| Author |
 Topic  |
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 26/11/2024 : 18:41:40
|
Teza: "Sclavi traži smisao i nalazi dušu u ljubavi"
Antiteza: epizoda "Ponor" (SD#42):
Sclavi traži smisao i u najcrnjim ponorima.
Nalazi ga na površini, sa širokim otvorenim nebom, u bilo kakvom pokušaju ljubavi, ali svakako u poštovanju, razumijevanju i komforu koji to spajanje izaziva.
1.sinteza: Sclavi traži smisao.
2.sinteza: Dijelom ga nalazi u ljubavi.
3.sinteza: Nejak je da to prevali preko svoje sujete.
4.sinteza: Njegova potreba za pronalaskom smisla nije izvorna, iskonska, čista, nego potragu za smislom vidi kao lijek protiv svog duševnog stanja.
Hajde, Hegele  |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 27/11/2024 18:12:30 |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 26/11/2024 : 18:56:38
|
Zanimljiva ti je ova antiteza s ponorom:)
Oooo, ponovit ću tu epizodu, nje se baš i ne sjećam pretjerano. Pa ćemo vidjeti je li on tu istaknuo ponor ili je opet ponudio ljubav kao izlaz iz ponora.
... ali već i ovaj zadnji kadar koji si stavio upućuje da nije ostao na ponoru, nego imaš klasiku: zagrljaj, galebove, zajedništvo, i vjerujem ,sve to kao prevladavanje ponora. No, više kad pročitam. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 26/11/2024 : 19:38:05
|
quote:
Originally posted by doom
Čemu, možda i životu i smrti?
Evo primjera iz epizode Netko nas doziva odozgo; tamo djevojčica umire , dok ovdje dječak nastavlja živjeti, ali se provlači naizgled isti zaključak. Iako je umrla, ona će nastaviti živjeti u njihovim sjećanjima.
Tako je, ljubav je odgovor i u životu, ali ja sad želim svrnuti pozornost na glavnu Sclavijevu temu, a to je: kako se nositi s time da čovjek umire.
I ova epizoda koju si istaknuo, jedna od boljih, jest traženje odgovora na to pitanje, zašto smrt, zašto umrijeti.
Ponovit ćemo i Netko nas zove odozgo.
Htio sam jasno dati do znanja, da one posljednje tri njegove priče (Lift za pakao, Nakon duge šutnje, U misteriju) sve se vrte oko traženja odgovora na činjenicu smrti. Znači, to mu je glavna tema, to mu je preokupacija. Kao da se ne može pomiriti sam sa sobom, pokušava na svaki mogući način pronaći serum besmrtnosti... i onda, jer takvoga nema, očajava i okreće pilu naopaku, pa želi druge uvjeriti da ne postoji dokaz... duše, nema komunikacije s duhovima, nitko ne može izbjeći Strašni Sud itd. Zapravo, to sve je i točno, ali zakazivanje je postavljanje iliti prevađanje ove egzistencijalne problematike na ravan mikroskopa i instrumentalno-tehničkog razuma. "Dokaz" i "egzistencija" su različiti slojevi, i ta se dva problema drugačije argumentiraju: metode pristupa jednom problemu drugačije su od metodike drugog. Zato je Sclavijeva argumentacija - za razliku od njegovog stava o ljubavi - pogrešna. On nije uvjerljiv niti suvereno vlada područjem duše, Boga, života, osim što, ipak na kraju krajeva, ne odustaje od ljubavi i ističe tu ljubav kao antitezu smrti. No, to je čisto intelektualni stav, ne i životni, jer inače se ne bi stalno rušio i uvijek počinjao iznova: a jel ima dokaza duše, a jel pobjeđuje ljubav smrt itd.
Grozničavi, opsesivni strah od smrti u Sclavija:
Lift za pakao = ne možeš nikamo uteći, ni u koji svijet, ni u koju dimenziju, ni na koji kat. Svi ti svjetovi, dimenzije i katovi su samo jedna ultimativna dimenzija aka šesti kat, tj. kat Strašnog Suda, odnosno smrti. (oko Lifta za pakao je bilo puno buke i velikih riječi, i postavljalo se teorije, koje su fine, ali u osnovi, te teorije su grandiozna nebitnost. zamisli da Sclavija okupira pitanje uredništva DD-a, treba li dati slobodu Barbatovoj ili on mora nadzirati i vući konce... to je nevažna problematika, to je fanovska razina i irelevantna u odnosu na životna pitanja. ne, ljudi moji, Lift na pakao treba objasniti JEDNOSTAVNO, jer kad svedeš na jednostavno, tada si našao bit i našao si ono što je važno. a važna je, što se tiče Sclavija, njegova opsesija temom smrti i to vam je čitava priča oko Lifta za pakao: čovjek ne može uteći nikamo, on neminovno umire = to je definicija stripa Lift za pakao i kao takva, ona je univerzalna (može je čitati i razumjeti bilo tko, odnosno, onaj pretpostavljeni čitatelj viših stremljenja, dok teoriju o sukobu autora mogu razumjeti samo insajderi i ona i znači samo tom uskom krugu. međutim, pravo djelo obuhvaća više, dohvaća široki krug, a Sclavi ima ovu sposobnost pravljenja pravih djela)
Nakon duge šutnje = smrt razdvaja i one najpovezanije. ima li dokaza da povezanost transcendira i smrt? traže se odgovori u 1.znanosti 2.na rubu znanosti 3.religiji 4.institucijama civilnog sektora i onda 5.ljubavi
U misteriju = smrt je neminovna. Schopenhauer: svijet je moja predodžba. kada umire "ja" umire zapravo čitav svijet. je li smrt kraj svih krajeva, ništavilo?
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 16:43:31
|
Htio bih još jednom istaknuti: bit epizode NAKON DUGE ŠUTNJE je, gotovo grozničavo, traganje za potvrdom daljnjeg trajanja, tj. kako se to obično kaže, traganje za potvrdom života nakon smrti. Alkoholizam je drugi sloj, jer, što bi rek'o Plavi orkestar: bolje biti pijan nego mrtav. Malo šale, no, stav je da je manji problem alkoholizam, a veći problem je smrt.
Prije nego se upustimo u detaljniju priču o ovoj epizodi, probat ću govoriti kadrovima iz stripa, da se uputi u pravo razumijevanje i da se, takorekuć, uđe u Sclavijev um. U ovih par crtica i kadrova, sadržan je Sclavijev pogled i pristup suočavanju s tom temom koja ga toliko okupira.
Kako, u Sclavija ne vjera, nego zajedništvo pobjeđuje smrt.
Prvo valja uočiti kako Sclavi (su)postavlja dva modusa života osuđenog na smrt. Montaža je tu perfektna, i čitatelj bi trebao razumjeti i ovakve, neizrečene, tobože nevažne ili da kažemo 'redovne' scene u vođenju priče:
Prvo je dan modus usamljenosti = Owen
Zatim je rez s Owena na Dylana, i to nije slučajno tako postavljeno, nego je važno u sklopu Sclavijevog odgovora na smrt:
Usamljenost nasuprot zajednici, i to zajednici u najeminentnijem smislu - ljubavi.
Owen nema ovaj "ključni element", dok se kroz Dylana eksplicira trostruko.
Čitatelju promaknu te 'sitne' stvari, no baš zato skrećem pozornost da bi se pravilno razumjelo Sclavijeva gledišta. Ona su posuta kroz takve male, naoko nevažne detalje.
Odgovor je prijateljstvo - Groucho bdije nad Dylanom:
Pomoć u zajednici. Ovo je u Sclavijeim izvedbama najslabije gledište, jer on tu redovito misinterpretira zajednicu za civilne udruge i sklizne u ideološke i angažirane teme. U konkretnom slučaju, udruga liječenih alkoholičara:
I najvažniji odgovor, redovit u epizodama (što ćemo još pratiti i utvrditi) - ljubav muškarca i žene:
Dakle, u ovom smislu treba pratiti Owena i Dylana u ovoj epizodi.
To je okvir.
Sada treba vidjeti ono najzanimljivije, bit priče oko koje je podignut ovaj okvir - a to je potraga za dušom. Pokušat ćemo pokazati kako Sclavi traži dušu i koji su promašaji takve potrage.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 16:45:21
|
usput, salkan, daj smanji onu prvu sliku koja razvlači topic:))
htio bih preglednu temu, a postavio si veliki kadar, pa mi razvlači te je teško čitati tekstove |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 27/11/2024 : 18:08:45
|
Još jedna antiteza kao stranputica u razumijevanju Sclavijevog promišljanja i realizacije ličnih strahova:
Ovo bi Kierkegaard u svom Brevijaru rekao kako "estetičari" poimaju življenje i proživljavanje života - onda, kada ljude dijele na etičare i estetičare. Nesumnjivo da već u ovom pasusu možemo pronaći nešto Sclavijevo, makar nokte.
Sposobnost: veliko "da", prisustvo/odsustvo duha: veliko "ne".
? |
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 18:48:28
|
Ti baš želiš skrenuti s glavnog toka, sad kad smo došli do najzanimljivijih trenutaka o duši u Nakon duge šutnje:))))
Nisam čitao Brevijar, pa da kažem decidirano; ipak, pogledao sam taj početak i Sclavi se ne uklapa u Kierkegaardovu definiciju estetičara. Jer, estetičar bi trebao uživati u životu, i rasipati se u trenutku... dok Sclavi - a ovaj topic to pokušava pokazati - ima jednu opsesivnu monomisao: kako nadvladati smrt, kako se osigurati da i dalje budem dok me više... Ova opsesija onda i priječi uživati, i Sclavi se ne može tako estetski predati trenutku, jer avaj, stalno visi onaj usud nad glavom: čovjek će naposljetku umrijeti. Ovaj "ti ćeš umrijeti" prati svaki njegov pokret i otuda ta ambivalentnost u epizodama: stalno scene seksa, proživljavanja, i na površini kao da si želi potvrdi uživanje, no, neugodna strana svih njegovih stripova, koja se ne može ne uzeti ozbiljno, jest da ovo "uživanje" biva skršeno, i stalno je tu smrt, jad, bijeda, crnilo sve nadsvađa i ne može se Sclavi prepustiti trenutku. A to je, prema Kierkegaardu, značajka estetičara. Estetičar je neobavezniji.
Međutim, Sclavi je smrknut i temeljni ton njegovih priča nije vedar.
U podlozi tog beznađa je strah od smrti.
Pričat ćemo i pokušati eksplicirati ovaj strah od smrti na konkretnoj epizodi - Nakon duge šutnje.
Da zaokružimo ovaj ekskurs u Kierkegaarda, Sclavija bismo mogli njegovim rječnikom definirati kao etičara koji se pravi estetičarom. Jer, etičar onaj koji postaje ono što jest, a Sclavi zapravo i traži to što jest - to što odoljeva smrti. Samo bi on to olako, prečicom, pa otuda izleti u estetiku, tj. u tobože potvrđivanje života u seksu.
|
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 27/11/2024 : 18:58:31
|
quote:
Originally posted by stinky
Da zaokružimo ovaj ekskurs u Kierkegaarda, Sclavija bismo mogli njegovim rječnikom definirati kao etičara koji se pravi estetičarom. Jer, etičar onaj koji postaje ono što jest, a Sclavi zapravo i traži to što jest - to što odoljeva smrti. Samo bi on to olako, prečicom, pa otuda izleti u estetiku, tj. u tobože potvrđivanje života u seksu.
...a što će u istom poglavlju, ovaj ludi Danac "očešati" kao potpuno manjevažno ili "makako važnu sitnicu", taj strah od smrti:
...što ustvari dotiče određenje Sclavijeve ličnosti utisnute kroz njegove/Dylanove/Killexove potrage.
Ličnost koja želi prozračnost: etičar
Ličnost koja nema pojma šta želi osim da uživa u maskaradnosti života, pa samim tim bira put trenutnog zadovoljstva: estetičar
5.sinteza: Sclavi je nejak. On nije depresivan.
|
Škafiškafnjak |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 27/11/2024 : 19:07:58
|
Ovo je jako dobar pasus i dosta govori, tj. pogađa ono bitno kod Sclavija. No, da sad ne pišem o tome, da ne bude previše (puste) filozofije:)
Kad stigne ordell, i eventualno ridiculus, onda ćemo estetizirati i etičariti, a filozofirati kad stigne frano:))
što kaže John Wayne: najbolje se filozofira s matorim paralitičarem
:))))))) |
Edited by - stinky on 27/11/2024 19:08:29 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 28/11/2024 : 16:30:52
|
Sclavi se vratio nakon dugo vremena i sada je u većoj strepnji, nego je to bio u doba Killexa. Tamo je ustvrdio da se duša nalazi u ljubavi, i ovdje je imao isti taj odgovor, no, svejedno je potraga za dušom sada za par oktava viša. Igra se, takorekuć, va bank: više nema šale, potrebno je nešto za što se može uhvatiti, potreban je dokaz.
Idealna prilika pružila se kada se obratio Owen i ustvrdio da viđa duha.
Mi smo rekli da se i ovdje radi o potrazi za dušom, pa otkuda sada duh??
Pokušat ćemo najkraće, ali vrlo jasno, objasniti vezu duha i duše.
U Killexu traga se za pokretalom života. Tradicionalno ime za to pokretalo je duša. Znači, tu je smisao objasniti život, živo tijelo. U našoj sadašnjoj priči, situacija je čišća, jer tu smo sad skroz otvoreno na terenu duše u najistaknutijem smislu, a to je: što se događa s dušom nakon smrti? Tradicionalno gledište je da se duša odvaja od tijela. Ovako odvojena duša, nakon smrti, ime za to je - duh. Otuda duh.
Sclavi i nema pravo znanje o ovim stvarima, duši i duhu. Pri tome mislim, nema relevantno znanje filozofske spekulacije. Što i ne treba imati, nije rečeno da svatko mora poznavati spekulaciju o duši, ali s obzirom da se on upušta u raspravu, tada bi bilo instruktivno da se uputi.
Dakle, on ostaje na općem shvaćanju, bolje rečeno onoj prvoj upoznatosti s tim stvarima, pa je upoznat s tobožnjom misterijom prisustva duhova u osjetilnom svijetu.
Predmetu "duh" Sclavi pristupa onako kako zna i umije, pa mu je prvo na pameti, potražiti relevantan znanstveni odgovor. Tu se pokazuje da fizičke potvrde aka dokaza duha, nema. (važno je uočiti da Sclavi, odnosno prof. Adam kaže da je vjerovanje u duhove staro koliko i sam čovjek, no odmah potom skreće temu u jedan točno određen smjer, tj. u spiritizam. na terenu spiritizma, onda, tobože trijumfira i pokazuje da je sve to sumnjivo, znanstvena metoda nije zadovoljena i zapravo je sve skupa šarlatanstvo)
Da bi namirio i 'drugu' stranu, Sclavi konzultira i paraznanost. Istražuje na rubu znanosti, te također utvrđuje da nema pomaka u elektromagnetskom polju, ne hvataju se signali ni aure. Medij ne osjeća prisustvo.
Tako je Sclavi navodno pokušao sve, nepristrano je istražio obje strane i nije našao duha.
Owen je pak, otišao u crkvu. Pitanje duše ne može bez religije, pa središnje mjesto u stripu zapravo zauzima lijepo trejsana crkva (ovak ni frano ne trejsa crkve:). Kadrovi u crkvi su naj naj, nekako su i impresivni i dinamični. Ali Sclavi tu ne nalazi odgovor, iako ga je dobio - samo nije razumio. On kaže da se njemu ne obraća Isus; pokušava doći, barem gleda križ, ali tišina ostaje.
Odgovor koji je Sclavi dobio - i korektno ga prenio, jer to jest istinski kršćanski odgovor - glasi:
"Mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto." Ovaj odgovor Sclavi ne razumije, pa će biti potrebno objasniti smisao. To kasnije, u sljedećem postu, kada uđemo u eksplikaciju pitanja duhova. Sada samo potvrđujemo da Sclavi ne razumije, jer njegova replika svećeniku je pitanje: "A što ako netko ne želi otići?"
Obje ove replike, svećenikovu i Owenovu, treba eksplicirati.
Uglavnom, Sclavi, nakon što je prošao sve njemu dostupne i značajne načine istraživanja života poslije smrti, i nije našao zadovoljavajući odgovor, utekao se onome što uvijek čini: potražio je pomoć u zajednici. Pomoć u zajednici kod Sclavija se varira na dva načina: 1. lošiji način - udruge, grupe, civilna sfera 2. bolji, i zapravo, najbolji način - ljubav muškarca i žene. Slike zagrljaja muškarca i žene, gdje redovito probijaju sunčane zrake, pa čitava slika poprima simboliku transcendencije, to smo već stavljali. Zato sada prilažemo grupu:
Sclavi traži pomoć od više sile, i pokušava tražiti i Boga, no, jer ne poznaje odnosno ne postavlja problematiku na primjeren način, ne može ni polučiti religijsku utjehu, pa redovito zakazuje i mora tvrditi da ne vjeruje u Boga. Tako mu "viša sila" ostaje samo društvo, i često kroz epizode vidimo da vjeruje u institucije. To su ujedno njegove najgrđe epizode, angažirane teme s kojima pada ispod razine. Ovdje je podnošljiv, jer provodna tema je pitanje duše, odnosno, metafizička tema. U metafizičkim i onim navlastito stripovskim temama s njegovih početaka, akcijskim temama, tu je prilično dobar.
Sada smo dali obrise pitanja koje Sclavi postavlja, i kako ih on pokušava riješiti. Dalje se radi o tome da damo svoje viđenje problematike i pojasnimo nedostatnost Sclavijevog načina. Znači, slijedi nam zerica filozofije o duši i egzistenciji, baš ono što bi trebalo Sclaviju, jedna injekcija pravog vođenja teme o duši. |
Edited by - stinky on 28/11/2024 16:51:05 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 29/11/2024 : 17:06:44
|
quote:
Originally posted by stinky
"Mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto." Ovaj odgovor Sclavi ne razumije, pa će biti potrebno objasniti smisao. To kasnije, u sljedećem postu, kada uđemo u eksplikaciju pitanja duhova. Sada samo potvrđujemo da Sclavi ne razumije, jer njegova replika svećeniku je pitanje: "A što ako netko ne želi otići?"
Obje ove replike, svećenikovu i Owenovu, treba eksplicirati.
Sada je vrijeme da se pozabavimo pitanjem koje Sclavija najviše okupira, pitanjem "života" poslije smrti.
Sclavi je stvar postavio tako da očajnički traga za, makar kakvom, potvrdom tog pretpostavljenog životna nakon smrti. Ova priča je nastala na bazi takve potrage. Bavi se duhovima, tj. raspravljanjem prisustva osoba koje su umrle i koje u tom svojstvu zovemo duhovi.
Značajno je, za Sclavijevo razumijevanje (odnosno nerazumijevanje) početi iz središta priče. Tu imamo Owenov odlazak u crkvu i razgovor sa svećenikom. Taj se razgovor čitatelju čini možda banalnim, no nije tako, već se radi o iznimno važnoj problematici, koja se razumijeva u sklopu problematike duše. Čovjek koji je upoznat s gledištima relevantnih ljudi, koji su se bavili navedenom problematikom, sagledava u tom razgovoru Sclavijevo nepoznavanje i nerazumijevanje ovih pitanja.
Svećenik je rekao Owenu "mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto". Ali Owen, ili da sad budemo precizni, Sclavi nije razumio, nego pita "a što ako netko ne želi otići?"
Ključno je razumjeti polazište svećenikovog odgovora. Owen ga je pitao vjeruje li u duhove. Svećenik kaže: ne!
Dakle, svećenik, odnosno kršćanska pozicija je ne vjerovanju u duhove. Ovo se može činiti paradoksalnim, jer upravo kršćanstvo izriče odlučnu vjeru u život nakon smrti. Pa ipak, svećenik jasno kaže "ne", da bi zatim dodao: "mislim da poslije smrti svi odlazimo na neko bolje mjesto".
Ova dva odgovora treba shvatiti, i to u njihovoj vezi. Kršćanstvo ne vjeruje u duhove, ali vjeruje u "život" poslije smrti, i taj "život" se izriče tako da "odlazimo na neko bolje mjesto".
Sclavi, međutim, pita ovo: vjerujete li u duhove, tj. u prisustvo mrtvih U OVOME SVIJETU. Dakle, već u samom polazištu je temeljno nerazumijevanje. Nerazumijevanje, koliko ja to vidim, kod Sclavija proistječe iz očajničke potrebe da se ne napusti ovaj svijet, odnosno da se živi vječno i to na način koji ti je jedini poznat, ovozemaljski život. Ova tema želi svrnuti pozornost na tu ključnu Sclavijevu potrebu, koju on varira na bezbroj načina, već od prve priče u inačici zombija, Xabarasa i seruma besmrtnosti.
Onaj tko se tako grozničavo vezao za OVAJ život i OVAJ svijet, teško se miri s vlastitim uništenjem. Jer, smrt je prestanak ovozemaljskog trajanja, odnosno prestanak baš ovoga života koji sada živiš. Naravno, svaki čovjek, hoće-neće, osjeća tjeskobu pred ovom nedokučivom tajnom, i nikome nije svejedno to što će (jednom) umrijeti. Ali onda postoje razni načini suočavanja sa smrću, i zapravo se o tome i radi: kako se čovjek može nositi s time i hoće li pomiren otići s ovoga svijeta. Sclavi je u toj točki nepomiren, njegova uznemirenost čini se enormna i on si, što kaže doom, pokušava pomoći pisanjem DD. Izgleda da tu zakazuje, jer nikako ne dolazi do pravih odgovora i pravoga smiraja.
On bi htio vjerovati u Boga i kršćansko gledište, no, priječi ga oholost razuma, jer ne poznaje postavljanje problematike u velikim spekulativnim sistemima, nego pokušava instrumentalno-tehničkim razumom, tzv. znanstvenom metodom dobiti odgovore na krajnja pitanja: duše, egzistencije itd. Međutim, na problem egzistencije, znanost shvaćena u tom sklavijevskom iliti redukcijskom vidu na prirodoznanstveno, ne može dati ni minimalni odgovor. Jer, prema Kantu, "bitak nije realni predikat", tj. egzistencija nije stvar neke res i ne može se deducirati. Za naše potrebe, ne trebamo po tome piliti, osim ako ima takvih koji bi baš raspravljali (tu nema takvih, općenito nema poznavatelja filozofije na takvoj razini).
Uglavnom, Sclavi bi htio ali ne može, i otuda se stalno ruši. Pa se onda vraća nakon duge šutnje, i sve iznova: hoću živjeti, hoću trajati vječno, ali nemam dokaz i to me tjera da očajavam.
Da saberemo rečeno, jer bitno je da se ovo shvati:
Svećenik mu je rekao "ne vjerujem u duhove, nego se radi o tome da nakon smrti odlazimo na neko bolje mjesto". Dakle, čovjek se mora pomiriti s time da jednom kada umre, više neće biti "tu". Neće participirati u ovome svijetu; to je definitivno, smrt je drugo ime za nesudjelovanje u ovome svijetu. Otuda svećenik može odlučno reći da ne vjeruje u duhove. No, time što čovjek više neće biti "tu", nije rečeno da više neće biti uopće. Daljnje trajanje, za koje mi nemamo nikakvo ovozemaljsko iskustvo te time niti drugu riječ osim "života poslije smrti", kršćanstvo zove - odlazak na neko bolje mjesto. O ovome možda sljedeći put; jer tu je potrebna opširna eksplikacija o duši i cjelini toga gledišta.
Sclavi ovo ne razumije, odnosno, ne želi prihvatiti, jer ne može prihvatiti uslijed enormne uznemirenosti, previše je vezan na ovozemaljski život i ima samo tu jednu monomisao, monoželju: daj mi živjeti vječno, ovdje, sada.
Otuda njegova replika na svećenikov odgovor: a što ako netko ne želi otići?
Ako netko ne želi otići, onda se tu i radi o ovome o čemu smo načeli. Krajnja uznemirenost i to je razlog vječitog nezadovoljstva, i zapravo propadanja. Onaj tko ne želi otići, time se srozava u abominaciju, i njegovo mjesto i postaje ono što, tu i tamo, čujemo o toj sferi: mjesto strašnih usuda, i strašnih priča. "Duh" tada spada u mračno, strašno, prokletstvo i sve ono što je čitatelju poznato kroz opću kulturu kao horor priče i slične stvari. To je, opet, sasvim jedna druga tema, makar vezana uz našu glavnu. No, važno je znati: to je stranputica, i fusnota, uz glavnu stvar: čovjekovu egzistenciju na Zemlji, u što spada život I smrt, odnosno, život je svojevrsna priprema za smrt. Ovo se, naravno, ne treba i ne smije shvatiti morbidno, pa njuškati oko morbidnih tema i živjeti depresivno, mračnjački, u demonologiji i slično. Nego biti, ako smo spominjali Kierkegaarda, vitez vjere i živjeti stameno i vedro.
Dakle,
ako netko ne želi otići, taj je zakazao. Povratka u život kakav je živio, nema, i tu se ne treba iluzionirati.
I jedan i drugi, tj. i onaj živi mora pustiti preminulog da ode, kao što i ovaj mora otići; ne može lutati kao sjena, u nepomirenom stanju, srozan na prikazu.
Kršćanski odgovor na pomirenog u stanju smrti, zove se blaženost.
Sclavi je, u ovoj epizodi, potezao sva ta pitanja, no kako smo pokušali pokazati, razina postavljanja problema mu je pogrešna, i otuda sve njegove muke.
Posebno je bedasto postavljanje ovih kadrova, jer tu je vidljivo da Sclavi ne razumije ni život, tj. egzistenciju, a ne samo smrt, tj. još težu problematiku. Prosječnom DD fanu, ovakvi kadrovi ne govore ništa, no nama koji smo eksperti za ispravan život (haha), ovakve scene budu leherlih. Mali uvod u egzistenciju sutra, i zašto zapravo čitava ova epizoda nema smisla, ili bolje rečeno: nije to loša priča, pa otuda ima "smisla", no, ono što nema jest viša razina shvaćanja. DD ne čitaju samo tinejdžeri ------- možda to i jest moja ključna greška... hehe... hehehe... hehe. Evo bedaste scene svima na uvid:
|
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 30/11/2024 : 16:22:59
|
Potpuno podržavam ovakav metodički pristup materiji.
Nekad se jednostavno desi, da od silnog ubjeđivanja "onih koji ne čitaju stripove i smatraju ih neozbiljnim" dođemo u situaciju da sami izgubimo nit - zaboravimo koliko su važni stripovi, koliko kakvih filozofija nose, a pogotovo ko su njihovi stvaraoci i u kakvom su raspoloženju ih stvorili.
Pretjerano zvuči, ali je istina, da ozbiljni stripovi šire vidike, mada u isto vrijeme ne možemo očekivati da se "masa okrene i zapita", jer jednostavno, velika većina ljudi u stripovima vidi tek zabavu i tu se priča završava.
Kada se ogole ovakvi primjeri kao što je dešifrovanje Sclavijeve filozofije dođe se do novih saznanja, zaključaka i stekne se neka vrsta navike da se u svakom sledećem čitanju stripa MORA posvetiti posebna pažnja i MORA se pokušati razumjeti onaj dio koji stručnjaci uspiju povezati sa filozofskim konotacijama u samom štivu. Kad neko kaže "Šekspir", "Sokrat" ili ne znam šta i ko, za to mora postojati veza i ta veza se mora ispitati.
Pokloni su prelijepi i hrane dušu.
Stinkač to zna i za to mu svaka čast.
Ne smijemo dopustiti da se želja za istraživanjem ugasi, mora se preći prag i mora se dopustiti novom i neugodnom saznanju da preraste u ugodno iskustvo.
P.S. A to važi za svaki aspekt u životu, ne samo za uživanje u stripovima. Ovakvih rasprava treba da bude u svakom trenutku, jer može doći samo do pomjeranja i napretka, a to nam svima treba da nam ne atrofiraju mišići.
Rasprava je otvorenog tipa, hajte bujrum, ima limunade i slatkoća. |
Škafiškafnjak |
Edited by - Salkan on 30/11/2024 16:29:50 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 30/11/2024 : 19:20:35
|
Ne znam što bi trebala značiti scena u kojoj Dylan ode u Owenovu kuću i uvjeri se da duh (Owenova preminula žena) jest tu. "Osjećam je, osjećam je i ja!" kaže Dylan.
Dakle, ovdje Sclavi potvrđuje "prisustvo" duha, no zatim na sve zaobilazne načine pokušava dokazati to što neposredno zna. To je kao da ono što radite prirodno, recimo, umjesto da razgovarate neposredno, pokušavate svaki svoj odgovor sastaviti posredstvom apstraktnih logičkih pravila. Ono što imate prirodno dano, pokušavate dobiti mukotrpnim zaobilaznim putem. To bi bio taj pandan, ovoj Sclavijevoj sceni. Jasno, nitko ne pokušava zasnovati svoj razgovor slijedeći logička pravila, i zapravo će prije odbaciti pravilo, ako kasnije uvidi da se ne podudara s njegovim mislima koje mu u običnom razgovoru prirodno nadolaze. Na razgovor, i zapravo mišljenje, svatko je toliko navikao, da vjeruje sebi, ne teoriji, ne zaobilaznom putu.
A ustvari bi isto shvaćanje trebalo primijeniti i na takve 'neobične' situacije, kao što je to recimo prisustvo duha: ako osjećaš, to je to. Nema dalje, nema jačeg dokaza. Neće ti ono posredno dati puniju i jaču potvrdu, nego tvoje neposredno 'znanje'.
Ova primjedba "neposrednosti", na ovako pomalo ležeran način, ipak je ključna u razumijevanju problematike egzistencije.
Ja sam svojski se trudio, enormno sam istražio relevantne ljude. Kanta, Schellinga, Kierkegaarda, Jaspersa, Heideggera, Hegela... čak i frikin Gilsona. Usudio bih se reći da sam istražio i više nego je moguće za jedan ljudski vijek, a svakako više od Sclavija. Ovi su ljudi mrčili papir, i njihove napisane stranice zadaju glavobolju našemu francu. Oni jesu ono najbolje što se o tome da misliti, a pisanje im je ubitačno. Pa ipak, ako bismo sad htjeli svesti tisuće i tisuće cjepidlačenja na redak-dva, onda za našu temu egzistencije važi ovo:
Egzistencija se ne da dokazati.
Egzistencija se ne da dokazati, ne čini se epohalno otkriće. Međutim, podsjećam da je to destilirana srž tisuća i tisuća cjepidlačenja; mi smo namjerno sveli na ovako jasne okvire. No, da bi čovjek znao i mogao ovako svoditi, potrebno je mrčiti papir, potrebne su one besane noći kada se vrteška univerzuma silovito giba u mojoj glavi. Taj strah i drhtanje je nezaobilazan uvjet e da bi čovjek bio elementaran. Egzistencija se ne da dokazati, može jednako reći jedan idiot (neću ga imenovati) i jedan genij (neću ni njega). Razlika je u trudu koji su dvojica uložila, a ovaj trud je volja, volja je snaga, i tako jedan govori s elitne pozicije, a drugi iz pozicije piljarice.
Da se egzistencija ne da dokazati, znači upravo toliko da za tu stvar ne postoji dokaz. Dokaz se izvodi ili u čistome umu, pa se krećeš pojmovima kroz pojmove, odnosno radi se o tome da deduciraš pojmove a priori; ili se kao 'dokaz' uzima eksperiment, pokazivanje u kontroliranim uvjetima. Ovaj drugi dokaz ustvari i nije dokaz u strogom smislu apriornosti (kao onaj prvi), nego se stvar svodi na to da se uvjeravaš osjetilima.
Da postoji jedan čovjek, nazovimo ga Franc, to se ne da deducirati u čistome umu. Jer, takav i takav Franc, kako ga izvedeš u čistome umu, ukoliko ne sadrži unutarnje proturječje, savršeno je jednak zbiljskome Francu, čiji je pojam. Mogući čisti Franc i zbiljski Franc u ničemu se ne razlikuju, što se tiče definicije. Razlika između ova dva, ipak je abnormalna: jedan ima jedno x, koje ovaj drugi nema. Ovo x je egzistencija, u koju se ne možeš drugačije uvjeriti, nego da ju - zamijetiš.
Egzistencija se ne da dokazati.
Ona je jednostavno - zamjedba.
Zamjećuješ ili ne.
Ako ne, za tebe ta stvar nije zbiljska.
Ako da, zbiljska je.
Ovo se tiče svih zamislivih stvari: konja, ptice, kauča, Boga, duha...
Sve to zamjećuješ ili ne.
Kada zamijetiš duha na krevetu, to je to. Nema dalje. Nećeš dobiti veći dokaz preko tvojih slikica, akceleratora, snimača magnetskog polja ili pukih riječi profesora Adama.
Međutim, to vrijedi i za žive ljude.
Da postoji Ona, ta jedina i prava, tu ti ne mogu pomoći anketni listići, baterija socioloških testova i civilne udruge, nego ćeš samo zamijetiti ili ne. I kada zamijetiš, posjeduješ čvrstinu veću od superakceleratora u Ženevi. Drugi o tome čak nemaju pojma, ništa ne znaju i obične su blazirane blune. Jer, oni nisu ušli u egzistencijalni krug Tebe i Nje, niti to mogu, jer ovaj krug je isključiv. Ljubav je patološka pojava.
Uglavnom,
Sclavi od ove egzistencijalne problematike ne zna ni početke; pa ipak se batrga i TO mu je cjeloživotna preokupacija. Samo što bi on osigurače, dokaze, i tako se ruši iznova. Jer, egzistencija počiva na snazi osobe da drži to što zamjećuje. To držanje pri sebi, zove se vjernost. Ona je jača od svih akceleratora.
Sclavi nije toliko jak, i on potrebuje osigurače. Hoće poslikanu egzistenciju. Osjeća na krevetu, ali se skrši u sebi i juri do pametnih sveučilišnih profesora, da mu ovi pričaju trice i kučine o dvostrukim ekspozicijama i fotomontažama.
Vrijedi li poslikani duh ijednog povišenog trenutka koji si osjetio kraj Nje?
Poslikani duhovi i blazirane blune prolaze u metežu stranaca:
 |
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6221 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 01/12/2024 : 09:13:25
|
Potaknut ovom raspravom pročitao sam ponovo "Poslije duge tišine" i "Nedokučivu tajnu". Sad su mi dosta bolje sjele nego nakon prvog čitanja, ima nešto u tom ključu Sclavijeve potrage za besmrtnošću.
Killexa nisam još ponovio, potrudit ću se kroz koji dan i to obnoviti.
Stinky, mislim da ovu scenu za koju kažeš da je smiješna ipak treba tumačiti u ključu koji si na početku odbacio - alkoholizmu. Dylanu se pripitom priviđaju duhovi. I kasnije vidi duha tek kad on i Owen popiju četiri boce ruma. |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/12/2024 : 11:07:23
|
Ne pričam o toj sceni, nego o ovoj:
Ovdje nije pijan.
Dalje sam povezao to s problemom egzistencije: egzistencija se ne može dokazati, ona se zamjećuje.
Ovo je važno razumjeti, da bi se ušlo u Sclavijev um, tj. da bi se razumjela ova njegova povratnička priča, u kojoj on raspreda o životu i smrti, i traga za osiguračem: dajte mi dokaz života poslije smrti, dajte mi bar jednoga malenoga, maleckoga duha, dajte mi!!
O "životu poslije smrti" i razgovoru sa svećenikom, te o problemu egzistencije, stavio sam prethodna dva posta. Oni su uvod u problematiku, i pokazuju Sclavijevo promašivanje.
Uzmi ovu priču. Ni Dylan ni Owen, dva glavna aktera priče, nemaju razumijevanje egzistencije.
Scena u kojoj se on uvjeri u "duha" simptomatična je za čitavo njegovo ponašanje. Ova neposrednost, odnosno zamjedba, koju on svim silama hoće još osigurati posredno, paralelna je njegovom životu u cjelini. On stalno traži pravu žensku, iako ih ima stotine. Jednostavno ne može do egzistencije - jer, egzistencija je zamjedba, ništa drugo. (ja ti ovdje pišem pojednostavljeno, da bude skroz razumljivo, a i dovoljno je tako za naše potrebe. inače se ova problematika odnosi na ontologiju i raspredanja o biti, biću, bivstvovanju, pa ako te to zanima, moraš uzeti one teške tipove, od Kanta do svetog Tome... a već znam da te to ne zanima na toj razini)
Tako i u ovoj priči, imaš Dylana koji ne ZAMJEĆUJE da ga, opet ću ti reći jednostavno, vole:
1. Gruocho
2. Crystal
Groucho i Crystal zapravo ZAMJEĆUJU Dylana, odnosno, oni, kako god, predrefleksivno, netematski, razumiju egzistenciju. U tome je ljepota, jer ljudi bilo kako razumiju egzistenciju: kužiš, nije tako da bi ljudi sad trebali čitati ontologiju. Ne! Oni, u svakodnevnom životu, razumiju, imaju predrazumijevanje. Jasno, kako tko, no, ovdje samo hoću reći da milijuni žive ispravno, razumiju egzistenciju i ne traže osigurače, zaobilazne puteve onome što imaju prirodno, neposredno.
Dylan sve nešto okoliša, pa traži dokaze duha, dok mu istovremeno egzistencija klizi iz ruku (da ti opet sad kažem tako pojednostavljeno, nadam se da pratiš temu na razini na koju sam te htio odvesti). On ne razumije da su tu Groucho, Crystal, odlazi čak u udrugu da se spasi. Hajde, ovo je Sclavijeva viša točka, na kojoj on pokušava objasniti sebi to pitanje egzistencije, jer tu se predaje zajednici, odnosno, kako on kaže: višoj sili. Najviša točka na kojoj inzistira, i to je njegovo najbolje, jest ljubav. Međutim, on ljubav ne razumije, a o tome sam prethodno pisao, o razlici osjećaja i srca. On nekako 'zna', nejasno osjeća da je rješenje ljubav, no nije se digao u životnom stavu: on o tome samo "teoretizira", kroz epizode DD, no zakazuje, jer ne može provesti u faktičnim životnim izvršenjima. Kada bi imao u izvršenju, onda bi napokon mogao dovršiti priču o DD, tj. pisati drugačiji tip priče, a ne očajavanje zbog toga što će umrijeti i što, tobože, nema nikakve utjehe, nego će sve završiti u ništavilu.
Dok je Dylan tražio dokaze duha, i cugao, Groucho i Crystal su se brinuli za njega, radili one sitne stvari koje jesu duša, i podigli ga na razinu egzistencije. Sclavi je to onda lijepo, ali ipak samo deklarativno, podvukao u onoj sceni zagrljaja, sunce, transcendencija.
Sclavi ne razumije ovo: drugi te zamjećuju, sve i kad tebi nije jasno, i kroz sitne, u tisuće žilica razdate duše, egzistencija je tu. Jednom kad shvatiš, ne treba, a ni ne može, jači dokaz.
Sam Sclavi ovo ima: tisuće fanova, čitanje, raspravljanje itd. Naravno, takvo zamjećivanje nije još ono pravo, jer potrebno je ono najviše, što on uvijek (deklarativno) i stavlja u priče: egzistencijalni krug muškarca i žene, odnosno ljubav muškarca i žene, realizacija androgina kakva je najviša moguća u sadašnjem životu. No, ono prvo je barem jedna odskočna daska, gdje se čovjek može potvrditi, može rasti, u sigurnosti, samopouzdanju, samosvijesti, vjernosti, e da bi onda, kao zreli muškarac stao pred ženu, te ju privukao, odnosno muževno stao pred nju i pripojio je sebi.
U pričama, Dylan, na neki način, ima ovu muževnost, zrelost i samopouzdanje, pa lako pripaja sebi žene. No, onda tu dolaze dvojbe, koje otkrivaju da Dylan, odnosno Sclavi, zrelost ima samo deklarativno, a ne provedeno u faktičnom životnom izvršenju. Ili ako hoćeš jednostavno: nema srce, nema trajno zatvoreni osjećaj, koji je srce.
To je što se tiče Dylana u ovoj prči.
O Owenu sljedeći put.
ps - scena o kojoj ti pričaš, jest scena alkoholizma. čak mislim da je to referenca na The Lost Weekend, 1945. tako da nisam odbacio alkoholizam, nego sam rekao da je to manje bitno. to je drugi sloj, ono bitnije je ključna Sclavijeva tema, tema "života poslije smrti" |
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6221 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 01/12/2024 : 12:34:20
|
quote:
Originally posted by stinky
ps - scena o kojoj ti pričaš, jest scena alkoholizma. čak mislim da je to referenca na The Lost Weekend, 1945. tako da nisam odbacio alkoholizam, nego sam rekao da je to manje bitno. to je drugi sloj, ono bitnije je ključna Sclavijeva tema, tema "života poslije smrti"
Mogu se složiti s većinom toga što pišeš, samo što, ako se dobro sjećam, Sclavi je stvari u početku postavio tako da Dylan uvijek bude ostavljen, a svaki put se iskreno zaljubi. Kasnije je u broju 100 objasnio te Dylanove ljubavi na način da Dylan u svakoj ženi traži Morganu, svoju majku. Ja sam Dylana čitao malo naopako pa sam prvo pročitao broj 100 a tek kasnije Morganu, pa meni to saznanje nije bilo šok, dok je većini starijih čitatelja broj 100 zbog tog objašnjenja bio totalno razočaranje.
Vjerujem da Dylanove žene ustvari predstavljaju Sclavijeve fantazije, pošto on u stvarnosti nije bio nikakav ženskar. Koliko mi je poznato, živi mirnim životom sa svojom suprugom negdje na selu. Neka me netko ispravi ako se nešto promijenilo.
E sad, kontradiktorno je nazivati pravim ljubavima romanse od mjesec dana, i to je i Barbato najviše zamjerala Sclaviju. Tu se ogleda to što ti pišeš, da Sclavi uporno traži ljubav i zna da je ona odgovor na najvažnije životno pitanje, ali ne zna kako to postići.
Što se tiče scene iz stripa, mislio sam na tu konkretnu scenu. Prethodi joj scena gdje Dylan zakaže u krevetu jer je popio tri pive, pa se onda izađe provozati i dođe do Owena. Pretpostavljam da je tu i dalje lagano pripit pa osjeti prisustvo duha. Kasnije, kad se napije do kraja vidi prikazu Owenove žene, i tu nam Sclavi jasno daje do znanja da je riječ o Delirium tremensu. Malo je on tu uzeo pjesničke slobode jer se delirij obično javlja nakon nagle apstinencije od alkohola, ali za potrebe priče od toga je odstupio.
E ta prva scena je, po meni, nešto kao lagani "osjetilni delirij", ako to ima smisla, koji nagovještava Dylanovo srozavanje u alkoholizam. |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/12/2024 : 13:29:43
|
quote:
Originally posted by Beva
Što se tiče scene iz stripa, mislio sam na tu konkretnu scenu. Prethodi joj scena gdje Dylan zakaže u krevetu jer je popio tri pive, pa se onda izađe provozati i dođe do Owena.
Okej, ako sad baš hoćeš usredočiti se na taj površinski sloj, odnosno doslovno analizirati scene, onda možemo ovako reći.
Prvo, ne zna se zašto je Dylan 'zakazao'. On samo to kaže, "nisam smio popiti tri piva", a ne da bi to bio neposredan razlog njegova zakazivanja. Tri piva teško da su razlog zakazivanja, čak su prije stimulans. Jer, ljudi i uzimaju alkohol kao podsticaj, i u tako malim, ili da kažemo, normalnim, uobičajenim količinama, to je više priprema za stvar.
Zatim, vremenski slijed nije takav kakav si ti predstavio, nego nisi pažljivo to analizirao. Nije tako da Dylan zakaže, pa se obuče i ode do Owena. Ne, on je s Crystal prethodnu večer, a do Owena ide sljedeći dan. Pogledaj scene, i tu je Sclavi precizan: njihov susret je noću, i crtana je noć, dok je odlazak Owenu danju, i crtan je dan.
Znači, ni na tom planu vremenskog slijeda ne drži tvoja priča o pripitosti vodu, jer teško da bi netko bio pripit od tri piva još sljedećega dana.
Naposljetku,
sve upućuje na to da je Dylan trezven. On trijezno razmišlja, vlada sobom na uobičajeni način, nema nijedne naznake da je on u tom trenutku pripit. Od tri piva bi i teško bio u takvom stanju kakvo mu ti pripisuješ, u nekoj vrsti delirija, a i prospavana noć radi u prilog potpune trezvenosti.
Tek kad osjeti duha, on se prenerazi, i kaže "sad ćemo popiti taj viski". Dakle, saznanje prisustva duha je motiv potrebe za alkoholom, a ne obrnuto.
Što se tiče Morgane, i te gluposti u koju je Sclavi odveo soju "priču", to ne bi ni pas s maslom pojeo. Koliko ti poznaješ ljudi da žude za svojom majkom u frojdovskom smislu? Dakle, te frojdovske teorije ne vrijede ništa. Frojdovska psihologija je ništavna, a o duši ćemo mi ovdje pričati pet tisuća stopa iznad tih budalaština.
Nego,
ajd dobro je i da raspravimo doslovno scene, no, mene bi više zanimalo što ti misliš o čitavom sklopu, o temi duše i života poslije smrti? Jer, to je razina na koju sam podigao temu, i to bi me najviše zanimalo. Doslovno analizirati scene je okej kao priprema za viša sagledavanja.
Evo, što ti misliš, zašto Sclavi ovdje poteže duhove?
I zatim, daj svoje viđenje te problematike: što i kako ti vidiš Sclavijeve očite i uporne izlete u metafizičke teme. Zašto ti o tome ne razmišljaš, a s druge strane, cijeniš Sclavija?
|
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6221 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 01/12/2024 : 14:42:07
|
quote:
Originally posted by stinky
Nego,
ajd dobro je i da raspravimo doslovno scene, no, mene bi više zanimalo što ti misliš o čitavom sklopu, o temi duše i života poslije smrti? Jer, to je razina na koju sam podigao temu, i to bi me najviše zanimalo. Doslovno analizirati scene je okej kao priprema za viša sagledavanja.
Evo, što ti misliš, zašto Sclavi ovdje poteže duhove?
I zatim, daj svoje viđenje te problematike: što i kako ti vidiš Sclavijeve očite i uporne izlete u metafizičke teme. Zašto ti o tome ne razmišljaš, a s druge strane, cijeniš Sclavija?
Odgovorit ću kasnije. Upravo sam pročitao Killexa, sad ću Killexov povratak.
Mada, ne očekuj nešto previše, nisam u stanju pretjerano (ili ikako) filozofirati o metafizici. Mogu pratiti tvoju i Salkanovu diskusiju, ali ne vjerujem da ću puno doprinijeti. Ali evo, tema me potakla da nakon dugo vremena pročitam starije Dylanove epizode, to je plus. |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6221 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 01/12/2024 : 16:44:38
|
Evo pročitao sam oba Killexa, što se tiče zanatske razine, u drugom dijelu scenarij je besprijekoran. Priča se nekome može svidjeti ili ne svidjeti, ali razrada je bez greške. Prvi dio je malo zbrzaniji, nije Sclavi tu baš najbolje povezao sve detalje, vjerojatno jer je tad pisao puno češće. Sad sam bacio oko malo na komentare ispod recenzije i uglavnom su ocjene za scenarij jako niske (Salkan je, recimo dao dvojku), nije mi jasno zašto s obzirom da je svaki detalj, od prve do zadnje stranice bitan u priči i sve je savršeno smisleno i jasno.
Zanimljivost koja pokazuje kako je pisao Dylana, prvi broj izašao je 1993., drugi 1997., a u stripu se prvi dio događa prije 1989. (jer je Christopher tad rođen) a drugi 1999. Vjerojatno je Sclavi u drugom dijelu namjerno prikazao prvu priču kao da se dogodila nešto ranije da se uklopi "greška" s Hitlerovim rođendanom.
E sad, što se tiče duše, očito je da je to jedna od Sclavijevih preokupacija. Mislim da si u pravu kad kažeš da se on lomi. Očito je da bi htio vjerovati u nešto ali mu ne ide, pa na kraju bira vjerovati u ljubav. Što je po meni dobro, mogao je i lošije izabrati.
U Killexovom povratku imamo scenu u crkvi sličnu onoj u "nakon duge tišine", i dijalog sa svećenikom, samo što ovaj put Dylan vodi razgovor. On kaže da nije kršćanin, ali da bi u slučaju izbora između kršćanina ili antikrista izabrao prvo. Malo smiješno izgleda ovako napisano (i svećenik je zbunjen), ali u kontekstu stripa ima smisla. Tu se vidi ta Sclavijeva opčinjenost vjerom.
Mislim da je u "Killexovom povratku" jako bitan prikaz Killexovog mozga s raznim gadostima koje ruju po njemu. Smatram da nam se time želi reći da je Killex mrtav, mozak mu propada. Ali iako mrtav, nije još ispunio svoju misiju i čeka. Nisam siguran slažem li se s tobom da on izravno pokreće radnju, ali neizravno svakako da jer se zločini pripisuju njemu, prisutan je iako ne radi ništa. Njegova sjena je nad radnjom priče, ima čak i scena u stripu gdje je simbolično oblak nacrtan kao ruka:
Vidim i da dosta komentatora na recenziju ima problem sa Sclavijevim spominjanjem nacizma. Iskreno, nije mi jasno zašto im to smeta. Ako nisu apologeti nacističkog režima, nema ništa sporno u Sclavijevoj osudi istog. Druga bi stvar bila da on konstantno pili o tome, ali nakon Doktora Terora ovo mu je drugo bitnije pisanje o toj temi. Čitatelji mogu biti zasićeni tom temom iz drugih medija, ali nije onda pošteno to zamjerati Sclaviju.
S druge strane, možda se nekom ne sviđa njegovo doslovno nametanje poruke na kraju, ali nema ništa sporno u samoj poruci. Dvadeseto stoljeće bilo je najkrvavije dotad, nadajmo se da će buduće generacije biti pametnije i manje nasilne. Što je tu problematično? |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
Edited by - Beva on 01/12/2024 16:45:54 |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 01/12/2024 : 16:54:56
|
quote:
Originally posted by stinky
Onaj tko se tako grozničavo vezao za OVAJ život i OVAJ svijet, teško se miri s vlastitim uništenjem. Jer, smrt je prestanak ovozemaljskog trajanja, odnosno prestanak baš ovoga života koji sada živiš...
On bi htio vjerovati u Boga i kršćansko gledište, no, priječi ga oholost razuma..
Uglavnom, Sclavi bi htio ali ne može, i otuda se stalno ruši. Pa se onda vraća nakon duge šutnje, i sve iznova: hoću živjeti, hoću trajati vječno, ali nemam dokaz i to me tjera da očajavam...
Dakle, čovjek se mora pomiriti s time da jednom kada umre, više neće biti "tu". Neće participirati u ovome svijetu; to je definitivno, smrt je drugo ime za nesudjelovanje u ovome svijetu...
Sclavi ovo ne razumije, odnosno, ne želi prihvatiti, jer ne može prihvatiti uslijed enormne uznemirenosti, previše je vezan na ovozemaljski život i ima samo tu jednu monomisao, monoželju: daj mi živjeti vječno, ovdje, sada...
Otuda njegova replika na svećenikov odgovor: a što ako netko ne želi otići?
Dobro si rekao Stinky, to je to. Sclavi ne vidi dalje, ne može se osloboditi sebe samog. Nije mu dato da vidi, jer nije ni spreman odnosno nije došao, da tako kažemo, do tog stadija poniznostni, koji bi omogućio:
"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se." (Mt 7,7-8)
Dobro je ponovo pogledati ovaj kadar:
Šta vidi Sclavi kad gleda križ? Šta križ predstavlja?
Jer ovako na prvu, to je patnja i smrt. Ali ostati na tom dojmu znači ne shvatiti pravi i konačni smisao. Jer - Isus nije otišao na križ, da bi tamo ostao, nego da uskrsne, da se digne!! Križ odnosno smrt nije kraj! To je ono najbitnije, svi problemi, patnja i jad nisu zadnja stvar, jer život pobjeđuje. To je radost života, radost egzistencije! Ali do toga se recimo ne dolazi (isključivo) razumom nego s vjerom. Put do toga nije lagan i mora se tokom života učvršćivati, trenirati.
Jer - "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mr 1,15) > ovo je centralni poziv.
"Obratiti se" nije jednistveni događaj, metanoja nije jednom i zauvijek, jer se čovjek obraća dok je živ, do smrti.
"Ispunilo se vrijeme" - καιρός (kairos), vrijeme milosti
"približilo se kraljevstvo" > čovjek je u mogućnosti napraviti potreban korak.
Za dušu sve ste rekli. Za kršćanstvo duša je forma corporis odnosno duša je princip koji daje oblik i život materijalnom tijelu.
Treba biti oprezan sa Platonom i dualizmom koji izlazi iz toga, jer uskrsnuće i život poslije smrti podrazumijeva i tijelo.
Kierkegaard u knjizi Bolest na smrt govori o oblicima očaja. Tamo on analitički obrađuje sve te kombinacije. Očaj kao nedostatak konačnosti odnosno beskonačnosti, nužnosti, mogućnosti, očajanje u kome se želi biti samim sobom itd. Ja sam to nedavno ponovio i dalje mi je vrhunsko.
Ima tu još jedna stvar. Ja nemam pojma o Sclavijevom životu i teško je sad govoriti šta bi on morao ili trebao jer nemam uvid u njega samog i njegovu osobu.
Ali isto tako postoji nešto što čovjeka tokom života pritišće, a to je (ne)sposobnost oprosta samom sebi. Čovjek teško vjeruje da Bog oprašta SVE grijehe. Jer čovjek ne može oprostiti ono što Bog može, zato i nema vjere u sebe i teško se nosi sa sobom. Misli da je promašeni slučaj pa mu ništa ne može pružiti osječaj voljenosti - da bi na kraju mogao sebe prihvatiti.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/12/2024 : 18:35:30
|
Ordell, o duši, zamkama platonizma, uskrsnuću tijela, to ćemo, naravno, još pričati... to nas i zanima najviše.
Sada prvo ono lakše, i stripašima prijemčivije, razgovor s Bevom o Killexu.
Beva,
evo prvo pohvala, super da si stavio ovu scenu, nisam to (eto, čak ni ja!;)) primijetio kada sam čitao Killexa. To je još jedna potvrda da sam ispravno postavio tezu kako je Killex taj koji pokreće radnju. E sad, nisi me skroz razumio, jer ovo "pokreće radnju" ne odnosi se na nekakvo doslovno fizičko njegovo pokretanje ili sudjelovanje u događajima. Ja sam se malo našalio, pa spomenuo termin Nepokretni Pokretač, odmah povezujući temu kojom se bavim(o), duša, s Aristotelom. Naime, to je njegov poznati termin, a da sad skratimo, taj si termin možeš prevesti uobičajenijim - Bog. Makar, opet se tu da cjepidlačiti, al' za naše potrebe, to je to.
Dakle, Killex je pokretač radnje baš u tom određenom smislu: ne fizički, nego apsolutni, odnosno metafizički pokretač.
Zato bih ti odgovorio na ovo:
quote:
Mislim da je u "Killexovom povratku" jako bitan prikaz Killexovog mozga s raznim gadostima koje ruju po njemu. Smatram da nam se time želi reći da je Killex mrtav, mozak mu propada. Ali iako mrtav, nije još ispunio svoju misiju i čeka.
Da bi bolje razumio Sclavija, trebaš napustiti puko razumsko stajalište, gdje ostaješ fiksiran na običnu, zdravorazumsku logiku. Sclavi, iako i sam ne može nadvladati razumsku refleksiju skroz naskroz (o tome ćemo s ordellom), ipak - i to je važno u ovoj našoj raspravi - se stalno vrti, obilazi oko i pokušava prijeći granicu. Otuda ta čudna okolnost da su baš njegove epizode često nadnaravne, metafizički pristup, uvijek on nešto napipava.
Taj slučaj ti je i u priči o kojoj sada govorimo, Killexov povratak.
Ne radi se tu o tome da je Killex mrtav i mozak mu propada, nego naprotiv! Killex je jedan od apsolutnih likova, nadrastao je život i smrt, i Sclavi ga je ovdje stavio u poziciju Boga. Ovo nisi razumio, zapravo je možda malo tko shvatio ovu priču, dok nisam sada potegnuo našu raspravu. Ja sam o tome nešto govorio, ali nisam dubio, i možda bi sad trebalo ponovo čitati da izvadim sve detalje. A mi pičimo dalje:)
Uglavnom, ova priča je dosta bizarna u svojoj "poanti", jer Sclavi ti je ovdje zamislio ovako: Killex, koji je bio pojam apsolutnog zločinca, postao je apsolutan čovjek, da tako sad kažemo, i on je taj koji je došao do tajne života. Ova tajna života je moć stvaranja (vrati se na moje opaske o vatrometu i stvaranju), a manifestira se u ljudskom životu kao ljubav. Mozak koji se provlači kao lajtmotiv kroz priču, nije ga Sclavi stavio u tom smislu kako si rekao, nego on želi reći ovo: Killex se preobražava, postaje duša, a to ti je na planu stripa simbolički prikazano kao njegov mozak koji napuštaju razni crvi, odnosno demoni, što će reći, taj 'mozak' se čisti. Killex se oslobađa zla, to je ta simbolika.
Jer Sclavi je, bez da sad čitam ponovo, prikazao ovdje Killexa kao da daje život Chrisu, a paralela je i tu kršćanska: Bog -> Božji sin, Chris -> Krist. On je to podvukao na kraju, u završnom monologu, to je poruka na kraju s kojom se odjavljuje: Chris(t) će možda biti spasitelj svijeta, možda će povući druge da učine svijet boljim, boljim nego dvadeseto stoljeće, kako on to vidi. I ovo finale je u znaku kršćanstva, milenarizam, i tu Sclavi polaže nade u novi milenij, pokušava se utješiti 21. stoljećem, stoljećem vladavine Chris(t)a.
Samo što je u njegovoj izvedbi to nekakvo sekularizirano kršćanstvo, a način na koji je sve skupa izveo je dosta bizaran, ako uzmemo u obzir što je povezao: Killexa, koljača iz prvog dijela, proizveo u Stvaratelja, proveo apoteozu i postavio Sina. Ovaj 'metafizički' dio je zapravo meni zanimljiv, i sad što više pričamo, postaje sve bolji, no problematičan je taj sekularni dio, dio koji si rekao "pa u čemu je problem ako upire prstom u Hitlera"?
Problem je upravo u tome što ovakvo Sclavijevo dizanje do metafizičkih visina ne trpi onda padanje na ideološku ravan. Jer, ma što bio Hitler, i malo tko će reći "dobro je to što su radili nacisti", ni njemu ni njima ne može se pripisati pitanje Zla u svijetu. Pitanje Zla je upravo prvorazredno metafizičko pitanje, i zato ga ima na svim stranama: i u nacizmu, ali i u bacanju bombi na Hirošimu, u Staljinovim gulazima, na Bleiburgu i razaranju Dresdena. Zato je taj sloj priče dosta veliki pad u odnosu na ovo što pokušava s Kilexom, i dosta ljudi to jednostavno osjeti: angažiranost se često pretvara u pamfletistiku i ne oduševljava ljude. Kod Sclavija je problem što prečesto upliće te angažirane teme i to ti je odgovor na tvrdnju "pa ne radi nacizam stalno". Na žalost, radi, jer često razne društvene malfunkcije svodi na omiljenu ljevičarsku retoriku, pa govori "fašizam"... a time samo banalizira i bagatelizira taj pojam, koji onda više ništa ne znači. Uglavnom, meni je to najslabiji Sclavi = angažirani Sclavi.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13214 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/12/2024 : 19:08:52
|
Prilog Sclavijevom čudnovatom povezivanju Chrisa i Krista. Dječak, drukčiji od drugih, s nekom tajnom... i Krist u fokusu:
 |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
766 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 01/12/2024 : 19:44:56
|
quote:
Originally posted by Beva
Evo pročitao sam oba Killexa, što se tiče zanatske razine, u drugom dijelu scenarij je besprijekoran. Priča se nekome može svidjeti ili ne svidjeti, ali razrada je bez greške. Prvi dio je malo zbrzaniji, nije Sclavi tu baš najbolje povezao sve detalje, vjerojatno jer je tad pisao puno češće. Sad sam bacio oko malo na komentare ispod recenzije i uglavnom su ocjene za scenarij jako niske (Salkan je, recimo dao dvojku), nije mi jasno zašto s obzirom da je svaki detalj, od prve do zadnje stranice bitan u priči i sve je savršeno smisleno i jasno.
Jednostavno, u trenutku čitanja priča o Killexu, ja nisam, niti mogu danas, niti ću sutra, prežaliti neoriginalnost samog lika Killexa, bez obzira u kom kontekstu bilo kakva raspra vodila i odvela. A o tome smo već pričali, tako da nema potrebe da se ponavljamo - izvedba loša, čupa se ideja iza svega, odnosno struže po Sklavijevom impulsu i (ne)iskrenoj namjeri da ogoli svoju filozofiju kroz ove epizode i svoj opus u ljubljenom mu sinu.
No, međutim.
SKlavijeva filozofija - u dijelu odnosa "egzistencija-duša-duh-smrtnost" može se pogledati iz još jednog ugla, čisto radi potvrde teorije da je "smrt ta koja ga mori i smrtnost preko koje ne može preći". Da li je riječ o estetičaru koji glumi da je etičar, ili etičaru koji želi da očuva estetsko zadirući u samu srž materije:
Radi se o njegovom drugom, mlađem sinu, ove slike su iz ZS Lov na špijune, a originalnu numeraciju Trapera Kerija ne znam. Mada, za pretpostaviti je da u ovom trenutku otpočinju suštinska propitkivanja smisla postojanja i odnosa sa onostranim, i to ne u Dilanovom serijalu, nego na Divljem zapadu:
Ne da nije zanemarivo, nego je ključno povezati stvarnu vremensku liniju kada nastaju ove epizode u odnosu na Killexa (ako uopšte znamo od kojeg se tačno momenta Sklavi otvoreno pita o ovim dilemama) i gdje prestaje da zamotava svoje dvojbe. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6221 Posts
Member since 04/06/2007 |
Posted - 01/12/2024 : 19:50:41
|
Dobro, što se tiče društvene angažiranosti, imao je Sclavi izlete u takve teme, mada opet ne nešto previše. Evo gledam usporedni popis prvih 200 epizoda, da sad ne idem u popratne edicije. Društveni angažman prisutan je (kao centralna tema priče), po sjećanju, u Crvenom znaku, Johnniju Freaku, Doktoru Teroru, Killexovom povratku, Prema dalekom svijetu i Hotelu duhova. Ukupno 6 naslova, i nije puno, ali očito se pamte. Ne kažem, ima toga tu i tamo i u drugim pričama, ali ovdje su baš centralna tema.
Johnny Freak je epizoda koja meni osobno ne leži, a ima kultan status. Nikako mi tu nije problem sama poruka, nego način na koji je prenesena. Johnny je čista esencija Dobra, koji i nakon sveg zla koje su mu njegovi bližnji napravili odlučuje spasiti život bratu na kraju. Previše patetično da bi bilo pitko i uvjerljivo. Tebi bi to trebalo bolje sjesti s obzirom da voliš čistu podjelu na Dobro i Zlo, makar kad si spominjao Zagora i slične herojske stripove.
S druge strane, patetika u "Dugačkom pozdravu" je odlično dozirana i diže tu priču na vrh Dylanovih (tj. Sclavijevih) epizoda.
Možda je tu problem i identifikacije, većina nas (muškaraca barem) se lako poistovijeti s mladim Dylanom u Dugačkom pozdravu, dok je to s Johnnijem Freakom ili ovim beskućnicima iz Killexovog povratka znatno teže. Patetika u nekom djelu se puno lakše proguta kad je donekle osobno proživljena. Slična stvar je i s Chrisovom bolesti u Killexovom povratku. Vidio sam da je netko zamjerio Joyinu reakciju na Chrisovu dijagnozu, kao nije to ona neustrašiva Joy iz prvog dijela. Međutim, svakom roditelju bi najveći užas bila slična dijagnoza kod vlastitog djeteta i kao roditelj je lakše razumjeti takvo beznađe.
Da ne davim dalje s tim, pošto je tema duša a ja tu i nemam nešto bitno za reći, nek se uključe i drugi sa svojim viđenjem. Meni je drago da me privukla neka tema o stripovima jer sam obnovio neke stripove koje bi inače tko zna kad ponovo čitao, a i uvijek je bolje kad se više piše u gornjem dijelu foruma. |
Jubilarni Polo 10!http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51213 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Duša, Sclavi, Killex
