Daleko su Smokie od bilo kakvig kvalitetnog, značajnog ili genijalnog benda, a meni se taj pop 70-ih (ili pop-rock?) nikad nije previše dopadao, jer je, u eri opšte dominacije rocka (u belačkoj muzici) bio prilično neozbiljan (čast izuzecima), da bi tek u 80-im postao vodeći. Elem, Smokie su ipak imali nekoliko dobrih hitova (Living Next Door to Alice, Needles and Pins - koja je obrada), uključujući i ovu pesmu. Muzika je traljava (svirka), ali je melodija ono što se pamti.
Nije od onih vrsta koje pratim pa tek sad vidim da je Terence promijenio spol. Nek je covjek sretan, bas lijepo.
Ne brate, promenio je ime odavno, ali pol nije, koliko znam, ako se nešto nije desilo kasnije!
Inače, on je prolupao odavno, počeo da vidi nekakve zavere vanzemaljaca i sl., mada je kasnije i danas, dobar deo sveta prolupao na isti način, tako da je bio preteča.
Ne brate, promenio je ime odavno, ali pol nije, koliko znam, ako se nešto nije desilo kasnije!
Inače, on je prolupao odavno, počeo da vidi nekakve zavere vanzemaljaca i sl., mada je kasnije i danas, dobar deo sveta prolupao na isti način, tako da je bio preteča.
pesma: 4,5/ 5
Procitao na ineternetu onako na prvu da jest, sad vidim da izgleda nije. Apsolutno nebitno i da je i da nije. Kazes prolupo prije svih... vizionar znaci.
Pa sad, nije mi grozno, al nije mi ni nešto posebno. Ne bi me smetalo da mi svira, ali sigurno nije nešto što bi smoinicijatvno upalio. Indiferentnost potpuna.
Nema se šta ovde mnogo komentarisati: genijalno vanvremensko delo. 9/10
Slažem se. Ovu verziju čujem prvi put. Znam za ovu
The Surfaris - Wipe Out.
Šta li je original.
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
Dobro je to! U početku mi je muzika bila bolja od pjevanja, ali kasnije sam se valjda privikao na glas i bilo mi je ok. Zanimljiva pjesma, može slušati opet.
Da mi je neko pričao da postoji fan grupe Strip... Ovu zaboravljenu grupu smo nekad davno percepirali kao lošiju verziju Negativa (ali sa dobrim spotovima). Sećam se da ih je PGP RTS maksimalno gurao na državnoj televiziji i kroz reklame (valjda su snimali za njih). Ali, nije loše.
Zula je počeo da gura ultra-poznate jake klasične stvari, ne bi li dobio pozitivne glasove. Za razliku od originala ovo mi je nekako jednostavno i više ravno, ali sviračkom r'n'r energijom to nadoknađuju.
Kad sam već počeo s muzičkim korijenima ajde da nastavim s neponovljivim koji je donio toliko kao rijetko tko i iz čije muzike je nastalo pola svega danas...
Gde se seti Stripa! Marijanu sam slušala dosta puta uživo u više bendova (što na privatnim žurkama, što po klubovima). Ove autorske stvari mi se nikad nisu primile. Poslušam i zaboravim. Ali i ona i devojke koje sam slušala sa njom su bile dobre u interpretacijama.
Nesvrstani kaže da sluša i radijsku miziku, pa da probam sa ovim, generalno se smatra jednim od boljih pop singlova 80-ih (ne verujem da mu nominacija za grammy znači previše). Swing Out Sister i dalje postoje, ali su više skrenuli u jazz, a popularnost im je ostala među fanovima i u Japanu.
Ovo ima dva elementa koja kod mene nikako ne prolaze. Spada u onaj pop metal koji san već spominja, i blenda metal sa folk elementima. Ima ovde kod nas kombinacija metala i klapskog pivanja, čuja san neke srbe sa guslama, i to je uvik nešto tugaljivo ka i kod ovoga šta si ti stavija, i nikako mi se ne sviđa. Čisto zato šta ima par OK rifova i u jednon momentu ima neki groove nije katastrofa ka šta san mislija da će bit kad san vidija da si mi zada "Kineski folk metal". Jel katastrofa? Nije Jel valja? Nevalja brate.
Džudasi su institucija. Nisam uvek raspoložena za njih. To organizam mora da mi traži. VoC mi je dobra stvar (rif, vokal, onaj guitar solo), ali mi je baš onako tužna kada se osvrnem na reči - razočaranje, alkoholizam, propadanje, starenje, prevara, strasti koje blede, deluje mi da ima i nekog kajanja... Sviđa mi se kako počinje, pa onda ima ono tužno "zatišje" (od 4:45 do 6:33) da bi konačno svu tu muku i bol završili vriskom.