| Author |
 Topic  |
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15876 Posts
Member since 24/04/2012 |
 Posted - 21/09/2025 : 12:03:39
|
SHIP Festival, dan treći na dan četvrti
13 rujna na 14 rujna
Azimut, Šibenik
Kako rekoh, placena ulaznica vam donosi narukvicu s kojom mozete ulaziti na sva mjesta gdje se odvijaju svirke na SHIPu. Naravno, to ovisi o vasoj dobroj volji a bome i fizickoj kondiciji jer iako je sve teoretski na pjesackoj udaljenosti i pazilo se koliko se moglo da bitan line up ne ulazi prevec u preklope, stalno penjanje i spustanje na tvrdavu Sv. Mihovila zahtjeva odredene napore. A i pri svakom posjetu Šibeniku u mom zivotu do sada, ne mogu se stati pitati kako stari ljudi, a pogotovo recimo majke s kolicima uspijevaju odraditi sve one strme kalete. To su zaista svakodnevni pomalo i sportski poduhvati, ali valjda se na sve navikne...
Bilo kako bilo, nakon udarnog programa na tvrdavi lagano sam se spustao istim tim strmim kaletama na Rivu, sto je zaista ponovo i uvijek fascinantno iskustvo, a zacrtao sam zavrsiti dan, bolje reci vecer i noc u Azimutu klubu podno Katedrale Sv. Jakova.
A klub je to, koji pomalo i nenametljivo, ali sigurno ulaze napore da ugosti neka zbilja zanimiljiva strana glazbena imena, i koji mi je podario par zaista izvanrednih koncerata. ( da spomenem recimo 1000mods koje sam u malo vremena odgledao u krcatoj zagrebacoj Mocvari pa onda u Azimuta, i u Šibeniku je bilo kudikamo bolje sto je bas intrigantan podatak)
Otisao sam na nagovor Czwika, (Cvik se cita), s kojim sam u davno prohujaloj mladosti kistom i bojama, (tko je tada dao sprejeve), ukrasavao staru skolu jedne mracne, (takoder davno prohujale noci), parolama koje su velicale heavy metal, tu i takvu, onomad, nasu neupitnu svetinju. (A podosta te ideje ili ako bas moram napisati; religije, ostalo je i danas, he-he)
Cvik, (poljak podrijetlom), se od tada kao cijelozivotnim pozivom bavio ozvucenjem i inzinjerstvom zvuka, a zadnjih desetak godina je i u kojekakvim organizacijama koncerata, te izmedu ostaloga vodi jednu grčku grupu koju mi je preporucio kao svoje.
I bas mi se poklopilo i sa slijedecim bendom poslije njih a kojeg nikad nisam odgledao, te sam se rado spustio u odlican klub koji je u srednjem vijeku bio cisterna za pitku vodu Kresimirovog grada sto je takoder jos jedna gradska atrakcija.
I taman na vrijeme kad su se Grci ustekali i zapoceli koncert...
-KOZA MOSTRA
Bend je to iz Thessalonikia, ilitiga Soluna predgrađa Athene u kojem sam bio podosta puta, (i kupio najbolju rocersku koznu jaknu ikad), grada za kojeg me vezu lijepe uspomene. (Zanimljivo, sad kad 'thinkam', tu sam kupio i svoj prvi CD, a znam naravno i koji je bio; Sisters of Mercy/Some Girls Wander by Mistake, sa jos dva; Iggy Popom i Zodiac Mindwarpom, ali ovaj je bio bas prvi uzet s police u mom zivotu)
Eh, uspomene, uspomene...
Bilo kako bilo, bas volim Grčku i kad sam vidio da old school sijedi i postariji dugokosi rocker svira elektricni bouzouki, znatizelja mi je samo porasla.
I mogu vam reci da su temperamentni Grci odradili vrhunski show. Pjevac je 'umirao' u animaciji publike a svesrdnu pomoc mu je davala punasna pjevacica iz koje je izlazio visok i mocan vokal, uz potmulu tutnjavu ritam sekcije zacinjene heavy gitarom. Sto kazati? Neviden spoj svih mogucih stilova. A sto tek kzati za bouzouki u svemu tome...
Pokusat cu im zaljepiti etiketu! Folk rock ska bend sa divljim ritmom i uz pregrst narodnog uhu ugodnog tradicionalnog grckog melosa. Glazbeno negdje na tragu Dubioze Kolektiva i prstohvatom Zabranjenog Pusenja, ali s heavy solazama uz tise dijelove ravne glazbeno-filmskim najboljim ostvarenjima Ennia Morricoea. I to iz spaghetti westerna, doslovno. Ali na grcki nacin... grcki western.
Nemoguce?
E pa, upravo su to uprizorili ovi Grci koji su se pretvorili u 'zivu vodu' tijekom nastupa a publiku rasplesali do iznemoglosti. Uspio sam se dohvatiti jednog barskog stolca uza zid, ali nisam si mogao pomoci da ne cupkam na njemu usprkos sad vec osjetnom umoru od cijelodnevnih koncerata.
Pita me poslije Cvik nakon sto ih je slikao ispred publike kakvi su ti ovi moji?
Ma odlicni druze! Sto mu mogu reci...
Zarazna je i mocna ta grcka rock and roll energija i nakon odgledanih im sunarodnjaka; vec spomenutih 1000mods, Villagers of Ioannina City, Acid Mammoth, te Saturday Night Satan i ove cu pamtiti po nabrijanom showu i vrhunskoj atmosferi.
Nisam pogrijesio sto sam se odlucio na ovaj kasnonocni koncert. Niposto.
Kako bi i znao sto propustam da nisam osobno vidio i cuo, a u tom kontekstu tesko je i pisati nekome kako je sve to bilo...
Eto, ja bar pokusam...
Napravio sam pauzu i izisao u toplu i doslovno mirisljivu sibensku noc, na Rivu i fascinantan pogled na kanal Sv. Ante obasjan mjesecinom. A ako to niste dozivjeli toplo preporucam tu osjetilnu senzaciju!
A uokolo po klupama, zidicima, poznatim skalama do Katedrale, mladost i mladost. I to vedra, vesela neka nasmijana, cini mi se rock and roll mladost i nasa i 'fureštska'.
Krasna atmosfera i jos lijepsa slika!
Vracam se unutra, sad vec na kasnonocni koncert, (debelo je prosao jedan u noci) i cekam pocetak benda kojeg sam dugo lovio i nisam ih uspio uhvatiti nikad i nigdje. Zagrepcani. Oformljeni prije 20 godina, 2005e.
-SHE LOVES PABLO
Stoneri, nase gore listovi, sad vec dugovjecan i poznat bend po prvi put u zivotu uzivo.
Slusao sam ih nebrojeno puta a njihova pjesma je bila i zastitni znak, jingla, za promotivni video Bear Stone Festivala. Stvarno sam se cudio kako ih negdje nisam 'odradio' u zadnjih 20 godina...
I stoga mi je uz nagovor Cvika za Grke zaista i ovo bio jedan vazan priorotet udarnog dana SHIPa.
Sto kazati?
Tvrdi, masni, mocni stoner sa uplivima grungea. Tocnije; Alice in Chains i Jerrya Cantrella, koji su im, rekao bi, ociti uzori, a basist im je nosio i majicu.
Nema se tu sto puno pricati. Posteni nastup. Vrucina. Znoj i rock and roll.
Ukratko.
Bas mi je drago da sam odgledao napokon i njih.
Svi ti meni jako dragi stoner bendovi imaju po makar jednu izvanrednu, mocnu, hitoidnu, koncertnu stvar za dovodenje auditorija u ekstazu, poput Vidage od 1000modsa ili Roots to Roots, Devil and Almighty Bluesa ili pak Bright like Morning, Stoned Jesusa da nabrojim samo neke od mnogih, tako i She Loves Pablo imaju I Am The Motor, sa gore spomenute 'spice' za Bear Stone.
Izvanrednu, atmosfernu, meni nevjerovatno srcu dragu stvar.
I koju, jebiga, nisu svirali...
Nevjerovatno. Ocekivao sam je kao zedan, vode. Ali nista. Svoju najbolju stvar nisu odsvirali. Kakva steta! A meni i tuga.
Bio sam zaista vec umoran, na osmom koncertu tog dana i razocarenje sto nisam dobio najdrazu pjesmu pomalo me je iziritiralo.
I neposteno bi bilo da ista drugo napisem, unatoc posteno odradenom koncertu. No ja sam im to, eto, zamjerio i nadam se da cu dobiti uzivo I Am The Motor na nekom drugom mjestu, nekad...
Eto sad mi duguju...
Napustio sam klub, lagano secuci Rivom i onda lagano napustio i preskupi parking, te se odvozio iz Kresimirova grada koji mi je priustio sad vec respektabilnu kolicinu koncerata. Mislim sad vec i vecu od rodnog mi grada cetiri-pet puta vecem, a kulturom petnaest puta manjem.
Jebiga, istina boli. Mene prvoga. Zato i kazem. Ali eto, srecom Šibenik je vise nego blizu, pa dok se stvari ne promjene, ako se promjene ikada, znamo gdje treba poci.
A na SHIP Festival pogotovo. Prorokujem, upotrebljavam bas ovu rijec, da ce ovo biti velika sibenska prica. Samim tim i velika hrvatska prica u godinama sto su red nama. Oba ova dva odradena festivala u ove dvije godine vise nego s pravom, uvjeravaju me u to!
Stoga, SHIP vas zove! Ako mozete nemojte mu se oglusiti, necete pogrijesiti.
SHIP HAPPENS!
|
Los cukar na fritulama! |
 |
|
|
ivanl
Advanced Member
Croatia
15876 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 23/09/2025 : 00:18:35
|
MOGWAI
16 rujna 2025.
Tvornica, Zagreb
Cinila mi se strasno zanimljivom recenica mog dobrog starog prijatelja Stipe, od prije mjesec-dva dana kad sam ga priupitao da li bi zelio otici na koncert ovih poznatih Škota,koji su, kazem mu; u svom posebnom glazbenom izricaju, i vec sam tada znao da cu njegov odgovor, odnosno komentar upotrijebiti za uvod u ovu recenziju.
A njegova replika je glasila; tko? Mogwai? To su oni dosadni kao proljev...
I tu se negdje krije prava istina o ovom bendu koja balansira po tankoj crti, u ovisnosti s koje strane crte drzite to jest njegujete svoje misljenje, nesto kao na jos tanjoj crti koja dijeli ludilo od genijlnosti ili onoj jos, jos tanjoj a koja jedva razdvaja uzitak onih koji vole i uzivaju u okusu tripica iliti onih koji gaje odvratni prijezir na imenovano jelo.
Nema sredine.
Ili je odlicno, ili ne valja po pisiva boba.
Ja svakako ne znam na kojoj sam strani crte, ali itekako sam u onoj grupi zanesenjaka koji jako stuje ovaj izvanredni post rock, vecinom instrumentalni skotski bend.
A bogme sve su samo ne, predvidivi i ukalupljeni, jer tridesetak godina svirati instrumentalnu glazbu i nije bas cin koji donosi komercijalnu slavu kako i neku veliku dobit. Naprotiv...
A evo, oni i dalje sviraju, voze po turnejama i donose nam novi, friski, prije mjesec dana objavljen The Bad Fire, album.
S kojeg predstavljaju cak 5 pjesama, a ostalih desetak vade kao madionicar svoje eksponate iz sesira, (bilo zive ili ne), uglavnom vas ostavljajuci u iscekivnju i nedoumici da nagadate koje bi to mogle biti pjesme od njih stotinjak iz svih razdoblja benda i sa svih ostalih desetak nosaca zvuka.
A iznenadenja su moguca, kao primjerice raritetna u Zagrebu odsvirana Summer iz 1996e.
I mijenjaju to, svoju setlistu sto ih vec u startu cini jako zanimljivima, bar po skromnom shvacanju potpisnika ovih redova.
A ja eto moram dobro zagrabiti u memoriju da bi se sjetio dobrih i zanimljivih instrumentalnih bendova koje sam odgledao. Recimo Mogwai koji polovicu svog nastupa pune melankolijom a drugu polovicu snaznim i visokim zvucnim zidom, negdje su na pola izmedu pokretne termonuklearne elektrane i reaktora Efrima Menucka i njegovih God Speed Black Emperor, te testiranja sluha i zivaca publike te testiranja statike objekta gdje sviraju, Michaela Gire i njegovih Swansa.
A odgledao sam eto, naklonoscu sudbine i svojom upornoscu sva tri benda.
Ovaj o kom pricam, nekidan, ucinio je od jednog sasvim obicnog, monotonog, radnog utorka pravi glazbeni praznik, vjesto kombinirajuci najtise nesto od negdje, iz neceg, do visina zvucnih kresenda koji cine da dvorana implodira u sebe samu. Ili vi, u sebe same s osobnim, vec kako tko, slikama i osjecajima svojih srdaca ili glava, vec kako vas 'odvozi'.
A to se bas i dogodilo dobrano ispunjenoj Tvornici na bas taj sasvim obicni, bezazleni, dapace bezvezni utorak.
(Inace dojma sam da se sve ove zadnje pute sto sam u Tvornici Kulture, mjesto trazi teskom mukom, a publika je natiskana poput sardina u konzervi, odlazak na WC i sank je nemoguca misija, a karte redovno rasprodane sto pogoduje uvijek istim svercerima pred vratima, s kojima sam imao i ne bas gentlemansku raspravu pred dvoranom)
Bilo kako bilo, Mogwai na svom trecem zagrebackom koncertnom uprizorenju, cetvrtom u Hrvatskoj, a mom prvom, (a inace jubilarnom tristotom stranom koncertu! Moram se malo pohvaliti, za jednog Splicu to je po meni jako jako puno), bili su upravo ono sto im se i stavlja 'na teret', pravi pravcati prvaci post rocka!
Sve ono sto se voli kod ovakve glazbe, mi koji smo tu bili, i dobili smo, tako da razlike s pocetka price mene ne zanimaju. Cak i tesko shvacam i prihvacam da netko tko se iole razumije u glazbu, ne razumije Mogwai.
A opet, stara je ona; svakoj budali njegova zabava!
Bit ce smo mi dole i oni na stageu jos uvijek one iste stare budale koje jedre kontra vjetra, idu kontra utvrdenih opceprihvacenih postulata i jednostavno znamo i osjecamo koliko nam je bilo lijepo. I dobro. I odlicno.
I nama dolje, i njima gore. Uzajamno je to postivanje i zadovoljstvo. Osjeca se koliko i vidi.
Mogwai nisu bas stopostotno instrumentalni bend i ono malo sto su odlucili zabiljeziti od pjevanja po albumima, moze biti uz bok nekima od najkomercijalnijih bendova danasnjice kad bi oni to htjeli.
Tako da sam zeljno iscekivao cijeli koncert, vise od sat i petnaest kada ce i hoce li odsvirati meni krasnu; Ritchie Sacramento sa vokalom...
I vec sam se pobojao, to jest prezalio da nece...
Kad evo je na bisu! (Gdje je jos nisam cuo na drugim setlistama u drugim gradovima)
I moram reci da je to ona tresnja na torti, ili karamela na kupu hasisa, (kad su pitali jednog iz mog kvarta, da sto bi on u zivotu? Brdo hasisa s karamelom na vrhu koju bi pojeo kad ovo drugo popusi, rekao je)
To vam je to.
A Ritchie Sacramento moze uz bok bilo kojeg hita Interpola ili Editorsa, koje sam takoder odgledao s punom pomnjom, i tvrdim ovo pod punom odgovornoscu.
Kraj je ostavljen za epsku Mogwai Fear Satan i to je cinilo ovaj koncert pravim praznikom na radni dan koji ce se dugo pamtiti.
Mogwai su meni osobno tris najboljih i najdrazih instrumentalnih post rock bendova, uz bok irskom God Is an Astronaut te japanskom Monu, koji mi fale u 'kajdanci' a gle davla dolaze bas oboje ove godine u Zagreb!
Bit ce to prilika da potpuno upotpunim svoja saznanja o samom srcu ovakve, ne bas kako sam prije kazao, uobicajene glazbe. I to me iznimno raduje.
Mogwai nakon 14 godina ponovo u Zagrebu, i nadam se da ce sad doci malo brze, bez tolike pauze jer ja cu im ponovo u pohode. Bio ponedjeljak ili utorak. Petak ili svetak. Nebitno...
Izvrsni su!
|
Los cukar na fritulama! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Recenzije koncerata
