| Author |
 Topic  |
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
676 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 26/11/2024 : 18:41:40
|
Teza: "Sclavi traži smisao i nalazi dušu u ljubavi"
Antiteza: epizoda "Ponor" (SD#42):
Sclavi traži smisao i u najcrnjim ponorima.
Nalazi ga na površini, sa širokim otvorenim nebom, u bilo kakvom pokušaju ljubavi, ali svakako u poštovanju, razumijevanju i komforu koji to spajanje izaziva.
1.sinteza: Sclavi traži smisao.
2.sinteza: Dijelom ga nalazi u ljubavi.
3.sinteza: Nejak je da to prevali preko svoje sujete.
4.sinteza: Njegova potreba za pronalaskom smisla nije izvorna, iskonska, čista, nego potragu za smislom vidi kao lijek protiv svog duševnog stanja.
Hajde, Hegele  |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 27/11/2024 18:12:30 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 26/11/2024 : 18:56:38
|
Zanimljiva ti je ova antiteza s ponorom:)
Oooo, ponovit ću tu epizodu, nje se baš i ne sjećam pretjerano. Pa ćemo vidjeti je li on tu istaknuo ponor ili je opet ponudio ljubav kao izlaz iz ponora.
... ali već i ovaj zadnji kadar koji si stavio upućuje da nije ostao na ponoru, nego imaš klasiku: zagrljaj, galebove, zajedništvo, i vjerujem ,sve to kao prevladavanje ponora. No, više kad pročitam. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
676 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 26/11/2024 : 19:38:05
|
quote:
Originally posted by doom
Čemu, možda i životu i smrti?
Evo primjera iz epizode Netko nas doziva odozgo; tamo djevojčica umire , dok ovdje dječak nastavlja živjeti, ali se provlači naizgled isti zaključak. Iako je umrla, ona će nastaviti živjeti u njihovim sjećanjima.
Tako je, ljubav je odgovor i u životu, ali ja sad želim svrnuti pozornost na glavnu Sclavijevu temu, a to je: kako se nositi s time da čovjek umire.
I ova epizoda koju si istaknuo, jedna od boljih, jest traženje odgovora na to pitanje, zašto smrt, zašto umrijeti.
Ponovit ćemo i Netko nas zove odozgo.
Htio sam jasno dati do znanja, da one posljednje tri njegove priče (Lift za pakao, Nakon duge šutnje, U misteriju) sve se vrte oko traženja odgovora na činjenicu smrti. Znači, to mu je glavna tema, to mu je preokupacija. Kao da se ne može pomiriti sam sa sobom, pokušava na svaki mogući način pronaći serum besmrtnosti... i onda, jer takvoga nema, očajava i okreće pilu naopaku, pa želi druge uvjeriti da ne postoji dokaz... duše, nema komunikacije s duhovima, nitko ne može izbjeći Strašni Sud itd. Zapravo, to sve je i točno, ali zakazivanje je postavljanje iliti prevađanje ove egzistencijalne problematike na ravan mikroskopa i instrumentalno-tehničkog razuma. "Dokaz" i "egzistencija" su različiti slojevi, i ta se dva problema drugačije argumentiraju: metode pristupa jednom problemu drugačije su od metodike drugog. Zato je Sclavijeva argumentacija - za razliku od njegovog stava o ljubavi - pogrešna. On nije uvjerljiv niti suvereno vlada područjem duše, Boga, života, osim što, ipak na kraju krajeva, ne odustaje od ljubavi i ističe tu ljubav kao antitezu smrti. No, to je čisto intelektualni stav, ne i životni, jer inače se ne bi stalno rušio i uvijek počinjao iznova: a jel ima dokaza duše, a jel pobjeđuje ljubav smrt itd.
Grozničavi, opsesivni strah od smrti u Sclavija:
Lift za pakao = ne možeš nikamo uteći, ni u koji svijet, ni u koju dimenziju, ni na koji kat. Svi ti svjetovi, dimenzije i katovi su samo jedna ultimativna dimenzija aka šesti kat, tj. kat Strašnog Suda, odnosno smrti. (oko Lifta za pakao je bilo puno buke i velikih riječi, i postavljalo se teorije, koje su fine, ali u osnovi, te teorije su grandiozna nebitnost. zamisli da Sclavija okupira pitanje uredništva DD-a, treba li dati slobodu Barbatovoj ili on mora nadzirati i vući konce... to je nevažna problematika, to je fanovska razina i irelevantna u odnosu na životna pitanja. ne, ljudi moji, Lift na pakao treba objasniti JEDNOSTAVNO, jer kad svedeš na jednostavno, tada si našao bit i našao si ono što je važno. a važna je, što se tiče Sclavija, njegova opsesija temom smrti i to vam je čitava priča oko Lifta za pakao: čovjek ne može uteći nikamo, on neminovno umire = to je definicija stripa Lift za pakao i kao takva, ona je univerzalna (može je čitati i razumjeti bilo tko, odnosno, onaj pretpostavljeni čitatelj viših stremljenja, dok teoriju o sukobu autora mogu razumjeti samo insajderi i ona i znači samo tom uskom krugu. međutim, pravo djelo obuhvaća više, dohvaća široki krug, a Sclavi ima ovu sposobnost pravljenja pravih djela)
Nakon duge šutnje = smrt razdvaja i one najpovezanije. ima li dokaza da povezanost transcendira i smrt? traže se odgovori u 1.znanosti 2.na rubu znanosti 3.religiji 4.institucijama civilnog sektora i onda 5.ljubavi
U misteriju = smrt je neminovna. Schopenhauer: svijet je moja predodžba. kada umire "ja" umire zapravo čitav svijet. je li smrt kraj svih krajeva, ništavilo?
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 16:43:31
|
Htio bih još jednom istaknuti: bit epizode NAKON DUGE ŠUTNJE je, gotovo grozničavo, traganje za potvrdom daljnjeg trajanja, tj. kako se to obično kaže, traganje za potvrdom života nakon smrti. Alkoholizam je drugi sloj, jer, što bi rek'o Plavi orkestar: bolje biti pijan nego mrtav. Malo šale, no, stav je da je manji problem alkoholizam, a veći problem je smrt.
Prije nego se upustimo u detaljniju priču o ovoj epizodi, probat ću govoriti kadrovima iz stripa, da se uputi u pravo razumijevanje i da se, takorekuć, uđe u Sclavijev um. U ovih par crtica i kadrova, sadržan je Sclavijev pogled i pristup suočavanju s tom temom koja ga toliko okupira.
Kako, u Sclavija ne vjera, nego zajedništvo pobjeđuje smrt.
Prvo valja uočiti kako Sclavi (su)postavlja dva modusa života osuđenog na smrt. Montaža je tu perfektna, i čitatelj bi trebao razumjeti i ovakve, neizrečene, tobože nevažne ili da kažemo 'redovne' scene u vođenju priče:
Prvo je dan modus usamljenosti = Owen
Zatim je rez s Owena na Dylana, i to nije slučajno tako postavljeno, nego je važno u sklopu Sclavijevog odgovora na smrt:
Usamljenost nasuprot zajednici, i to zajednici u najeminentnijem smislu - ljubavi.
Owen nema ovaj "ključni element", dok se kroz Dylana eksplicira trostruko.
Čitatelju promaknu te 'sitne' stvari, no baš zato skrećem pozornost da bi se pravilno razumjelo Sclavijeva gledišta. Ona su posuta kroz takve male, naoko nevažne detalje.
Odgovor je prijateljstvo - Groucho bdije nad Dylanom:
Pomoć u zajednici. Ovo je u Sclavijeim izvedbama najslabije gledište, jer on tu redovito misinterpretira zajednicu za civilne udruge i sklizne u ideološke i angažirane teme. U konkretnom slučaju, udruga liječenih alkoholičara:
I najvažniji odgovor, redovit u epizodama (što ćemo još pratiti i utvrditi) - ljubav muškarca i žene:
Dakle, u ovom smislu treba pratiti Owena i Dylana u ovoj epizodi.
To je okvir.
Sada treba vidjeti ono najzanimljivije, bit priče oko koje je podignut ovaj okvir - a to je potraga za dušom. Pokušat ćemo pokazati kako Sclavi traži dušu i koji su promašaji takve potrage.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 16:45:21
|
usput, salkan, daj smanji onu prvu sliku koja razvlači topic:))
htio bih preglednu temu, a postavio si veliki kadar, pa mi razvlači te je teško čitati tekstove |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
676 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 27/11/2024 : 18:08:45
|
Još jedna antiteza kao stranputica u razumijevanju Sclavijevog promišljanja i realizacije ličnih strahova:
Ovo bi Kierkegaard u svom Brevijaru rekao kako "estetičari" poimaju življenje i proživljavanje života - onda, kada ljude dijele na etičare i estetičare. Nesumnjivo da već u ovom pasusu možemo pronaći nešto Sclavijevo, makar nokte.
Sposobnost: veliko "da", prisustvo/odsustvo duha: veliko "ne".
? |
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 18:48:28
|
Ti baš želiš skrenuti s glavnog toka, sad kad smo došli do najzanimljivijih trenutaka o duši u Nakon duge šutnje:))))
Nisam čitao Brevijar, pa da kažem decidirano; ipak, pogledao sam taj početak i Sclavi se ne uklapa u Kierkegaardovu definiciju estetičara. Jer, estetičar bi trebao uživati u životu, i rasipati se u trenutku... dok Sclavi - a ovaj topic to pokušava pokazati - ima jednu opsesivnu monomisao: kako nadvladati smrt, kako se osigurati da i dalje budem dok me više... Ova opsesija onda i priječi uživati, i Sclavi se ne može tako estetski predati trenutku, jer avaj, stalno visi onaj usud nad glavom: čovjek će naposljetku umrijeti. Ovaj "ti ćeš umrijeti" prati svaki njegov pokret i otuda ta ambivalentnost u epizodama: stalno scene seksa, proživljavanja, i na površini kao da si želi potvrdi uživanje, no, neugodna strana svih njegovih stripova, koja se ne može ne uzeti ozbiljno, jest da ovo "uživanje" biva skršeno, i stalno je tu smrt, jad, bijeda, crnilo sve nadsvađa i ne može se Sclavi prepustiti trenutku. A to je, prema Kierkegaardu, značajka estetičara. Estetičar je neobavezniji.
Međutim, Sclavi je smrknut i temeljni ton njegovih priča nije vedar.
U podlozi tog beznađa je strah od smrti.
Pričat ćemo i pokušati eksplicirati ovaj strah od smrti na konkretnoj epizodi - Nakon duge šutnje.
Da zaokružimo ovaj ekskurs u Kierkegaarda, Sclavija bismo mogli njegovim rječnikom definirati kao etičara koji se pravi estetičarom. Jer, etičar onaj koji postaje ono što jest, a Sclavi zapravo i traži to što jest - to što odoljeva smrti. Samo bi on to olako, prečicom, pa otuda izleti u estetiku, tj. u tobože potvrđivanje života u seksu.
|
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
676 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 27/11/2024 : 18:58:31
|
quote:
Originally posted by stinky
Da zaokružimo ovaj ekskurs u Kierkegaarda, Sclavija bismo mogli njegovim rječnikom definirati kao etičara koji se pravi estetičarom. Jer, etičar onaj koji postaje ono što jest, a Sclavi zapravo i traži to što jest - to što odoljeva smrti. Samo bi on to olako, prečicom, pa otuda izleti u estetiku, tj. u tobože potvrđivanje života u seksu.
...a što će u istom poglavlju, ovaj ludi Danac "očešati" kao potpuno manjevažno ili "makako važnu sitnicu", taj strah od smrti:
...što ustvari dotiče određenje Sclavijeve ličnosti utisnute kroz njegove/Dylanove/Killexove potrage.
Ličnost koja želi prozračnost: etičar
Ličnost koja nema pojma šta želi osim da uživa u maskaradnosti života, pa samim tim bira put trenutnog zadovoljstva: estetičar
5.sinteza: Sclavi je nejak. On nije depresivan.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 19:07:58
|
Ovo je jako dobar pasus i dosta govori, tj. pogađa ono bitno kod Sclavija. No, da sad ne pišem o tome, da ne bude previše (puste) filozofije:)
Kad stigne ordell, i eventualno ridiculus, onda ćemo estetizirati i etičariti, a filozofirati kad stigne frano:))
što kaže John Wayne: najbolje se filozofira s matorim paralitičarem
:))))))) |
Edited by - stinky on 27/11/2024 19:08:29 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/11/2024 : 16:30:52
|
Sclavi se vratio nakon dugo vremena i sada je u većoj strepnji, nego je to bio u doba Killexa. Tamo je ustvrdio da se duša nalazi u ljubavi, i ovdje je imao isti taj odgovor, no, svejedno je potraga za dušom sada za par oktava viša. Igra se, takorekuć, va bank: više nema šale, potrebno je nešto za što se može uhvatiti, potreban je dokaz.
Idealna prilika pružila se kada se obratio Owen i ustvrdio da viđa duha.
Mi smo rekli da se i ovdje radi o potrazi za dušom, pa otkuda sada duh??
Pokušat ćemo najkraće, ali vrlo jasno, objasniti vezu duha i duše.
U Killexu traga se za pokretalom života. Tradicionalno ime za to pokretalo je duša. Znači, tu je smisao objasniti život, živo tijelo. U našoj sadašnjoj priči, situacija je čišća, jer tu smo sad skroz otvoreno na terenu duše u najistaknutijem smislu, a to je: što se događa s dušom nakon smrti? Tradicionalno gledište je da se duša odvaja od tijela. Ovako odvojena duša, nakon smrti, ime za to je - duh. Otuda duh.
Sclavi i nema pravo znanje o ovim stvarima, duši i duhu. Pri tome mislim, nema relevantno znanje filozofske spekulacije. Što i ne treba imati, nije rečeno da svatko mora poznavati spekulaciju o duši, ali s obzirom da se on upušta u raspravu, tada bi bilo instruktivno da se uputi.
Dakle, on ostaje na općem shvaćanju, bolje rečeno onoj prvoj upoznatosti s tim stvarima, pa je upoznat s tobožnjom misterijom prisustva duhova u osjetilnom svijetu.
Predmetu "duh" Sclavi pristupa onako kako zna i umije, pa mu je prvo na pameti, potražiti relevantan znanstveni odgovor. Tu se pokazuje da fizičke potvrde aka dokaza duha, nema. (važno je uočiti da Sclavi, odnosno prof. Adam kaže da je vjerovanje u duhove staro koliko i sam čovjek, no odmah potom skreće temu u jedan točno određen smjer, tj. u spiritizam. na terenu spiritizma, onda, tobože trijumfira i pokazuje da je sve to sumnjivo, znanstvena metoda nije zadovoljena i zapravo je sve skupa šarlatanstvo)
Da bi namirio i 'drugu' stranu, Sclavi konzultira i paraznanost. Istražuje na rubu znanosti, te također utvrđuje da nema pomaka u elektromagnetskom polju, ne hvataju se signali ni aure. Medij ne osjeća prisustvo.
Tako je Sclavi navodno pokušao sve, nepristrano je istražio obje strane i nije našao duha.
Owen je pak, otišao u crkvu. Pitanje duše ne može bez religije, pa središnje mjesto u stripu zapravo zauzima lijepo trejsana crkva (ovak ni frano ne trejsa crkve:). Kadrovi u crkvi su naj naj, nekako su i impresivni i dinamični. Ali Sclavi tu ne nalazi odgovor, iako ga je dobio - samo nije razumio. On kaže da se njemu ne obraća Isus; pokušava doći, barem gleda križ, ali tišina ostaje.
Odgovor koji je Sclavi dobio - i korektno ga prenio, jer to jest istinski kršćanski odgovor - glasi:
"Mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto." Ovaj odgovor Sclavi ne razumije, pa će biti potrebno objasniti smisao. To kasnije, u sljedećem postu, kada uđemo u eksplikaciju pitanja duhova. Sada samo potvrđujemo da Sclavi ne razumije, jer njegova replika svećeniku je pitanje: "A što ako netko ne želi otići?"
Obje ove replike, svećenikovu i Owenovu, treba eksplicirati.
Uglavnom, Sclavi, nakon što je prošao sve njemu dostupne i značajne načine istraživanja života poslije smrti, i nije našao zadovoljavajući odgovor, utekao se onome što uvijek čini: potražio je pomoć u zajednici. Pomoć u zajednici kod Sclavija se varira na dva načina: 1. lošiji način - udruge, grupe, civilna sfera 2. bolji, i zapravo, najbolji način - ljubav muškarca i žene. Slike zagrljaja muškarca i žene, gdje redovito probijaju sunčane zrake, pa čitava slika poprima simboliku transcendencije, to smo već stavljali. Zato sada prilažemo grupu:
Sclavi traži pomoć od više sile, i pokušava tražiti i Boga, no, jer ne poznaje odnosno ne postavlja problematiku na primjeren način, ne može ni polučiti religijsku utjehu, pa redovito zakazuje i mora tvrditi da ne vjeruje u Boga. Tako mu "viša sila" ostaje samo društvo, i često kroz epizode vidimo da vjeruje u institucije. To su ujedno njegove najgrđe epizode, angažirane teme s kojima pada ispod razine. Ovdje je podnošljiv, jer provodna tema je pitanje duše, odnosno, metafizička tema. U metafizičkim i onim navlastito stripovskim temama s njegovih početaka, akcijskim temama, tu je prilično dobar.
Sada smo dali obrise pitanja koje Sclavi postavlja, i kako ih on pokušava riješiti. Dalje se radi o tome da damo svoje viđenje problematike i pojasnimo nedostatnost Sclavijevog načina. Znači, slijedi nam zerica filozofije o duši i egzistenciji, baš ono što bi trebalo Sclaviju, jedna injekcija pravog vođenja teme o duši. |
Edited by - stinky on 28/11/2024 16:51:05 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13153 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/11/2024 : 17:06:44
|
quote:
Originally posted by stinky
"Mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto." Ovaj odgovor Sclavi ne razumije, pa će biti potrebno objasniti smisao. To kasnije, u sljedećem postu, kada uđemo u eksplikaciju pitanja duhova. Sada samo potvrđujemo da Sclavi ne razumije, jer njegova replika svećeniku je pitanje: "A što ako netko ne želi otići?"
Obje ove replike, svećenikovu i Owenovu, treba eksplicirati.
Sada je vrijeme da se pozabavimo pitanjem koje Sclavija najviše okupira, pitanjem "života" poslije smrti.
Sclavi je stvar postavio tako da očajnički traga za, makar kakvom, potvrdom tog pretpostavljenog životna nakon smrti. Ova priča je nastala na bazi takve potrage. Bavi se duhovima, tj. raspravljanjem prisustva osoba koje su umrle i koje u tom svojstvu zovemo duhovi.
Značajno je, za Sclavijevo razumijevanje (odnosno nerazumijevanje) početi iz središta priče. Tu imamo Owenov odlazak u crkvu i razgovor sa svećenikom. Taj se razgovor čitatelju čini možda banalnim, no nije tako, već se radi o iznimno važnoj problematici, koja se razumijeva u sklopu problematike duše. Čovjek koji je upoznat s gledištima relevantnih ljudi, koji su se bavili navedenom problematikom, sagledava u tom razgovoru Sclavijevo nepoznavanje i nerazumijevanje ovih pitanja.
Svećenik je rekao Owenu "mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto". Ali Owen, ili da sad budemo precizni, Sclavi nije razumio, nego pita "a što ako netko ne želi otići?"
Ključno je razumjeti polazište svećenikovog odgovora. Owen ga je pitao vjeruje li u duhove. Svećenik kaže: ne!
Dakle, svećenik, odnosno kršćanska pozicija je ne vjerovanju u duhove. Ovo se može činiti paradoksalnim, jer upravo kršćanstvo izriče odlučnu vjeru u život nakon smrti. Pa ipak, svećenik jasno kaže "ne", da bi zatim dodao: "mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto".
Ova dva odgovora treba shvatiti, i to u njihovoj vezi. Kršćanstvo ne vjeruje u duhove, ali vjeruje u "život" poslije smrti, i taj "život" se izriče tako da "odlazimo na neko bolje mjesto".
Sclavi, međutim, pita ovo: vjerujete li u duhove, tj. u prisustvo mrtvih U OVOME SVIJETU. Dakle, već u samom polazištu je temeljno nerazumijevanje. Nerazumijevanje, koliko ja to vidim, kod Sclavija proistječe iz očajničke potrebe da se ne napusti ovaj svijet, odnosno da se živi vječno i to na način koji ti je jedini poznat, ovozemaljski život. Ova tema želi svrnuti pozornost na tu ključnu Sclavijevu potrebu, koju on varira na bezbroj načina, već od prve priče u inačici zombija, Xabarasa i seruma besmrtnosti.
Onaj tko se tako grozničavo vezao za OVAJ život i OVAJ svijet, teško se miri s vlastitim uništenjem. Jer, smrt je prestanak ovozemaljskog trajanja, odnosno prestanak baš ovoga života koji sada živiš. Naravno, svaki čovjek, hoće-neće, osjeća tjeskobu pred ovom nedokučivom tajnom, i nikome nije svejedno to što će (jednom) umrijeti. Ali onda postoje razni načini suočavanja sa smrću, i zapravo se o tome i radi: kako se čovjek može nositi s time i hoće li pomiren otići s ovoga svijeta. Sclavi je u toj točki nepomiren, njegova uznemirenost čini se enormna i on si, što kaže doom, pokušava pomoći pisanjem DD. Izgleda da tu zakazuje, jer nikako ne dolazi do pravih odgovora i pravoga smiraja.
On bi htio vjerovati u Boga i kršćansko gledište, no, priječi ga oholost razuma, jer ne poznaje postavljanje problematike u velikim spekulativnim sistemima, nego pokušava instrumentalno-tehničkim razumom, tzv. znanstvenom metodom dobiti odgovore na krajnja pitanja: duše, egzistencije itd. Međutim, na problem egzistencije, znanost shvaćena u tom sklavijevskom iliti redukcijskom vidu na prirodoznanstveno, ne može dati ni minimalni odgovor. Jer, prema Kantu, "bitak nije realni predikat", tj. egzistencija nije stvar neke res i ne može se deducirati. Za naše potrebe, ne trebamo po tome piliti, osim ako ima takvih koji bi baš raspravljali (tu nema takvih, općenito nema poznavatelja filozofije na takvoj razini).
Uglavnom, Sclavi bi htio ali ne može, i otuda se stalno ruši. Pa se onda vraća nakon duge šutnje, i sve iznova: hoću živjeti, hoću trajati vječno, ali nemam dokaz i to me tjera da očajavam.
Da saberemo rečeno, jer bitno je da se ovo shvati:
Svećenik mu je rekao "ne vjerujem u duhove, nego se radi o tome da nakon smrti odlazimo na neko bolje mjesto". Dakle, čovjek se mora pomiriti s time da jednom kada umre, više neće biti "tu". Neće participirati u ovome svijetu; to je definitivno, smrt je drugo ime za nesudjelovanje u ovome svijetu. Otuda svećenik može odlučno reći da ne vjeruje u duhove. No, time što čovjek više neće biti "tu", nije rečeno da više neće biti uopće. Daljnje trajanje, za koje mi nemamo nikakvo ovozemaljsko iskustvo te time niti drugu riječ osim "života poslije smrti", kršćanstvo zove - odlazak na neko bolje mjesto. O ovome možda sljedeći put; jer tu je potrebna opširna eksplikacija o duši i cjelini toga gledišta.
Sclavi ovo ne razumije, odnosno, ne želi prihvatiti, jer ne može prihvatiti uslijed enormne uznemirenosti, previše je vezan na ovozemaljski život i ima samo tu jednu monomisao, monoželju: daj mi živjeti vječno, ovdje, sada.
Otuda njegova replika na svećenikov odgovor: a što ako netko ne želi otići?
Ako netko ne želi otići, onda se tu i radi o ovome o čemu smo načeli. Krajnja uznemirenost i to je razlog vječitog nezadovoljstva, i zapravo propadanja. Onaj tko ne želi otići, time se srozava u abominaciju, i njegovo mjesto i postaje ono što, tu i tamo, čujemo o toj sferi: mjesto strašnih usuda, i strašnih priča. "Duh" tada spada u mračno, strašno, prokletstvo i sve ono što je čitatelju poznato kroz opću kulturu kao horor priče i slične stvari. To je, opet, sasvim jedna druga tema, makar vezana uz našu glavnu. No, važno je znati: to je stranputica, i fusnota, uz glavnu stvar: čovjekovu egzistenciju na Zemlji, u što spada život I smrt, odnosno, život je svojevrsna priprema za smrt. Ovo se, naravno, ne treba i ne smije shvatiti morbidno, pa njuškati oko morbidnih tema i živjeti depresivno, mračnjački, u demonologiji i slično. Nego biti, ako smo spominjali Kierkegaarda, vitez vjere i živjeti stameno i vedro.
Dakle,
ako netko ne želi otići, taj je zakazao. Povratka u život kakav je živio, nema, i tu se ne treba iluzionirati.
I jedan i drugi, tj. i onaj živi mora pustiti preminulog da ode, kao što i ovaj mora otići; ne može lutati kao sjena, u nepomirenom stanju, srozan na prikazu.
Kršćanski odgovor na pomirenog u stanju smrti, zove se blaženost.
Sclavi je, u ovoj epizodi, potezao sva ta pitanja, no kako smo pokušali pokazati, razina postavljanja problema mu je pogrešna, i otuda sve njegove muke.
Posebno je bedasto postavljanje ovih kadrova, jer tu je vidljivo da Sclavi ne razumije ni život, tj. egzistenciju, a ne samo smrt, tj. još težu problematiku. Prosječnom DD fanu, ovakvi kadrovi ne govore ništa, no nama koji smo eksperti za ispravan život (haha), ovakve scene budu leherlih. Mali uvod u egzistenciju sutra, i zašto zapravo čitava ova epizoda nema smisla, ili bolje rečeno: nije to loša priča, pa otuda ima "smisla", no, ono što nema jest viša razina shvaćanja. DD ne čitaju samo tinejdžeri ------- možda to i jest moja ključna greška... hehe... hehehe... hehe. Evo bedaste scene svima na uvid:
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Duša, Sclavi, Killex
