| Author |
 Topic  |
|
verab
Senior Member
Croatia
2752 Posts
Member since 22/01/2015 |
 Posted - 19/11/2024 : 13:35:20
|
Da, to je problem "čvrstog mišljenja", svi ga imaju o svemu i pola bi ih prije umrlo nego ga ikad mijenjalo. Ima ih koji zbrajaju na prste ali se uredno smiju fizičarima koji rade na akceleratoru u Cernu, ismijavaju traženje "božje čestice" i naravno, sve im je to čisti sotonizam. Imaš i ovdje ljude koji misle da su djela Picassa i Pollocka samo za zidove po ludnicama i zazivaju da ih se izbaci iz enciklopedija povijesti umjetnosti kao bezvezne prevarante. Imaš i one kojima je Gamba bolji od Fostera, Burattini od Moorea...
Rasprava je tu nemoguća. A i nepotrebna.
Ja se ne razumijem u fiziku, ti u umjetnost... ajmo popit pivo i razgovarat o nogometu.
Ko je bolji Messi ili Ronaldo?
- Mesi, naravno
- Ni govora, Ronaldo!
 |
hejt, jal & rock 'n' roll |
 |
|
|
alexts
Advanced Member
Serbia
8032 Posts
Member since 25/09/2005 |
Posted - 19/11/2024 : 14:53:45
|
quote:
Originally posted by verab
Imaš i one kojima je Gamba bolji od Fostera, Burattini od Moorea...
Rasprava je tu nemoguća. A i nepotrebna.
Ali opet, retka su takva mišljenja ako neko prati strip u celini ili malo šire.
A česta su ako neko čita skoro samo Boneli. Ili čak samo 3-4 Bonelijeva junaka.
A to je i logično onda. |
|
|
|
Sneaksie Thiefsie
Advanced Member
4559 Posts
Member since 22/04/2008 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47176 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 23/11/2024 : 17:31:24
|
[url=https://postimages.org/] [/url] |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1693 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 26/11/2024 : 10:57:56
|
Urnebesan, ali odličan prikaz situacije!
Kada sam pokazao sliku poznaniku koji je završio Likovnu akademiju, njegov odgovor je bio smeh, i "tako je to kada umetnici žele da budu filozofi (ili obrnuto)".
Iako često koristim termin "akademizam" u negativnom smislu, i sumnjičavim okom gledam na akademike, treba reći da su ljudi od kojih sam najviše naučio bili akademici. Ali ja na njih gledam kao na izuzetke. Ili je možda u prošlosti bilo više rigoroznosti. Kako god rešili to pitanje, među "najučenijima" je oduvek bilo sofista i ljudi preobrazovanih, te o tome pišu i Montenj i Svift, a kod Dikensa imamo licemerne likove koji će da odšetaju uspravnog držanja, s lažnim dostojanstvom, da ne bi s (zvanično) manje obrazovanima vodili "apsurdne razgovore" (koje ne mogu da dobiju). |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1693 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 30/11/2024 : 17:59:35
|
quote:
Originally posted by Bajdo666
Retoriku čujemo, poeziju prrčujemo/načujemo, ali prvenstveno osjetimo. Možda je to bit svega, osjećaj. Jer, dadaistički pisoar smo mogli osjetiti kao bunt ili doslovno pišanje po ustaljenim vrijednostima. Zar prava umjetnost nije izlaženje iz okvira, traženje novoga, lomljenje granica?
Osećaj može biti ključ svega, ali ne mora biti. Osećaj bez znanja gubi bitku sa vremenom.
Evo šta hoću da kažem. Kad sam bio klinac, čitao sam previše epske fantastike, mač-i-magije, herojskih romansi, i sličnih žanrova. Mač od Šanare me je oduvao. (Kažem: klinac, pa očekujem oprost  ) 8 ili 9 godina kasnije sam čitao Gospodara Prstenova, i jasno video kakva bedna kopija je Bruksov prvi roman. Iz tog razloga ne priznajem nostalgiju kao opravdanje za estetski sud.
Drugi primer: Joko Kano (Yoko Kanno). Japanska kompozitorka muzike, uglavnom za filmske ili televizijske projekte, ponajviše animirane prirode. Kada je ona potpisala nešto, to je značilo muzičku poslasticu koja daleko prevazilazi konkurenciju, japansku ili bilo čiju. Raznovrsnost, dinamika, izražajnost - sve klasa iznad drugih. A onda su ljudi počeli da primećuju sličnosti sa klasičnim kompozicijama, ali i sa delima iz drugih žanrova, čije su muzičke fraze i deonice bile prenošene gotovo u celini. Sasvim u redu za aranžera ili dirigenta, ali za "kompozitora" baš i ne. Ne može se slava graditi na umešnosti ili genijalnosti drugih i neznanju publike. Mislim, može, ali samo koji tren ili onaj duži tren koji zovemo vekom, ali koji je takođe brzoprolazan.
Otuda sam oprezan prema Nilu Gejmenu. Ne kažem da ga ne cenim; skoro sam glasao za najbolje anglofone scenariste stripa, i on mi je bio vrlo visoko na listi. Kažem samo da ga ne uzimam zdravo za gotovo. Na primer, priča (iz cilusa o Snu, Sandmanu) Three Septembars and a January, ima za najbolji deo jedan od glavnih motiva Don Kihota. Kada Sumanutost i San (da iskoristim Skrobonjin prevod) raspravljaju ko od njih dvoje polaže pravo na dušu glavnog lika, ona na kraju kaže: "Ludilo mu čuva razum, zar ne?" To nije prost kuriozitet, to nije "omaž", to je vrhunac čitave ove priče, njen najpronicljiviji deo. I on nije Gejmenov. Možda nije eksplicitno pomenut u Servantesovom romanu istim rečima - to ne mogu da prizovem - ali postoji čitav deo u kojem likovi raspravljaju o toj pojavi. A Gejmenovo narativno tkivo ne postiže nigde drugde (u toj priči) takav uvid i emotivnu snagu, bila to meta-fikcija ili post-fikcija ili auto-fikcija ili poslovični tandara-broć. 
Ima sličnih primera dovoljno da se popune bilo čija mašta i zahtevnost. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Ko stvara umetnost?
