Iako nisam upoznat s književnim predloškom, nekako nakon Majstora i Margarite zaželio sam se još te ruske kulture i književnosti. Prema samim najavama i sinopsisu slutio sam da je riječ o jedinstveno kvalitetnom stripu. I nisam se nikako prevario. U doba ruskih revolucija i nadiranja boljševizma, osrednji računovođa nakon saznanja svojeg proročanstva kreće u svoju odiseju bogaćenja, oportunizma, ali uspona i padova. Kroz taj vrtlog događaja vidimo sve užase rata, razne socijalne slojeve i nemilost koja je vladala u to vrijeme. U svemu tome karakter glavnog lika i njegove odluke natjeraju na razmišljanje čitatelja. Nije nikada lako napraviti adaptaciju romana ili novele, ali imam osjećaj da je Rabate ovdje na pripovjedački jako suvisao i mudar način prenio radnju i Tolstojeve ideje na stripovske table. Nikada nismo napadnuti govorancijama i suvišnim pripovjedanjima, već je sve decentno odrađeno i pitko za čitati. Na sve to treba nadodati fantastičan ekspresionistički crtež. Taman za jednu Orku smještenu stotinjak godina prije sadašnjosti. Sve u svemu, Ibikus se čini kao jedno od onih djela koje će autora uvijek proslavljati. Uistinu je i tako, prilično dugačko, ali vrlo lijepo iskonstuirano, umjetnički i narativno na stvarno visokom nivou.
Nemogu reći da me oborio s nogu, ali ok je strip. Iako ima 500+ stranica, brzo se čita. Scena koju ću pamtiti je dolazak u selo prepuno izgladnjelih ljudi i situacija sa konjem.. Prva 2 dijela su jako zanimljiva i čitaju se u dahu, 3.dio je osjetan pad i malo se gubi ritam, a 4.dio u Istanbulu, kurve i žohari. Pa što ja znam, nekako mi nema više tu silinu prvih nastavaka
Baš ga danas pročitao i sličnog sam utiska kao i Aco. Sve je to dosta dobro, ali ne ostavlja bez daha, a usudio bih se reći da isto vrijedi i za crtež. Rabate je majstor, nema tu spora, ali kad sam nakon čitanja krenuo ponovo prelistavati nisam osjetio potrebu zadržati se na nekoj tabli. S druge strane, s obzirom na pitkost i bogatstvo događanja, lako mogu zamisliti da ga jednom kad izblijedi opet pročitam.