Puno je potencijalnih stripova s ovim likom koje bi početnik mogao pročitati, ali nekako sam se odlučio za ovaj Lemireov mini serijal. Prije svega, vizualnim preletom mi se činio kao najčudniji i najekscentričniji, a to mi je dobra kombinacija za ovog junaka. Tko je ikad došao u doticaj s Moon Knightom zna da se radi o liku s disocijativnim poremećajem ličnosti koji ima više persona koje na različit način žive i proživljavaju svoju misiju kao naslovni junak. Taj psihološki aspekt je baš Lemire stavio u fokus i putem toga ispleo sjajnu priču o njegovim ličnostima i uz vizualnu perfektnu asistenciju uspio na jasan način dočarati potentnost svake od njih. Serijal je prohujao u jednom danu i stvarno nemam nikakve veće zamjerke. Jedan od boljih Lemireovih uradaka i definitivno pohvala da jedan Marvelov naslov sa superherojem ne pati od svih klišea tipičnih za taj žanr. Zrelo, zanimljivo i zeznuto. Baš kao pravi manje poznati superjunak (ako se takvim može nazavati).
Strip o kojem mnogi Lemireovi fanovi pišu hvalospjeve te je često među najhvaljenijim radovima. Je li zaslužio tolike hvalospjeve? Da i ne. Zašto da? Lemire u strip baca svoje prokušane recepte, malu sredinu, nesređene obiteljske odnose i ansksioznost glavnog lika, slično kao i u Essex Countyju, da bi sagradio emotivnu, ogoljujuću priču o tome što ostane čovjeku kad je nesretan. Ovdje kroz par motiva Lemire to vrlo uvjerljivo dočarava i plete priču u kojoj se čitatelj gubi baš kao i glavni lik u dubinama. Zašto ne? Pa, Essex County je svakako superiornije djelo od ovoga. Ovom stripu bih dao čistu četvorku, a ono gdje gubi u odnosu na Essex koji je čista petica jest ta neka nelinearnost u radnji za koju mi se čini da je malo razvodnila snagu narativa. Isto tako, Lemireov prepoznatljiv stil je ovdje nekako manje blizak s tim tonovima sive. No, usprkos možda nepoštenoj usporedbi, i dalje je riječ o jakom stripu koji ima dušu i zaokruženu priču o naoko malim, ali značajnim stvarima.
Još jedan Lemireov autorski rad koji udara na emocije. Mazebook je zapravo vrlo jednostavno koncipiran strip u kojem protagonist traži labirint, tj. središte istoga kako bi pronašao svoju pokojnu kći. A sve se to odvija u običnom svijetu i kako sada racionalno objasniti takvu potragu i vizije? Sam koncept labirinta i te neke nadrealne tematike nisu bili baš briljantno odrađeni i činilo mi se da je Lemire to dosta ovlaš odradio. No, ono gdje strip udara ispod pojasa i gdje je prava težina je završnica. Do tada mi je strip djelovao solidno, ali u završetku je bilo baš brojnih emotivnih i nevjerojatno dirljivih momenata. Možda Lemire nije kreirao nešto izvrsno ovdje i čini se strip dosta pojednostavljen i generičan, no ima to srce, taj centar zbog kojega je u toj svojoj jednostavnosti nekada i vrlo blizak svima. Nije nešto najnužnije za pročitati, ali je brzo i generalno dojmljivo.
Još jedan Lemireov autorski rad koji udara na emocije. Mazebook je zapravo vrlo jednostavno koncipiran strip u kojem protagonist traži labirint, tj. središte istoga kako bi pronašao svoju pokojnu kći. A sve se to odvija u običnom svijetu i kako sada racionalno objasniti takvu potragu i vizije? Sam koncept labirinta i te neke nadrealne tematike nisu bili baš briljantno odrađeni i činilo mi se da je Lemire to dosta ovlaš odradio. No, ono gdje strip udara ispod pojasa i gdje je prava težina je završnica. Do tada mi je strip djelovao solidno, ali u završetku je bilo baš brojnih emotivnih i nevjerojatno dirljivih momenata. Možda Lemire nije kreirao nešto izvrsno ovdje i čini se strip dosta pojednostavljen i generičan, no ima to srce, taj centar zbog kojega je u toj svojoj jednostavnosti nekada i vrlo blizak svima. Nije nešto najnužnije za pročitati, ali je brzo i generalno dojmljivo.
Strip o kojem mnogi Lemireovi fanovi pišu hvalospjeve te je često među najhvaljenijim radovima. Je li zaslužio tolike hvalospjeve? Da i ne. Zašto da? Lemire u strip baca svoje prokušane recepte, malu sredinu, nesređene obiteljske odnose i ansksioznost glavnog lika, slično kao i u Essex Countyju, da bi sagradio emotivnu, ogoljujuću priču o tome što ostane čovjeku kad je nesretan. Ovdje kroz par motiva Lemire to vrlo uvjerljivo dočarava i plete priču u kojoj se čitatelj gubi baš kao i glavni lik u dubinama. Zašto ne? Pa, Essex County je svakako superiornije djelo od ovoga. Ovom stripu bih dao čistu četvorku, a ono gdje gubi u odnosu na Essex koji je čista petica jest ta neka nelinearnost u radnji za koju mi se čini da je malo razvodnila snagu narativa. Isto tako, Lemireov prepoznatljiv stil je ovdje nekako manje blizak s tim tonovima sive. No, usprkos možda nepoštenoj usporedbi, i dalje je riječ o jakom stripu koji ima dušu i zaokruženu priču o naoko malim, ali značajnim stvarima.
4/5
Je l bese najavio neko ovaj strip kod nas? Fibra ili Darkvud? Trebalo bi valjda i Black Hammer u izdanju 300 cuda? Fibra je najavila i Ascendera povezanog sa Descenderom/Predak.
Jeff Lemire
Posted - 29/03/2025 : 16:21:05
