"Ali ovo nije dovoljno, ni blizu. Čak je to princip razdvoja, i nihilizma. Jer na drugoj strani ostaje pasivnost. A u pasivnosti se rađaju iluzije, paslike i tvoj dendizam pred zrcalom. Zaštopana pasivnost, koja traje - ovo je važno: trajanje pasivnosti! - vodi čudnim fenomenima, koji su polako počeli kulminirati u ovo posljednje vrijeme, izlaziti na vidjelo. Govorim o trovanju. Malo po malo, pasivni u svom izrazu nemoći, biva preplavljen otrovima, jer je zaštopan u akciji, ma koji bio razlog (da sad u to ne ulazim) i rađa se resantimanski moral. Moral pakosti, zlobe, zavisti, sve negativna obilježja koja truju i onda rastvaraju zajednicu.
Zajednica pak mora imati mitologiju. Tu Grička vještica, zato sam je spomenuo kao fenomen. Umjetnost, zapravo, suprotno Camusovim prekratkim shvaćanjima, mora u prvom redu imati epiku. Epika je identitet.
Tu se sada trebaju uključiti odgovorni. Čekamo franca haha!! A pogotovo bi mcn trebao izaći iz dendizma, jer je upravo ovaj markosov kućni filozof nekada igrao ulogu koju je stinky preuzeo s više energije, pa i duha. Mcn je nešto radio na povezivanju duhova, ali se onda stropoštao u teški dendizam i ograničava se na uređivanje sumnjivih Hrvatskih godišnjaka. Zatim dupli, koji je sramežljiv, ali barem ima žara da skupi Maurovićeve originale. Nekada je jedan jurica ..."
lirika: želim izražavati svoje osjećaje čitam fibru i javljam se u hrvatski godišnjak sa svojim osjećajima. recimo, kako sam se osjećao kada mi je neki tip pokušao provaliti u kuću. mislim da se jedan autor javio u prvi Godišnjak, baš s tim osjećajima.
za razliku od toga, Papak, Mostarske želje, Indija itd. ipak idu iza lirike, ma kako ova bila u prvom planu. tamo se priča i nešto objektivno, košarka, rat... djelo je to savršenije, koliko odražava objektivno; savršeno bi bilo kada bi odrazilo vječni poredak, inteligibilni svijet, svijet ideja ili u najvišoj formulaciji, Božji poredak.
izražavanje osjećaja, to je princip razdvoja. jer, subjektivni princip.
izraziti čisti identitet, epiku, to je pretvrdo za današnji senzibilitet, jer ljudi ne žive u plemenu. makar bih ja preferirao takve stvari, da se tu kale autori.
danas se mora tražiti izraz prožimanja epike i lirike: Nolitta, Pratt, Toppi, to su, hajmo reći, uzorna djela koja onda mogu poslužiti da se obrazuju drugi autori.
to ti i kažem lirika nema sadržaja izražavam osjećaje, cendram, dakle živim. kolko-tolko. u rasulu.
što je tvoj strip o provali u kuću pored Toppijevih stripova o Aboridžinima?? Nolittina epska priča o Zimskoj Zmiji i Zagoru koji štiti Indijance, a mora stupiti na stranu protiv njih da bi obranio europske dendije? Takve suprotnosti i raskidanja na visini grčke tragedije, ne možeš izraziti u mlitavom lirskom stripu o neuspjeloj provali u kuću. Sama činjenica da pokušavaš stvoriti dramu iz tako bijednog sadržaja, govori protiv tvojih osnovnih postavki: na dubljoj, podsvjesnoj razini ti znaš da si u krivu i pokušavaš dramatizirati banalnosti. Rezultat naravno izostaje, i umjesto da radiš i nastaviš onaj bolji put koji si imao u Papku, i da to pojačaš, ti padaš na razinu đeške i sličnih neznalica.