-Izgladni parazita. -OK, i? -Pa ništa, to je to. -Dobro, a dalje? -Nema dalje, to je ideja. Vidjet ćemo. -Hm, ... Zapravo nije loše. Kako možeš izgladniti parazita, a da ne ... -Je l' da? Sad treba pričekati i vidjeti što s tim.
To je lekcija BROJ JEDAN hrvatskog stripovskog Sofokla. Evo i frano može potvrditi jer mu s vremena na vrijeme i sam pohodi kao i drugi hrvatski profesionalni crtači.
-Stinky je u pravu. -Daj ne seri! -Ma ne, stvarno. Stinky je u pravu: Čaplje su najbolji hrvatski strip. To je ideja! -I što ćeš s tim? -Ne znam. Pričekat ću i vidjeti jer ...
Jer jedno drvo ne čini šumu, stinky!
Pa smo onda nabasali na drugo drvo, grčke tragedije. Za treće je trebalo malo zaroniti u arhiv "Slobodne Dalmacije". Vau, Čaplje idu odmah nakon Sedme žrtve! Četvrto nisam vidio odmah, a bilo je u onom Gotovčevom članku o Maurovićevoj izložbi otisnuto velikim slovima! Onda je frano u Miss Wood vidio Irenu. Peto drvo! Pa je Salkan rezimirao Čaplje i upropastio sevdah, ali nehotice razotkrio šesto drvo.
Vidiš li već šumu, stinky, ili ti treba još drveća da bi ju vidio? Možeš li ti uopće vidjeti ultimativni hrvatski strip koji ti je pred nosom?
Od velikog udarca s analizom Čaplji red po red do besmislenog histeriziranja u rangu kakve ženice.
1. Lovci na čaplje I JESU najbolja priča u hrvatskom stripu.
2. Umjesto da pohvali franca što je, ovoga puta, zaista uzeo i pročitao strip, dupli na svom putu prema dolje, viče: srami se ???!!
3. Nije razvidno u kojemu trenutku točno je dupli prošvikao, jer je sasvim dobro krenuo: bolji su nam bili oni postovi o Čapljama, od ovog lupetanja.
4. Ipak je preveliki pritisak na duploga, s obzirom na filozofsko-kulturalni deficit, da vodi tribinu o hrvatskom stripu. Da vodi, i poveže duhove, pa da sve skupa ima dušu. Paradoksalno za njega samoga, tribina o grčkoj tragediji je bila zanimljivija i smislenija.
Evo, to je neki rezime - za sada.
Može li dupli smoći snage i izdići ovu tribinu, koja mu je počela opasno kliziti iz ruku, pa da svi skupa lijepo raspravljamo i lijepo se družimo? Čini mi se da je to sada presudno pitanje.
Čaplje su stvarno najbolji strip. Pogotovo taj strastveni, centralni dio.
Strast je usko vezana s aktivnim životom, nema tu ne znam šta loše. Kad ambicije splasnu, te prestiž i ugled otpadnu, strast je tada vrlo blizu vrline.
Ruđer pokazuje znakove takvih stanja na kraju stripa.
Evo jednog dobrog sinopsisa za hrvatski strip, ali u vrlini.
Zagreb, 50tih. Rat je završio. Ameri šišaju po svome, rusi po svome. Komunisti drmaju ko Možemovci danas.
Pratimo mladu ženu sa malim "kopiletom" i dvoje starih roditelja, ustaša.
Ne mere u rodnom gradu preživit nit stat na noge. Nema muža, nema niš. Ustaška etiketa tu nimalo ne pomaže.
Završi neku višu pedagošku. U želji da sačuva glavu od zapadnog ili sjevernog ludila počinje radit s djecom.
Postala je tako dobra profesorica da su joj i komunisti davali djecu na čuvanje i odgoj bez obzira što je bila ustaša.
Idem sad to slat u Havc na razvoj scenarija - u vrlini :)
Pročitao sam i ja Čaplje Nije bilo lako! Sakrili su taj strip negdje u knjižnici, po nekoj glupoj signaturi. Tražio sam pod Gotovac, ali tamo je bio samo Crni biser. Pa sam išao na dječji odjel pa se vratio na obični i pod nekim random slovom našao ostatak opusa mister Gotovca. Simpa mi je bilo što je Zlatko Gall odmah u uvodniku stripa priznao sve njegove mane - amaterski crtež, zaostalost u vremenu, provincijalnost i tako me na neki način razoružao i mogao sam prijeći preko toga.
Strip je špica, nema spora. Baš je dobra priča - retro ali ipak živa, egzotična, takva kakvu bi danas teško ispričali. Teksta ima puno ali ne opisuje sličice nego melodramatičnim opisima daje dodatnu čar stripu. Moram reć da sam se oduševio brojnim stvarima - uvodom na brodui u birtiji gdje se izgradi mit o Patriciji, pa onda središnjem dio sa čapljama gdje sad ženska uopće nije bitna nego je to sad epska borba dva muškarca protiv prirode i samih sebe i onda kraj koji je ful dobar sa mister Williamsom koji se vraća svom dosadnom životu! Fora mi je i lik one hihotave stare cure koja daje dobar kontrapunkt ozbiljnosti priče i Mefistoleski lik onog bogatog Argentinca.. I moda koja se okrenula i pera više uopće ne trebaju!
Kakva priča! Danas takvih ne bi moglo biti jer smo i mi ljudi pitomiji, bez tih velikih strasti, a ni svijet više nije isti - nema više opasnih laguna, divljih latinosa, milijuna čaplji i demonski zavodljivih žena. Sad su čaplje istrijebili, močvaru isušili i svi smo slični, i tu i u Argentini, ispod satelita koji nas paze odozgo i mobitela koji brinu da nam nije dosadno i da ne budemo previše nemirni.
Tamo negdje daleko na krvavom nebu letjele su čaplje..
Špica mi je kontrast između čapljara i Mr Williamsa koji su se bezglavo prepustili vortexu Patricija i ostali izgubljeni, a ona površna stara cura i ironični argentinski poslovni čovjek su sa svojim neozbiljnim pristupom puno bolje prošli (ok, osim što su njega upucali)
Knjige su medij vrline. Stripovi su medij strasti.
Da, zato: vrhunac knjige - dobra filozofska knjiga; vrhunac stripa - dobar pustolovni strip.
Pcoro, i kaj sad? Jesi se posuo pepelom, što si onako grdno bludio? Kaj je najbolje, tebi bi i oni Bednjančevi Meksikanci bili skroz dobri. Ali Čaplje su vrh.
Dupli, to je već bolje. Dupli nam hoće spojiti Čaplje i Texas Kida, haha.
Hehe. Nije još. Još je polu. Žalim, za mene Vojna tek solidan strip. Ti ga šišaš.
Ali tebe šišaju: Gotovac, Maurović, Devlić, Bednjanec, Lordanić, Radilović (s Tiborom Sekeljom i Kroz minula stoljeća). Vjerojatno Žeželj. Moguće Kordej s Texas Kidom (to treba još utvrditi). I Zimonić bi ti mogao konkurirati.
Ispao mi je Macan. On je imao nekada jak Ponos vragova, ali mi je ovo svakim novim čitanjem opadalo. Maršal Bass bzvz, Mi, mrtvi tak tak. Uglavnom, meni Macan nije dovoljno dobar kao stripaš. Njemu priznam samo trud organizacijsko-logistički.
Antologijske stvari
Posted - 26/03/2025 : 07:59:35
Nije bilo lako! Sakrili su taj strip negdje u knjižnici, po nekoj glupoj signaturi. Tražio sam pod Gotovac, ali tamo je bio samo Crni biser. Pa sam išao na dječji odjel pa se vratio na obični i pod nekim random slovom našao ostatak opusa mister Gotovca. Simpa mi je bilo što je Zlatko Gall odmah u uvodniku stripa priznao sve njegove mane - amaterski crtež, zaostalost u vremenu, provincijalnost i tako me na neki način razoružao i mogao sam prijeći preko toga.
