| Author |
 Topic  |
|
Beva
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
6040 Posts
Member since 04/06/2007 |
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1901 Posts
Member since 20/08/2006 |
 Posted - 02/12/2024 : 13:14:01
|
Onaj tko smrt uzima kao nešto "prirodno", taj u glavnom laže samog sebe.
Nitko se ne može pomiriti sa tim jer je smrt misterij i dobro je rekao Claudel: znam da ću umrijeti ali ne vjerujem!
Ne može se vjerovati u svoj kraj i propast, to je nemoguće. Može se "pomiriti" što bi u tom smislu značilo odustati ili može se tragati odnosno usmjeriti snagu u sebe i istraživati dubine pitanja - što je to čovjek.
Sclavi se bori i to je dobro.
Ovdje je i metafizičko pitanje nule. Nula ili ništa se ne može misliti. Tek kad nešto 'jeste' pa više ne postoji, otkriva se značenje ne-postojanja. |
 |
|
|
pcoro
Senior Member
Croatia
2285 Posts
Member since 17/01/2006 |
Posted - 02/12/2024 : 15:01:47
|
Pročitao sam i ja ove dvije epizode, čisto da se podsjetim i da vidim šta to Stinky priča. Kakav suludi treš, jebote!! 
Prvi Killex, besramna kopija Jaganjaca, samo sa iritantnim i nekarizmatičnim likovima (posebno se ističe odvjetnica, ne znam šta je tu bilo Dilanu da se spandža s njom  )
Drugi Killex je pak totalno sulud, to je tip epizode koji dok čitam, već zaboravim što je bilo prije deset strana, koliko mi se sve čini nabacano i proizvoljno. Recimo, kako Dilan nađe onu crkvu? Chris mu je pokaže na karti.. ali na kraju ispada da nije pokazivao poziciju crkve nego ulaz u podrum ispod karte  Pa onda, Chrisova bolest - na prvu se čini da ga to Killex opsjeda, a na kraju ga zapravo Killex izliječi.. pa šta je onda majstore, jel ovo ili ono  Pa i te preinačene godine. Ma sve mi je tu suludo.
Čak i taj Killex, na kraju prvog dijela, pa kako je dosegao besmrtnost? Ako mu tek Dilan mora objasniti što je duša i onda ovaj ode kao da je popišan? Od svega toga mi mozak samo zakuha.
Drago mi je da sam opet pročitao ove epizode i topic je super, samo, ja ne bi pokapirao niš od ovog o čem se tu priča da nije razjašnjeno ovako na široko. |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13165 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/12/2024 : 18:04:43
|
quote:
Originally posted by ordell
Šta vidi Sclavi kad gleda križ? Šta križ predstavlja?
Jer ovako na prvu, to je patnja i smrt. Ali ostati na tom dojmu znači ne shvatiti pravi i konačni smisao. Jer - Isus nije otišao na križ, da bi tamo ostao, nego da uskrsne, da se digne!! Križ odnosno smrt nije kraj! To je ono najbitnije, svi problemi, patnja i jad nisu zadnja stvar, jer život pobjeđuje. To je radost života, radost egzistencije! Ali do toga se recimo ne dolazi (isključivo) razumom nego s vjerom. Put do toga nije lagan i mora se tokom života učvršćivati, trenirati.
Jer - "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mr 1,15) > ovo je centralni poziv.
"Obratiti se" nije jednistveni događaj, metanoja nije jednom i zauvijek, jer se čovjek obraća dok je živ, do smrti.
"Ispunilo se vrijeme" - καιρός (kairos), vrijeme milosti
"približilo se kraljevstvo" > čovjek je u mogućnosti napraviti potreban korak.
Sviđa mi se kako si povezao ova dva odlomka, tj. kako drugi pojašnjava prvi.
Ovdje hoću reći: dobro je na temi imati "teoretske" i "stripovske" postove, jedno i drugo, jer sama tema je takva da pokušavamo čitati stripove baš u toj točki koju oni sami dotiču. Epizode koje raspravljamo same govore istu priču, a mi nastojimo odgovoriti na taj poziv i sustavno izložiti što se tamo govori, kako misli Sclavi, kako mislimo mi. Recimo da je to dijalog u pravom smislu.
"To je radost života, radost egzistencije! Ali do toga se recimo ne dolazi (isključivo) razumom nego s vjerom. Put do toga nije lagan i mora se tokom života učvršćivati, trenirati."
Da povežem ovaj odlomak sa Sclavijem, i pokušam dočarati što je to "radost egzistencije", ali takva radost koja nije isprazna, nego MORA BITI ono da nije "lagana", mora biti "učvršćivanja", odnosno mora se prolaziti kroz teškoće, jer to daje ozbiljnost životu. Uistinu radostan život je ozbiljno shvaćen život, a tu otpada sve lagano, ležerno, isprazno, komotno...
Stavljam jedan karakterističan Sclavijev kadar, koji spaja suprotnosti, što on ima, ovu sposobnost držanja suprotnosti, i baš takvo držanje suprotnosti zajedno, onaj tko to može izdržati, ima i ozbiljnost života:
Ovo je jedna od boljih slika, gdje je - donekle - uhvaćen trenutak radosti egzistencije kroz bol. "Bol" neće reći ovdje nešto nastrano, nego elementarno: zato sam prvo stavio čitav kadar, jer prva slika crnila i munje, uz prasak groma, baš podvlači elementarnost. Praskaju elementi, ono oporo, i to je obvezatno za život, život ima takvu jednu oštrinu. Tko se od toga želi izvući, 'prevariti', tko želi samo milinu, komotnost, ustvari pada na nižu razinu: dosade, ispraznosti, promašivanja, zakazivanja u svim vidovima, od, nemam pojma, droge do gubitka sebe.
I ljubavni klinč je dosta dobro dočaran, prožet elementima, i ako se čitava stvar shvati u okvirima koje pokušavam formulirati, a ne puko seks i posvemašnja seksualizacija svega (čemu, na žalost, sam Sclavi kumuje, jer pada od onih visokih, elementarnih trenutaka u banalizaciju i seksualizaciju, što nam je, uostalom, poznato kroz epizode DD), onda smo na pravom putu da razumijemo izraz radost egzistencije kroz ono oporo, kroz učvršćivanje.
Da ovdje dodam i to, daljnji kadrovi su za moj ukus, srozavanje, i negdje između ovih kadrova jest Sclavijevo propadanje, odnosno nemoć držanja ozbiljne, opore radosti egzistencije, nego propadanje u ono dražesno, tj. kičasto, slatkasto, sve bi se htjelo lagodno i komotno.
Evo, da stavim i te kadrove, pa da sve bude zorno:
"Hvala ti, hvala tebi, bilo je predivno, kisi kisi, sve pet"...
Ne želim reći da je pogrešno biti pomiren i dobar s nekim, ne, nego hoću reći da u ovom slijedu kadrova vidim Sclavijevo promašivanje. Jer, ovaj drugi kadar je tu kao da je sve pet, sve je jednim udarcem riješeno i to je to: takav svijet treba biti, jednim udarcem je riješena sva nepravda. A to ne ide.
Ne radi se o tome što mi želimo, što imamo u pukim mislima. Ne popravlja se svijet tako da ja zamislim da je sve divno i krasno, jer to je samo puka mentalna negacija svijeta. To je nemoćno naspram one elementarnosti, kada se komešaju elementi, grmi, sijeva, sve dolazi u suprotnostima, sudara se u kaosu i mi imamo samo jednu mogućnost: plesati na oštrici britve, držati suprotnosti koje kidaju svijet i koje kidaju samoga tebe, dakle, te razbješnjele sile držati na okupu. To je križ, to je simbol pravog stava.
To je htio reći ordell. Križ je poviješću, kulturom, našim načinom života, taj općepoznati simbol ispravnog života (naravno, ovdje je riječ o onima koji pripadaju kršćanskom kulturnom krugu; druge religije nisu nužno pogrešne, nego imaju svoj put, koji se u konačnici, vjerujem, podudara i slaže s kršćanskim). Križ nije kraj, jad, patnja, problemi, nije to kraj, a ni smisao, nego: izdržati sve to - jer se mora, drukčije nije dano - e da bi bilo radosti egzistencije u ozbiljno shvaćenom životu.
Sclavi, međutim, htio bi prečicu. Zato sam stavio dva susljedna kadra, koji pokazuju takvu prečicu. Ne ide tako olako, to jednostavno ne ide tako: hvala ti, hvala tebi i sve pet. Sclavi stalno stavlja baš to, puko deklarativno pomirenje patnji, suprotnosti se lagano poravnavaju jednom gestom i to se proteže na svijet, na one njegove angažirane teme: Chris će doći u 21. stoljeće i potaknut će novu djecu cvijeća i hopla: svi će pjevati give peace a chance. To nije vjera u pravom smislu, to je iluzioniranje bez ikakve realne podloge. Jer, "realna podloga" svemu životu su oni elementi. Ono crnilo i munje koje vidimo u prvom kadru. To se neće preobratiti u cvijeće i leptiriće, nego je to križ koji se mora držati, integrirati u sebe, izgraditi se u osobu i u tim čeličnim olujama držati vjernost. Biti vitez vjere u radosti egzistencije.
Kairos je takav da je čovjek u mogućnosti napraviti taj prvi korak.
Vjera nije i ne ide tako da sad ti npr. odeš na vjeronauk i sve čuješ, pa dođeš doma i evo ga: "sad sve znam, Bože evo vjerujem, to je to".
To je isto fejk, kao i slatkasto "hvala ti, hvala tebi".
Vjera je ono što je ordell pokušao natuknuti: držanje suprotnosti, učvršćivanje koje ide kroz čitav život, komunikacija kreature sa Stvoriteljem. Ova "komunikacija" nije i ne ide tako kako je Sclavi stavio u strip pa Owen kaže "ali ja ne čujem". Komunikacija je već to što je STAVIO to u strip. To je početak, to je prvi korak.
Sclavi, dakle, ima taj "prvi korak", pokušava. Njegova osnovna tema jest to, traži se smisao, traži se život i razmišlja se što je to čovjek u suočavanju sa smrću. I onda se ne može izdržati, traže se olakšice, prečice i zato zakazuje.
Prvi korak jest uzeti ozbiljno ovakvu tematiku u razmatranje. Ne mora se biti spekulativni filozof, i ljudi to nisu, nego većina mora i treba držati onaj djetinji, onaj odnos koji Isus spominje kada priča o malenima, a to je odnos strahopoštovanja prema krajnjim stvarima, prema tajni. Tko je izgubio sav odnos prema misteriju, taj se praktički već isključio iz života i trune u neobaveznom postojanju tobože komotne egzistencije. Znači, ne mora se baviti spekulacijom, čovjekov život na Zemlji je nešto drugo nego spekulacija, to je za rijetke, ali se mora držati pravilan stav i znati što jest a što nije. I onda tako živjeti, bez da se žališ i iluzioniraš o raju na ovome svijetu. Ono Sclavijevo sekulariziranje Krista je promašivanje. To je eskapizam, bijeg u olakšicu, koje ionako neće biti.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13165 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/12/2024 : 18:58:23
|
Pcoro,
ako sam dobro skužio, prvi Killex je mnjah, ali drugi ti je... dobar?? Kako bi ga ocijenio, jel to to ili...?
Si ponovio Nakon duge šutnje?
Kako bi poredao ove priče koje smo potegnuli: Killex 1, Killex 2, Nakon duge šutnje, U misteriju, Lift za pakao.
Ja se sad moram slegnuti, jer smo puno pričali o Killexu 2 i Nakon duge šutnje, pa mi je svojevrsna eksplozija u glavi od ovih idejnih značenja. To onda povlači da mi je pomalo ispario onaj neposredni doživljaj čitanja, koji je ipak bitan, jer tu neposredno hvataš ritam, izvedbu, priču, likove, događaje...
Tako da bih morao ponovi Killexa 2 i Šutnju haha... a ne da mi se, nema se toliko vremena cjepidlačiti.
Znači, ispada da su mi ove dvije priče, od spomenutih, najbolje. I njih stavljam onda na prvo mjesto, makar ovoga trena ne mogu reći koja je bolja. Također, valja dodati, da obje te priče vjerojatno nisu sam vrh.
Iza njih mi ide Lift za pakao.
Onda prvi Killex, i tu se nas dvojica slažem: ona ženska je živi užas. Pa nemreš mi s takvim ženskama raditi strippppp!!!
Najdosadnije, katastrofalno Sclavijevo odjavljivanje sa serijala je U misteriju. To je skroz dosadno, i potpuno neinovativno. Obično prežvakavanje stare krame, baš baš katastrofa.
|
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13165 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 02/12/2024 : 19:10:55
|
Paradoksalno,
jedina akcijska priča, prvi Killex, ispuši od ovih kontemplativnih, metafizičkih.
U prvom Killexu još imamo onoga staroga Sclavija, gdje postavlja klasičan strip junak protiv zlikovca, kao u počecima DD. Međutim, već se vidi da pušu neki novi vjetrovi, i prelazi se u metafiziku. Kako god, taj prvi Killex nije uspio, a možda je veliki udio baš ta iritantna ženska. Jer, nemam pojma što je tu drugo pošlo ukrivo, budući da ovakve stripovske priče uglavnom volimo.
Ove sve ostale, pogotovo ove povratničke i kasne epizode, nema više akcije. Dylan se više ne bori protiv zlikovaca, nego uglavnom nešto cmolji s raznim prikraćenima, nesretnicima. U misteriju je kao nešto fingirao, kao da se traži zlikovac, ali to je samo simbolički zlikovac, ustvari se radi o neminovnosti smrti, da ljudi umiru, slično kao u Liftu za pakao. Koji je ipak impresivniji, s jačim, dinamičnijim kadrovima. Lift za pakao je zapravo skroz elementaran, jednostavna poanta, a fanovi su podigli tumačenje na entu, pa učitali unutra obračun stripovskih autora. Kao da bi Sclavija mučila takva banalnost, i to na kraju puta, kada je sve više okupiran problemom smrti. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Duša, Sclavi, Killex
