenstvo. Jos jedna 'Floydovstina' to jest bolje kazati 'Watersovstina'! Vec hipnotizirana publika sad je mesmerizirana! A See the Light i desetominutna Alive and Kicking 'ubija' i 'sabija' auditorij. Publika je doslovno izgorila sa bendom a Jimu i Charliju covjek bi dao 35 godina manje koliko su bili koncertno atraktivni.
Druga mladost, kazem ja.
Savrsen koncert sa kojeg je bend jedva otisao izdjelivsi pregrst komplimenata Puli. I s razlogom. Zaista!
Koncert i vecer za pamcenje!
A moran recenziju zavrsiti gastro preporukom. Dakle moji Pulezini su mi preporucili konobu Boccaporta, i bez da vas sad nepotrebno davim a imao sam ispred sebe dobrih bokuna na krasnim mjestima u zivotu, bolju manistru, (pastu, tjesteninu) nisam pojeo u zivotu. Ravioli sa sirom u tartufima, vrganjima i kozicama. Mislio sam ne moze bolje. Zapeceni brudet koji je dosao poslije toga zacementirao mi je Boccaportu kao jedno od najboljih gastro mjesta koja sam posjetio. Identicnog misljenja je i bolja polovica a nije da nismo pohodili konobe, ostarije i kleti... Istarska Malvazija samo je zaokruzila savrseno postavljenu pricu.
Ogromna gastro preporuka svima vama koji cete posjetiti Pulu. (Ako jos narucite i njihove palacinke za dvoje, vidjet cete svoga Boga)
Jedan savrseni dan u nasem postojanju i jedan izniman koncert kojeg ce se, siguran sam i Simple Minds sjecati do kraja zivota s osmjehom. A i ne sumnjam u Kerrovu zavrsnu recenicu prije gasenja reflektora; Pula, We will be back!
Kako mi je taksist rekao cuvsi da smo iz Splita i gdje idemo, a covjek je moje godiste i rodio se u ulici gdje sam i ja radio prve korake, (nevjerovatno kako je svijet mali), nadam se da su jos uvijek Alive and Kicky.
I jesu bogami, zaista su zivi i jos dobro udaraju! Cak nenadano, prokleto dobro udaraju! I nadam se da ce jos. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 07/07/2024 : 21:16:54
|
Thrill Blues Festival
06. srpanj 2024
Gradski park, Trilj
U igri mi je sinoc opet bila teska dvojba. Naime, nicim izazvan Francisko Fernandez se bez najave, lagano, inkognito proslu vecer, bolje reci popodne ponovo dosuljao u Split. Malo se salim, jer on vec odavno nije inkognito u mom rodnom gradu, bar za one pravovjerne koji tu informaciju prenose od uha do uha. A tu se uopce ne salim, jer kad god Francisko 'opali' svirku u Splitu, te obavijesti nema po reklamama, plakatima i letcima. A narocito te informacije se ne daju na 'drustvenim' mrezama. Niposto. Niti ovaj veliki umjetnik, alternativac i gitarist iz L.A. drzi do toga niti mi, njegovi sljedbenici i sretnici sto ovoliko voli Split. Taj prekrasni grad kojeg diljem planete nosim i pronosim u srcu, ali usporedno s tim i toksicno mjesto gdje je kultura svirki i koncerata, bar Rocka sto se tice odavno rekla; laku noc! Nema gdje se ne 'prasi', Martinska, Malinska, Sucuraj, Sibenik, Sinj, Trilj, Zadar... bar sto se ovog akvatorija tice. Benkovac! Ej, Benkovac sa 500 stanovnika... svugdje, samo ne u Splitu. Prijasnjih godina redovito su nam dolazili Partibrejkers recimo, i Let 3. Sada, danas nista vise ni od njih. Ni Sejo Sexon, koji cak ima nekretninu u Splitu vise nam ne svira na uvce, a makar je on to redovno radio.
I da se vratim na bit, ukazanje svako malo, Franciska Fernandeza i njegovih Ferocius Few, pravi je bozji blagoslov za ovaj nekulturni i ucmali grad bez R od Rocka.
I stoga sam 'lomio' cijeli dan gdje da se 'usidrim'. U Eksa, u tu 'tajnu' poluilegalnu jazbinu, ili da lagano odem put Trilja na sad vec sedmi, tradicionalni Hrepin Blues Festival.
Pogurala me 'reklama' Joa Bonamasse kojeg iznimno cijenim kao gitaristu i bluesera, a koji je 'izrecotirao' hvalospjeve za Toby Leea, sinocnjeg triljskog gosta.
A i u veljaci sam Franciska triput odgledao.
Tako da smo startali masinu i put Trilja, ja i kompletna mi obitelj.
Doci u Trilj u rano popodne a ne otici na svjeze ustipke sa prsutom i sirom, te poslije 'satrati' portadu pohanih zaba, zbog kojih je Cetinski kraj slavan, bilo bi kao doci u Rim i barem ne 'baciti oko' na Sv. Petra!
Receno-ucinjeno, poslije delicija u, (preporucam Blizance i Premijera na samim obalama Cetine), odlazimo u Gradski park gdje vec bluzija neki hrvatski bend. Ali posto je bio van sluzbenog otvaranja festivala nismo ga popratili i dosli smo na sami kraj.
Hrepa je najavio prvi bend veceri u official programu i pred solidno pounjenim parkom po jos uvijek dnevnoj svjetlosti izlaze Taljani, Matt Pascale Band sa Sicilije.
Pjevac i gitarist, odmah da kazem, dao bi guzice da je bar mali dijelic Stevia Ray Vaughana, ali iako se oblaci kao on, nosi sesir kao on i ima slicnu gitaru nikad, ama bas nikad nece biti ni dijelic njega.
Nisu losi. Bas mi odgovara, bubnjar pristojan, intermezza klavijatura i gitare u stilu ranih Deep Purpla, ali Taljan kao Taljan, previse prica. I vise od previse. A i trudi se svakih 5 minuta na uzasnom hrvatskom reci kako nas voli...
Na desetoj izjavi; volim vas, netko iz publike kraj mene prodorno zavice; ali mi ne volimo vas! Te izazove salve smijeha. Dobro je sto siroti Talijan, to nije razumio. Kaze moj stariji, jebiga nekako mi ga je zao...
A istini za volju, nisu bili losi, osim sto je dobro 'drobio' i 'mlio' kao da je na RAIu u Domenica ogi. Jbg.
Nakon kratke pauze dolaze nam 4 Spanjolca predvodenih sedamdesetcetverogodisnjim Englezom Mike Vernonom i njegovim Cat Squirrel Bandom. Mike je dobro poznat Trilju jer je vec nastupao na Thrill Blues Festivalu, a jos je poznatiji u svijetu glazbe uopce jer je producirao Dr. Feelgood, Johna Mayalla, Ten Years After, Erica Claptona...a izmedu ostalog i prve albume Davida Bowia i Fleetwood Maca. Znaci stara kost i tvrda linija.
Tu vec pocima ozbiljna prica te veceri i sa Mikeovom energijom frontmena mladica i vjestinom sviranja Spanjolaca, uzivamo od prve do posljednje minute u bazicnom Bluesu predvodenom usnom harmonikom i Gibsonom Les Paulom. Mocna i masna svirka, odlicnog zvuka uzbibala je cijeli auditorij. Energican nastup od sat i nesto, mora se prekinuti jer svi imaju unaprijed odredene satnice. Ali u svakom slucaju Mike i ekipa po drugi put dizu Trilj na noge. Vjerovatno su i obliznji notorni balotasi tijekom partije lagano zabengali na ritam iz 'swampa'.
Treci po redu je Toby Lee i njegov bend, zbog kojeg sam i dosao na 'nagovor' Bonamasse.
Perspektivni Blues mladic od samo 19 godina kojem sam, slusajuci ih doma, autorske pjesme ocijenio pomalo pop blues uratcima jer pretpostavljam nema ni mogucnosti biti zesci i siroviji/izravniji sa toliko malo godina, iz jednostavnog razloga sto mu se pretpostavljam nije ni izdesavalo dovoljno sranja o kojim bi 'plakao' i bluzijao...
Poceo je nakon ustimavanja, jer mu je avion kasnio i nije imao tonsku probu, malo kasnije od predvidenog, no cinilo se da ce biti rockerski. Ali samo prve dvije pjesme. Onda je krenulo nekakvo Brian Adams prangijanje koje su negdje napola ljige i bluesa. I sto je najgore nastavio je to kroz pet-sest stvari. (Inace tude stare Blues pjesme skida fantasticno, a ovdje se zadrzao samo na svojim radovima)
Publika je skroz izgubila koncetraciju i pocela neobavezno caskati. Bio sam iznenaden gdje je to otislo i da budem eto pristojan, reci cu samo; dosadnjikav.
E moj Toby, nekako mi se cini da se je dobri stari Joe Bonamassa 'zaletio' kad ti je dao toliko atributa.
Na par, to jest u par momenata, debelo sam zazalio za Franciskom Fernandezom. Jbg.
Stvar su samo donekle spasile dvije zadnje zesce stvari u repertoaru. A cijelokupni mi je dojam da Toby Lee jos treba prevec kazana pure izjesti da bi poceo bluzijati. Da to bude, muski, masno, 'sporko', zestoko i srceparajuce. Mora jos odrasti, a i pokoju stetu u zivotu dozivjeti o kojim ranama i oziljcima ce pjevati. Mozda u buducnosti...
No sve u svemu, ponovo jako dobar program, na krasnom mjestu, obalama Cetine koje po spustanju mraka i dolaskom zvijezda na vedrom nebu pomalo lice na Mississippi.
Hrepa radi golem posao i gura lokomotivu ilitiga vuce vagone bez posustajanja svake godine. Hvala mu!
I to sve besplatno. Upad je 'mujte', 0 Eura, da se zna.
Povratak Splitu skrovitim neosvijetljenim vlaskim cestama protekao nam je u krasnom Blues raspolozenju i cijela smo se obitelj slozili, da smo se dobro proveli. Cak vrlo dobro. Sto je najvaznije.
A stariji mi nije ispustio gitaru cijeli dan iz ruku i danas nije skidao Panteru, Judas, Megadeth...vec je cijelo vrijeme bluzijao. Oce moj... ;) |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
don_draper
Advanced Member
4349 Posts
Member since 08/06/2018 |
Posted - 09/07/2024 : 16:07:33
|
| Queens of the stone age prekinuli s turnejom zbog zdravstvenog stanja Josha Hommea |
I sell the fact that I can't be bought |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38059 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 16/07/2024 : 19:44:12
|
BRUCE DICKINSON
13. srpanj 2024.
Hala, Zagreb
Evo ga na!
Nakon bezbroj puta kao frontmen Maidena, kao storyteller, kao pjevac djela Jona Lorda za bend i orkestar, evo ga napokon sa svojim vlastitim pjesmama objavljivnima zadnjih 35 godina mimo maticnog benda.
Dugo smo ga cekali u tom izdanju, zazeljevsi mu gromku dobrodoslicu i ne da smo se odusevili, vec mi, svi koji smo tamo bili izisli smo s koncerta masmjeseni od uha do uha. Sa toplinom u dusi.
Ako bi trebao kratko sto napisati, kazao bi spontano i maestralno!
A kako sam duzan u ovu recenzijicu staviti i naseg cijenjenog clana foruma i velikog stripasa; Acu, opis ce biti malo intimniji. Prisniji. Kao i nase prijateljstvo koje se stvaralo godinama kroz Mafeste, stripove i originale za koje mi je bio i mentor i ucitelj i doveo me ovdje gdje sam! (Hvala ti jos jednom prijo!). Ali i kroz Rock'n Roll i Heavy, dakako.
Naime, vec je dugo, dugo prije, cim smo prosle godine kupili karte dogovoreno da ovo odgledamo/odslusamo zajedno ako je ikako moguce. A tako i bi te ugodne subote u dvoristu Hale pod vedrim nebom. Zivimo u razlicitim zemljama i miljama daleko pa se ne mozemo uzivo 'iscakulati' koliko bi htjeli.
A ako ne znate, a eto sigurno ne znate, Aco osim sto je doktor za stripove, on je ludacki fan Iron Maidena. Ono, pravi fan. Koji spici u fan pit, u prvi red, bez razmisljanja, Harrisu, Murayu ili Dickinsonu pod noge, iz najvece moguce blizine, da se upije svaki dijelic energije.
Prestao je brojati koncerte Maidena poslije sretnog trinaestog, a do danas nije vise siguran je li na sedamnaestom ili osamnaestom. (Prebroj ulaznice Aco, nadam se da ih cuvas kao ja ;)
Ja sam tek na desetom Maidenu.
Ali uglavnom samo kao intro, da znate o kakvom se obozavatelju radi.
I sad zasto sve ovako opsirno, na osvrtu za koncert Dickinsona unatoc nasem cvrstom prijateljstvu i povezanosti u stripu te Rocku?
Pa zato, sto je covjek dobio ponudu Darka Perovica da ga ovaj nacrta u radnji stripa! Jer su prijatelji. No Aco je uljudno odbio, ne zeleci se eksponirati.
Pa zato sto ga je Sjor Bane Kerac htio staviti u neku od svojih radnji u stripovima! Jer su prijatelji. No Aco se pristojno zahvalio da mu nije to bas toliko vazno i ne bi da se eksponira...
A znate li sto je meni kazao? Jbg. da zeli da bude u jednoj od mojih recenzija live nastupa!!! A gdje ces bolje od nastupa Dickinsona!
I evo te Aco! Tu si u recenziji! Tko bi te mogao odbiti dragi prijatelju. Pocascen sam sto si me to trazio, i evo, nadam se da ce ti se svidjeti.
Vodio sam svog starijeg , jer sam mu davno obecao ovaj show i proveli smo se samo tako. Caca i sin. Nije ni nezanemarivo sto smo ponovo pobjegli iz Splita od one nesnosne Ultre, i ponovo smo izbjegli svu onu tutnjavu te nemile drogirane scene po kvartu.
Uostalom, upoznao je i Acu. Doktora za strip i glazbu.
Nas troje smo strateski zauzeli odlicno mjesto uz mix pult i nekako istrpjeli rijecki Keops.
Cuo sam da imaju inozemnu reputaciju ali meni se to ne cini tako.
Pjevac im se malo zaletjeo, valjda ponesen punim dvoristem Hale, ali izgorio je u toj zelji. Momak ocito nije cuo za umotvorinu Stephena Kinga, koji je davno napisao; ako u jednoj saci imate zelje a u drugoj gomilu govana, posve je jasno sto ce vam ostati...
To je otprilike njegov nastup i pjevanje. Basist i gitaristi cak nelosi, ali nerazradenost ideja to jest, bolje kazano preslicnost s originalima a prvenstvemo Maidenima cini ih tek drugorazrenim bendom. Bubnjar kao da ima ruke u gipsu. Ne upamtih tako laganih, djecjih udaraca po setu. Ruzno mu je stil bilo i za vidjeti...
Uglavnom dolaskom veceri, i bogami, sto nije nebo bilo kao na omotima Maidena, znate one mutnosivo-plavkaste oblake kroz koje proviruje mjesec, izljece novi bend Brucea Dickinsona bez milosti i pravo u glavu sa Accident of Birth, a zborno pjevanje; Welcome home, it's been too long, we've missed you, zbog kojeg bi se nasmjesio i brk Mate Mise Kovaca, dalo je do znanja kakav ce ovo koncert biti.
Sjajan. Od prve do zadnje pjesme, od prve do zadnje minute otpjevan uglas sa prepunim dvoristem Hale. Ne sjecam se da sam davno-davno ovako pjevao sve tekstove. Uostalom kao i cijeli auditorij. I premda je bilo vise stotina 'entuzijasta' sa majicama Maidena, Bruce na svojoj turneji ne pjeva ni Troopera ni Fear of the Dark. I ne treba, hvala lijepo! Njegove vlastite pjesme su prava carolija i trebalo ih je napokon dozivjeti uzivo.
Nikad raspolozeniji Dickinson. Nikad opusteniji. I nikad emotivniji.
Kaze mi Aco da u svih 18 nastupa Maidena koliko ih je on odgledao, Bruce nije ovoliko pricao kao u Zagrebu. Sve mu je pasalo, sve mu se svidalo i 'otvorilo' ga je totalno.
Ovaj povjesnicar, profesor, pilot, pisac, pivar, macevalac iz engleskog tima za olimpijadu a nije zgoreg ponovo treci: frontmen Maidena, nikad nije bio vise u elementu, bar i po mom sjecanju u ovih deset koncerata Maidena koje sam i sam popratio.
I tu dolazimo do jedne vazne stavke. Producent i gitarist Roy Z!
Taj covjek je uradio produkciju i energiju ovih Dickinsonovih pjesama, a uradio je to maestralno. Epski.
I zbog toga Bruce kaze da mu je neopisiv gust svirati s duplo mladim glazbenicima iz novog benda s kojima je sad na turneji po svijetu. Ucinili su i njega mladim. Skroz mu skunuli 'okove' Maidena, pustili ga s lanca...
Za one koji ne znaju Roy Z je to identicno uradio i Robu Halfordu na njegovim solo albumima, i to toliko dobro da je bog metala izjavio kako se mislio ostaviti glazbe ali sa mladim momcima toliko se i on 'pomladio' da je na svu srecu ostao i predvoditi legendarni Judas Priest. A sve to zahvaljujuci Royu Z!
Tu je ta poveznica izmedu ova dva slavna pjevaca. Roy Z. Produkcija, gitara i pratnja na turnejama.
Stvarno sam se nadao da ce biti on the road, sa svojom killer gitarom ali obveze su mu silne i ne moze toliko dugo biti sa Dickinsonom.
No nista za to, Bruce je, kako je kazao saleci se, sakupio glaznenike iz kaznionica diljem svijeta.
I zaista, gitarist Svicarac, drugi Norvezanin, klavijaturist Taljan, bubnjar Meksikanac. A basiskinja Tanya Irkinja. Ah te basiskinje...pa jos ovakve kao Tanya koja je prije Brucea svirala turneje s Whitesnakeom.
Uglavnom, tesko bi bilo pobrojiti CVeve ovih glazbenika i njihove kolaboracije sa drugima, ja bi samo rekao; momcad su za Ligu prvaka!
I to su i dokazali, sabivsi neizmjernu vjestinu i energiju u Bruceove pjesme, u sat i 40 intezivne 'voznje'. Pjesme iz svih razdoblja. Paklene favorite kao sto su Abduction, Tears of the Dragon, Resurrection Man, Road to Hell ili pak The Tower. Sve jedna bolja od druge. Svaka intezivnija i prisno objasnjena od strane Brucea. (Kao i ostale, uostalom, ali ove pobrojane su me izudarale)
A kad je dosla Navigate the Sea of Sun, koju rijetko svira, kao da me vila odnjela. Neopisivo. Ta prekrasna pjesma koja dokazuje kakav je tekstopisac i (pisac) uostalom Bruce, doslovno me izdigla iz ovog svijeta...
I to bas i doslovno i figurativno, sad, kad napustam jedan dugi period zivota kojim sam se intezivno bavio, bolje reci on sa mnom a ova pjesma ima to nesto u sebi i uvijek me dirne, a kamoli sad kad je kraj. Jbg.
Taj uradak Dickinsona udarac mi je uvijek i uvjek u solarni pleksus, a mogao bi tu pjesmu odslusati deset puta zaredom. Dirnuti su bili i moj prvjenac, te dakako moj Aco. Krasna stvar, i nevjerovatno je da nam ju je otpjevao uzivo.
Moram kazati da sam mu stvarno intezivno kroz godine svaki solo album s punom paznjom upratio i proucio i kad bi bas morao, kazao bi da je mogao otpjevati cover Bowiea, All the Young Dudes, koja tako pase glasu Brucea... ali jbg. suti, predobra je set lista i valjda bi svako od nas jos nesto, a narocito Run to the Hill ili The Number of the Beast.
Kako rekoh, a i ponovicu, nikad raspolozeniji Bruce! Otrcao je po stageu kilometrazu kao Brozovic ili Olic u najboljim danima...
A svaku je stvar prezentirao tako vjesto i plasticno kao da je glumac u Old Viku. Emotivno i prisno.
Jedan mi od najopustenijih koncerata ikada. Oci i duse su nam se smijale po zavrsetku, a Bruce je jedno petnaesti put zahvalio Zagrebu i obecao povratak na njemu jedno od najmilijih mjesta koje je posjetio.
Drzimo te za rijec Bruce, a da se mene pita dosao bi ponovo sa svojim pjesmama ne Maidenovim gdje sve diktira glomazna produkcija i gdje se nikad nista ne mijnja. Ovdje na solo koncertu sve prsti od improvizacije i spontanosti.
Zagreb te ponovo doziva radosno Bruce! Ne cekaj opet ovoliko puno za svoj solo koncert. A mi cemo ti opet vratiti zbornim pjevanjem u stilu Mise Kovaca, rukama uvis u stilu Depeche Mode; Never Let Me Down Again i hipnoticnim benganjem kao na Roadhouse Blues-Status Qua...
Naravno, ponovo cu ici sa Acom!
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 19/07/2024 : 02:39:44
|
PAUL DI'ANNO
14.07.2024.
Bikers Beer Factory, Zagreb
Jbg. cuda su svakodnevna pojava. Tu su konstantno oko nas, ali pocesto ih ne percepiramo. Mala cuda, velika cuda. To sto ih netko nikad nije dozivio, niposto ne znaci da ih nema...
Onaj koji 'peska' rak ili kakvu tesku bolest koju mu lijecnik nazalost predoci nakon pretraga, zasigurno ce ostati u cudu; pa zasto bas ja? Cudit ce se u muci i dalje, sve do izljecenja ili cesce one druge situacije gdje se odlazi na dugo putovanje bez prtljage.
A tek onaj netko koji osvoji loto...
Taj ce u cudu biti itekako zadovoljan, misleci pa jel moguce? Neka. Neka, bas ja.
Bilo kako bilo, cuda su moguca. I nisu nam niposto dosla i dolaze samo s religijske strane, sto bi covjek rekao da je najvise moguce.
Jedno takvo cudo je bilo s trinaestog na cetrnaesti srpnja. S prosle subote na proslu nedjelju. Jer kako inace nazvati nastupe dva pjevaca, (onog prvog i ovog sad aktuelnog, stalnog), Iron Maidena u nekoliko sati razmaka? Pa cudom, dakako. Pravim cudom. Jer takvo cudo rijetko da ce se dogoditi u Londonu gdje su svakodnevni koncerti desetina bendova, a kamoli je to za ocekivati u Zagrebu...
No, desilo se!
Bruce Dickinson je zavrsio nastup u Hali u 22 i 40. A moj stariji, Aco i moja malenkost smo pohitali u Bikers Beer Factory na koncert Paula Di'Anna, koji je bio zakazan u 23:00.
Nije taj drugi koncert imao medijsku promidzbu, ni reklamu. Nije bilo postera ni letaka. To se prenosilo od uha do uha. Od rockera do metalca koji znaju...
A pricu o povezanoscu prvog Maiden pjevaca s Hrvatskom valjda znate. U inace burnom zivotu ovog osobenog tipa, koji bi mogao biti predlozak za super zanimljivi film, zivot pun uspona i padova, slave, supstanci, alkohola i zatvora, koji je jednom morao doci na naplatu, usred teske bolesti, zivot mu je spasen upravo u Hrvatskoj. Lijecnici su u Velikoj Britaniji 'odustali' od njega, ali kolege u Hrvatskoj su mu spasili nogu, to jest koljeno. I iako je Paul danas u kolicima, ziv je bar onoliko koliko se moze biti ziv nakon takvog jednog potrosenog zivota.
U svakom slucaju on iz zahvalnosti svako toliko odradi koncert u Zagrebu i to besplatno iz zahvalnosti Hrvatskoj!
Jedan takav nastup, eto desio se poslije koncerta Brucea Dickinsona.
Cujte, nemali put sam prosao Savskom iz Vintagea ili prema Vintageu, a kraj Bikers Beer Factorya. Bit ce i vise od pedesetak puta. I uvijek sam mislio da je to, iza uskog prolaza iz Savske, put do neke motoristicke izbe, garaze, nekog bikerskig cumeza. Eh, predrasude...
Kad sam rekao Aci, koji nije mogao vjerovati, daj ne zajebaji, kaze mi. E da, nastup prvog pjevaca je poslije Brucea i cuvam to kao iznenadenje za sina. Pa to bi bio grijeh propustiti, iznenaden je bio Aco i pala je odluka da idemo tamo nas troje. A on ce jos nenadano produziti vecer u Zagrebu.
A kad smo usli unutra, dakako po prvi puta u zivotu, sebi nismo mogli doci od prostora. Pa tog se mjesta sa odlicnim grillom, fer cijenama (4 € Griff, manje cijeli jedan Euro nego u Vintageu ili ona smrdljiva tocena Ozujska u Hali), uredenjem interijera i ambijentom ne bi posramio jedan Los Angeles. Mjesto je kao da ste krocili u specifican Rock bar sa juga Amerike.
Toliko o mom misljenju da je to neka stara garazetina...
Nemres beliviti kako sam do sad fulao to mjesto i imao skroz krivu predodbu istog. Biti ce ispravljeno od proslog vikenda i cini mi se da cu od sada tamo biti rado viden gost. Isto je rekao i Aco. Od tog vikenda, ide se u Bikers Beer Factory kad god se ukaze prilika.
Rockija dere sve u sesnaest, i mjesto je bilo skoro full puno. Nazalost u tolikom ogromnom prostoru, prostor predviden za svirke je poprilicno mali. To me zacudilo jer vec u 23 sata nagomilalo se unutra par stotina tjelesa. Ljudi i dalje vole Paula, i ljudi i dalje zele cuti pjesme s prva dva Maiden albuma koje on izvodi uzivo sa razlicitim postavama glazbenika.
Tu je nastao lagano problem jer ventilacija nije radila i unutar tog drugog odvojenog prostora bit ce bilo 40 stupnjeva. Mi smo zauzeli stratesko mjesto na sanku pored ulaza, tako da sam vidio kad su donjeli, doslovno donjeli u invalidskim kolicima Paula. Znao sam cijelu pricu vec odavno, ali zaista
me razalistila ta slika.
Znam, zivot ga nije mazio, sam je kriv za sve sto je uradio i sto mu se desilo, no ipak...
Ipak kad vidis kako Dickinson prsti od zivota, naprosto zivi punim plucima, ovaj prvi pjevac kad ga stavis pored Brucea, izgleda poput stare ruine. Sto jebiga i jest u konacnici. Jedan ziv ne moze ziv biti, pun zivota i para, sa pregrst projekata i ideja, a drugi kao sto bi Stulic rekao; rastocena olupina, pliva lijeno...
I tako, kasnilo je sve, iako su instrumenti vec bili postavljeni, sve do ponoc ipo novog dana. I kad su opet doslovno donjeli Di'Anna na pozornicu on je bio iscrpljen do krajnih granica. Rekao je da ima snage za otpjevati tri pjesme prije negoli umre...
I tako i bi. Sanctuary, Wrathchild i Running Free su bile pjesme kojim nas je pocastio. Ova potonja dok je bio refren kako trci slobodno a ne moze mrdnuti iz kolica ostavila je bas gorak ukus u ustima. Jbg.
A i sto kazati...ne znam jeste li vidjeli kasetu frisko ulovljenih liganja na peskafondo ikad? Ako jeste tako smo mi unutra izgledali. Ako niste, znajte da smo bili ljepljivi, ljigavi, da je s nas lio znoj kao da smo ispod tusa, da smo uzimali zrak od onog lijevo od sebe i ispuhivali ga onom desno, i ne sjecam se da sam davno bio tako stisnut poput sardina u konzervi.
Nismo bili daleko od bine, i bend se relativno mogao vidjeti iza nenormalno nagomilanih ljudi u prostoriji, no Paul u kolicima nije bio vidljiv. Samo smo ga culi.
Jebiga vidljeli smo koncert Paula Di"Anna kojeg nismo vidjeli! Nevjerovatno.
Ali ipak te tri, samo tri pjesme tako jedne izmucene duse imale su posebnu tezinu. Pjesme iz osamdesete. Ipak je to bila jedna nesvakidasnja situacija, ravna cudu kojeg sam se dotakao u uvodu. I niposto nismo izisli razocarani. Znam, recicete samo tri pjesme??? Ali u kontekstu situacije, te tri su bile kao 30, uzevsi u obzir stanje pjevaca. A volju je imao. Unatoc guzvi, kakofoniji od razglasa i skoro opasnoj situaciji u kojoj si sigurno zanemrena bar 3-4 pravila o zastiti posjetitelja i masovnih okupljanja.
Bilo kako bilo nakon sto smo se pozdravili s Acom jos su mi dugo, vozeci se u zagrebacku noc odzvanjale u umu te tri Maiden pjesme, a dok smo se bili u taksiju kompletno mokri, kao da smo u more upali vozac nas je cudno pogledavao, no nisam mu imao zelje ni volje objasniti zasto smo takvi, a kise nije bilo mjesecima...
Nije mi bilo svejedni vidjeti Paula u takvom stanju, ali kazem, dugo cu se sjecati ove tri pjesme. Ej, koncerta od tri pjesme... Ali uzevsi sve u obzir ja sam mu zahvalan na ta tri klasika, jer bojim se nece to dugo...
Uostalom poslije 7 godina ne nastupanja, upravo u Zagrebu poslije operacije Paul je ponovo zapjevao iz zahvalnosti, pa i ove tri besplatne pjesme nekidan tako i treba shvatiti, ja bi kazao kao labudi pjev. Volio bi da grijesim...
No ostat ce mi ova dva nastupa u par sati razlike zaista kao cudna, nenanadana, nevjerovatna situacija, ako ne vec kao pravo cudo. A malo cuda s Bozije strane, spomenutog i na pocetku teksta zazivam ako je ikako moguce i za Di'Anna. Nasusno mu treba. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 20/07/2024 : 21:53:41
|
ZABRANJENO PUSENJE
19 srpanj 2024.
Kocinje brdo
Sinoc je u organizaciji moto kluba Free Riders u sklopu svoje turneje Das ist Walter za cetrdesetogodisnjicu, (zar je vec proslo 4 banke?), nastupilo Zabranjeno Pusenje pred spektakularnih 7 tisuca ljudi. A mozda i vise.
Izrazito raspolozeni Davor Sucic sa iznimno dobro 'upucanim' bendom odsvirao je Springsteenovski koncert od cak tri sata! Preko 30 pjesama iz svih faza benda otprasili su od 23:00 do 02:00!
Razdragano mnostvo dobilo je gomilu hitova od kojih su mnogi bili u skroz novom ruhu i aranzmanu. Sto je najvaznije, svaka izmjena originalnih verzija pjesama je izrazito zanimljivo i jako pazljivo odradena te nije uopce postojao problem sa slusljivoscu istih. Neke su ubrzane do Hard and Heavy stila, neke Blueserski usporene, na neke nakalemljeni dodatci kao primjerice AC/DC tunderstruck ili Bacila je sve niz rijeku, Indexa.
Nisam Seju i drustvo odavno pogledao uzivo i zaista su mi bili zafalili, a mogu kazati da su me stvarno odusevili odradivsi ovaj neocekivano dug i emocionalno nabijen koncert. Ama bas svaka pjesma je bila virtuozno odsvirana a mijesanje sola gitare i violine bili su besprijekorni. Trajkov, koji je s Sejom sad vec cijeli zivot jako je dobar bubnjar koji drzi cijeli zvucni zid, a Andela Zebec je iznimni pozadinski vokal koja kako koncertnom atraktivnoscu tako i sjajnim vokalom izdize bend na visi nivo.
Rijetko videnih tridesetak i 'nesto sitno' pjesama ostavilo je divnu uspomenu svima koji su pohodili ovu zanimljivu lokaciju iza Klisa.
Vise nego dostojno obiljezavanje cetrdesetogodisnjice prvog albuma Pusenja.
Kako se nakon ovog treceg susreta cini da su stvoreni svi preduvjeti za kvalitetnu tradiciju, a mjesto je izvanredno i odziv publike van svih ocekivanja, netko sa samo malo dobre volje i sposobnosti mogao bi ovdje dovesti kakav veliki strani bend. Prostor je odlican, bine se ne bi posramio ni Zagreb, a zvuk i produkcija su bili savrseni.
Bogami.
Sto ovdje ne bi mogao odsvirati, recimo, Queen of the Stone Age...
Ili nesto slicno.
Nadam se da ce organizatori poraditi na takvo cemu, jer imaju zaista priliku postati jedno od najzanimljivijih koncertnih prostora. Ogromna poljana, gomila parking prostora, jako dobra autobusna veza, (besplatna, samo za ovaj dogadaj), brza usluga za sankom, sve kako treba, (ajd' na 'spizu' se cekalo malo duze).
A i kazem, odziv je bio nevjerovatan. Preko 7 tisuca ljudi, vec nije sala i dalo bi se tu jos nadogradnje.
A i Seji Sexonu se to sve svidjelo sto je i pokazao u odlicnom raspolozenju i rijetko videnom maratonskom koncertu.
Masala!
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 20/07/2024 22:22:39 |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38059 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
giant
Average Member
Slovenia
891 Posts
Member since 22/10/2006 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 26/07/2024 : 10:03:25
|
quote:
Originally posted by giant
Ivane (Ivanl), pišeš super recenzije koncerata Mogao bi da izdaš almanah svaku godinu...
Fala in, Jernej! Lipo je cut!
Bas mi nekidan jedan nas clan kaze; sakupi sve i trazi nakladnika. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 29/07/2024 : 23:26:41
|
26. srpanj 2024.
Peter and the Test Tube Babies headlineri
Martinska Punk meets Kanal Fest
Martinska, Šibenik
Povratak na 'mjesto zlocina', rekao bi. I to s velikim zadovoljstvom. Kako je dobar ovaj mali prostor u borovini preko puta sibenskog kanala pa to je cudo. Jos lani sam odusevljen kazao da se vracam ovdje sto bilo da bilo, kad ono ovi entutijasti Punkeri su doveli jos jedne prvoborce Punk invazije iz Britanije s kraja ludih sedamdesetih. I to kakav bend. Peter and the Test Tube Babies iz naseg djetinjstva. Ono, zaista nisam nikad ni pomislio da bi mogao gledati i cuti ovaj bend uzivo, ali evo dogodilo se. Visekratno sam kazao da su cuda moguca. I dobro je sto je tako. Vjerujem u njih.
Pa hajdemo redom...
Ovaj festivalcic, (jer jos uvijek je mali i intiman za par stotina Punk entuzijasta), je prvenstveno s punkerskom cijenom. Petak i subota koji su mene interesirali kostaju 35 Eura. Ono, stvarno smijesna cijena za desetak bendova. Svaka im cast.
Dosao sam oko devet navecer kad je poceo padati mrak i kad se povlace dnevne vrucine, taman u ugodnu atmosferu. Prvi bend koji je bio najavljen su HC Nijemci, Hookline. E sad, trudim se biti iskren i pisati bas direktno ono sto osjecam priblizujuci atmosferu koliko god mogu i zelim uvijek biti objektivan, tako da ova anegdota ide u javnost. Jednostavno ni ja jos ne vjerujem sto mi se dogodilo.
Dosao sam iz Dicma ugodnom voznjom od sat vremena sa njihove velike feste, Sv. Ane i Sv. Jakova, sto je ekvivalent Sv. Duji u Splitu, znaci-nema dalje, najveca tradicionalna festa kojoj prisustvujem kad god sam u RH, bez iznimke.
I tako sam se tu 'ubijao' u popodnevnim satima najboljim prsutom kojeg nazalost nikada necete probati posto se radi samo za familiju, i kruvom ispod peke. (Sir je bio odlican ali nevidljiv pored ovakvog prsuta koji je tako dobar da odmah aktivira giht ;)
Kad je dosla pecena janjetina tako fino, majstorski posoljena i ispecena, (a mozete mi vjerovati na rijec izjeo sam pokoje stado jaganjaca i imam iskustvo procijene), vec sam bio u stanju Nirvane od prsuta, no ovo je meso bilo jedno od najboljih ikad! Popilo se i krasnog domaceg crnjaka kako Bog zapovida i u takvom sam blazenstvu dosao na koncert. Na sred prostora bile su neke fotelje od pruca i ja sam ugrabio jednu i instant zakunjao. I to uz HC svirku Hooklinea! Pobogu, ne mogu jos uvjek vjerovati. Ono, nisam spavao, hrkao...ali 'kljucao' jesam. Ubio oko! Tu i tamo bi popratio nesto od njihovog nastupa onda natrag u naslon...
Jbg. dosao sam sebi tek do nastupa Taljana Obscine Revenge, a nije da se Njemci nisu trudili. Jesu. Poslije zvijezda veceri najbolji bend, steta sto ga nisam upratio potpuno koncentriran. Sto ces, desi se. A sjecam se izjave jednog pokojnog prijatelja koji se vrstio prije sto godina iz Pule, s Motorheda i kazao mi; Ivane, prespavao sam najbucniji bend na svijetu. Bio se malo 'odnio' jbg. Nadam se da su sad gore, Sipe i Lemmy to raspravili i 'zavarili' od smija.
Taljani kao Taljani, puno price. Bar gitarist koji nesto zna engleski. Sumnjam da ostali znaju vise od pokoje rijeci. A ovaj sto zna nesto, pretjeruje. Po talijansku. Svako malo; motherfucker, fucken ovo, fucken ono...pobogu ne trebas 'bestimati' toliko da bi bio Punker. Nisu losi, ali nisu ni neka 'prezenca'. Ok, i to je to. Nije bilo potroseno vrijeme bezveze. Ali ni nesto pamtljivo.
I onda Peter Bywaters i njegov sidekick gitarist Derek Greening od 78 do danas! Jos od Sex Pistolsa. Jos uvijek buntovni, jos uvijek odlucni i odlicni. Set lista festivalska od sat vremena ali da se tu 'ukrcati' gomila punkerskih pjesama od 3-4 minute. Mog favorita pjesmu Jinx, su poprilicno skratili uzivo i to mi se niposto nije svidjelo, ali zato su produzili koncertno,(za ekipu), moj favorit broj 2; Spirits of Keith Moon punu voznje basa i bubnja koja me je 'izbila iz postola'. Sve je bilo tu, koliko je moglo van originalnog koncertnog seta, i Keep Britain Untidy, My Unlucky Day, Baned from the Pub, Facebook Loser, Maniacs...
Strasno energican koncert, i zaista se pitam odakle toj engleskoj starcadi toliko vatre i energije? Peter je popio jedno 6-7 piva samo na stageu dok je pjevao, a poslije je bauljao prostorom s bocom vina bez otvaraca!!! Uputio sam ga na kamioncic sa 'spizom' i tu su mu otvorili bocu. Dali smo si besu i rekao sam mu; great gig! Na sto je on promulao nesto i otisao u mrak, u borovinu. Teski Punk.
Sad sam vec u svoju osobnu Punkopedyu Brittanicu upisao nastupe uzivo; Sham 69, Buzzcocks, Membrains, Anti Nowhere Ligue, Subhuman, Exploited, Varukers te velicanstvene Sex Pistolse osobno! I svi su ti nastupi bili zestoki do bola kao da ce ta punkerska engleska starcad zivjeti vjecno. Svaki put su svi ti koncert razvalili i nijedan bend nije bio ispod onoga sto se i trazi od tih bendova; urlik radnistva i socijale kontra korporacija i drzave. Urlik kontra kapitalizmu. I to mi se svida. Jako. I dan danas. Bas se veselim i Toy Dollsima za desetak dana! Jos dok sam kao teenager bio ljuti Metalac, do mene je dopiralo taj bunt Punka. Uvijek mi se svidao. A Martinska radi ogroman posao i zivo me zanima koga ce dvesti 2025e...
Bit ce sigurno opet top koncert to jest festival! Ovo postaje nezaobilazno mjesto na mom kalendaru!
Zavrsetak veceri nakon Nijemaca, Talijana i velikih Engleza zatvaraju Hrvati. Osa, ilitiga One Step Away, bend o kome sam puno slusao dobrih stvari i krasnih recenzija ali ga nisam uhvatio uzivo. Iznenaden sam potpuno bio kad sam vidio da je basist iz Oveflowa, Zoran Pibercnik. Nisam to znao, a on mi je jedan od najboljih hrvatskih basista ikad. I tu ide lagano razocarenje...
Prvo kad se popeo na pozornicu, jer ovdje je i pjevac izvalio je; ovo je nista sto ste vidjeli, sad ide najbolje. Ne mozes tako srati netom poslije legendi...
Pa onda borba s toncem kroz pjesme i nastup sto je vise odmicao. Te tonac je na tripu, te jesi li ikad vidio ovako pijanog tonca, ono, skuliraj se malo, ostavi momka na miru...
Pa obracanje ekipi, jeste li vi Sibencani ili ljudi iz Sibenika? Totalno glupo. A nikad nije cuo da pravi zitelji Kresimirovog grada kazu; izžben'ka! (Bas ovako)
Pa besplatna cuga za sve, svi na sank, ono dovodi organizatora u neugodnost. Pa floskule, ispadi, bas razocarenje.
Vidi se da mu treba paznje. Bas steta. Glupo.
A glazbeno su superiorni. Upucani. Uigrani kao 'singerica'. Kao da recimo Dream Theatar svira Punk. Bez soliranja.
No vec nakon druge pjesme dosadni. Sterilni. Bez onog neceg pravog, recimo; duse. Ogroman odmak od izvanredne glazbe Overflowa. S konja na magarca rekao bi. A jos i pizdarije prica. Gore nego Ivan Decak. Steta, bas steta. A zamalo dobri.
No na ovakav nacin to ne mogu ni biti. A i nece. Falili su 'đir' jebiga.
Ali bilo kako bilo izvrsna vecer. Peter and the Test Tube Babies su razvalili a repete su u studenom u Zagrebu kad ce 'odvaliti' puni set. Bogme jedva cekam. Dok sam ih intezivno slusao zadnje dane, svidjeli su se i supruzi, tako da je to rijesena stvar. Vidjecu ih ove godine dvaput. A i vrijede da se vide dvaput! Preludi su. Prelud je to, i predobar moment. I iskren!
Tko moze, i ako zeli, nek ih hodocasti u Boogaloo, nagustat ce se pravog izvornog vise nego elektricnog i 'napumpanog' Punk Rocka. Beskompromisne i napominjem, postene svirke. Nece ostati razocaran pa i da nije Punker.
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 30/07/2024 : 21:10:38
|
27. srpanj 2024.
Varukers headlineri
Martinska Punk meets Kanal Fest
Martinska, Sibenik
Zavrsna treca vecer, ali druga za mene, bar za ono sto je mene interesiralo. Inace sam se mislio gdje upraviti vozilo jer je bas na ove datume svirao The Cult na krasnom mjestu u Opatiji, ali njih sam gledao tri puta, a ovdje je 'pankije' ko u prici koju nikad nisam cuo u zivo pa sam se lako rijesio dvojbe.
Zavrsna vecer ovog festivalcica je protekla u prilicno zescem, jacem, brzem i nabrijanijem ritmu. Ritmu Hard Core Punka. Kako i nisam bas neki strasni ljubitelj GBHa, Discharga ili recimo Exploiteda na cijem sam se nastupu u Boogaloou borio za zivot i zrak, nisam tocno znao sto ocekivati od Varukersa, jos jednih prvoboraca British Punk Invasiona jos od davne 1978. No ispostavit ce se, imalo se tu sto vidjeti i cuti. Ohoho. Rekoh vec, zilava engleska buntovna starcad.
Krenimo redom.
Prvi su trebali izici na scenu Slovenci, Wasserdicht. Stara garda koja malo svira, pa malo ne... ali nisam ih bas upratio u zivotu nesto posebno.
I tako sjednem ja kraj bas nekih Slovenaca i slusam sto pricaju a pricaju o 'pankiji' te skuzim pa to je ta grupa iz Ormoza. Kazem tipu da sam ih bas htio pitati kakvi su ti njemackog imema, kad to ste vi! 'Zavario' lik i zacakulali se mi dobro. Na lijepom hrvatskom jeziku, jer je tip stara garda, stara skola i prica ga kao materinji. Evoluirali uspomene iz Juge i o Punku u tadasnjoj Sloveniji gdje je bila izreka; ako nisi bio Punker u mladosti, neces biti dobar covjek u zivotu. Prisjetili se koncerta Sex Pistolsa u velikom Tivoliju, pa razglabali dali su se tada prodali ili ne. Zanimljiva spreha, sve do pred njihov izlazak na scenu.
Ajde gustajte, bas da vas vidim kakvi ste. Ostao s njihovim managerom na pivi i upratio koncert.
Trio. Standardni HC trio. Umpa, umpa, brzi ritam bubnja kao kod naseg becarca ( uvjek me na to potsjeca taj ritam), ali s distorziranom do bola gitarom i basom. Nisu me 'bacili u afan', ali nisu ni razocarali. (Namjerno su im dali losiji zvuk, to je uvijek prokletstvo prvog benda)
E drugi po redu su me strasno interesirali, Deafness by Noise iz Samobora. Nikad ih nisam cuo uzivo, a zelio sam jer sad je Krmpa sa Savrsenim Marginalcima a tu su pare vece pa ce sigurno zapostaviti maticni bend.
I bogme imao sam sto cuti...
Zvuk savrsen. Mocan. Rezak. Jak. HC, a cist ko 'kristal'. Odlican nastup i vodenje koncerta. Izvrsna komunikacija s publikom i vidi se da je to bend star nekoliko desetljeca. Uvjerio sam se da su uzivo odlicni, a Emergency od Motorheada koju su nam isporucili me kupila totalno. Vidi se koliko je bitna ta Lemmyeva ostavstina i koliko nas sve skupa pali i fali nam do bola.
Deafness by Noise, pet plus. Odlican, sjedi! Vise nego zadovoljan i impresioniran nastupom.
Treci po redu su bili zadarska Alergija. Takoder iskusni bend. Punk Rock sa angaziranim tekstovima, dobrim refrenima, (tipa; sefe jedi govna) i opcenito dobrim zvukom i energijom. Ali sto pjevac 'bestima'... jebe mater svima, publici, mix pultu, djevojci koja nije postavila setlistu i donjela pelinkovac...ajme! Opet kazem kao i za Talijane dan prije, kolicina psovki ne cini te Punkerom. Ali oprastam mu sve jer je bacio 'bazu'. Pitao je tko je za Hajduk? Tko za Dinamo? Rijeku? Osijek? Nitko mi da zine iz publike. Ni glasa ni slova. A on ce; toooo, konacno free zona od navijaca! Dobra 'baza', nema sto.
I sad nakon tri benda u skoro 'ponoc ipo' izlaze Varukers. Prvoborci i veterani. Jebemu misa, njima ne smeta u poznim godinama kasna satnica. Oderali su set listu bez milosti. A Anthony Martin kao i Peter vecer prije, bit ce strusio 6-7 piva za vrijeme trajanja jednosatnog koncerta. A i dogodile su se dvije stvari rijetko videne po koncertnim nastupima. Prvo je Martin kazao da on ne moze vise izdrzat i da ide 'pisat', te je napustio pozornicu i ostavio bend da jama, dok on nije obavio stvar u borovini. Teski Punk.
A druga je, kako nije bilo ama bas nikakvih zastitnih ograda ni izbacivaca iliti ga redara, publika ga je doslovno ukrala sa stagea. Povukla u prasinu, u pogo i u ludilo prvih redova! Ono nevjerovatno... pao je kao boca, ali i nastavio kao da se nista nije dogodilo. Nastavio je urlati i otvorio novu pivu. Teski Punk, ljudi. Teski.
Kao i Peter nabacio je jedno 35 kila viska stomacine, ali kazao je da to nije bitno, jer; nothing is change! A pokrijepio je to visekratnim udaranjem mikrofona u svoje celo i prsi, aludirajuci na stav i dusu. I svakamu cast. Lud je. Ostario ali lud i dalje.
Poslije njih je trebao svirati Pardon iz Makarske ali to mi je bilo too much. Odjezdio sam prasnjavim putem uz sibenski kanal dok je mjesec u fazi cetvrtine izgledao kao kriska limuna koji se cijedi na uspavani Kresimirov grad.
Mjesto je, kazem vam, fenomenalno i jedva cekam sto ce biti slijedece ljeto u ovom krasnom intimnom prostoru koji je dusu dao i za finije svirke, mada je meni i Punk prefin...
E da, da dopisem nesto bitno
Nitko nije snimao, dizao u zrak pametne uredaje, opaljivao selfije i slicne uobicajene ludosti i gluposti. Nisu Punkeri dosli samo biti rado videni i time se hvastati po idiotskim 'mrezama'. Tko zna-zna! Svaka cast! Bas zanimljiv moment. Neuobicajen u danasnje vrijeme.
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 29/08/2024 02:57:54 |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 03/08/2024 : 11:31:58
|
BRANT BJORK TRIO
30. srpanj 2024.
Mocvara, Zagreb
Ovaj je nastup kao kad dobijete akužu sa tri napole. Znaci, tri asa, tri duje i tri trice. Dvanaest punata sve skupa, otkolpa!
Bas mi je ekvivalent ovog zivog nastupa americkog glazbenika kojeg sam hvatao godinama, usporedba sa najvecim skorom,(rezultatom), predivne dalmatinske Trešete, te plemenite i napete igre u kojoj mozak mora raditi 115%.
Jednako kao i sve osjetilne senzacije na ovom koncertu.
Mislio sam i napisati ovaj tekst u dijalektu ali sumnjam da ce ljudi 'iza' Svetog Roka skuziti i onaj gore pocetak teksta, pa ce nastavak ipak biti na hrvatskom.
No veliki koncertni dozivljaj u Mocvari, snaga i emocija nastupa ovog izvanrednog kantautora i prije svega multinstrumentalista, zaista nalikuje na najbolje moguce otvaranje karata spomenute igre. Toliko dobivenih 'punata' iz ruke nesvakidasnje je i rijetko, no dogodi se, i sam sam bio svjedok nekoliko slucaja. Jednom sam cak bio i ja lauretat, ako mogu iskoristiti taj izraz.
I kako uopce dostojno predstaviti Brant Bjorka, (ako ima onih koji za njega nisu culi, trc' na internet pa istrazujte. Imatcete sto.)
Covjek je prosao sito i reseto. Legenda Kayussa. Osnivac Fu Manchua. Vazan dio; Vista China, Low Desert Punk Banda, Mondo Generatora, Stönera, Fatso Jetsama i drugih, te desetak skupina pod njegovim imenom. Trenutno pod Brant Bjork Trio sa dugogodisnjim prijateljem, basistom Mariom Lalliem, te fantasticnim bubnjarem Rayanom Gutom.
Kazem, dugo sam zudio da odgledam Branta u bilo kojem koncertnom ukazanju na gitari, vokalu, bubnju... svejedno. I iako je bio vec nekoliko puta kod nas, (gdje drugdje doli u Zagrebu), nisu mi se poslozile karte. (Da ostanem vjeran usporedbi sa pocetka teksta)
No nisam gubio nadu jer je covjek izvanprosjecno diskografski i koncertno aktivan, te sam bio siguran da ce se prije ili poslije ponovo pojaviti u Metropoli. Tako i bi.
Ovom zgodom u reziji izvanredno aktivnih entuzijasta, ekipe organizatora Bear Stone festivala u Primislju kod Slunja. A ovo je bio i svojevrsni After party festivala. Momci, (i djevojke?) iz organizacije Bear Stonea rade mamutski, (kazimo; medvjedi posao dovodeci izvanredne izvodace i bendove). Jos zalim za propustenim Kavadarom u Primislju, ali to mi mjesto ide u osobni kalendar kao 'must have' slijedece koncertne godine. U svakom slucaju, hvala im na dolasku svih ovih glazbenika u Hrvatsku. Ne mogu docekati deseti listopad i Vintage!!!
Mocvara, nije bila uzavrela, vlagom zasicena i memljiva kao prava Juznoamericka mocvara kakva itekako zna biti po ljetnim nastupima u unutrasnjem prostoru, ali vruca je bila svakako. Sto po svirci sa pozornice sto po uskomesalom mnostvu koje je vise nego pristojno ispunilo prostor, a konstantnim 'benganjem' i 'duskanjem' radna temperatura nije padala. Dapace, rasla je.
Imali smo cast vidjeti Novozelandski duo kao predgrupu, a gosti iz daleke zemlje vise su nego impresivno zagrijali auditorij. Njih dvoje, ona i on, pjevacica s distorziranom gitarom i bubnjar, zovu se; Earth Tongue. I za razliku od dosad videnog mnostva ovakvih parova, ovo cu ime zapamtiti. Odlicni Earth Tongue mogu vec biti i samostalni vise nego zanimljivi koncert ne samo puki warm up! Odradili su odlican, (ali nazalost kratak nastup, samo 30 minuta), punokrvni koncert. Bendovski. Nisam uopce ima dojam da nedostaje bas ili jos zvuka gitare... 'mesa' je bilo itekako dovoljno. Bas kao da svira pun bend. Ona je lijepog cistog, punog vokala, on je takoder prati u viseglasju ali se ne libi ni vristanja. Ona lijepo i strucno gazi pedale i jako dobro kroti distorziju. On lupa odlican ritam i sve skupa cini impozantnu zvucnu sliku primjerenu onome sto ce doci kasnije. Sam Rayan Gut je odgledao cijeli njihov nastup direktno sa stagea.
U svakom slucaju jedan od najimpresivnijih nastupa predgrupe ove godine, a i sire!
Brant Bjork trio, on i njegovi pajdasi dolaze kad se pospremio bubanj predgrupe i nema tu nikakve pretencioznosti ni pompe. Lagano su dosetali pohvatali instrumente i; 'otvorili pakao'! E da. Ne znam kako drugo da napisem. Bio sam par metara od pozornice i vec na prve taktove znao sam gdje ovo vodi. U jedan od najboljih koncerata ove godine. Instant sam otisao u prvi red, tik do pozornice, ravno medu monitore basiste i tu 'zalijepio' cijeli koncert. Kakva rokacina! Kakva voznja! Imace ne desava se vise uopce da se sjurim u prvi red, jer godine su tu, no ovo me jednostavno odnjelo. I to kako sam samo gustao, ovakve rokije ne cuh vec dugo. Nisam zaludu dozivao i zazivao Brantov koncert toliko dugo, ovo je prvorazredni Rock and Roll dogadaj! Ne samo zanrovsko-stonerski, vec bas opcenito, punokrvni zestoki Rock koncert.
Brantov vokal je suptilan, gitara jos i vise, tuce akorde koji se cine nemogucim pohvatati prstima. Sola su mu decentna, na pravom mjestu u pravi cas. Nema viskova. Nema praznog hoda, u usima je samo blagodat.
Bubnjar je marka! Ali prava. Zaista nevjerovatan bubnjar. Stila velike trojke; Sabbath-Zeppelin-Purple! Kakav stil, zvuk i tehnika! Jos direktno iz prvog reda. Cisto Rock uzivanje, ljudi moji. Rasturacina!
Basistu cu opisati za sam kraj. Ovakvo sto ja odavno nisam vidio. Jos od Flee iz RCHP prije 7-8 godina. Mario Lalli je zajebao i Mike Watta, Steve Harrisa i Johna Entwisla zajedno! Takvo cupanje i sviranje prstima nisam nikad vidio. Osim kad je Flea plea, (ovo mi se rimovanje bas svida).
Covjek ubija basom. Ovo je jedan od najboljih basista koje sam ikad vidio i cuo.
Ritam sekcija me je 'zgazila'. Ja vise nisam znao koga gledati i u kom pravcu usmjeriti paznju. Ovakav trio rijetko se rada i ovdje odgovorno tvrdim rijetko spojena tri vrhunski obdarena i uigrana glazbenika koji gustaju u svom nastupu.
(Bogami sto ne rasturaju ovako i u nekoj svojoj garazi, nekom prostoru gdje vjezbaju i upucavaju se)
Pratim uredno sva diskografska Brantova izdanja i sve to zvuci odlicno, no uzivo je kudikamo bolje. Koncert i jest ono za sto glazba uopce i postoji. Tek tu vidis sve na svom mjestu, o tom nema rasprave. Moje ploce niko ne dira, CDe su kao iz ducana dan danas, dobra linija je uvijek bila primat, zlatni kabeli, zvucnici su morali biti top, ali koncerti su koncerti! Radost muziciranja uzivo i pracenje istog nenadoplativo je, a Brant Bjork Trio je upravo to! Nevjerovatno koncertno iskustvo i ovdje je jednostavno nemoguce iskazati rijecima taj uzitak svjedocenja ovog dogadaja uzivo. S tom krasnom engleskom rijeci; live! Koja jednostavno sve kaze.
Sjajan koncert. Pretendant za najboljeg ove godine, iako ce biti tesko to izabrati, vec ih je puno predobrih...(a i tesko je mjesati 'kruske i jabuke')
I za kraj jedna krasna anegdota, netko je Brantu na set listu izmedu pedala uredno stavio jos urednije smotan joint. On ga je ili izignorirao ili ga u transu stvaralastva i sviranja jednostavno nije vidio par pjesama, tek poslije je pitao auditorij da tko mu je jebiga smotao Joint i da takvo sto nikad nije vidio... i dok ga je drzao visoko nad publikom, bubnjar je kazao; daj ga bogati, ovamo...
I zapalio. Odradio cijelu slijedecu pjesmu s njim kao cigarom i sretno se smijesio. Zaista rijetko viden detalj na rijetko videnom koncertu.
Purgeri i svi vi gore na privremenom ili duzem radu, opasno sam ljubomoran. Sve imate. I titule i koncerte...
I idete kuci pjeske, Uberom, tramvajem do svojih rashladenih domova. Kartu platite 18 Eura, (primjerice za ova dva sjajna benda), sto je nevjerovatno i neshvatljivo jeftino, par pivica i idete kuci. Meni je 100 'Europljana' goriva, 50 cestarine, pojedi-popij, a gdje je nocenje... i eto ti Brant Bjorka u 300 Eura, jebiga. Ali ne gledam to ni kao centa viska troska ili sekunde 'tramaka' do gore. Gledam to kao samo i iskljucivo dobitak. Jer uspomene nitko ne moze zatamnjeti ili ukrasti.
Ovaj put sam se odmah vratio autom dolje i mogu vam kazati da mi je do Karlovca tutnjalo i zujalo u usima. (Nije tako od pokojnih Motorheada), a do Sv. Roka sam ima tanki zujeci signal kroz lubanju kao kad bi nestalo programa na negdasnjoj televiziji. Tek po ulasku u Split, ranom zorom sluh mi se donekle vratio.
I neka. I neka prvog reda. Mogu ja to jos uvijek pa i sam!
Kako dobar koncert ljudi! Nevideno. Ali siguran sam ne i neponovljivo, hocu, zelim i moram Branta jos nekada, negdje odslusati uzivo.
Gut mi je osobno dao setlistu za uspomenu, pa evo vam je i prepisujem ovdje;
Buddha Time (Everything Fine)
Bread for Butter
Stackt
Mary (You're Such a Lady)
Sunshine
Truth
73-Saved by Magic
Down the Mountain
U.R. Free
Cheap Wine
Somewhere Some Woman
Too Many Chiefs... Not Enough Indians
Low Desert Punk
Automatic Fantastic
|
Los cukar na fritulama! |
Edited by - ivanl on 25/08/2024 13:56:18 |
|
|
|
giant
Average Member
Slovenia
891 Posts
Member since 22/10/2006 |
Posted - 05/08/2024 : 19:17:55
|
Ivane, čitam da si Culte propustio...Ja sam upravo "otkrio" njihov album iz 2001 g. Beyond good and evil i jednom rečiju - fenomenalno. Slabo sam pratio koncertne turneje uopće, a kamoli li Culte. Da sam samo znao da će biti u Hr, odmah bi kupio kartu.
Tako još jedna "old school" meni draga grupa propuštena.... |
Invincible shield |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 06/08/2024 : 01:36:51
|
quote:
Originally posted by giant
Ivane, čitam da si Culte propustio...Ja sam upravo "otkrio" njihov album iz 2001 g. Beyond good and evil i jednom rečiju - fenomenalno. Slabo sam pratio koncertne turneje uopće, a kamoli li Culte. Da sam samo znao da će biti u Hr, odmah bi kupio kartu.
Tako još jedna "old school" meni draga grupa propuštena....
A cuj ne mozes sve pa da i poklopis novac, vrijeme i volju, sto su inace uvjeti za odlazak na neki koncert. Bar nama iz Splita, gdje apsolutno nista nema godinama pa su odlasci na koncerte tezi i duzi nego po drugim gradovima. Ali ide se. Ne staje se. Mora se.
No kad dode do odluke na sto ici jer su dva ili vise nastupa na isti datum, odlucuju sitnice. The Cult su svirali 26 srpnja na ljetnoj pozornici u Opatiji koje je izvanredno mjesto, kakvih ne nedostaje na Kvarneru i u Istri, i to cini sigurno razliku jer na posebnim mjestima bendovi danu vise. Ali istovrememo je na drugom mjestu svirao jos jedan teskas, old school bend; Peter and the Test Tube Babies i nisam se zajebao. Poglavito sto ove potonje nikad nisam gledao. Cult jesam vec triput. Prvi put na The Cult turneji kad im je bas svirao Craig Adams iz The Mission i to je bilo izvanredno. Drugi put na The Love Anniversary turneji kad smo dobili cijeli taj album plus drugi dio koncerta hitove. Ali kod njih je toliko hitova da mogu sto hoce. Tako je bilo i prosle godine na Šalati u Zagrebu, kad sam ih uhvatio treci put. Cesto su u HR, bili su i u Varazdinu i cak u Splitu, (jedan od rijetkih stranih nastupa dolje, no nisam bio doma). Tako da ti ja javim slijedeci put gdje je koncert, a bit ce ga sigurno ponovo u dogledno vrijeme, neces puno cekati.
Sto se tice Beyond the Good and Evil albuma, bolje ikad no nikad! A taj im je bas most underrated album, kazao bi. No i najvise Heavy. Meni bas pase. Bas ta turneja je bila u Varazdinu i bila je i nagradna igra, a Duffy je poklonio gitaru nekom sretniku. Meni je taj album recimo dao jednu od njihovih ponajboljih pjesama iz njihove 'kajdanke'; The Rise, a znaju i oni to pa je redovno sviraju na samim otvaranjima svojih nastupa. Toliko je mocna.
Bilo kako bilo, javim ti privatno, kad budu svirali u blizini, a do tada gustaj u albumima. (Nadam se da si ih sve otkrio i preslusao. Da ti je Good & Evil bio iznimka ;)
Pa cemo na njihovom koncertu popiti koju pivicu! |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 10/08/2024 : 07:37:28
|
TOMMY EMMANUEL
O9. kolovoz 2024.
Ljetno kino, Makarska
Desi se tako, ponekad, jednom na svakih sto koncerata da ne pode sve kako Bog zapovjeda.
Kao kad sam 2004e,'poljubio' vrata u Zagrebu prekrivenim snjegom 'do koljena', jer Offspring nisu mogli doci iz Slovenije do Hrvatske zbog strasne oluje i mecave. A ja jebiga sam eto mogao dovuci se iz Splita do Zagreba...
Ili kad me carinik na ceskoj granici koju godinu ranije izbacio iz autobusa zbog jedne stranice u putovnici zaljepljene selotejpom. Jbg. Nikakva uvjevaravanja nisu koristila, 'general' pun gajtana i ordenja kojeg su pozvali potvrdio mi je pecatom; zruseno, nemogucnost ulaska u Cesku Republiku. A to sto su u putovnici bili evidentirani, po pecatima, ulasci i boravci od Kube do Kine, nikom nista...
Propao mi je tad hotel u Pragu 5 dana i sto je jos gore koncert Massive Attacka, a carinik na austrijskoj strani nije se mogao nacuditi kad sam dosao na njegovu stranu ranom zorom preko nicije zemlje...
I tako, da ne nabrajam, rekoh; jedan koncert na sto krene po zlu. Tako je bilo i sinoc.
Usao sam na naplatnoj postaji Dugopolje, da se ne vucem Jadranskom magistralom punoj turista, jer kao u cas posla cu do Makarske...
I negdje kod Blata na C, osjetim da gubim kompresiju, gubim gas nicim izazvan. Uspijem stati u zaustavnoj traci i ne bi vise Gospa sinjska upalila auto. Motor pregrijan. Ulje uzareno. Upaljene lampice reglera i ulja...
Gledam nije probio dihtung glave, ne baca ulje, ne dimi, ali ni makac...
Da ne duljim, vucna sluzba 130 Eura, slepanje do radione u Dicmu, i da, ne daj Boze da ti oproste 'tiket' kojeg sam 'timbrao' u Dugopolju!!! Iako sam na prikolici, cestarina se mora platiti po izlasku sa autoceste neka je vozilo na 'trajleru'!
I sad nista, srecom znam puno dragih i dobrih ljudi spremnih da ti daju i dec krvi ako treba... tu su uvijek na pomoci, kao sto bi i ja njima bio! Amen!
Vidjet cemo sutra-preksutra sto je s autom. Mozda sam samo 'prisaugao' dizne u karburatoru ili pregorio bobinu ili platine od junacke brzine... kako god, nadam se da nije veliko sranje na motoru.
E da, zaboravih vam reci, oldtimer je. Krasna stara gospoda od 50 godina, koju sam eto, uspio isforsirati, jer joj kao dobro dode malo gasa.
Bas i nije bilo samo malo, vukao sam je dobar dio puta na 140, a starom autu eto i dokaza, to ne prija...
I ostane mi tako ulaznica za Tommya u dzepu, neiskoristena. Kako rekoh, desi se, jebiga.
Idemo dalje!
Ako je netko bio u ljetnom kinu u Makarskoj, blago mu se. Ja nisam uspio. Nek javi utiske kako je bilo...
Zena me pokupila poslije u Dicmu, ali tek nakon sto smo otvorili par buteljica i narezali 'zere' kulena. Jednom se zivi, jbg. Izvjesce o kvaru iscekujem, a do tad u nove koncertne pobjede!
Vec i samo putovanje je velika prica, nekad i cilj nije toliko bitan tjesim se. Sve je to velika avantura koja jos uvijek traje. Osjetilnih senzacija ne manjka, a tjesim se da svako zlo nije samo tek tako, mozda me je 'cekao' pred Makarskom sleper s prikolicom koji je trebao preci preko mene...ono, Dylandogovska shema...
Nikad ne znas.
Ovako sam ga zajebao.
A Sjor Tommy ce doci jos koji put. Nisam ga do sad gledao a nebrojeno je puta bio u RH.
Bit ce i jos, a ja cu jos gasirati, pa sto bude, bit ce!
Idemo dalje! Ovaj cu koncertni promasaj upisati pod onu rubriku jedan na sto. 'Lijepo' me je kostao moram priznati. Ajde dok sam cekao vucnu sluzbu, makar sam gustao kako smo pregazili Madarsku u vaterpolu. I to je nesto. Svako zlo, za meko dobro. Sve je to zivot a samo ga se jednom zivi!
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Chui
Senior Member
1034 Posts
Member since 13/12/2020 |
Posted - 10/08/2024 : 11:37:45
|
Evo mogu najavit dva skorašnja koncerta: 11.8. Zmaj Orko Star trio u Baškoj na Lighthouse jazz festivalu. Sviramo jazz rock world music fusion.
I Chui u Makarskoj svira Berlin simfoniju velegrada uz projekciju filma u utorak 13.8.
:) |
|
|
|
vukozec
Advanced Member
4966 Posts
Member since 17/08/2013 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 13/08/2024 : 19:43:27
|
THE TOY DOLLS
13a Vlajternativa
10. kolovoza 2024.
Benkovac
'Nesretna' evo trinaesta Vajternativa, (nismo u hotelu pa da zanjekamo trinaesti kat), a evo moja sretna prva!
I to kakva...FANTASTICNA!
Puno sam slusao o ovom nevjerovatnom alternativnom festivalu koji je porusio sve barijere i odstranio sve limite na putu od skromnog entuzijasticnog okupljalista drugih i drugcijih zvukom i izricajem do ovoga danas, gdje se u 'pripizdini' Bogu iza nogu sjati par tisuca ZG, ST, DU, RI, ZD i drugih registracija sirom lijepe nase.
Ruralan je to kraj gdje ne cvijeta bas neka ekonomska ili ikakva druga bolja buducnost, mjesto gdje je jos i u 2024oj vidljiva negdasnja okupacija od 91 do oslobodenja 95te u vidu mnostva napustenih zgrada. Podosta sumorna slika za slucajnog putnika namjernika, ali mjesto koje je dokazalo kako se moze i hoce, i kako se entizijazmom zapravo moze i mora ubrati itekako velik plod. Iliti 'poznjeti' plodove svog mukotrpnog rada.
Kako je i rekla Lada Furlan Zaborac, danas iz LHDea; lako ti je napraviti festival u Zagrebu ili Novom Sadu, ali ajde ga napravi u Benkovcu!
I istina je to, uvjerio sam se i osobno sad, a napose nakon prica mojih prijatelja koji su svirali na kamenom podestu iza skole Kneza Branimira u proslim Vlajternativama. Kosturi su me uvjerili kako je to poseban i nepatvoren i posebno iskren đir. A odgledavsi dokumentarac nedavno o radu na festivalu i odusevljen entuzijazmom kako organizatora tako i ucesnika, bio sam posve spreman na put za Benkovac gdje je ostatak godine Bog kazao laku noc!
Imena line upa za ovu godinu kao sto su Toy Dolls i Savrsenu Marginalci samo su bili okidac. Savrseni tajming i eto nas tamo cijela klapa sa suprugama. Nas cetrnaestak.
Kako rekoh, tragovi rata i okupacije jos su vidljivi ali razlog tome su i cijene kudikamo manje od drugih mjesta. Nocenje, doduse u 'rupi' koja je jos izgledom na svratiste u Jugoslaviji za 20 Eura. Ali to je Punk i tu samo padnes na nekoliko sati poslije dvadesetak gemista. Gemisti, junacki, jaki, pravi nerazvodnjeni, prijateljski i veliki od 3 do 5 Eura! Plata puna telecih i svinjskih brzola, piletine, cevosa, kobaja i pancete sa povrcem sa zara i ponfrijem, za 25 Eura!!! I to savrseno ukusna. Parkinga gdje hoces. Ulaznica nevjerovatno povoljnih drugarskih 10 Eura...
Sto reci? Fantasticno!
Koncerti su poceli jos po zvizdanu, pred malo publike jer sunce udara jos uvijek junacki u 17 sati. Nismo to sve popratili od pocetka jer smo se gostili, a red je i da napisem gdje, u Pizzeriji Darth Boban. Ubijajuci te kolosalne mesne plate. Mislim da smo negdje oko 20 sati, ili nesto poslije bili iza skole i odgledali dva benda. Ne znam kako se zovu, pise, ali ne trazi mi se...
Jedni su bili neki rezeci Punk, a drugi kao da su Osmi Putnik ugradili atomski pogon. Negdje izmedu Iggy Popa i Motorheada. Sasvim zanimljivo sa potmulim riffovima koji ti ne daju pauzu i bubnjem koji ne zna za milost. Vrlo dobra pozadinska zvucna slika dok smo prisjecali raznoraznih koncerata i odavali se blagodatima tekucih a i dimljenih 'problema'. Klapa je bila sve razuzdanija i veselija kako se i povecavao auditorij te punio prostor. Gemisti i pive su tekli u potocima a nisu bome stali ni kad su oko 23 i 15 Toy Dollsi izisli na scenu u svojim poznatim sarenim odjelima. Odmah da kazem da Michaelu 'Olgi' Algaru nitko ne bi dao 65 godina. U malo vremena gledao sam jos jedne prvoborce Punka iz 1979. Uz Petera and Test Tube Babies i Varukers sad sam odgledao i Toy Dollse, vrsnjake i surasnike Sex Pistolsa i Punk revolucije u Britaniji. Nevjerovatno!
Sto kazati? Njihov karakteristicni trk-hod-skok po stageu bio je vrhunac koncertne aktivnosti nekog benda na pozornici. Izvanredno atraktivno. Zvuk odlican, gromovit. Ta engleska Punk starcad kao da dise neki drugi zrak koliko se ne daju zubu vremena! Zaista.
U sat i petnaest izmitraljirali su cijelokupnu publiku koja im je uzvratila ruseci ogradu pred pozornicom i freneticnim pjevanjem refrena te nesmiljenim skandiranjem. Bogati kad nije izgledalo kao u Londonu krajem sedamdesetih...
Nisam izdrzao, odgledao sam veliko finale iz prvog reda a majica Scotta H Birama bila mi je zaljevena picima svih vrsta i boja. Teski Punk!
Vrhunski, freneticni nastup koji je zavrsio u ponoc ipo, cca. Da ne navodim sad sve pjesme, u svakom slucaju ne bi ih ovoliko doma odslusao zaredom koliko su mi bile atraktivne uzivo. Spomenucu samo da su odsvirali rijetko izvodenu Spyders in the Dressing Room, koju su obradili Hladno Pivo pod svojim nazivom Bubasvabe.
I bas bivsem Hladnom Pivu dopao je nezgodan zadatak da nastave ovu naelektriziranost koju su Toy Dolls ostavili u zraku.
Danasnji Savrseni Marginalci, Zoki, Suba i Šoki iz 'Pive' potpomognuti Krmpom iz Deafness by Noise morali su krenuti iz sve snage da bi iole zadrzali atmosferu netom prohujalih Britanaca.
Jako sam ih zelio vidjeti jer sam cuo da su im koncerti zestoki i posteni bas kako Pivo i treba izgledati, to jest izgledalo je i zvucalo prije 30 godina...
I bi tako.
Ne mogu se oteti dojmu da ovi ljudi zive svoju drugu mladost. Nevjerovatno su uzivljeni u ove stare stvari. Kazu mi Purgeri koji su ih nedavno gledali na Brundanju, na domacem Gajnickom terenu, da je ovo u Benkovcu triput bolje! A mozda bas i zato sto su svirali iza jednih od svojih idola. Naravno dobili smo i Bubasvabe, pa je i to raritet, imati u istu vecer original i obradu! Uz sve ostale stare dobre hitove uz meni neizostavni i najdrazi Sank.
Krmpa je doslovno utjelovio Milu bojom glasa, i mozda mi je bas i zao sto nije ostavio nesto pravog svoga iz Deafness by Noise. Ali svaka im cast. Uspjeli su jos jednom užgati gomilu kad se cinilo da je to nemoguce vise i bolje nakon freneticnih engleskih veterana.
Ovo je bilo bolje cak i vise nego kad smo gledali Hladno Pivo u dvije veceri za 30 godina u rasprodanom malom Domu sportova, kad su prve veceri svirali samo bas prva tri albuma. Bilo je to za pamcenje i odlicno, ali ovo mi je leglo bolje. Bolje cak i kad sam kao mulac gledao Hladno Pivo onomad kad su bili mulci.
Ostaje da se vidi hoce li Marginalci poceti raditi svoj materijal. Cini mi se da su vec odsvirali stvar, dvije...ali imaju fore ovako jos par godina predocavati ostavstinu Hladne Pive u svoj svojoj moci. Vrijedi to cuti, vidjeti i dozivjeti.
Dva izvanredna Punk koncerta usred benkovackog krsa! Ma tko bi to ikad rekao, ikad zamislio...a evo dozivjeli smo!
Izvanredan festival koji smo zavrsili osljepljeni od cuge, oznojeni i proliveni picima razdraganog i razuzdanog mnostva, na pregorenim zilavim brzolama iznad zivog garbuna, izmedu dvije fete kruha sa gomilom ajvara iz petkilogramske tegle da upije sve maligane u zelucanoj kiselini...
U dva ipo ujutro.
Svaka cast momci i koliko znam jedna cura, bas profesorica u toj srednjoj skoli! Svaka vam cast na ovom trudu, volji i zelji! Skidam kapu!
Nadam se da cete sad jos snaznije, brze, jace naprijed i da cete nas obradovati jos nekim jakim, extra stranim imenom dogodine.
Pregovaracke ste sposobnosti dokazali dovodeci The Toy Dolls!
Jos jednom hvala vam i jos jednom svaka vam cast! Vidimo se, naravno i slijedece godine. Nema Boga da ne dodemo opet! Sad ste ciljeve postavili jos vece, a mi vas bezrezervno podrzavamo.
Eh, kad bi barem Split sto naucio od Trilja, Sinja, Martinske, Benkovca...puste su to sanje. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Biroa
New Member
.jpg)
Croatia
205 Posts
Member since 28/12/2020 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 14/08/2024 : 18:30:06
|
quote:
Originally posted by Biroa
Evo novi festival u Kopačevu u Baranji, blizu Osijeka.
ivanl piše sjajne recenzije i evo prilike da dođe opet pogledati Peter and the Test Tube Babies :)
https://mosquitopunkrock.com/
Bas mi danas stigla ulaznica za Petera and Test Tube Babies u Boogalooa, s jos nekim kartama za koje koncerte se nije saliti i treba ih unaprijed obezbjediti.
Ali ovo me dobro zakopkalo.
Egzoticno mjesto. Odlican bend. Opet neki entuzijasti koji se trude odrzati plam vatre Rock and Rolla....
Sve kako treba biti. Izuzetno primamljivo.
Moram 'zere' razmisliti. Vuce me tamo priznajem... |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Biroa
New Member
Croatia
205 Posts
Member since 28/12/2020 |
Posted - 16/08/2024 : 08:38:57
|
quote:
Originally posted by ivanl
quote:
Originally posted by Biroa
Evo novi festival u Kopačevu u Baranji, blizu Osijeka.
ivanl piše sjajne recenzije i evo prilike da dođe opet pogledati Peter and the Test Tube Babies :)
https://mosquitopunkrock.com/
Bas mi danas stigla ulaznica za Petera and Test Tube Babies u Boogalooa, s jos nekim kartama za koje koncerte se nije saliti i treba ih unaprijed obezbjediti.
Ali ovo me dobro zakopkalo.
Egzoticno mjesto. Odlican bend. Opet neki entuzijasti koji se trude odrzati plam vatre Rock and Rolla....
Sve kako treba biti. Izuzetno primamljivo.
Moram 'zere' razmisliti. Vuce me tamo priznajem...
Poznajem te entuzijaste. Oni su nam doveli Manu Chao u Osijek! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/08/2024 : 20:30:08
|
Dire Straits Legacy
23. kolovoz 2024.
Sustipan, Split
Nije lose u istoj godini dvaput dobiti uzivo pjesme Marka Knopflera, i to dijelom bas od ljudi koji su radili, svirali i stvarali direktno uz velikog gitarista, tekstopisca i pjevaca.
U veljaci Dire Straits Expirience, o cemu sam vec opsirno pisao na ovom mjestu i sad Dire Straits Legacy, oba sastava 'blagoslovljena' od Marka koji jednostavno nema vise zelje ni ambicije svirati svoje stvari nekoc planetarno popularnog i utjecajnog benda.
I to je u redu. Ne da mu se, ne zeli, ne moze i krenuo je nekamo drugo ili drugdje, nije na meni da mu zamjerim, hvala mu sto makar dopusta i ne zamjera, bivsim kolegama i 'suborcima' da izvode ove pjesme za vjecnost svima nama koji ih itekako zelimo jos uvijek cuti u zivo.
S te strane sve je 'cisto'. Niko nije tu samo zbog 'Judinih skuda', Mark nista ne zamjera, njegovim starim sidekickovima to je prilika za lijepu penzionu 'staracku' svirku, a nama, starim fanovima, da ozivimo jos jednom bezvremeno glazbeno putovanje u povijest Rocka, kako i novim narastajima da se osobno uvjere kako je nekad glazba bila ozbiljna i dobra stvar, kad vec danas i nije bas nitko i nista nalik Straitsima od osamdesetih do devedesetih.
To je naprosto tako, u redu, i to sasvim dobro funkcionira.
Kod 'Iskustva' malo vise i po meni bolje, kod 'Ostavstine' malo, samo malo slabije, ali sve je to individualno i sklono raspravi. Sto se i odvijalo medu mojom ekipom sinoc u Splitu koja je bila na oba tribute to, koncerta pa i na Markovoj solo turneji a oni blagoslovljeni cak i kao klinci 95e na Dire Straits, Brothers in Arms touru, bas u Splitu. (Blago im se, a o cemu sam kazem, vec pisao, i sto je jedna od vecih gresaka mog zivota za cim i danas zalim i o cemu s mukom razmisljam)
Sinoc se u par navrata moglo cuti, gdje si bio osamdesetpete? Sto je izazivalo i osmjeh na licu, ali i grc u mom zelucu, jebiga.
Ne sanjam vise tu zivotnu pogresku u odluci jer sam san procerdao kad sam ga mogao dozivjeti, ali na javi itekako se sjetim kako sam mogao gledati orididi Dire Straits s Markom, a budala, nisam...
No vratimo se sinocnjem koncertu...
Sve je kasnilo dobrih 40 minuta zbog saobracajne nesrece u tunelu Marijan a koji je jedini cestovni pravac do Sustipana, tog danas perivoja i setalista, a do drugog svijetskog rata groblja i posljednjeg pocivalista svih starih Splicana. Nije nimalo pomogla ni kolona vozila za bar tri pira, koji su isli u okolne ugostiteljske objekte, a sto je stvorilo nevjerovatan i nevideni prometni cep i kolaps kojeg ja ne vidjeh u svom kvartu i svom gradu.
Organizatori su cekali koliko su god mogli da se ovaj prekrasan prostor pod vedrim nebom ispuni ljudima koji su kupili karte a eto ni krivi ni duzni zapeli su u guzvi na samo 500-600 metara od Sustipana.
A nije bas bilo lako cekati pocetak koncerta, jer je sinocnja vecer u Splitu bila nesnosno vruca i popracena obilatim znojenjem, nekog posebno gustog, ljepljivog i nadasve neugodnog znoja...
A nije pomoglo ni neobicajeno skupo pice, jer se mala 3,3 cl limenka Stelle Artois prodavala po bezobraznoj cijeni od 4,5 Eura!!!
Izgleda da smo i mi postali Bec, Kopenhagen ili Pariz.
Uglavnom, jednom kad je poceo uvod Private Investigationa, stvari su pocele ljegati na svoje mjesto. Za razliku od DSE u Lisinskom, ovi DSL imaju cak cetiri clana koji su s Markom sudjelovali na koncertnim turnejama i u stvaranju albuma Dire Straitsa. Na celu sa Alanom Clarkom klavijaturistom koji je i osobno bio u Splitu famozne 85, te sa drugim gitaristom, saksofonistom i perkusionistom. DSE imaju 'samo' tri.
Pjevac i glavni gitarist DSL je Talijan kao i bubnjar, (nevjerovatno je tih glazbenika talijana koje sam zadnje vrijeme pogledao u velikim bendovima. Toto, Tygers of Pan Than, Bruce Dickinson...), i jako je dobro, pace odlicno skinuo Knopflerovo sviranje palcem kao i boju glasa. Izbor pjesama je bio odlican, sa svim must have hitovima negdasnjeg benda sa pokojim iznenadenjem tipa; Bug, pjesme koju se malo inace spominje ali meni osobno je izrazito draga.
Sve je to lijepo, funkcionalno, zvuk je dobar, prostor izvrstan, publika prilicno aktivna, (za Split u kojem nikakvih pravih svirki odavno nema), ne mozes reci nista kontra ovakvih glazbenika, ali opet nesto mi je falilo za pravu peticu...
Slozili smo se svi, u nekim dijelovima falilo je 'mesa', a u nekim pak dijelovima, (cak 3 pjesme za redom bili su country dosadnjikavi).
Puno su bolje zvucali DSE u Lisinskom koji su zvukom i interpretacijom bili puno blizi plocama Dire Straitsa. A mozda je i sam hram glazbe, Lisinski naprosto dao taj pecat zvuku jer malo se sto moze usporediti sa akusticnoscu tog prostora.
DSL su skloniji improvizaciji, sto se jednom nasem prijatelju, eto ipak izrazito svidjelo, (ali bio je iznimka), a i sam Sustipan koliko god bio prekrasan tesko je ozvuciti jer se ipak radi o otvorenom prostoru s mnogo drveca.
I ono najvaznije po meni, Talijan za bubnjevima je dobar tehnicar ali previse mek! Nema onaj udarac svih onih starih bubnjara Straitsa koji su rasturali koze baterija iza leda Knopflera. Tu se krije najveci problem. Tih i mek. Tehnicar ali bez 'zara'.
Pjesme koje smo ponovo culi uzivo su vise nego dobrodosle, jer i kako bi ista culi ponovo od Straitsa da nije ovakvih kolektiva? Ne smijemo biti nezahvalni.
Once Upon Time in the West, Telegraph Road, Tunnel of Love, Sultani, Money for Nothing, Brothers in Arms, So Far Away... sve je okej.
Ali ipak pet za DSE, cetvorka za DSL.
No racunajuci da je bilo nikad blize od moje kuce ja sam i zadovoljan i zahvalan. Volio bi kad bi na Sustipanu doslo jos neko veliko i pravo ime, a ne samo 'Urbani' i 'ekipa', (gledao sam ga tu, od dopa nije mogao sastaviti dvije suvisle svoje pjesme), jer prostor je bas prekrasan i moze primiti dosta svijeta. Sinoc je sigurno bilo dvije tisuce dusa.
Tako da eto, od 1984 do danas mogu jos jedan strani koncert dodati u onih cetrdesetak u cetrdeset dugih godina, koje Zagreb 'odradi' u godini dana.
Pa i neka.
Hvala.
No bojim se da ce tesko Split ponovo cuti ovakvu rokiju...ponovo...cisto se plasim da i nece...teska je to rabota ovdje. |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15786 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 28/08/2024 : 17:25:07
|
EDITORS
26.08.2024.
Sv. Mihovil, Šibenik
Prvo pa musko! Komodno bi mogao iskoristiti tu staru dobru frazu nakon visekratnih gostovanja Editorsa u Zagrebu. Cak sam na nekoj nagradnoj igri prije 4 godine osvojio dvije ulaznice za Dom Sportova, ali nekim cudnim spletom okolnosti nisam ih odgledao. Samo se sjecam da sam promislio tad; eto da i ja jednom dobijem besplatni 'upad', ali nista od toga do danas. Plati pa se rugaj, maxima je koja je kod mene jos na snazi.
No bilo kako bilo, moj prvi susret sa Editorsima nikad blizi i nikad bolji, (ne znam kakvi su bili po dvoranama i klubovima Zagreba, ali tvrdava Mihovil im je legla 'ka budali triska', uostalom kao i svakom izvodacu koji se popne na nju pa nastupi u tom prekrasnom intimnom prostoru.
Uostalom cijeli auditorij, cjelokupni prostor te prekrasne tvrdave je ustvari fan pit. I prostor oko pozornice i montazne amfiteatarske tribine iza. Sve je ustvari u kompletu intiman prostor benda i publike. Jedan od rijetkih prekrasnih obnovljenih i iskoristenih prostora za vrhunske koncerte.
U Dalmaciji sigurno najljepsi, jer necu racunati Istru i Kvarner sa Arenom, malim rimskim kazalistem, ljetnim kinom Opatija ili pak Cave Romanae. Velicanstvenih prostora kojih ne manjka na gornjoj strani hrvatske obale.
Dakle Editors u Šibeniku, na Mihovilu, bez predgrupe sa set listom koja nije festivalska, na kojima su cesto ovo ljeto, unaprijed odusevljeni prostorom na kojem ce svirati, predstavlja pravu malu koncertnu poslasticu u smiraj ljeta.
Od prvog takta Strawberry Lemonade, pjesme sa elektronskim uletima na Rock postavci, znali smo vec gdje i kamo ce ici ovaj koncert. U rijetko videnu atmosferu spoja Rocka i plesnog ugodaja. Sto se odmah i potvrdilo sa drugom po redu pjesmom, An End Has a Start.
Cujte, ljudi su skloni stavljanja u sablon i ljepljenja etiketa odredenoj glazbi, pa tako za Editorse citate da su Art, post Punk, post Pop osamdesetih i tako dalje i tako blize, no oni su samo odlican bend, odlicnog koncertnog nastupa i odlicne glazbe koja spaja ugodne melodijske linije, efektne riffove i lako pamtljive repetativne refrene. Bas jako ugodan spoj Rocka i plesne atmosfere. Sa izvanrednim bubnjarem koji je klasa vise i po meni glavni adut benda. Covjek je zivi metronom, i uzivanje je gledati njegovo koristenje 'hi hata' i cinela, sa vise nego efektnim prelazima izmedu hipnotickih ritmova.
Sve sto sam cuo o Tom Smithu kao frontmenu stoji. Zivahan i inspirativan, ugodnog vokala i stila na 'stageu', pravi je poziv na caganje, (za koje ja vise i nisam bas), ali sudeci po gomili djevojaka i zena na koncertu u ljetnim haljinama, prava inspiracija uz vec spomenutu atmosfernu zivu glazbu. Bilo je to divota gledati uz pracenje benda. Zao mi je jedino sto se supruga nije dala nagovoriti, odnjele bi je ove live dizalice i dobro bi se isplesala, sto je meni uvijek iznova prekrasna slika i trenutak zamrznut u vremenu.
Bend se izmjenjuje na gitarama, samplovima, klavijaturama, klaviru...sve je efektno i sa svrhom. Basist mi je jedini osrednji glazbenik sa solidnim prangijanjem...
Mnostvo poznanika, prijatelja, kazem; nikad blize. I ponavljam, nikad bolje. Bolje i od Interpola koje sam odgledao a bili su mi jako, bas jako dobri. Bolji i od White Liesa, a kudikamo bolji od Nationala koji meni uzivo nisu valjali nista, da budem iskren, a ljudi ih stavljaju u istu recenicu sa Editorsima...
Koncert je nabrijan konstantno sve do akusticnog dijela u kojem je Tom sam s gitarom na pozornici. To mi je pomalo i iznenadenje ali dobro je ispalo nije pokvarilo intezitet koncerta. Prvi put je akustika dosla u program kad je 'riknila' bas pedala usred pjesme A Ton of Love, meni bas drage pjesme. I promislio sam da je ta stvar upropastena sa tim pomalo akusticnim prenemaganjem dok su se tehnicari borili s problemom na bubnju, no jednom kad je stvar rijesena, sam Tom je rekao; idemo iznova, i fala Bogu, odsvirali su stvar kako treba. Cijelu. Tocnu. I odlicnu.
Druga akustika je planska, po set listi koncerta i valjda sluzi kao mali odmor pred glavne stvari; Ocean of Night, Racing Rat i najhitoidnije Papillon s kojom i zavrsavaju nastupe.
Bio je to odlican sat i po koncerta na provjerenom krasnom mjestu, na kojem smo culi i Bones i Munich i Raw Meat... ali i vrhunsku hipnoticku obradu Killer, od Adamskog, koja je meni pravi zgoditak. 'Gol u gostima'!
Da ne bude sve u supelativima, mali minus za glasnocu, to jest razglas. Ne bi bilo lose da su dali '3-4 zuba vise', jer po meni ne smiju se cuti razgovori ljudi do, na ovakvim koncertima...
Na zavrsnici Papillona pocele su prve kapi kisice, dok su munje i gromovi sa istoka najavljivali oluju. Sjatio sam se brzinski niz sibenske kale i skale i uskocio u auto. Taman kad je tresnula teska kisa koju je donjela ljetna nevera. Bila je cista uzivancija voziti za Split sa brisacima u trecoj brzini dok mi autocestu osvjetljavaju munje a gromovi daju pocasnu kulisu netom odslusanog koncerta.
Lijepo. I kako rekoh nikad blize. Kad vec doma nemam nista, a i sumnjam da ce netko tipa Editors doci u Split.
Za slijedeci njihov Zagreb, a posjetili su ga 7-8 puta, necu se puno misliti. I obvezatno sa boljom polovicom. Ovo ce joj se jako svidjeti uzivo. (I naravno, ako opet dodu u Kresimirov grad, a mogli bi, svidjelo im se) |
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Najave koncerata - Hrvatska
