Na zadnjoj cetvrtoj prici sam pustio suzu, bez pretjerivanja. Cista poezija. Svaka cast dvojcu Berardi & Milazzo, ali naravno svaka cast i Markosu sto nam je podario ovo strip izdanje da ga mozemo procitati i imati u kolekciji.
BOBA FETT: "WHAT IF HE DOESN'T SURVIVE? HE'S WORTH A LOT TO ME"
Cijeli album je jedna velika cjelina,a posljednja priča razara osjećaje. Jednostavno prekrasno! Pročitao sam je danas popodne a još mislim na nju u ovim noćnim satima.... Divno.
Cijeli album je jedna velika cjelina,a posljednja priča razara osjećaje. Jednostavno prekrasno! Pročitao sam je danas popodne a još mislim na nju u ovim noćnim satima.... Divno.
Zar si sumnjao?
BOBA FETT: "WHAT IF HE DOESN'T SURVIVE? HE'S WORTH A LOT TO ME"
i ja kupio danas. i procito prve tri u jednom dahu. sad zadnju gustam i cuvam ko zadnju kockicu cokolade! : ) imas pravo, marko; jedina mana - premalo je!
Da, znam, ali zato ga mozes citati po nekoliko puta zaredom, toliko je dobar. Bar ja mogu, i uvijek me pukne na kraju, kao i Borba. Padam na te sentimentalne price. I jos jedna stvar, kad citas ponovo, mozes proucavati kadrove koliko te volja, ne zuris naprijed jer te radnja vuce. Milazzo je ovdje... nemam rijeci. Poezija u stripu.
Fantastičan strip,neki kadrovi me podsjećaju na Jimmyja i Juanitu,Milazzov Nick Raider. Milazzo mi je lijepši crno-bijeli,puno je ovaj crtež poetičniji nego u Crvenom gospodaru,s nestrpljenjem isčekujem nove albume ovog dvojca!
DISCLAIMER: Mišljenja izražena u mojim postovima mišljenja su jednog forumaša, a ne izdavackih kuca sa kojima saradjujem. Ko hoce da se raspravlja u vezi njih – može, naravno, ali raspravlja se sa forumašem Djoletom, ne sa „urednikom toga-i-toga” ili „prevodiocem toga-i-toga”. Za zvanicno mišljenje u vezi nekog izdanja, dogadjaja ili licnosti možete se obratiti izdavackim kucama putem njihovih zvanicnih kanala komunikacije. Hvala.
Uh kakav strip! Imaću veliku dilemu na izboru za izdanje godine. U 2007. je izašlo toliko dobrih stripova, koliko valjda nije za sve ove godine od raspada zemlje. Možda zato što sam još pod utiskom, ali čini mi se da je ovo nešto najbolje što je nacrtao veliki maestro. Prva strana Čikaga 1941. godine zavejanog snegom me je tako oduševila da nisam mogao da se odlepim od stripa do samog kraja i O N E poslednje table. Berardi je sa ovim likovim još jednom pokazao koliko je superioran scenarista kad su karakterizacije likova u pitanju. Berardi je Dostojevski stripa! Ovi likovi su naprosto živi. Izdanje je najbolje koje sam imao prilike da držim u ruci. Tačka! Naslovna strana je toliko dobro napravljena sa onom senkom i džuboksom.... Velika hvala Marku za ovo izdanje. Mala napomena. Svi smo mi kolekcionari u duši. Zasmetalo mi je što je bibliotela Orka numerisana. Jebe me da nemam sve, a može da se desi da mi se neki strip iz ove biblioteke ne dopadne. Ova primedba sada već ništa ne znači. To je-što je.
Na zadnjoj cetvrtoj prici sam pustio suzu, bez pretjerivanja. Cista poezija. Svaka cast dvojcu Berardi & Milazzo, ali naravno svaka cast i Markosu sto nam je podario ovo strip izdanje da ga mozemo procitati i imati u kolekciji.
nekon ove pohvale dd me uvjerio da kupim i sebi primjerak, a siguran sam da ce se i meni ovoliko svidjeti
Znaš šta je tu stvar. Vi se koliko vidim međusobno uglavnom poznajete. lako je vama, kad se oduševit nekim stripom da pozovete nekog drugara i podelite oduševljnje. Samnom je drugo. U Mitrovici stripadžije ne postoje, pa nemam s kim da o tome progovorim. Doduše, možda postoji kakav zagorovac ili dilandogdžija, a šta bi s njim?
a ja sam toma već treći put pročitao razmišljam ja sinoć dal' da počmem sa četvrtim preacherom, ma umoran sam, nakon 5 stranica engleskog ću garant zaspat, idem ja na provjereno
mislim da ovog stripa nakon crša neće više biti, stoga požurite, nećete zažalit
if you tolerate this, then your children will be next
Zadnji deo Tomovog bara je u stvari ono do čega je Beradiju stalo. Cela prethodne priče su uvod čitaocu, uvod koji je potreban da bi razumeo poslednju priču. Jebo te ! ! ! Priča počinje sledećom slikom: Vidi se deo šanka i na njemu otsci oznojenih čaša i deo kalendara na kome piše da je Božić 1943. godine.... Ono što nam je kasnije Berardi ispričao, a Ivo Milaco nacrtao je jedana od vrhunaca stripa kao umetničke kategorije. Na zadnjoj tabli vidiš Toma koji je u senci, dok pada sneg i saznaješ da i on zna. Jebem ti! Neću govoriti o onom Tomovom povratku u sadašnjost, koji je Milaco izveo tako što je iscrtao Tomov lik na proširenom delu flaše. Momci tada dolazi ona. Kakav zaplet, neka ide sve u pičku materinu! A kad tek pogledaš i nju i njega. Oboje su starci, Tom je starac, Iris, koja je starija od njega,, je starica. Gde su razlozi koji su ih rastavili? Oni su tek posle svog tog vremena potpuno nevažni.... Ubistvo mafijaškog "bosa", Irisinog muža, je postala toliko benigna stvar.... Sve je nevažno. Važan je samo taj dan i "Blu Dalija". Uh! Živote govno jedno! Momci, pustite sebi dušu na otavu, pustite one laganije pesme sa Severininog remek-dela "Severgrin" i pročitajte priču o Tomovom baru. Uradite to i budite sigurni da nikada nećete zaboraviti taj dan i ovaj strip. Skrenuo bih pažnju vaskolikom obožavalaštvu besplatnih stripova na interesantnu nagradnu igru u topiku "Ljubav i rakete". Na kraju, ostajte mi dobri!