| Author |
 Topic  |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
 Posted - 06/04/2025 : 15:32:29
|
Za zdravorazumne rasprave uvijek je pravi momenat. Nedjelja je, takođe. Negdje daleko od lektira (što bi naker rekao, prisilnog rada) stoje ova dva gigantska prezimena, dva diskutabilno najveća književnika u istoriji civilizacije i po mom skromnom mišljenju, dva suprotna pola u shvatanju i nahođenju prema pojmu Apsolutnog, Boga, vjerovanja, morala i života uopšte.
Svi ste pozvani u ovaj kružok kojim bi se na kraju, svi okoristili. Toliko je mudrosti u njihovim djelima, da bol koju opisuju ne stane ni pod nokat silini koju bismo trebali upiti i pozitivno iskoristiti. Dostojevski je po abecednom redu ispred Tolstoja, pa zato ovakav naslov.
Vjerujem da su prve pomisli većine nas, kada se spomenu ova dva genijalca, naslovi poput "Rat i mir", "Braća Karamazovi", "Zločin i kazna" ili "Ana Karenjina". Ipak mislim da su pomenuta djela toliko opsežna, duboka i ozbiljna da bi bilo najbolje da ovaj zamišljeni okršaj posmatramo kroz prizmu nešto jednostavnijih, manje kompleksnih radova.
Za Tolstoja ćemo uzeti roman "Hadži Murat", a za Dostojevskog "Zapise iz mrtvog doma", i to bi bilo dovoljno za početak rasprave. Posmatrali bismo njihov napor kroz zamišljenu trku ka Apsolutu (ili Bogu, ako hoćete). Da probamo naći i ogoliti njihove svjetonazore i njihova osnovna promišljanja o ovozemaljskom življenju na "jednostavnim primjerima". Da otkravimo led, uzmimo poređenje dvaju scena u pomenutim djelima.
1. "Zapisi iz mrtvog doma"
U samom uvodu romana, Dostojevski čita zabilješke Aleksandra Petroviča Gorjančikova o prvom kontaktu sa sibirskom kaznionicom u koju dolazi. Nakon par uvodnih pasusa, da bi dočarao površne komore Mraka koji vlada tim paklom, Dostojevski/Gorjančikov objašnjava relacije među vrstama zatvorenika, te spominje na koji način su postavljena pravila u kazamatu - jer pravila moraju da postoje i na takvim mjestima. Jedan od osuđenika ispriča zašto služi robiju - jer je u šupu namamio petogodišnje dijete i tamo ga zaklao. Svi oko njega vrisnu i ušutkaju ga: ne zato što su šokirani scenom, nego zato što pravila ponašanja kažu da se o takvim stvarima u zatvoru ne priča.
2. "Hadži Murat"
Od svih scena u ovoj pripovjesti, izdvajam momenat kada Hadži Murat, razočaran zbog odugovlačenja vlasti da mu pomognu oko razmjene njegove porodice, klanja, spremi se, te ukrade konja i odjaše u slobodu daleko od straži. Na putu u brda hladnokrvo ubije nekoliko gonilaca, mladića kojima je to prva služba u Gardi, odjaše u pravcu sela gdje mu je Šamil zarobio ženu i djecu, ali samo do prve močvare gdje ga gardisti opkole i ubiju.
Ovo poređenje bi moglo pomoći da krenemo i pokušamo pronaći gdje se presijecaju misli ove dvojice velikih ljudi. Kako to već provjereno znamo, Dostojevski je bio veliki fan Tolstojevog rada. Međutim, ta ljubav nije bila obostrana: Tolstoj je uporno tvrdio da su Fjodorovi radovi previše mračni i samim tim komplikovani za razumijevanje - mada je jedna od njegovih posljednjih želja, pred smrt, bila doprema rukopisa Zapisa, koje je smatrao najboljim djelom Dostojevskog.
Pozivam sve da se uključe.
Naći ćemo nešto i pozitivnog.
Izvolite, kažite svoja iskustva.
|
Škafiškafnjak |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 06/04/2025 : 20:14:16
|
Mnogi bi se usudili pa rekli
Kako je u pogledu stilizacije u izradi i ovih dvaju romana, ali i čitavih njihovih opusa velika razlika, jer:
1.Dostojevski obraća svu pažnju na unutrašnje nemire svojih protagonista i uz pomoć tih nemira projicira svoj protest protiv Nepravde - hence, zatvor (iz stvarnog života) i sijaset poveznica atmosfere koja vlada u kaznionici, ali i unutar zatvoreničke napaćene duše;
2.Tolstoj naglasak ostavlja na međurelaciju priroda-čovjek i razigranost i šarenilo nature pretpostavlja nemirnom čovjekovom duhu. S tim u vezi - uvod u Hadži Murata, zgažena travka i podsjećanje na jednu veliku istorijsku ličnost što se pomirila prije nego je predala dušu Jedinom.
Samo hrabro.
Mora da ste čitali nešto od ova dva velika čovjeka?
 |
Škafiškafnjak |
 |
|
|
ridiculus
Senior Member
1770 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 06/04/2025 : 22:46:52
|
Ali ko će da pohvata sve ove teme?  Da sam hteo da pričam o sukobu ruskih romansijera, već bih sam pokrenuo ovu . Prvo stinky razmišlja 25 godina, pa započinje priču o tragediji, koja nije trajala ni 2,5 dana pre nego što se pretvorila u nešto drugo... a sad ovo. Sledeće: Šekspir protiv Dantea. Dubina protiv širine. Stil protiv sadržaja. Muzička polemika sa elementima sinestetičke pseudo-produkcije protiv sintopičke autorefleksije "ipse dixit"!... Ja sam za ono Hazlittovo, da čovek ne bi trebalo da priča i razmišlja u isto vreme, ako hoće da obavi ijedno kako treba. Pričam strogo o sebi, naravno. U ovom slučaju to se odnosi na razmišljanje o nekoliko krupnih tema istovremeno. Kod 'psolta nema prečica, ubrzanja, linkovanja, guglanja...
Elem, kada bih morao da čitam samo jednog, otišao bih sa Lavčinom.
Samo nastavite, jer ovo gore je samo amnestija mog budućeg nebivstvovanja na ovoj temi. Bar dok ne nađem reči koje nikakav artificijalni ili ljudski pretraživač ne može lako da kopira.
|
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
matori paraliticar
Senior Member
2658 Posts
Member since 23/12/2022 |
Posted - 06/04/2025 : 22:53:58
|
Od Dostojevskog sam procitao barem zlocin i kaznu (prvo od njega, valjda u srednjoj skoli), bracu Karamazove, idiot (omiljena mi njegova knjiga za sada cini mi se) i Kockara.
Mislim da sam krenuo sa citanjem "Zapisi iz mrtvog doma" na glas ukucanima ali se ne secam ko je prvi popiz* oni ili ja :)
Imam inace jos knjiga od njega ali nisu dosle na red za citanje jos (a trenutno su i negde zakopane medju gomilama stripova).
Ne citam nesto preterano puno knjige ali su mi Dostojevski i svedski pisac August Strindberg omiljeni pisci (za Strindberga ne znam sta je ili nije objavljivano "kod vas")
Na Tolstoja nisam previse obratio paznju (a verovatno bi trebao) pre ce biti da sam odgledao neki film radjen po njegovoj knjizi
|
Ja se nadam da ce se vremenom izboriti umetnost stripa i da ce sve propusteno biti nadomesteno! |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1770 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 07/04/2025 : 11:48:06
|
Koliko zemlje treba čoveku? Fenomenalno mnogo.
Tolstoj je, navodno, realista, ali u priči se pojavljuje Đavo. Ajde, sad, ima li nekog ko može to da objasni? |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 09/04/2025 : 19:08:19
|
Kada Dostojevski među novim poznanstvima opisuje "Petrova", tutmeza s kojim se nije zajebavati - otprilike, a koji je kupio Gorječkinovo povjerenje svojom jednostavnošću i odlučnošću:
"...s takvim se ljudima ponekad u životu događa da se odjednom istaknu i otkriju, jasno i izrazito, u trenutku nekog naglog, općeg pokreta ili prevrata, i na taj način odjednom dospiju u svoju punu djelatnost. Oni nisu ljudi od govorancija i ne mogu biti začetnici i glavni predvodnici pokreta, ali su njegovi glavni izvršitelji i prvi počinju. Počinju jednostavno, bez posebnih poklika, ali zato prvi preskaču preko najznačajnije prepreke, bez predomišljanja, bez straha, srljajući ravno na sve noževe - i svi se bacaju za njima i idu naslijepo, idu do posljednjeg zida, gdje obično i polažu svoje glave. Ne vjerujem da bi Petrov mogao dobro završiti; on će u jednom trenutku sve odjednom okončati, i ako još do sada nije propao, znači da njegov slučaj još nije došao na red. Uostalom, tko zna? Možda će doživjeti do sijede kose i mirno umrijeti od starosti, lutajući bez cilja tamo-amo..."
I onda mi kolega ridiculus kaže da je Tolstoj mekši i senzitivniji. Vidi ti ove analize pogotovo kad znamo da je taj isti Petrov koji tumara po kasarnama onako, bezveze, da bi samo bio u toku, onako iz zabave i radi reda, našem grofu ukrao Bibliju i odmah je propio na "majdanu". |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1770 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 10/04/2025 : 12:16:28
|
quote:
Originally posted by Salkan
I onda mi kolega ridiculus kaže da je Tolstoj mekši i senzitivniji.
Ja? Kada? Kako? Zašto?
Bezdušna provokacija. |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 12/04/2025 : 08:34:58
|
Još jedan prenaglašen momenat u kompletnosti Zapisa iz mrtvog doma i njihove fabule - nedaleko od literarnog konstrukta iliti čak i same stilizacije grofa Dostojevskog. U drugom dijelu Zapisa grof opisuje, između ostalog i bolnicu i dešavanja u tom dijelu kaznionice, te nakon upornih i detaljnih analiza kojekakvih likova koje je susreo, dolazi do filozofije kažnjavanja zatvorenika.
Govorim o poređenju dvaju poručnika koji su odgovorni za prestupnike, odnosno one koji prekrše pravila ponašanja u kaznionici; za prvi primjer uzima Žerebjatnikova, debelog prasca od 30ak godina - koga niko nije volio, jer je bio pretjerano nadobudan. "Mladi čovjek sa tankoćutnim licem najveće naivčine na svijetu", da parafraziram - i koliko je takav čovjek posijao zla među već odumrlim dušama. Njegove kazne, vrlo kreativne i bolne, dodavale su na jad zatvorenika prije svega zbog tog "gledanja sa visine", tj.politike kažnjavanja potlačenih koja u osnovi nosi različitost "ja sam poručnik, vojnik, imam moć, ja sam Božija kazna, ja te ne kažnjavam, Zakon te kažnjava".
Drugi primjer je poručnik Smekalov - koji nipošto i nikad ne pretjeruje, zadaje naredbe u propisanim okvirima, njegova politika je narodna i priprosta, on čak "po trideset puta" koristi istu foru i rimuje zadnje riječi onih koji mole za oprost sa izmišljenim stihovima. Puši lulicu, ponekad iz svoje bajte otpozdravlja zatvorenike i ništa što radi nije van odgovarajuće politike kažnjavanja. Išibani zatvorenici među sobom šapću:
"Veliki je to bio čovjek, dobričina. Nikada nećemo više imati takvog".
Dakle, na ovim primjerima vidimo kako u odumiranju duše - u postepenom, vrlo bolnom pomirenju sa Sudbinom i sam grof sve hladnokrvnije prihvata ozračje pakla u kome se nalazi i grčevito se bori sam sa sobom o uslovima predaje. Iako se kazna bliži kraju, grof Dostojevski se polako transformiše u drugu osobu, dijametralno suprotnih ubjeđenja koje su ga dovele u kaznionicu.
Mnogi su zamjerali Fjodoru tu transformaciju; ona je, kažu, u njegovim djelima najočitija sa Poniženim i uvrijeđenim, gdje je praktično položio oružja i odustao od pobune koja je nosila njegov opus u prvoj, inicijalnoj fazi kreacije. Međutim, nesporno je - da je ono što je stvorio nakon dolaska iz zatvora bilo neuporedivo snažnije, moćnije i bolje, te se izoštrilo u najbolja književna djela ikad napisana. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 20/04/2025 : 12:28:04
|
Objavljena nakon Zapisa iz mrtvog doma, 1862.godine, kratka priča pod imenom "SVINJARIJA" ili "ODVRATNA PRIČA" govori o jednom drugom neuspješnom pokušaju pomirenja ekstrema u zauvijek nemirnom društvu.
Nakon što zajedno sa Šipulenkom otpiju par boca (pehara) šampanjca u slavu rođendana i useljenja u novu kuću kod slavljenika Nikiforova, činovnički general (po naški, birokratski dokarić) Ivan Iljič Pralinski dobije napad inspiracije u nekontrolisanom humanističkom ushitu. Polupijan, ostavljen bez kočija, odluči prošetati Petrogradom u kasni sat i nabasa na veliku galamu u jednoj trošnoj pučkoj kući. Prisjeti se da se radi o svadbi/gozbi njegovog potčinjenog iz ureda, nekog Pseldonimova, i u namjeri da svojim prisustvom osvjetli neuki puk i da im objasni za kakve stavove se zalaže pred nadobudnim kolegama iz višeg sloja - odnosno, da im predoči kako je dobar čovjek, prije svega samarićanin i humanist, te da je prijeko potrebno majčici Rusiji u tom odusdnom trenutku da prepozna vrijednosti običnog seljaka, nadničara i roba - upadne u 30 kvadrata dima, nereda, vrištanja i halabuka, sve prethodno ugazivši u hladetinu na verandici.
Kako noć ide ka vrhuncu, isprva zaprepašteni svatovi, jer se u njihovoj blizini zatekao "presvijetli gospodin" ubrzo shvataju da je Ivan Ilič pjan ko letva i da je pitanje trenutka kad će se srušiti sa stolice. Uz neobilazno titranje, drnkanje i dvorenje, Pralinski ne može da osjeti momenat kad i kako da podijeli svoje veličanstvene ideje o pomirenju klasa, pa tako postepeno upada u grozno pijanstvo.
Najvjerodostojniji momenat koji odaje jetku Fjodorovu kritiku raslojenosti izbezumljenog ruskog društva vidljiv je iz odlomka što opisuje "petrogradskog Rusa":
"...To je sasvim poseban tip Rusa. O Rusiji nemaju gotovo ni pojma, ali zbog toga nimalo ne haju. Sve je njihovo zanimanje ograničeno na Petrograd, poglavito na njihov ured. Sve su njihove brige usredotočene na preferans po kopjejku, na sitničariju i mjesečnu plaću. Ne poznaju nijedan ruski narodni običaj, nijednu rusku pjesmu osim Lučinuške, pa i nju samo zato što je sviraju verglaši."
Uz svoju usavršenu metanaraciju koja će u izvedbi Dostojevskog značiti ili podjebavanje ili iskrenu humoresku, ova pričica dotiče polje van obične kritike pomenutih klasnih razlika. U odsudnom dobu i pored najboljih namjera, uvijek postoje okolnosti koje će srušiti iskrene i poštene želje.
Drugim riječima,
zaspali kolega ridiculuse:
Neke stvari se jednostavno moraju desiti i nema te ljudske sile koja ih može spriječiti da se dese. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 21/04/2025 : 16:22:12
|
...nastavljamo sa biranim pripovjestima Fjodora Mihajloviča hronološkim redom objavljivanja.
1865.godine Dostojevski u novinama "Epoha", čiji je urednik, objavljuje kratku priču "KROKODIL" sazdanu od četiri poglavlja - i nedovršenu usljed silnih kritika.
Poznavaoci tadašnjih prilika kažu da je javno mnjenje (iliti intelektualna elita Petrograda i Rusije), iako naviknuto na oštri Fjodorov jezik, bilo zaprepašteno ovom pričom. Način na koji je ispričana, uz povremene metanarativne uvode, komentare i natuknice, shodno fantastičnoj atmosferi koja izoluje dotad najjetkiju kritiku malodušnosti ruskog čovjeka prema uplivu stranog kapitala, Krokodil je korak dalje od uobičajenih satiričnih momenata što čine neeksponiraniji dio opusa Dostojevskog.
Semjon Semjonič (pripovjedač) sa svojim dugogodišnjim poznanikom Ivanom Matjevičem i njegovom friškom mladenkom Jelenom Ivanovnom (bujnog poprsja, koketnog ponašanja i bisernih zuba) odlaze u petrogradski Pasaž u obilazak. Slučajno naiđu na Nijemca koji je izložio raznorazne životinje, između ostalih i jednog krokodila. Krokodil nekako proguta Matvejiča, ali ovaj ostaje živ, te iz utrobe te zvijeri naređuje Semjonu kome će se obratiti za pomoć, odnosno kako da čuvajući "ekonomsko načelo" obrati pažnju na isplativost neobične situacije: dok mu se gomilaju veličanstvene ideje o napretku civilizacije i koristoljublju ruske carevine, Matvejič će direktno iz utrobe krokodila propovijedati svoje ideje narodu i u Pasažu, ali i u salonu svoje žene - koja će dotad biti pridružena ovom poduhvatu.
Nema potrebe naglašavati kako je Krokodil nešto sasvim drugačije od onog što smo navikli čitati od velikog Grofa: ali isto tako definitivno objašnjava kojim se oružjima grof služio da opere, prepiša i ozlojedi Guzice što su tražile čepa u "stranim investicijama".
Sjajno. |
Škafiškafnjak |
|
|
|
ridiculus
Senior Member
1770 Posts
Member since 11/06/2008 |
Posted - 21/04/2025 : 18:10:12
|
quote:
Originally posted by Salkan
Drugim riječima,
zaspali kolega ridiculuse:
Neke stvari se jednostavno moraju desiti i nema te ljudske sile koja ih može spriječiti da se dese.
Jašta, svima je valjda to jasno, osim preoptimistima.
Na primer: ja sam ovih dana morao da se ozbiljno bacim na versifikaciju (poetske forme i strukture). I nije bilo sile koja bi me sprečila, osim da mi istovremeno potpuno oduzme i slobodno vreme.
Svejedno, samo ti piši. Vratiću se ovde u nekom trenutku.  |
Thought's the slave of life, and life Time's fool. |
|
|
|
Salkan
Average Member
Bosnia and Herzegovina
864 Posts
Member since 20/01/2021 |
Posted - 21/04/2025 : 20:19:12
|
Rekoh kolegi baš juče, u neobaveznom ćaskanju, nesuvislu stvar koju još do maloprije smatrah glupošću nedostojnom jednog 49-ogodišnjaka što tvrdi da je svjestan svog iskustva i što ljubi svoj život, kakav god da je:
"Dok je Dostojevski direktno ili ne, ali svakako ciljano naglašavao ljudske slabosti i bio vrlo oštar u kritici otuđenosti i nesudjelovanja u opštem razvoju društva, Tolstoj je bio nježan, pažljiv i brižan prema svom djelu, svojim likovima i svojim čitaocima. Apsolutno je uvijek davao drugu šansu i prostor preobraćenima." Kao da je Lav birao drugi put, svjesno i namjerno koračao težim, okrutnijim i krvavijim okolnostima. Ne zaboravimo i činjenicu da je FMD otpremljen u Sibir kao politički osuđenik i plemić; LNT je službovao značajna ljeta kao vojnik (na Kavkazu).
U kratkoj priči "DVA HUSARA", objavljenoj 1856.godine, tj. u njegovoj 28.godini života, Tolstoj pripovjeda o smjeni generacija i svim teretima koje nerazumijevanje Onih koji dolaze stvaraju. Smještena u selo Mordovku, ova zanimljiva pričica objašnjava jedan smjeli i slavodobitni, eksplozivni izlet ludosti mlađahnog grofa Turbina među seljane. Atraktivni husar kupuje srca svima oko sebe svojim poštenjem, pozitivnom energijom i iskrenošću, pa i dok karta, pleše, zavodi i tuče. Udova Ana Fjodorovna Zajceva pada u njegov zagrljaj, nemoćna da se odbrani njegovim čarima i moćnoj pojavi. Nakon burnih 24 sata u selu, Turbin upada u njenu sobu, ljubi je onako snenu i pogubljenu, i nestaje na saonicama ka Moskvi, sve zajedno sa ciganima-sviračima.
Dvadeset godina kasnije, u Morodovku dolazi odred husara sa fronta. Ana je još uvijek živa, a njena mala Liza je odrasla u pravu ljepoticu. Kada sazna da je u selo došao sin njenog nekad ljubljenog Turbina (koji je u međuvremenu popio kuršum u dvoboju sa nekim strancem), Ana se izvrće od uzbuđenja kao - natikača. Naviru joj sjećanja na kratku ali slatku romansu iz mladosti, a ujedno bi dala sve od sebe da svoju Lizu uda za mladog grofa.
Međutim, sudbina ima druge planove. Nit se Lizi sviđa grof, nit je grof vrijedan sjene svog oca. Došla su druga vremena, donijeli ih drugi ljudi, nadobudni, bolesni u samoljublju, prijeki u rezonu: daleko od "pravih, istinskih vrijednosti".
Podaci kažu da je ovu novelu Tolstoj pisao pod direktnim uticajem svog (možemo li se usuditi pa reći - učitelja) I.S.Turgenjeva; kasniji slijed stvaranja pokazao je kako će Lav zauzeti strateški opravdan stav i dubokim psihološkim razradama svojih protagonista izvještiti pisanje opsežnijih, kolosalnijih romana. Sve nadodato na prefinjeni stil kojim se opisuje priroda i ljudske duše koje, kakve god bile u suštini, loše ili dobre ili prazne ili vrijedne spomena - uvijek i zauvijek pripadaju prirodi i tamo je nježno ljube.
Negdje u svojim Dnevnicima iz 1847.godine (tokom boravka na klinici u Kazanju), Lav piše (smjelo parafraziram):
"Niko me ne dvori, niko me ne služi. Sasvim sam zadovoljan sobom već danima. Samoća je potrebna ljudima koji ljube društvenost, kao što je i društvo potrebno ljudima koji vole osamu. Nisu u pravu oni koji kažu da su ludosti rezultat mladosti. Ipak se radi o ranom predanju duše razvratu".
Dakako, svi pretpostavljamo da su krvoprolića i dešavanja sa fronta na Kavkazu pomirila Tolstoja sa Jedinim. Vrijeme je da se pozabavimo detaljima koji su mu određivali rutu kretanja ka Apsolutu. |
Škafiškafnjak |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
Težnja ka Apsolutu: Dostojevski vs Tolstoj
