| Author |
 Topic  |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 23/11/2024 : 14:39:29
|
U posljednje vrijeme, ozbiljno se bavim dušom. I tako se sjetim da pogledam ono neozbiljnije bavljenje, Sclavijevo bavljenje dušom u Killexima.
Killexov mozak i Killexov povratak ne stoje nešto među DD uspješnicama. No, kažem, mene je izričito zanimala tema duše. Sclavi je lijepo poantirao, i tu nema greške. Problem je što izvedba ne valja ni u jednom ni u drugom slučaju, pa su u stripovskom smislu ove priče polubezveze. Ali možda ta rastresenost u vođenju priče prije svega ima veze s time što on, zapravo, ne razumije jasno svoju poantu. Jer, jedna stvar je deklarativno nešto govoriti, a druga imati to na raspolaganju, iliti što se kaže: integrirano u vlastitu osobu, što je isto što i imati takvu dušu.
Možda će ovo što kažem biti jasnije kroz raspravu.
Pisati ovakve priče o duši koja je ljubav, a pri tome prikazivati raskomadano meso, žile, mozak, krv, rezati ljude i pričati besmislice, to je upravo nemoć da ono što tvrdim stavim u smirene i sabrane tokove misli. Sclavi je inače baš ta nemoć sabranosti, odluke, što u konačnici znači i života. Njemu sve bježi iz okvira, pušta na sve strane, a ovdje je kroz naskroz izvan balansa i nije u stanju jasno i precizno voditi priču tamo gdje bi htio.
Za razliku od Spocka, ja mislim da je ono dobro u Killexu ona viša ideja, traganje za dušom, dok je ono bezvezno hanikanibalizacija ili pak u nastavku prebacivanje na snuff i još gore, na imigrante, fašizaciju povijesti i ostale Sclavijeve angažmane. Iako su ti Killex-jaganjci teško smeće, opet je u tom svađanju priče na stripovski arhetip "junak protiv zlikovca" proizašlo baš ono stripovsko, i u tom smislu, publici ta linija može biti ono naj. No, Sclavijeva ambicija u prvoj priči je daleko viša od tog arhetipa, i zapravo i jest ono što je predmet mog interesiranja za Killexa.
Na koji način je on spojio te dvije stvari, komadanje ljudi i traganje za dušom, to je samo po sebi svojevrsni nonsens, ali opet, kada se odvije njegova životna putanja iliti kako nam se on ogolio kroz serijal DD, nema greške. To je on, to je njegova duša. Ta duša se bori. Paradoksi svijeta jesu preveliki za Sclavijevo poimanje, on ih savladati ne može. Ali sama borba, sam impuls koji vrca iz njega, i koji on tako zdušno baca na papir iznova i iznova, to je ipak nešto. Vrijedi.
Toliko za uvod.
U studenome mjesecu, ništa nije bolje nego se ohrabriti u potragu za dušom. U tome smislu, ja tebe tražim štioče. Ponovi Killexe, pa dođi i izvedi na čistac dušu. A ja ću ispričati što je duša i koje su Sclavijeve greške, koja je Kikijeva greška u promatranju doktora Killexa, i što je to Sclaviju ostalo skriveno u samom njegovom stripu.
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/11/2024 : 15:10:47
|
Riječ unaprijed.
Uzmite drugu priču. Tu je Sclavi određeniji i pokušava popraviti lik Killexa da bude usklađen. Jer, ako niste razumjeli, a Kiky nije do kraja, ne radi se o tome da Killex bude neki ludi doktor, nego je Sclavijev odnos ambivalentniji, i to već u prvom dijelu. Killex je nadrastao samoga sebe i u finišu te sage o njemu, on je zapravo inačica Nepokretnog Pokretača (da budemo u liniji s Aristotelom, budući da je upravo Aristotel ključno štivo za istraživanje duše).
Prva priča je morala biti preciznije vođena i Sclavi nije smio stavljati doktora kako ubija u sadašnjem vremenu. Ne, nego samo flešbekovi, kako to i jest prikazano, uostalom. Jer, što je doktor više i bolje spoznavao što je to duša, to je postajao eteričniji i sve više metafizički pokretač radnje. A ne da dalje bude aktivan, te grize stražara itd. Da je Scalvi naslućivao da stvari stoje tako kako kažem, potvrda je što negativac u realnom vremenu zapravo nije Killex, nego dr. Frost, odnosno imitator, paslika. Killex je princip, pokretač, ali izvršitelji su drugi. Oni su početnici, niža razina i tek trebaju stići tamo gdje Killex jest.
U drugom dijelu, Sclavi je ovo razumio, i sad je popravio Killexa: Killex je smiren, da ne kažemo blažen, i iz apsolutne nepokretnosti pokreće radnju. No, Sclavi je razumio samo taj fragment, samo lik Killexa, ne i cjelinu. Jer, da je on jasno imao na raspolaganju ono što je samo deklarativno stavio u usta Killexu (već u prvom dijelu), onda nikako ne bi mogao lutati s kanalizacijom povijesti. Povijest kao kanalizacija, taj pogled je promašen jednom kada shvatiš da duša nije mozak, ni neki dio mozga, da ju ne možeš lokalizirati organski. Tada ti mora biti jasno da i u ovakvom svijetu, kakav jest, ima prostora i događa se ono što si tvrdio da Killex ne razumije. Međutim, pokazalo se da Killex razumije, a Dylan, Sclavi i ona glupačica, koja kao da je ispala iz galerije možemo gabora, ne razumiju.
 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/11/2024 : 15:30:54
|
Pročitajte Killexov povratak i pokazat će se da je Killex razumio.
Ali Sclavi nije razumio do kraja, a također ni Dylan nije razumio što je to ljubav o kojoj docira Killexu.
O Dylanu i ljubavi, te Sclaviju, bit će pravih i točno odmjerenih riječi.
|
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
668 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 23/11/2024 : 15:36:56
|
Stinkač
"Povratak", odnosno drugi Killex, iako zaokružuje ono što Sclavi želi da poentira, samo razjašnjava njegovu ideju - eto, ti kažeš, o potrazi za dušom. Da je Killex objavljen u jednom komadu, kao dvodijelna priča, bez ijedne između njih, bez ičijeg uplitanja i lutanja između - onda bi imala opravdanje. Ovako, to je Sclavijev lični obračun sa samim sobom, a priznajmo to (mada nerado), da je Sclavi nakon "prvog talasa u serijalu", odnosno nakon prvih 50ak epizoda, strašno lutao.
Izvedba u drugom dijelu je strašno loša, jer jednostavno nema smisla prosječnom čitaču. Džabe i fenomenalan Roiev angažman, džabe atmosfera, džabe zaokruživanje i sve. Do tog trenutka Sclavi je već izgubio "široke narodne mase" i odmetnuo se daleko od njih.
To, naravno, i fala Bogu, ne unižava snagu te ideje, ali je vrsta ovjere podjele čitalačkog korpusa, koja po meni, nije trebala da se desi na taj način i u tom trenutku. |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 23/11/2024 15:41:15 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/11/2024 : 16:03:37
|
quote:
Originally posted by Salkan
Izvedba u drugom dijelu je strašno loša, jer jednostavno nema smisla prosječnom čitaču.
Ma to se slažemo.
Izvedbe su, u obje te priče, slabe. Pogotovo je ta druga, kako kažeš, prosječnom strip fanu, dosadna. Jer, čovjeku je više dosadno slušati nekakve angažirane teme i blebetanje o jadnim imigrantima.
(usput, jedan pravi, ne kažem prosječni, nego pravi egzemplar pasioniranog strip čitača je pcoro. Pcoro može testirati kakva je ovo priča, Killexov povratak. Gotovo sam siguran da je njemu to dosadno, jer se tu luta s beskućnicima, Hitlerom, bolesnim opsjednutim klincom i suludim redateljima horor filmova, a sve kulminira nepokretnim mumificiranim Killexom koji stvara svjetove. iako je ova ideja, mislim, ova posljednja koju sam naveo, kolosalna, za pcoru bi sve to bilo labavo, i u osnovi, nema pravog ritma)
Međutim,
sama ideja je tu bistrija i Killex koji postaje stvaratelj svjetova, koji ravna svime iz svoje malene kućice, neometan vrevom i komešanjima, te je postavljen kao pomagač u rješavanju ludih horor filmadžija, te još više, iscjelitelj dječaka, to je možda previše za strip čitatelje, ali je ujedno i ono najbolje od Sclavija.
Koliko je sam taj Sclavi svjestan da je i on sam "ludi horor filmadžija", jer upravo on piše te boleštine i sudjeluje u perverznom voajerizmu nasilja i klanja, sad, to se iz same priče ne da iščitati. Osim ako uzmemo da je u toj priči izašlo na javu njegovo duboko nesvjesno, pa je prokazivao glupe medije i glupe filmaše koji perpetuiraju vražju spiralu zla, a ustvari je on sam koji to radi. Jer, DD seks i nasilje jest upravo to i taj se sloj ne može previdjeti. Kad uzmeš neku DD priču, ono prvo što te pogađa jest eksploatacija, krv i komadanje.
No, u svoj toj prvoloptaškoj eksploataciji, u tom bluđenju i lutanju, Sclavijevi impulsi da se izbori, da se izvuče iz dreka, da prevlada, to je ipak autentično. I onda vrijedi.
Tako i u ovoj priči, premda je klošarska, premda je dosadna i premda je promašena u smislu da ako si shvatio da nije bitno meso, nije prava stvarnost ono osjetilno, nego si tragao za dušom i našao da je zbilja ono iza, ono imaterijalno, onda više ne možeš stavljati posljednju riječ na to da je povijest zbir nepravdi i klanja... znači, usprkos tim brojnim greškama, vrpoljiti se i boriti, staviti jednog mumificiranog Killexa u kontekst stvaranja (vidi sliku koju sam stavio gore), to ipak čini da život probija i to su ti impulsi kroz koje Sclavi zamuckuje, ali ipak i zamuckujući pokazuje na stvar. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
668 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 23/11/2024 : 16:19:52
|
Naravno
Imao je Sclavi fenomenalne okršaje sa "ostatkom svijeta" na temu "moći stvaranja" - a ja nekako mislim da je ta ideja najefektnije i najbolje odrađena tamo u onom specijalcu "Klub strave i užasa", za mene genijalnoj epizodi koja je neuporediva sa većinom priča u kompletnom Dylanovom serijalu.
Međutim, kako približiti važnost "moći kreacije" običnom čovjeku?
Ja sam skoro na poslu izgubio sagovornike - deklarisane, lafo ateiste - na tu temu. Od moći stvaranja došli smo do toga kako oni nisu spremni, iako u svojim 40im godinama, da uopšte pojme ili barem definišu da osim materijalnog postoji i nešto Drugo. Ja kažem, eto neću to zvati Duhovno, jer vas vrijeđa :) , ali recite mi, šta je to? Kako je moguće da se nikad niste upitali? Kako je moguće da se češete po stomaku i mudima dok gledate tv, trujete ono malo mozga što nije oboljelo raznoraznim otrovima, a nemate snage da se upitate?
Od tad se samo pozdravljamo na hodnicima, i to je super. Ja sam isp'o lud, oni su bombona.
Killex ima nesreću neoriginalnosti, ali je ideja imputiranja gorepomenute moći sjajna, iako isprana na Sclavijevoj listi, ali i dalje bitna i sjajna.
Kontam šta govoriš, čekamo reakcije
:) |
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 23/11/2024 : 19:25:28
|
quote:
Originally posted by Salkan
Međutim, kako približiti važnost "moći kreacije" običnom čovjeku?
Sclavi je solidno približio običnom čovjeku, jer je doslovno rekao: duša se ne nalazi u mozgu, u žlijezdi, u mesu, nego u ljubavi. Recimo da takva poanta je prijemčiva za ljude.
No, čitatelji mu nisu honorirali ovu poantu, jer izvedba šepa. Pogotovo je neshvaćen ostao drugi dio, Killexov povratak. A meni izgleda da je ostao neshvaćen i samom Sclaviju.
Jer, ako uopće svedemo taj drugi dio na priču, onda je on postavio tako da čitavo vrijeme jurimo za Killexom, i čitatelj samo čeka finalni obračun, kada junak eliminira glavnog negativca. Sclavi ide dotle da poguruje onu žensku i Dylana da se ostave filozofiranja, da poduzmu inicijativu i da jasno označe Killexa kao metu. Ona doslovno izriče kulminaciju: Idemo ga ubiti!
Ona je izvan sebe, jer mali je bolestan, u komi i za sve krivi Killexa.
Međutim, događa se to da je jedini sabran i smiren sam Killex i on je taj koji prvo pomaže da se riješi slučaj ludih horor filmaša, a onda zapravo i očita lekciju toj histeričnoj možemo-babetini, te ulazimo u jedno od čudnijih Sclavijevih finala, za koje nisam siguran da je njemu transparentno. Više mi nalikuje da je on tu poput negdašnjih Pitijinih svećenica, kroz koje se znamenovalo ono što jest. Killex kaže:
I onda je pokazano što je to duša:
Zatim je Killex nestao zauvijek:
Znači, imamo finale čitave te potrage za dušom, u kojemu Killex tvrdi da je naposljetku došao do toga što to duša jest, pa poklanja klincu život, a on sam nestaje zauvijek.
Na kraju, dakle, Killex više nije hanikanibaliziran, nego praktički nasljeduje Isusa. On je shvatio što jest, jer to je duša, ono što jest, i čitava stvar se stavlja na čin žrtve. Killex, za razliku od vreve svijeta i ludih filmaša, u nepokretnom miru svoga doma u pupku svijeta kontemplira i ozbiljno shvaća ono što mu je Dylan rekao u prvome dijelu, te svoju spoznaju realizira u činu žrtve: dječak dobiva život, Killex isparuje, a sve skupa je dovedeno u paralelu stvaranja: Bog izgovara Riječ i iz Tame Svjetlo. Vidjeti priložene slike.
Taj finale valja, no kažem, nisam siguran koliko je Sclaviju transparentno to što je uradio, jer sve skupa više nalikuje božanskom ludilu u Delfima.
Jer, on je tog preobraženog Killexa jasno označio kao nečovjeka, stavio na njega metu i vikao: Idemo ga ubiti! U isto vrijeme je tvrdio da svijet ne valja, povijest je kanalizacija i zbir nepravdi, a za sve su krivi zli desničari i Trump koji je Hitler i najveće zlo u povijesti.
Ove simplifikacije jako odudaraju od one metafizičke spoznaje, od onog nadahnutog božanskog ludila, jer se takve banalizacije, pa ma kako ti učitao svo zlo svijeta u Hitlera, osjećaju kao nešto slučajno. Nijedan čovjek, ma kakav bio, ne može na njemu počivati svo zlo svijeta, i uvijek ostaje namještenost i slučajnost takvih pokušaja.
Naprotiv, da jedan zlikovac takvog kalibra poput Killexa, da on dohvaća princip života, podaruje život i čini žrtvu, tu se obvezatnije govori o tome što je čovjek i što je svijet. Objediniti u liku kakav je Killex takvu putanju, tu je Sclavi nadmašio samoga sebe i nije čak ni shvatio što je napisao.
Ako je ovo moguće u svijetu, ako jedan Killex može doseći takvu preobrazbu, onda otpada dosadno cendranje s lijevih pozicija da svijet ne valja, da zapravo ništa ne valja i da moramo čekati novi milenij kako bismo popravili ---- ne znam što. Tu implikaciju svoje vlastite priče Sclavi nije jasno razumio. A da ju je razumio, onda bi, vjerujem otpalo i lutanje u izvedbi. Stvari bi držao jasnima i suvereno vodio od A do B.
Killex bi skočio među remek-djela. Ovako ostaje kao smušena bludnja, s poticajnim iskrama.
|
|
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2275 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 23/11/2024 : 19:30:12
|
quote:
Originally posted by stinky
(usput, jedan pravi, ne kažem prosječni, nego pravi egzemplar pasioniranog strip čitača je pcoro. Pcoro može testirati kakva je ovo priča, Killexov povratak. Gotovo sam siguran da je njemu to dosadno, jer se tu luta s beskućnicima, Hitlerom, bolesnim opsjednutim klincom i suludim redateljima horor filmova, a sve kulminira nepokretnim mumificiranim Killexom koji stvara svjetove. iako je ova ideja, mislim, ova posljednja koju sam naveo, kolosalna, za pcoru bi sve to bilo labavo, i u osnovi, nema pravog ritma)
Potvrđujem. Kilexi su mi bili neopisivi treš i patetika. Oba.. sad je u ovom Batman/Dilan Dog crossoveru Rechioni vrati Kilexa kao najgoreg Dilanovog neprijatelja pa sam se čudio - kud se sjetio baš te kopije Hanibala Lectera |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/11/2024 : 08:17:32
|
quote:
Originally posted by pcoro
sad je u ovom Batman/Dilan Dog crossoveru Rechioni vrati Kilexa
di je to, kaj je to?
koje izdanje?
daj ponovi Killexa, pa ispričaj kako sad vidiš
 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/11/2024 : 08:19:45
|
haha, sad vidim, ova babetina nosi hrvatske kockice
jedna od najiritantnijih ženetina u DD-u. s takvim likovima, teško je uraditi pravu stvar. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
doom
stripovi.com suradnik
726 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 24/11/2024 : 13:47:27
|
Stinky je nešto neuobičajeno blagonaklon prema Sclaviju danas :)
Stinky, ja držim da mi svi od tebe možemo samo učiti. Iz toga uglavnom proizlaze nesporazumi i svađe po forumu. Na onoj random gluposti od šit liste forumaša se zakačilo njih 20, tobože uvrijeđeni ironiziraju kako su nisko na listi, a ovdje gdje treba nešto napisati ih nešto ne vidim.
Opet, koliko god to bila prednost, "znati sve" je u neku ruku i nedostatak. Kad bi se ti recimo sa njima upustio u dužu raspravu kao sa franom, ja mislim da bi ti na kraju i Schellinga, i Nolittu, i Thompsona proglasio nemačima pojma :)
Meni je žao da ti ne možeš barem pokušati suosjećati sa Sclavijem (ili možeš, malo sam iznenađen ovom temom jer si zadnjih godina baš jako kritizirao Sclavija, možda i više nego npr. Burattinija i ostale scenariste koji uopće ni ne naziru pitanja koja Sclavi postavlja). Sclavi ne može izvršiti transcedenciju, ali barem je u stanju postaviti prava pitanja, što je u današnjem svijetu ipak pothvat koji vrijedi cijeniti. Sclavijev život je jedna velika tragedija, i treba imati snage živjeti takvim životom. On nije zao u tom smislu, i on si zapravo ŽELI POMOĆI, ali ne može, ili ne zna. Tj. možda i zna (tu također može upasti ovo što ti kažeš, Killex je razumio, ali Sclavi nije, ali ja mislim da su svi ti likovi koji se pojavljuju u pričama na neki način Sclavi), ako povučemo paralelu sa stotim brojem serijala. Tu je zanimljivo pitanje o kojem često razmišljam; da je Sclaviju dozvoljeno završiti serijal Pričom o Dylanu Dogu gdje se Dylan konačno oslobađa tog eskapizma, znači li to da bi se i Sclavi oslobodio svojih užasa? Vjerojatno ne, vanjski svijet ga ne pušta, nego bi ih samo nastavio proživljavati sam, bez Dylana. Ali opet, zanimljiva tema za promisliti.
quote:
di je to, kaj je to?
koje izdanje?
https://www.fibra.hr/katalog/izdanja/batman-47-sismiseva-sjena/960/ |
Edited by - doom on 24/11/2024 13:48:05 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/11/2024 : 17:29:02
|
Hvala, doom, no hajmo mi o DD i Sclaviju.
Ne može se suosjećati apstraktno, baš tako kako to Sclavi često postavlja kroz svoje priče. Po meni, to je jako pogrešno, inzistirati na toj apstraktnoj humanosti. Kako ne mogu suosjećati s "čovječanstvom", tako ne mogu ni sa Sclavijem. Jer ga ne znam, i on je zapravo apstraktan. Znam njegove priče, stripove i o tome onda govorim. Takav odnos (kroz stripove) ipak nije onaj puni odnos, koji se uspostavlja s onima koje znaš. U puni, zbiljski, pravi odnos ulazi sve: lik, stas, držanje, kretnje, govor, pogled, tisuće malih stvari koje dolaze u struji života. Ideja je tek s time manifestirana, a ne da bi se tu radilo samo o nečemu logičkome, ili da bi se čovjek mogao izraziti umno, u smislu nekakvog pojma.
Zato nema straha da bi se nekoga moglo poništiti pričom o njegovim umnim djelima. Jer, stripovi su to: posložene misli. S time ne treba suosjećati. Zapravo je i smisao da ulaziš u te tokove misli, razumijevaš ih = to je, na neki način, poistovjećivanje. To su idealna poistovjećivanja, u duhu i time si uspostavio odnos. Kažem, takav ne ide u puninu, jer izostaje prava egzistencija. Ali si izašao u susret, poistovjetio se u duhu, tako da razumiješ što ovaj poručuje. S time se onda slažeš ili ne. Nije tako da se moraš složiti. Možeš se i ne složiti. To je također pošteno.
Sad, ti kažeš, ali taj drugi ima težak život itd. Možda, ali to i dalje nije razlog da se slažeš s njime. U prostoru egzistencije, takvome onda ne namećeš, ne ispravljaš mu zablude pod svaku cijenu, ako ovaj to ne može podnijeti. U prostoru apstraktne borbe ideja, nema razloga da ga štediš. Jer se tu ipak ne radi o osobnome, nego o njegovim mislima. Kako on sebi daje slobodu da stavlja svoje misli u zajednički prostor (javnost), ti imaš jednako takvo pravo. To su idejne borbe, odnosno, one su neizbježne u svijetu. Tko se ne suprotstavlja tuđim idejama, taj nije slobodan. Sloboda bez suprotstavljanja je drveno željezo, odnosno, nema je. Na idejnom planu, sloboda je neograničena. Na egzistencijalnom ne, jer tu ulazi više toga, pa i milost itd. Često je odustati od svog prava bolje rješenje, punije, no, to ovisi o konkretnim okolnostima i tisućitim sitnim žilicama kojima je zbilja isprepletena.
I da se sad vratimo na Sclavija.
Ne mogu ja s njime suosjećati na ovoj razini na kojoj ga jedino znam, u njegovim stripovima. Te njegove misli, koje je on pustio u opticaj, ne mogu mene obvezivati da mu "puštam". Ne, nego: "ti si rekao to, stari moj, ali to ti nije tako, nego ovako". To je fer, jer jedan i drugi samo sukobljavamo misli, odnosno, neograničeni prostor.
Konkretno, ono kako se meni Sclavi predstavio kroz svoje djelo, ja čak moram tu izaći i ne smijem to prešutjeti. Jer, njegova temeljna nit vodilja je pogrešna. To je smisao često navođene Platonove osude umjetnosti. Ne radi se o tome, nego Platon zapravo kaže: ne možemo pustiti bilo koga da govori što hoće, odnosno da kvari ljude. Onaj se poziva na slobodu stvaranja, ovaj se poziva na višu slobodu: dovođenja stvari u red.
Sclavi je kroz ovih 40-tak godina uznemiren praktički jednom jedinom stvari: a zašto ne mogu živjeti vječno? Kada gledam sve te njegove priče unatrag, s ovih pozicija gdje sam sada, pokazuje se da on grozničava traga za serumom besmrtnosti. Isprva su te priče uobličene mladalačkim poletom i snagom arhetipskih stripovskih postavki akcije u borbe protiv zlikovaca. I onda luk ide do skoro pukih kontemplacija o smislu života, o duši i duhovima. Posljednje dvije priče su mu to očajničko traganje za slamkom, naći nešto za što se držati. Tj. to je Nakon duge šutnje, dok je zadnja priča, U misteriju, nekakva bizarna utjeha u stilu: sve će nestati, pa se tješim ništavilom. Ako nema mene, barem nema ni ničega drugoga.
Da, u tom smislu si on pokušava pomoći. I to je okej. No, njegovo znanje i njegovo postavljanje tih stvari, to je ono što ja sporim. On postavlja prava pitanja, ali odgovori do kojih se diže nisu na razini. Možemo krenuti od čega god.
Evo, hajmo ljubav.
Pogledaj kako on dobro stavlja problematiku duše na liniji Killex - Dylan. Killex traži dušu u tijelu, u žlijezdama i komada ljude ne bi li našao to pokretalo života. Ali čitavo vrijeme je tu Dylan i Sclavi samom postavkom Dylana koji se povezao s onom ženskom, daje do znanja da je Killex na krivom tragu. Sclavi to, dosta promišljeno, daje kroz Killexova usta:
Možda baš kod Dylana nađe, i onda idu odlučni kadrovi:
Znači, tu je Sclavi odgovorio samome sebi: duša nije žlijezda, duša je prije ljubav.
Do tuda, sve pet.
Ali kako Sclavi onda banalizira, prostituira i bagatelizira tu svoju veliku riječ "ljubav", o tome ćemo razgovarati.
|
Edited by - stinky on 24/11/2024 17:31:51 |
|
|
|
doom
stripovi.com suradnik
726 Posts
Member since 28/07/2016 |
Posted - 24/11/2024 : 18:20:15
|
Obično uzimamo Dylan=Sclavi. Ta potraga za besmrtnosti mi djeluje kao ono što smo pričali o Bosellijevom Hellingenu. Killex je nešto kao Dylanov Hellingen (barem u početku). On želi taj faktor x/duh svesti na mehaniku. Kao cjepivo koje ćemo uzeti da postanemo besmrtni. To se provlači još od prvog broja sa Xabarasom. Budući da Sclavi uvijek piše o potrazi za besmrtnosti, može li se onda također reći Sclavi=Killex. Tu je isto i ona priča da Sclavi nekada svoje stavove iznosi kroz Dylana, a nekada kroz druge likove.
Killex je uspio transcendirati i može se reći da Sclavi zna što treba napraviti. U epizodi Onkraj smrti Dylan kaže doviđenja, a ne zbogom. Ove slike sa Dylanom i Blochom, te gore sa Killexovim nestajanjem, to su slike gdje Sclavi daje transcedenciju. Ali kakve su to slike, što izlazi iz njih? Sjeta, tuga, usamljenost. Dječak je ozdravio, ali tu nema radosti. Iako je netko uz nas, svejedno smo sami, kao da to nije stvarno nego duhovi koje zamišljamo.
Ljubav se može najjače iskazati kroz najteže situacije, kao što je ova scena u bolnici, ali i dalje tu nešto ne štima. Sclavi kao da na samu ljubav gleda kao na patnju. |
Edited by - doom on 24/11/2024 18:22:03 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13137 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/11/2024 : 19:21:35
|
Povukao si dobru paralelu. Killex i Hellingen.
Sclaviju Killex nije na udaru, kako je to mislio kiky. Ma kakvi, jer Killex ne spada u red doktora, znanstvenika, psihijatara i slične ekipe koja jest na udaru. Killex je veći od tih sitnih riba: on je apsolutan. To je zanimljivo kako kod Sclavija naizgled negativci, nadrastaju obična ljudska shvaćanja i postaju apsolutni: Xabaras, Killex, pa i Hellingen.
Ovi tragaju za krajnjim stvarima i probijaju granice u koje bi se moglo smjestiti obično ljudsko shvaćanje. Xabaras je najveći neprijatelj, ali i otac. Killex od ludog doktora koljača, postaje nepokretni pokretač radnje i doživljava svojevrsnu apoteozu.
Pogledaj još jednom ovaj kadar:
Killex nestaje, ali iz dubokog mraka ništavila, sve frca. Naravno, ovo je dvosmislena slika, jer ljudi zapravo slave Novu godinu i vatromet, no, sve je stavljeno u kontekst stvaranja. Ovakve stvari su ono najbolje od Sclavija, gdje on spaja razne ekstreme, i povezuje simbole: vatromet se pretapa u stvaranje, stvaranje u vatromet.
I Hellingen u neku ruku slično stvara svjetove. Sclavi voli te najjače kontraste, i čak je u tome na tragu nečemu. Jer, onaj koji je sposoban za zlo, sposoban je i za dobro. To je jedna te ista sposobnost, i u tom smislu su dobro i zlo isto. Tu Sclavi ulazi u tu duboku spekulaciju, i da se pratiti ambivalentan stav prema Killexu, Xabarasu itd.
Međutim,
ono što je sad tu čudno, jest to da je on na početku svoje karijere upravo predbacio Hellingenu da ne želi prihvatiti da je mrtav. Znači, on je tu trebao i morao samo rasti i dati najbolje radove na temu smrtnosti, a dogodilo se suprotno: sve je više očajavao i nije se mogao primiriti. Nije mogao prihvatiti i nositi se s tom najvećom ljudskom tajnom, da je čovjek smrtan. Nego je, na ovaj ili onaj način, tražio neki oslonac, neki dokaz života poslije smrti ili samu besmrtnost. Hellingena je upravo pobijedio tako da mu Zagor kaže da je mrtav, da je umro i da se treba smiriti. A posljednje priče na DD su mu unezvijereno traženje oslonca, hvatanje za slamku. Treba čitati te njegove izvedbe, i onda raspraviti, da se shvati promašivanje: to kako je on napisao, nije muževno suočavanje s tom neugodnom stvari, sa smrću. Zato Platon kaže da je čitava filozofija zapravo priprema za smrt, pri tome misli, sabrano, trezveno i postojano sagledavanje i, koliko je to moguće, smireno te dostojanstveno suočavanje.
Drugi pol, koji izvire iz ove "negativne" strane, onda je "pozitivan", potvrđivanje života, odnosno - ljubav. Ti si počeo o Sclavijevom gledanju, ali greška se sastoji drugdje. O tome kasnije, sutra.
|
Edited by - stinky on 24/11/2024 19:23:31 |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
Duša, Sclavi, Killex
