quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Oslabljeni Hajduk poražen od drugoligaša

U prijateljskom susretu odigranom povodom 90. godišnjice NK Solin domaćin je i više nego zasluženo svladao favoriziranog Hajduka. Drugoligaš je gotovo cijelim tijekom susreta bio bolji takmac od šarene momčadi bijelih za koju nije nastupilo čak 14 igrača koji su inače u krugu prve momčadi.

Nakon šturih prvih pola sata prvu pravu prigodu na susretu ipak su imali gosti. Čop je tukao s ruba kaznenog udarca, ali je lopta prošla pokraj desne vratnice. Momčad Stipe Balajića uzvratila je dvije minute prije odmora. Vuković je izbio sam ispred Tomića ali mu je vratar Splićana uspio ući u udarac. Trenutak odluke zbio se šest minuta nakon poluvremena. Propust Grubića i Jurice Buljata kaznio je Denis Ljuta te je sa ruba šesnaesterca iskosa lijevom nogom pogodio malu mrežu Tomićevih vrata.

Prigodu za povećanje vodstva u 75. minuti imao je Klapež koji se prikrao iza leđa Hajdukovom Brazilcu Thiauguinhu, ali nije uspio matirati Tomića. Dvije minute kasnije na suprotnoj strani udarac je oprobao Andrijašević, ali je Višić loptu uspio odbiti. Posljednju prigodu na susretu četiri minute prije kraja imao je Marinović ali je njegov dalekometni projektil koji je išao pod gredu Tomić uspio zaustaviti.

Nogometna fešta u Solinu privukla je više od 1500 gledatelja na igralište pokraj Jadra koji su mogli biti zadovoljni prikazanom igrom domaćina, ali ne i Hajduka. Kako je susreta odmicao Torcida je imala sve manje strpljenja prema igračima u bijelim dresovima, a posljednji zvižduk suca Gabrila pojedini navijači dočekali su uzvicima “skinite dresove” upućenim igračima Hajduka.

Edoardo Reja, trener Hajduka:
Teško je bilo očekivati veće pomake u igri u odsustvu velikog broja igrača koji su ozlijeđeni ili su u reprezentaciji. Ovaj susret prvenstveno mi je poslužio kako bih se uvjerio u mogućnosti nekih mlađih igrača. U drugom poluvremenu većinom je na travnjaku bila svojevrsna U-21 momčad u kojoj su dobar dojam ostavili u veznoj liniji Andrijašević i Obšivač, kao i Thiauguinho te u obrani Glumac.

---

jebote,taj brazilac je još na trokut turniru pokazao da ima mota...i tek sad zaigrao...

---

Barem ga je trener pohvalio kao da ima u njemu nesto...

---

quote:

---

Originally posted by Zagor-te-nay

Dobro, dobro...hajduk je , br.1 nije u tome stvar.

A za Real, da je najbolji na svitu, e to nije moje mišljenje,
to je činjenica, pa čista statistika.
Mislim, tako je, i ti to znaš.
A sad ko je krao u prošlosti, znaš sam da to nikoga nije briga,
ima najviše trofoeja i to ti je amen. Ovo je činjenica;
Nogometni klub, Real Madrid CF, prema FIFI je proglašen najboljim klubom 20. stoljeća. To FIFA kaže...ne ja...

---

quote:

---

Originally posted by stirling

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Oslabljeni Hajduk poražen od drugoligaša

U prijateljskom susretu odigranom povodom 90. godišnjice NK Solin domaćin je i više nego zasluženo svladao favoriziranog Hajduka. Drugoligaš je gotovo cijelim tijekom susreta bio bolji takmac od šarene momčadi bijelih za koju nije nastupilo čak 14 igrača koji su inače u krugu prve momčadi.

Nakon šturih prvih pola sata prvu pravu prigodu na susretu ipak su imali gosti. Čop je tukao s ruba kaznenog udarca, ali je lopta prošla pokraj desne vratnice. Momčad Stipe Balajića uzvratila je dvije minute prije odmora. Vuković je izbio sam ispred Tomića ali mu je vratar Splićana uspio ući u udarac. Trenutak odluke zbio se šest minuta nakon poluvremena. Propust Grubića i Jurice Buljata kaznio je Denis Ljuta te je sa ruba šesnaesterca iskosa lijevom nogom pogodio malu mrežu Tomićevih vrata.

Prigodu za povećanje vodstva u 75. minuti imao je Klapež koji se prikrao iza leđa Hajdukovom Brazilcu Thiauguinhu, ali nije uspio matirati Tomića. Dvije minute kasnije na suprotnoj strani udarac je oprobao Andrijašević, ali je Višić loptu uspio odbiti. Posljednju prigodu na susretu četiri minute prije kraja imao je Marinović ali je njegov dalekometni projektil koji je išao pod gredu Tomić uspio zaustaviti.

Nogometna fešta u Solinu privukla je više od 1500 gledatelja na igralište pokraj Jadra koji su mogli biti zadovoljni prikazanom igrom domaćina, ali ne i Hajduka. Kako je susreta odmicao Torcida je imala sve manje strpljenja prema igračima u bijelim dresovima, a posljednji zvižduk suca Gabrila pojedini navijači dočekali su uzvicima “skinite dresove” upućenim igračima Hajduka.

Edoardo Reja, trener Hajduka:
Teško je bilo očekivati veće pomake u igri u odsustvu velikog broja igrača koji su ozlijeđeni ili su u reprezentaciji. Ovaj susret prvenstveno mi je poslužio kako bih se uvjerio u mogućnosti nekih mlađih igrača. U drugom poluvremenu većinom je na travnjaku bila svojevrsna U-21 momčad u kojoj su dobar dojam ostavili u veznoj liniji Andrijašević i Obšivač, kao i Thiauguinho te u obrani Glumac.

---

jebote,taj brazilac je još na trokut turniru pokazao da ima mota...i tek sad zaigrao...

---

Barem ga je trener pohvalio kao da ima u njemu nesto...

---

Ne bih se složio s tom konstatacijom. Na trokut turniru je Thiauguinho nešto pokazao, no protiv Solina niti je trčao niti pokazao neko znanje. Donekle se može reći da su se trudili Tičinović (samo dio prvog poluvremena dok nije zamijenio stranu s Tomasovim, koji je inače bio katastrofa) potom mali Andrijašević i Sačer koji su prikazali bar djelić onoga zašto su Hajduku. Svi ostali kolektivna sramota i ako se ovako nastavi bojim se da će utakmica Solin- Hajduk iduće sezone biti derbi druge lige.

---

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by stirling

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Oslabljeni Hajduk poražen od drugoligaša

U prijateljskom susretu odigranom povodom 90. godišnjice NK Solin domaćin je i više nego zasluženo svladao favoriziranog Hajduka. Drugoligaš je gotovo cijelim tijekom susreta bio bolji takmac od šarene momčadi bijelih za koju nije nastupilo čak 14 igrača koji su inače u krugu prve momčadi.

Nakon šturih prvih pola sata prvu pravu prigodu na susretu ipak su imali gosti. Čop je tukao s ruba kaznenog udarca, ali je lopta prošla pokraj desne vratnice. Momčad Stipe Balajića uzvratila je dvije minute prije odmora. Vuković je izbio sam ispred Tomića ali mu je vratar Splićana uspio ući u udarac. Trenutak odluke zbio se šest minuta nakon poluvremena. Propust Grubića i Jurice Buljata kaznio je Denis Ljuta te je sa ruba šesnaesterca iskosa lijevom nogom pogodio malu mrežu Tomićevih vrata.

Prigodu za povećanje vodstva u 75. minuti imao je Klapež koji se prikrao iza leđa Hajdukovom Brazilcu Thiauguinhu, ali nije uspio matirati Tomića. Dvije minute kasnije na suprotnoj strani udarac je oprobao Andrijašević, ali je Višić loptu uspio odbiti. Posljednju prigodu na susretu četiri minute prije kraja imao je Marinović ali je njegov dalekometni projektil koji je išao pod gredu Tomić uspio zaustaviti.

Nogometna fešta u Solinu privukla je više od 1500 gledatelja na igralište pokraj Jadra koji su mogli biti zadovoljni prikazanom igrom domaćina, ali ne i Hajduka. Kako je susreta odmicao Torcida je imala sve manje strpljenja prema igračima u bijelim dresovima, a posljednji zvižduk suca Gabrila pojedini navijači dočekali su uzvicima “skinite dresove” upućenim igračima Hajduka.

Edoardo Reja, trener Hajduka:
Teško je bilo očekivati veće pomake u igri u odsustvu velikog broja igrača koji su ozlijeđeni ili su u reprezentaciji. Ovaj susret prvenstveno mi je poslužio kako bih se uvjerio u mogućnosti nekih mlađih igrača. U drugom poluvremenu većinom je na travnjaku bila svojevrsna U-21 momčad u kojoj su dobar dojam ostavili u veznoj liniji Andrijašević i Obšivač, kao i Thiauguinho te u obrani Glumac.

---

jebote,taj brazilac je još na trokut turniru pokazao da ima mota...i tek sad zaigrao...

---

Barem ga je trener pohvalio kao da ima u njemu nesto...

---

Ne bih se složio s tom konstatacijom. Na trokut turniru je Thiauguinho nešto pokazao, no protiv Solina niti je trčao niti pokazao neko znanje. Donekle se može reći da su se trudili Tičinović (samo dio prvog poluvremena dok nije zamijenio stranu s Tomasovim, koji je inače bio katastrofa) potom mali Andrijašević i Sačer koji su prikazali bar djelić onoga zašto su Hajduku. Svi ostali kolektivna sramota i ako se ovako nastavi bojim se da će utakmica Solin- Hajduk iduće sezone biti derbi druge lige.

---

Nisam vidio pa ne znam, samo sam procitao. A inace, Tomasov je jedan od najkvalitetniji igraca koje Hajduk ima,
bez obzira na to sto to kod njega nije jos uvijek doslo do izrazaja na samom terenu.

---

quote:

---

Originally posted by makikatalinic

Tomasov je Hajdukov problem jer da nema njega igrao bi Tičinović koji je bogomdani talenat no eto vidi se kako ga u Hajduku "bruse"...

---

quote:

---

Originally posted by stirling

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by stirling

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Oslabljeni Hajduk poražen od drugoligaša

U prijateljskom susretu odigranom povodom 90. godišnjice NK Solin domaćin je i više nego zasluženo svladao favoriziranog Hajduka. Drugoligaš je gotovo cijelim tijekom susreta bio bolji takmac od šarene momčadi bijelih za koju nije nastupilo čak 14 igrača koji su inače u krugu prve momčadi.

Nakon šturih prvih pola sata prvu pravu prigodu na susretu ipak su imali gosti. Čop je tukao s ruba kaznenog udarca, ali je lopta prošla pokraj desne vratnice. Momčad Stipe Balajića uzvratila je dvije minute prije odmora. Vuković je izbio sam ispred Tomića ali mu je vratar Splićana uspio ući u udarac. Trenutak odluke zbio se šest minuta nakon poluvremena. Propust Grubića i Jurice Buljata kaznio je Denis Ljuta te je sa ruba šesnaesterca iskosa lijevom nogom pogodio malu mrežu Tomićevih vrata.

Prigodu za povećanje vodstva u 75. minuti imao je Klapež koji se prikrao iza leđa Hajdukovom Brazilcu Thiauguinhu, ali nije uspio matirati Tomića. Dvije minute kasnije na suprotnoj strani udarac je oprobao Andrijašević, ali je Višić loptu uspio odbiti. Posljednju prigodu na susretu četiri minute prije kraja imao je Marinović ali je njegov dalekometni projektil koji je išao pod gredu Tomić uspio zaustaviti.

Nogometna fešta u Solinu privukla je više od 1500 gledatelja na igralište pokraj Jadra koji su mogli biti zadovoljni prikazanom igrom domaćina, ali ne i Hajduka. Kako je susreta odmicao Torcida je imala sve manje strpljenja prema igračima u bijelim dresovima, a posljednji zvižduk suca Gabrila pojedini navijači dočekali su uzvicima “skinite dresove” upućenim igračima Hajduka.

Edoardo Reja, trener Hajduka:
Teško je bilo očekivati veće pomake u igri u odsustvu velikog broja igrača koji su ozlijeđeni ili su u reprezentaciji. Ovaj susret prvenstveno mi je poslužio kako bih se uvjerio u mogućnosti nekih mlađih igrača. U drugom poluvremenu većinom je na travnjaku bila svojevrsna U-21 momčad u kojoj su dobar dojam ostavili u veznoj liniji Andrijašević i Obšivač, kao i Thiauguinho te u obrani Glumac.

---

jebote,taj brazilac je još na trokut turniru pokazao da ima mota...i tek sad zaigrao...

---

Barem ga je trener pohvalio kao da ima u njemu nesto...

---

Ne bih se složio s tom konstatacijom. Na trokut turniru je Thiauguinho nešto pokazao, no protiv Solina niti je trčao niti pokazao neko znanje. Donekle se može reći da su se trudili Tičinović (samo dio prvog poluvremena dok nije zamijenio stranu s Tomasovim, koji je inače bio katastrofa) potom mali Andrijašević i Sačer koji su prikazali bar djelić onoga zašto su Hajduku. Svi ostali kolektivna sramota i ako se ovako nastavi bojim se da će utakmica Solin- Hajduk iduće sezone biti derbi druge lige.

---

Nisam vidio pa ne znam, samo sam procitao. A inace, Tomasov je jedan od najkvalitetniji igraca koje Hajduk ima,
bez obzira na to sto to kod njega nije jos uvijek doslo do izrazaja na samom terenu.

---

Ne osporavam talent i potencijal jednog Tomasova, daleko od toga. Temelj problema leži u nekvaliteti ljudi u klubu, a u prvom redu mislim na struku tj. trenere svih uzrasta. Kad vam u ruke dođe takav talent kao Tomasov, koji je u biti još igrač u razvoju trebate mu pokazati neke stvari, što se kaže izbrusiti ga i omogućiti mu da dosegne maksimum, a ne dati loptu u noge i reći evo ti mali igraj, ti znaš, a ostalo će samo doći.

---

quote:

---

Originally posted by SSM

U kakvoj je formi Ibricic ove sezone u Hajduku? Sinoc je bio fenomenalan, dao gol, poslije toga povaljao pola odbrane i pucao a golman mu jedva skinuo, u akciji kod drugog gola okrenuo igraca i zapoceo odlicnu akciju. Ubjedljivo najbolja utakmica koju je odigrao za repku ...

---

quote:

---

Originally posted by Dado

---

quote:

---

Originally posted by Dado

Umjetnik Ibričić i Hajdukov današnji jad

– Ibro! Ibro! Ibro! – klicali su navijači Hajduka Senijadu Ibričiću poslije posljednje poljudske utakmice Hajduka i zagrebačke Lokomotive, dakako prethodno su uputili bučne zvižduke splitskoj momčadi komentirajući tako njihovu cjelokupnu izvedbu.

Ibričić je na toj utakmici postigao pobjedonosni gol pucavši s jedanaest metara, iz najstrože kazne.

Međutim, način na koji je Ibričić dao gol prvo je zaledio žile svim navijačima Hajduka na stadionu, a onda izazvao eruptivno oduševljenje. Ibričićeva izvedba bila je u stilu nekadašnjeg čehoslovačkog reprezentativca Panenke, koji je takav način promovirao u finalu Europskog prvenstva 1976. godine. Lokomotivin golman Kelava odabrao je stranu, bacio se i zalegao, Ibro je potkopao loptu koja je od bijele točke prema sredini gola u paraboli putovala čitavu vječnost, dok se Kelava izležavao na poljudskom travnjaku, nemoćan da se vrati natrag. Mangupski efektno.

Tomislav Židak, novinar visprena pera, kroničar zagrebačkog Dinama, u Ibrinom činu vidio je neodgovornost, a da je on Reja, trener Hajduka, kaže, kaznio bi ga. Ustvrdio je usto da bi ga legendarni trener Alex Ferguson u svlačionici vjerojatno gađao kopačkom.

Formalno gledano, Židak je u pravu, međutim splitski đir je ipak sasvim nešto drugo.

Shvatio je to i trener Edoardo Reja (prema Slobodnoj Dalmaciji od 30. kolovoza): “Ibričić je tip igrača koji kada nešto naumi napraviti onda to i učini. (...) U situaciji u kojoj smo se mi nalazili prije ovog susreta samo igrač koji je sto posto uvjeren u svoje mogućnosti može napraviti takav potez, a Ibričić to jest. Ibričić vjeruje u sebe, a takvog igrača trebamo.”

E, a što bi bilo da je Ibro promašio? “Trebalo bi me tada kazniti”, izjavio je Senijad. Međutim, nije promašio. I što je najvažnije – a to Ibričić nije rekao – da opet puca taj penal opet bi ga, ako bi se tako posložile okolnosti tog trenutka, mangup tako pucao.

Znano je da Splićani i Dalmatinci vole “umirati od ljepote”, u sportu vole pobjede podjednako kao i poteze, priznaju pobjednike, ali obožavaju sportske umjetnike kojih u splitskom i dalmatinskom sportu nije nedostajalo.

Sjetimo se jednog – košarkaša trostrukog europskog šampiona splitske Jugoplastike (Splita) – Tonija Kukoča. Kukijevi košarkaški potezi nadrastali su sportsku virtuoznost i zalazili u područje čiste umjetnosti. Svaka čast “stroju za pobjede” Draženu Petroviću, ali Kukočeva igra bila je, zasad neponovljena umjetnost, na neki način nadogradnja virtuoznosti i lucidnosti zadarskog košarkaškog genijalca Kreše Ćosića.

Onaj tko je imao čast gledati Tonija Kukoča svjedočio je magičnom artizmu s loptom. Kukoč nije plijenio pukim automatizmom pokreta, briljantnom uvježbanošću na nivou američkih crnih basketaša, njegova izvedba bila je umjetnost pokreta, umjetnost nepredvidivih pokreta, nedokučiva i neautomatizirana uvijanja njegovih dugih krakova i kretanje koje prkosi zakonima i logici fizike, a u funkciji igre: zabijanja do konačne pobjede. Veći dio njegove košarke ne može se naučiti, zato je Kukoč, zasad, jedan jedini.

Split je uživao u njegovoj košarkaškoj izvedbi, kao što je uživao u nogometnom majstorstvu Jurice Jerkovića na starom Placu, ili Bake Sliškovića na Poljudu...
Rezultate pamti statistika, potezi su ono što ponajviše pamte navijači i zbog čega prvenstveno dolaze na stadion. Dakako, u današnjem suvremenom sportu bez rezultata nema novaca pa tako ni umjetnika koje u pravilu kapariraju i prigrle bogatiji, ali to je neka druga priča…

Senijad Ibričić neprijeporno je majstor lijepog poteza, nije stoga čudo što mu je splitska publika vrlo brzo zapljeskala. Uz to Ibričić publiku osvaja i činjenicom da nije ljenčina već radnik, nadarenost mu nije alibi za zabušavanje te na terenu izgara poput pravog bauštelca, nije “svilen”, ne čuva noge, uklizavanja mu nisu strana, a voli pomoći i u mnogim linijama igre.

Pored svega Ibru odlikuje bosanska iskrenost, na način: što na umu – to na drumu; po tome je sličan mnogim temperamentnim Dalmatincima.Uz to doima se skromnim, ne bahati se, a kada pogriješi, jer bezgrješan nije, iskreno preuzima krivicu, ne bježi od istine.

Ibričić je nogometaš, a nadasve čovjek od formata – prepoznala je to Torcida kao i ostali navijači Hajduka.

A sada – rekli bi TBF-ovci “spetakl” – umjesto da s tim i takvim Ibričićem Hajduk produži ugovor, poveća mu plaću, odštampa zahvalnicu što plemenito Poljudom pronosi nogometne vještine, a taj travnjak u posljednjem desetljeću napatio se s mnogim bezveznjacima koji nisu zaslužili nositi ni rukav a kamo li dres Hajduka, umjesto da ga zadrže u Splitu što je moguće dulje i upiru u njega prst govoreći: ovo je umjetnik i radnik i čovjek oni plaše nogometni puk, navijače Hajduka gladne trofeja i ljepote nogometa s prodajom Ibričića
.
Nekoliko dana prije zaključenja prelaznog roka novine su prštale od naslova koji su nagovještavali Ibričićev odlazak. Hajdukovi navijači bili su uznemireni, a nitko da ih utješi pa makar i grubim riječima, primjerice: Ibro ostaje da bude primjer ljenguzima i “pičkicama” kako se gine za Hajdukov dres. A i da tom dresu njegova virtuoznost bude na čast. Hajduk drukčije od Ibričića ne zaslužuje...

Priča o Ibričiću samo je ilustracija jednog segmenta prokletstva u kojemu se Hajduk koprca već godinama. Nerad ili loš rad poremetio je kriterije i upitnim doveo smisao postojanja Hajduka kakvog ga njegovi navijači žele, kakav je nekoć bio.

Da je ovo bajka imala bi sretan završetak – Ibru bi nakon teških iskušenja oko prodaje u inozemstvu pod hitno oženili s nekom misicom (ako već nije oženjen), dali mu kafić, kupili barčicu i naučili lovit ribu, dakle, vezali ga za Split, nek igra dok igra, pred kraj karijere može vani, a onda povratak u Hajdukovu školu nogometa, «bilim tićima» bi imao što pokazati.

Međutim ovo nije bajka. U hrvatskom nogometu menadžeri vode glavnu riječ. Mnogi ovovjeki trkači za nogometnom loptom u dragovoljnom su nogometnom robovlasništvu. U Hajduku postoji, kažu upućeniji, nekoliko centara moći. Širem puku još nije dešifrirano primarno izvorište gluposti, ili su se pak glupi i «glupi» potezi svih ovih godina događali isključivo iz interesnih aspekata. Aspekta bogaćenja pojedinaca. Još nije ni započeta, a kako bi bila zanimljiva knjiga pod naslovom «Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj – tko se sve debelo obogatio na njemu» , može i grublje: «Kako su domoljubi opljačkali Hajduk», a tek knjiga o četvrtastoglavima i ćelavima koje spominje Torcida. Ta publicistika bila bi zanimljivija i napetija od mnogih nogometnih partija na poljudskom travnjaku.

Prokletstvo potvrđuje i sam Ibričić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju – on sluti da nekome u klubu smeta.

Kome?

Jednog dana će Ibričić biti prodan za neke novce, iako ti novci neće biti vrijedni tog čina, jer će se – tako je uglavnom bilo dosad – potrošiti na infrastrukturu ili dovođenje falših pojačanja. Travnjakom kluba trideset i kusur godina starijem od Dinama trčat će nesamouvjerene noge koje neće umjeti zabijati poput Panenke, odnosno Ibričića.

I dobri Mladen Delić, veliki navijač Hajduka, prevrće se u grobu: «Ljudi moji, je li to moguće?».

---

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Umjetnik Ibričić i Hajdukov današnji jad

– Ibro! Ibro! Ibro! – klicali su navijači Hajduka Senijadu Ibričiću poslije posljednje poljudske utakmice Hajduka i zagrebačke Lokomotive, dakako prethodno su uputili bučne zvižduke splitskoj momčadi komentirajući tako njihovu cjelokupnu izvedbu.

Ibričić je na toj utakmici postigao pobjedonosni gol pucavši s jedanaest metara, iz najstrože kazne.

Međutim, način na koji je Ibričić dao gol prvo je zaledio žile svim navijačima Hajduka na stadionu, a onda izazvao eruptivno oduševljenje. Ibričićeva izvedba bila je u stilu nekadašnjeg čehoslovačkog reprezentativca Panenke, koji je takav način promovirao u finalu Europskog prvenstva 1976. godine. Lokomotivin golman Kelava odabrao je stranu, bacio se i zalegao, Ibro je potkopao loptu koja je od bijele točke prema sredini gola u paraboli putovala čitavu vječnost, dok se Kelava izležavao na poljudskom travnjaku, nemoćan da se vrati natrag. Mangupski efektno.

Tomislav Židak, novinar visprena pera, kroničar zagrebačkog Dinama, u Ibrinom činu vidio je neodgovornost, a da je on Reja, trener Hajduka, kaže, kaznio bi ga. Ustvrdio je usto da bi ga legendarni trener Alex Ferguson u svlačionici vjerojatno gađao kopačkom.

Formalno gledano, Židak je u pravu, međutim splitski đir je ipak sasvim nešto drugo.

Shvatio je to i trener Edoardo Reja (prema Slobodnoj Dalmaciji od 30. kolovoza): “Ibričić je tip igrača koji kada nešto naumi napraviti onda to i učini. (...) U situaciji u kojoj smo se mi nalazili prije ovog susreta samo igrač koji je sto posto uvjeren u svoje mogućnosti može napraviti takav potez, a Ibričić to jest. Ibričić vjeruje u sebe, a takvog igrača trebamo.”

E, a što bi bilo da je Ibro promašio? “Trebalo bi me tada kazniti”, izjavio je Senijad. Međutim, nije promašio. I što je najvažnije – a to Ibričić nije rekao – da opet puca taj penal opet bi ga, ako bi se tako posložile okolnosti tog trenutka, mangup tako pucao.

Znano je da Splićani i Dalmatinci vole “umirati od ljepote”, u sportu vole pobjede podjednako kao i poteze, priznaju pobjednike, ali obožavaju sportske umjetnike kojih u splitskom i dalmatinskom sportu nije nedostajalo.

Sjetimo se jednog – košarkaša trostrukog europskog šampiona splitske Jugoplastike (Splita) – Tonija Kukoča. Kukijevi košarkaški potezi nadrastali su sportsku virtuoznost i zalazili u područje čiste umjetnosti. Svaka čast “stroju za pobjede” Draženu Petroviću, ali Kukočeva igra bila je, zasad neponovljena umjetnost, na neki način nadogradnja virtuoznosti i lucidnosti zadarskog košarkaškog genijalca Kreše Ćosića.

Onaj tko je imao čast gledati Tonija Kukoča svjedočio je magičnom artizmu s loptom. Kukoč nije plijenio pukim automatizmom pokreta, briljantnom uvježbanošću na nivou američkih crnih basketaša, njegova izvedba bila je umjetnost pokreta, umjetnost nepredvidivih pokreta, nedokučiva i neautomatizirana uvijanja njegovih dugih krakova i kretanje koje prkosi zakonima i logici fizike, a u funkciji igre: zabijanja do konačne pobjede. Veći dio njegove košarke ne može se naučiti, zato je Kukoč, zasad, jedan jedini.

Split je uživao u njegovoj košarkaškoj izvedbi, kao što je uživao u nogometnom majstorstvu Jurice Jerkovića na starom Placu, ili Bake Sliškovića na Poljudu...
Rezultate pamti statistika, potezi su ono što ponajviše pamte navijači i zbog čega prvenstveno dolaze na stadion. Dakako, u današnjem suvremenom sportu bez rezultata nema novaca pa tako ni umjetnika koje u pravilu kapariraju i prigrle bogatiji, ali to je neka druga priča…

Senijad Ibričić neprijeporno je majstor lijepog poteza, nije stoga čudo što mu je splitska publika vrlo brzo zapljeskala. Uz to Ibričić publiku osvaja i činjenicom da nije ljenčina već radnik, nadarenost mu nije alibi za zabušavanje te na terenu izgara poput pravog bauštelca, nije “svilen”, ne čuva noge, uklizavanja mu nisu strana, a voli pomoći i u mnogim linijama igre.

Pored svega Ibru odlikuje bosanska iskrenost, na način: što na umu – to na drumu; po tome je sličan mnogim temperamentnim Dalmatincima.Uz to doima se skromnim, ne bahati se, a kada pogriješi, jer bezgrješan nije, iskreno preuzima krivicu, ne bježi od istine.

Ibričić je nogometaš, a nadasve čovjek od formata – prepoznala je to Torcida kao i ostali navijači Hajduka.

A sada – rekli bi TBF-ovci “spetakl” – umjesto da s tim i takvim Ibričićem Hajduk produži ugovor, poveća mu plaću, odštampa zahvalnicu što plemenito Poljudom pronosi nogometne vještine, a taj travnjak u posljednjem desetljeću napatio se s mnogim bezveznjacima koji nisu zaslužili nositi ni rukav a kamo li dres Hajduka, umjesto da ga zadrže u Splitu što je moguće dulje i upiru u njega prst govoreći: ovo je umjetnik i radnik i čovjek oni plaše nogometni puk, navijače Hajduka gladne trofeja i ljepote nogometa s prodajom Ibričića
.
Nekoliko dana prije zaključenja prelaznog roka novine su prštale od naslova koji su nagovještavali Ibričićev odlazak. Hajdukovi navijači bili su uznemireni, a nitko da ih utješi pa makar i grubim riječima, primjerice: Ibro ostaje da bude primjer ljenguzima i “pičkicama” kako se gine za Hajdukov dres. A i da tom dresu njegova virtuoznost bude na čast. Hajduk drukčije od Ibričića ne zaslužuje...

Priča o Ibričiću samo je ilustracija jednog segmenta prokletstva u kojemu se Hajduk koprca već godinama. Nerad ili loš rad poremetio je kriterije i upitnim doveo smisao postojanja Hajduka kakvog ga njegovi navijači žele, kakav je nekoć bio.

Da je ovo bajka imala bi sretan završetak – Ibru bi nakon teških iskušenja oko prodaje u inozemstvu pod hitno oženili s nekom misicom (ako već nije oženjen), dali mu kafić, kupili barčicu i naučili lovit ribu, dakle, vezali ga za Split, nek igra dok igra, pred kraj karijere može vani, a onda povratak u Hajdukovu školu nogometa, «bilim tićima» bi imao što pokazati.

Međutim ovo nije bajka. U hrvatskom nogometu menadžeri vode glavnu riječ. Mnogi ovovjeki trkači za nogometnom loptom u dragovoljnom su nogometnom robovlasništvu. U Hajduku postoji, kažu upućeniji, nekoliko centara moći. Širem puku još nije dešifrirano primarno izvorište gluposti, ili su se pak glupi i «glupi» potezi svih ovih godina događali isključivo iz interesnih aspekata. Aspekta bogaćenja pojedinaca. Još nije ni započeta, a kako bi bila zanimljiva knjiga pod naslovom «Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj – tko se sve debelo obogatio na njemu» , može i grublje: «Kako su domoljubi opljačkali Hajduk», a tek knjiga o četvrtastoglavima i ćelavima koje spominje Torcida. Ta publicistika bila bi zanimljivija i napetija od mnogih nogometnih partija na poljudskom travnjaku.

Prokletstvo potvrđuje i sam Ibričić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju – on sluti da nekome u klubu smeta.

Kome?

Jednog dana će Ibričić biti prodan za neke novce, iako ti novci neće biti vrijedni tog čina, jer će se – tako je uglavnom bilo dosad – potrošiti na infrastrukturu ili dovođenje falših pojačanja. Travnjakom kluba trideset i kusur godina starijem od Dinama trčat će nesamouvjerene noge koje neće umjeti zabijati poput Panenke, odnosno Ibričića.

I dobri Mladen Delić, veliki navijač Hajduka, prevrće se u grobu: «Ljudi moji, je li to moguće?».

---

ovo neka bude sram sve splićane koji igraju ili će igrati za hajduka da jedan igrač koji nema blage veze sa splitom,dalmacijom,hrvatskomm,dapače,stranac je pa da ovako igra i gine za hajduka...

---

quote:

---

Originally posted by Dado

quote:

---

Originally posted by globinjo

quote:

---

Originally posted by Dado

Umjetnik Ibričić i Hajdukov današnji jad

– Ibro! Ibro! Ibro! – klicali su navijači Hajduka Senijadu Ibričiću poslije posljednje poljudske utakmice Hajduka i zagrebačke Lokomotive, dakako prethodno su uputili bučne zvižduke splitskoj momčadi komentirajući tako njihovu cjelokupnu izvedbu.

Ibričić je na toj utakmici postigao pobjedonosni gol pucavši s jedanaest metara, iz najstrože kazne.

Međutim, način na koji je Ibričić dao gol prvo je zaledio žile svim navijačima Hajduka na stadionu, a onda izazvao eruptivno oduševljenje. Ibričićeva izvedba bila je u stilu nekadašnjeg čehoslovačkog reprezentativca Panenke, koji je takav način promovirao u finalu Europskog prvenstva 1976. godine. Lokomotivin golman Kelava odabrao je stranu, bacio se i zalegao, Ibro je potkopao loptu koja je od bijele točke prema sredini gola u paraboli putovala čitavu vječnost, dok se Kelava izležavao na poljudskom travnjaku, nemoćan da se vrati natrag. Mangupski efektno.

Tomislav Židak, novinar visprena pera, kroničar zagrebačkog Dinama, u Ibrinom činu vidio je neodgovornost, a da je on Reja, trener Hajduka, kaže, kaznio bi ga. Ustvrdio je usto da bi ga legendarni trener Alex Ferguson u svlačionici vjerojatno gađao kopačkom.

Formalno gledano, Židak je u pravu, međutim splitski đir je ipak sasvim nešto drugo.

Shvatio je to i trener Edoardo Reja (prema Slobodnoj Dalmaciji od 30. kolovoza): “Ibričić je tip igrača koji kada nešto naumi napraviti onda to i učini. (...) U situaciji u kojoj smo se mi nalazili prije ovog susreta samo igrač koji je sto posto uvjeren u svoje mogućnosti može napraviti takav potez, a Ibričić to jest. Ibričić vjeruje u sebe, a takvog igrača trebamo.”

E, a što bi bilo da je Ibro promašio? “Trebalo bi me tada kazniti”, izjavio je Senijad. Međutim, nije promašio. I što je najvažnije – a to Ibričić nije rekao – da opet puca taj penal opet bi ga, ako bi se tako posložile okolnosti tog trenutka, mangup tako pucao.

Znano je da Splićani i Dalmatinci vole “umirati od ljepote”, u sportu vole pobjede podjednako kao i poteze, priznaju pobjednike, ali obožavaju sportske umjetnike kojih u splitskom i dalmatinskom sportu nije nedostajalo.

Sjetimo se jednog – košarkaša trostrukog europskog šampiona splitske Jugoplastike (Splita) – Tonija Kukoča. Kukijevi košarkaški potezi nadrastali su sportsku virtuoznost i zalazili u područje čiste umjetnosti. Svaka čast “stroju za pobjede” Draženu Petroviću, ali Kukočeva igra bila je, zasad neponovljena umjetnost, na neki način nadogradnja virtuoznosti i lucidnosti zadarskog košarkaškog genijalca Kreše Ćosića.

Onaj tko je imao čast gledati Tonija Kukoča svjedočio je magičnom artizmu s loptom. Kukoč nije plijenio pukim automatizmom pokreta, briljantnom uvježbanošću na nivou američkih crnih basketaša, njegova izvedba bila je umjetnost pokreta, umjetnost nepredvidivih pokreta, nedokučiva i neautomatizirana uvijanja njegovih dugih krakova i kretanje koje prkosi zakonima i logici fizike, a u funkciji igre: zabijanja do konačne pobjede. Veći dio njegove košarke ne može se naučiti, zato je Kukoč, zasad, jedan jedini.

Split je uživao u njegovoj košarkaškoj izvedbi, kao što je uživao u nogometnom majstorstvu Jurice Jerkovića na starom Placu, ili Bake Sliškovića na Poljudu...
Rezultate pamti statistika, potezi su ono što ponajviše pamte navijači i zbog čega prvenstveno dolaze na stadion. Dakako, u današnjem suvremenom sportu bez rezultata nema novaca pa tako ni umjetnika koje u pravilu kapariraju i prigrle bogatiji, ali to je neka druga priča…

Senijad Ibričić neprijeporno je majstor lijepog poteza, nije stoga čudo što mu je splitska publika vrlo brzo zapljeskala. Uz to Ibričić publiku osvaja i činjenicom da nije ljenčina već radnik, nadarenost mu nije alibi za zabušavanje te na terenu izgara poput pravog bauštelca, nije “svilen”, ne čuva noge, uklizavanja mu nisu strana, a voli pomoći i u mnogim linijama igre.

Pored svega Ibru odlikuje bosanska iskrenost, na način: što na umu – to na drumu; po tome je sličan mnogim temperamentnim Dalmatincima.Uz to doima se skromnim, ne bahati se, a kada pogriješi, jer bezgrješan nije, iskreno preuzima krivicu, ne bježi od istine.

Ibričić je nogometaš, a nadasve čovjek od formata – prepoznala je to Torcida kao i ostali navijači Hajduka.

A sada – rekli bi TBF-ovci “spetakl” – umjesto da s tim i takvim Ibričićem Hajduk produži ugovor, poveća mu plaću, odštampa zahvalnicu što plemenito Poljudom pronosi nogometne vještine, a taj travnjak u posljednjem desetljeću napatio se s mnogim bezveznjacima koji nisu zaslužili nositi ni rukav a kamo li dres Hajduka, umjesto da ga zadrže u Splitu što je moguće dulje i upiru u njega prst govoreći: ovo je umjetnik i radnik i čovjek oni plaše nogometni puk, navijače Hajduka gladne trofeja i ljepote nogometa s prodajom Ibričića
.
Nekoliko dana prije zaključenja prelaznog roka novine su prštale od naslova koji su nagovještavali Ibričićev odlazak. Hajdukovi navijači bili su uznemireni, a nitko da ih utješi pa makar i grubim riječima, primjerice: Ibro ostaje da bude primjer ljenguzima i “pičkicama” kako se gine za Hajdukov dres. A i da tom dresu njegova virtuoznost bude na čast. Hajduk drukčije od Ibričića ne zaslužuje...

Priča o Ibričiću samo je ilustracija jednog segmenta prokletstva u kojemu se Hajduk koprca već godinama. Nerad ili loš rad poremetio je kriterije i upitnim doveo smisao postojanja Hajduka kakvog ga njegovi navijači žele, kakav je nekoć bio.

Da je ovo bajka imala bi sretan završetak – Ibru bi nakon teških iskušenja oko prodaje u inozemstvu pod hitno oženili s nekom misicom (ako već nije oženjen), dali mu kafić, kupili barčicu i naučili lovit ribu, dakle, vezali ga za Split, nek igra dok igra, pred kraj karijere može vani, a onda povratak u Hajdukovu školu nogometa, «bilim tićima» bi imao što pokazati.

Međutim ovo nije bajka. U hrvatskom nogometu menadžeri vode glavnu riječ. Mnogi ovovjeki trkači za nogometnom loptom u dragovoljnom su nogometnom robovlasništvu. U Hajduku postoji, kažu upućeniji, nekoliko centara moći. Širem puku još nije dešifrirano primarno izvorište gluposti, ili su se pak glupi i «glupi» potezi svih ovih godina događali isključivo iz interesnih aspekata. Aspekta bogaćenja pojedinaca. Još nije ni započeta, a kako bi bila zanimljiva knjiga pod naslovom «Hajduk u neovisnoj Hrvatskoj – tko se sve debelo obogatio na njemu» , može i grublje: «Kako su domoljubi opljačkali Hajduk», a tek knjiga o četvrtastoglavima i ćelavima koje spominje Torcida. Ta publicistika bila bi zanimljivija i napetija od mnogih nogometnih partija na poljudskom travnjaku.

Prokletstvo potvrđuje i sam Ibričić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju – on sluti da nekome u klubu smeta.

Kome?

Jednog dana će Ibričić biti prodan za neke novce, iako ti novci neće biti vrijedni tog čina, jer će se – tako je uglavnom bilo dosad – potrošiti na infrastrukturu ili dovođenje falših pojačanja. Travnjakom kluba trideset i kusur godina starijem od Dinama trčat će nesamouvjerene noge koje neće umjeti zabijati poput Panenke, odnosno Ibričića.

I dobri Mladen Delić, veliki navijač Hajduka, prevrće se u grobu: «Ljudi moji, je li to moguće?».

---

ovo neka bude sram sve splićane koji igraju ili će igrati za hajduka da jedan igrač koji nema blage veze sa splitom,dalmacijom,hrvatskomm,dapače,stranac je pa da ovako igra i gine za hajduka...

---

I onda uprava prica o velikom Hajduku, a zele prodati najboljeg igraca koji ne zeli ici iz kluba.
Nevjerojatno. E moj Hajduce svatko i tebe vodi i bogati se na tvoj racun.

---