| Author |
 Topic  |
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
 Posted - 24/04/2012 : 16:59:41
|
dobra stvar al Gettysburg mi je draži  |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 24/04/2012 : 17:06:09
|
| pogledal ga bum vjerojatno ponovo (Gettysburg) i to isto nedavno izašlu dužu verziju, ali ova najduža verzija "Bogova" je stvano pravi epski doživljaj! Kladim se da si gledal samo onu kraću verziju tak da ne govorim o "istom" filmu (DC "Bogova" je stvarno novi film za razliku od kino verzije).... |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47136 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 24/04/2012 : 17:29:52
|
| vjerovatno je bila ta krača. pretpostavljan,davno san to gleda |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 25/04/2012 : 22:19:55
|
Profesionalac (Safe), r. Boaz Yakin, SAD, 2012.
Jason Statham simpatična je i prilično markantna glumačka pojava koju je u svijet filma uveo Guy Ritchie svojim britanskim ostvarenjima "Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške" i "Zdrpi i briši", a koji je sad već zavidnu karijeru, očito svjestan svojih glumačkih ograničenja, pametno odlučio graditi na nezahtijevnim akcijskim naslovima. Zalomi se tu i poneko, istina vrlo rijetko i tim dragocjenije odlično ostvarenje poput staromodnog krimića "Pljačka" Rogera Doaldsona, gdjekoji ambiciozniji projekt ("Dobar posao u Italiji", „Elita ubojica“), poneki žanrovski korektan akcijski triler ("Cellular", "Kaos", "Gad"), ili recimo podcijenjeni Carpenterov akcijski SF horor "Duhovi Marsa", no zanemarimo li pretenciozne i teško gledljive gnjavaže kakav je također Ritchiejev "Revolver", glavninu Stathamova glumačkog "opusa" čine eksploatacijske akcijske razbibrige kakve nude serijali "Transporter", "Ubrzanje" i „Plaćenici“, te adrenalinski filmovi poput "Smrtonosne utrke", u pravilu namijenjeni jednokratnom gledanju i brzom zaboravu. Unatoč uobičajeno energičnom Stathamovu nastupu, u posljednju od navedenih skupina njegovih projekata nažalost spada i posve klišeiziran akcijski triler „Profesionalac“ scenarista i redatelja Boaza Yakina.
Statham utjelovljuje umornog i razočaranog Lukea Wrighta, nekadašnjeg njujorškog murjaka i isluženog boksača koji će spletom okolnosti postati zaštitnik osebujne 12-godišnje kineske djevojčice Mei (Catherine Chan). Mei naime nije obična klinka, nego izuzetno darovita matematičarka koja posjeduje iznimne memorijske i logičke sposobnosti. Nemilosrdni Han Jiao (James Hong), šef moćne kineske mafijaške organizacije trijade, shvatio je da Mei može biti izuzetno korisna za dekodiranje i razbijanje kompliciranih šifri, te ju je odlučio zajedno sa svojim ljudima oteti i prebaciti u New York. Mein novi zadatak je probiti zaštitnu šifru jednog sefa u koji je pohranjeno 30 milijuna dolara, a to će očekivano trijadu dovesti u sukob s opasnim ruskim mafijašima, braćom Emilom (Sándor Técsy) i Vasilijem Dočeskim (Joseph Sikora) koji su nedavno ubili Lukeovu trudnu suprugu a njega ucijenili izbjegavanjem kontakata s drugim osobama koje će nemilosrdno likvidirati. Kad na izgubljenu i nezaštićenu djevojčicu spletom okolnosti naleti upravo Luke, i on će se neplanirano naći uvučen u rat mafijaša s različitih kontinenata. No ubrzo će shvatiti da su u sve upetljani i njegovi korumpirani bivši kolege koje predvodi kapetan Wolf (Robert John Burke). A u mafijaškim obračunima sukobljene strane ne biraju sredstva i životi se gube kao od šale.
Redatelj Boaz Yakin, blijed i uglavnom nezanimljiv rutiner bez izraženijih autorskih ambicija kojem je osim solidne sportske drame „Sjećanje na Titane“ jedini pamtljiv naslov u dosadašnjoj karijeri zgodna satirična komedija „Djevojke iz visokog društva“, u „Profesionalcu“ se prvi put okušao kao redatelj akcijskog trilera. To se donekle i vidi, jer akcija nije spektakularna i raskošno koreografirana kao što bi se očekivalo, već nerijetko prilično traljavo i konfuzno režirana, dok su dramski elementi podigrani i očekivano posve klišeizirani. Holivudski producenti se svako malo sjete genijalnih i(li) autističnih klinaca, a pri gledanju ovog djela neizbježno se nameću usporedbe s njegovim tematskim blizancem, žanrovski i nažalost kvalitativno dobrano srodnom „Opasnom šifrom“ Harolda Beckera u kojoj je Bruce Willis spašavao život autističnom klincu koji je u novinskoj križaljci slučajno uspio provaliti strogo čuvane vojne kodove. „Profesionalac“ je od „Opasne šifre“ slabiji upravo onoliko koliko je Statham glumački inferiorniji Willisu te koliko se Yakin u režiranju akcije snalazi slabije od Beckera. Nedostaci su i sasvim rastresita dramaturgija, trivijalna karakterizacija i posve promašena psihologizacija likova, baš kao i potpuna predvidljivost, hrpa nelogičnosti i proizvoljnosti, neuvjerljiva emotivnost i isprazni dijalozi. Ipak, ako i nisu osobito atraktivne, akcijske sekvence drže gledateljsku pažnju, a karizma Jasona Stathama je još uvijek dovoljno snažna da uspijeva koliko-toliko pokrpati brojne dramaturške i logičke „rupe“. U konačnici, „Profesionalac“ je jedan od slabijih Stathamovih filmova koji se ipak pohvalno kloni pretencioznosti i bilo kakvih ambicija.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/04/2012 : 15:24:15
|
Noćni brodovi, r. Igor Mirković, Hrvatska, 2012.
Kad bi dobre namjere redatelja, njegovi entuzijazam i energija te imena suradnika uključenih u projekt bili presudni za procjenu kakvoće nekog filma, romantična egzistencijalna drama „Noćni brodovi“ Igora Mirkovića kotirala bi dosta visoko. Dugometražni igrani prvijenac redatelja koji se kroz naslove „Novo, novo vrijeme“ i „Sretno dijete“ najprije afirmirao kao dokumentarist, u prvom slučaju u suradnji s Rajkom Grlićem a u drugom samostalno, te potom kratkim filmovima „Krupni otpad“ i „Inkasator“ stekao naklonost više kritike a manje publike, na papiru izgleda prilično dobro. Posrijedi je svojevrsni gerijatrijski film ceste čiji scenarij s Mirkovićem supotpisuje cijenjeni dramatičar i glumac Elvis Bošnjak, autor drame „Nosi nas rijeka“, jednog od najhvaljenijih domaćih dramskih tekstova posljednjih godina, a kao svojevrsni mentor ili script-doctor njima se pridružio i Ognjen Sviličić. Ispred kamere je izvrsna glumačka postava predvođena kultnom kazališnom a nekad i televizijskom te manjim dijelom filmskom glumicom Anom Karić, kojoj je partner karizmatični i uvijek pouzdani Slovenac Radko Polič. U manjim ili većim sporednim rolama nastupaju doajeni ex-jugoslavenskog glumišta Renata Ulmanski, Bogdan Diklić i Pero Kvrgić, a posveta ljudima treće životne dobi dana je i kroz simpatičan cameo – angažman Stjepana Jimmyja Stanića. Direktor fotografije je Silvestar Kolbas, daroviti snimatelj i zanimljivi dokumentarist s posebnim darom za kreiranje efektnih kadrova u prirodi i na poljima. Naposljetku, filmsku glazbu potpisuje Tamara Obrovac, koja u „Noćnim brodovima“ stvara razmjerno konvencionalnu zvučnu kulisu bez upliva jazza ili etno-elemenata. Sve navedeno nažalost ne znači da su „Noćni brodovi“ dobar film. Upravo suprotno, posrijedi je i idejno i izvedbeno vrlo slabo ostvarenje kojim je Mirković razočarao one koji su na temelju njegovih ranijih djela očekivali znatno suvisliji i konkretniji film.
Nakon što je u kratkom filmu „Inkasator“, segmentu omnibusa „Zagrebačke priče“, kreirao realističnu, solidno režiranu, odlično glumljenu, ozračjem apsurda prožetu i duhovitu, ali i površnom simbolikom opterećenu crnohumornu priču o starom bračnom paru koji se prepadne tamnoputog službenika Elektroprivrede koji očitava strujna brojila, Mirković se odlučio temeljitije pozabaviti neveselim sudbinama starijih ljudi. Ana Karić i Radko Polič glume Helenu i Jakova, štićenike jednog zagrebačkog staračkog doma iza kojih su različite intimne storije i životne sudbine. Helena je brižna majka koja je, da bi novčano pomogla sinu koji je bolju budućnost odlučio potražiti u Australiji, prodala stan i preselila se u dom. Jakov je pak saksofonist i prema njegovim riječima profesionalni glazbenik iza kojeg je burna prošlost ženskara i lutalice. No to se ne može uzeti sa sigurnošću, jer tijekom filma postaje jasno da je Jakov čovjek sklon izmišljanju i laganju možda pogođen i Alzheimerovovom bolešću. Helena je senzibilna žena koja se odbija suočiti s neugodnom istinom da ju je sin sasvim zaboravio, te na svaku zvonjavu mobitela vjeruje da ju zove upravo on. Istodobno, dok makar podsvjesno postaje svjesna svojih životnih promašaja i pogrešnih odluka, ona se sjeća davne romanse iz mladosti i prilike kad je sa slovenskim glazbenikom imenom Gregor mogla pobjeći u Italiju i ondje započeti novi i možda ljepši život. A kad njih dvoje postanu svjesni međusobnih osjećaja i odluče pobjeći iz doma te se možda pred kraj života ipak ukrcati na onaj davni brod za Italiju, priču o Heleni i Jakovu na posredan će nam način ispripovijedati stara Olgica u izvedbi Renate Ulmanski. Ona je možda također štićenica doma a možda i duh koji nakon smrti prati sudbine svojih donedavnih sustanara.
Osim većim dijelom atmosferične fotografije Silvestra Kolbasa i unatoč zamjerkama ipak uvjerljivih nastupa Ane Karić i Radka Poliča, pri čemu je Polič povremeno sklon nekontroliranim afektacijama i preglumljivanju, gotovo ništa drugo u „Noćnim brodovima“ ne valja. Najproblematičnija je zbrkana i nejasna priča s mnoštvom ishitrenosti, površnosti i nelogičnosti, kao i potpuni zaborav u uvodnom dijelu skiciranog zanimljivog sporednog lika mlade djelatnice doma u tumačenju Lane Barić. Ni postuliranje Helene i Jakova kao fluidnih i promjenjivih karaktera teško ustvrdive prošlosti, što bi se možda donekle moglo opravdati staračkom demencijom i životom u zabludama, ne drži vodu ni dok majstori odu, jer se gledatelj jednostavno ne uspijeva vezati za takve protagoniste. Mirkovićeva je režija nesigurna i gotovo nimalo sugestivna, a zahvaljujući i traljavom scenariju on bitno ne uspijeva razlučiti od nebitnog, te se dramaturški rastresita cjelina u konačnici doima poput malo ambicioznijeg TV-filma. Epizodna dramaturgija opterećena je vrlo sporim narativnim ritmom koji dodatno usporavaju epizode s buntovnim dječakom i ekscentričnim seljakom u pretjerano energičnoj izvedbi Bogdana Diklića. Stvari ništa bolje ne stoje ni u slabašno izvedenoj metaforičnoj završnici u kojoj se Jakovljevo umiranje trivijalno ilustrira njegovim ukrcajem na brod i isplovljavanjem koje simbolizira prelazak rijeke Stiks.
Zaseban problem, međutim, predstavlja ogroman broj nelogičnosti koje povremeno vrijeđaju inteligenciju gledatelja. Tako primjerice Helena i Jakov iz doma bježe s vrlo malo novca, zbog čega je on jednom prilikom spreman svoju putovnicu zamijeniti za šest sendviča, da bi koju scenu kasnije njihova pića u kafiću nonšalantno plaćao novčanicom od 50 kuna. U drugoj pak sceni vidimo da o njihovu bijegu izvještava Dnevnik nacionalne televizije te da za njima traga i policija, no unatoč tome bjegunce nitko ne prepoznaje a policija je posve nezainteresirana kad im se Helena pred kraj obrati za pomoć. Ili recimo detalj da Jakov kratkotrajno svirajući saksofon pred slučajnim prolaznicima na ulici u Rijeci uspije prikupiti dovoljno novca za dvije brodske karte do Barija. Čitav bi Filmoskop bio prekratak za nabrajanje sličnih logičkih rupa, a kad se njima doda da se sve viđeno u nekovrsnom epilogu posve relativizira Olgičinim glasom u offu koji zaključuje da se ništa zapravo nije ni dogodilo, jer je ona nekoliko dana ranije preminula pa je sve njezina fantazija s onoga svijeta, poražavajući dojmovi o „Noćnim brodovima“ bivaju zaokruženi. Čini se da Igoru Mirkoviću nimalo ne leže igranofilmske forme duže od 20 minuta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/04/2012 : 11:23:21
|
30.04.2012. / 10:01
Autor: Hina
Mendes: Craigov Bond kompleksan lik
Redatelj Sam Mendes rekao je u nedjelju da bez Daniela Craiga ne bi snimao najnoviji nastavak filma o Jamesu Bondu "Skyfall", naglasivši da je britanski glumac unio kompleksnost u lik slavnog tajnog agenta.
Mendes, koji je 1999. osvojio Oscara za film "Vrtlog života", rekao je da plejbojevski lik agenta 007 ne odgovara heroju iz romana Iana Fleminga.
Mendes je to izjavio na novinskoj konferenciji u Istanbulu gdje se trenutno snima najnoviji, 23. nastavak filma o Jamesu Bondu.
"Fleming je stvorio lik agenta koji je kompleksan. Neke od tih stvari istražuju se u ovome filmu, jer ih je Daniel (Craig) sposoban istraživati", rekao je Mendes (46).
"To je za mene bila važna stvar, imati Bonda u kojega mogu vjerovati, za kojeg sam vjerovao da ga mogu prenijeti na novu razinu", dodao je Mendes.
Craig (44) je unio mračnu crtu u lik Bonda, kojeg je glumio u zadnja dva filma - "Casino Royale" i "Zrno utjehe". Mendes i Craig surađivali su na scenariju za "Skyfall", čije pojedinosti nisu objavljene.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/04/2012 : 11:39:29
|
NOVA PROBLEMATIČNA TEHNOLOGIJA
Peter Jackson brani 'Hobbita' od žestokih kritičara
Datum objave: 30.04.2012
08:56 Autor: V. G.
Nakon gledanja prvih završenih 10 minuta filma 'The Hobbit', kritičari su viđeno zasuli drvljem i kamenjem. U usporedbi s 'Gospodarom prstenova', 'The Hobbit' nailazi na loše vijesti prije same premijere, a nakon što su odabrani pogledali 10 minuta filma, oštro su kritizirali tehniku od 48 frameova po sekundi, novu tehnologiju za koju Jackson tvrdi da poboljšava 3D, a kritičari da film pretvaraju u snimke s filmskog seta, čime se gubi doživljaj filma kao fantazije, a usto i bole oči od zurenja u platno.
Jackson kaže da je ova tehnologija budućnost igranog filma i ne planira ništa mijenjati, kritikama unatoč. 'Tehnologija će se nastaviti razvijati', izjavio je Jackson za Entertainment Weekly dodavši da razumije da je mnogima neobično gledati takav uradak jer takvo što nisu nikada prije vidjeli.
No iako je riječ o posve novom iskustvu, gledatelji će se brzo naviknuti na njega, nakon što pogledaju više od do sada prikazanih 10 minuta. 'The Hobbit: An Unexpected Journey' dolazi u prosincu, a foršpan je već vani:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 30/04/2012 11:43:34 |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
Posted - 30/04/2012 : 23:26:05
|
Ajd brzo preporuka nekih 'pametnijih' horroraca, a opet da ima dosta krvi, a može i gorea.
Da stignem do 1h otrčati u videoteku...
Sam pišite čega se sjetite, možda se nađe nešto što nisam gledao.
Ma može i slasher obični. |
|
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 01/05/2012 : 08:46:00
|
quote:
Originally posted by Windwalker
Ajd brzo preporuka nekih 'pametnijih' horroraca, a opet da ima dosta krvi, a može i gorea.
Da stignem do 1h otrčati u videoteku...
Sam pišite čega se sjetite, možda se nađe nešto što nisam gledao.
Ma može i slasher obični.
Jbg, trebao si samo baciti oko na topik od Dr.GonZa 'Horror Playground'  |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 01/05/2012 : 13:49:13
|
Tora! Tora! Tora! 3/4
pravi povijesni spektakl koji djeluje dosta činjenićno uvjerljiv.....film nijednog trenutka ne pada u ritmu, a i sve ostalo je na visokoj razini. Bravo za svu trojicu redatelja!
p.s. slika na Foxovom BD izdanju je iznimno oštra tak da preporučam to izdanje bez razmišljanja |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/05/2012 : 17:49:04
|
Melankolija (Melancholia), r. Lars von Trier, Danska / Švedska / Francuska / Njemačka, 2011.
Kao ključni inicijator i pokretač umjetničkog pokreta Dogme 95, osebujni filmaš i vizionar Lars von Trier je prije nešto više od desetljeća i pol stekao titulu preporoditelja danskog filma. Karijeru započevši kao scenarist niza vrlo zanimljivih kratkih filmova još krajem 60-ih, von Trier se tijekom sljedećih dekada, među ostalim kreiranjem provokativne TV adaptacije Euripidove Medeje te hvaljene televizijske serije Kraljevstvo, afirmirao kao postmodernist sklon intelektualiziranju, eksperimentiranju i naglašenim stilizacijama. Umjetnik s dijagnozom neizlječive paranoje koji nikada ne putuje zrakoplovom, von Trier se vrlo brzo prometnuo u „enfant terriblea“ europske sedme umjetnosti koji uvijek ističe da filmovi moraju biti životni te da je u njima iznimno važna dominacija slike nad riječju. Spomenutom Medejom isprovociravši feminističku kritiku, koja mu je ozbiljno prigovorila zbog mizoginije, von Trier je upravo u Kraljevstvu, svojevrsnoj horor-sapunici koja se odvija u jednoj bolnici u Kopenhagenu, postavio temelje budućih Dogminih postulata. Nakon ekstravagantnog debitantskog kino-projekta, krimića Element zločina, redatelj je već u horor-drami Epidemija, realiziranoj kao svojevrsna pokazna vježba snimanja filma s ograničenjem niskog proračuna, demonstrirao neke stilske i izvedbene osobine koje će mu desetak godina kasnije u okviru Dogme 95 priskrbiti titulu „Dreyera devedesetih“. Premda je koncept budućih deset Dogminih zapovijedi bio razvidan već i u začudnom, fascinantno poetičnom i kompleksnom von Trierovu remek-djelu Lomeći valove, načela tzv. „zavjeta čistoće“ na koji su se izvorno obvezale redateljeve kolege Thomas Vinterberg, Kristian Levring i Søren Kragh-Jacobsen, a koji će novi danski film na specifičan način predstaviti svijetu, do punog će izražaja doći tek u uspjeloj von Trierovoj naturalističkoj humornoj drami Idioti. Makar je i sam redatelj u međuvremenu najvećim dijelom odustao od postulata Dogme, Lars von Trier je i danas istoznačnica za danski film, odnosno zaglavni kamen suvremene danske kinematografije s kojim će se neizbježno uspoređivati svi drugi nacionalni filmaši. Također, do međunarodne afirmacije velikog Austrijanca Michaela Hanekea tijekom posljednjeg desetljeća, von Trier je s Mađarom Bélom Tarrom činio najintrigantniji, a sa Španjolcem Pedrom Almodóvarom najpopularniji dvojac današnjeg europskog filma.
Redateljeva fascinacija Medejom i grčkom tragedijom nije nimalo čudna, jer von Trier i jest tragičar koji se nad svojim likovima u pravilu sadistički iživljava, stavljajući ih pred nesavladive prepreke i neizmjerna iskušenja koja od njih zahtijevaju podnošenje iznimnih žrtvi, a često i žrtvovanje vlastitih života. Istodobno, on je i autor zrelog, zaokruženog, estetiziranog i vizualno dojmljivog stila, duhovno nadahnut i religijskim temama grijeha, iskupljenja i žrtvovanja usmjeren filmaš koji, propitkujući prirodu i manifestacije zla, nerijetko odabire naglašeno sentimentalne i melodramske sižeje. Von Trier je inovativan i intelektualno izazovan autor uistinu jedinstvenog pristupa odabranim temama, kreator ambicioznih te značenjski iznimno potentnih i složenih djela koja formira u nekovrsne trilogije. U prvoj takvoj trilogiji nazvanoj Europskom, koju su tvorili filmovi Element zločina, Epidemija i Europa, redatelj je ponudio tjeskobnu i apokaliptičnu sliku našeg kontinenta i njegove distopijske budućnosti. Uslijedile su egzistencijalne romantične drame Idioti, Lomeći valove i Ples u tami, koje čine trilogiju posvećenu osobito senzibilnim te emotivno, tjelesno ili mentalno donekle hendikepiranim ženama koje su zbog muškaraca koje vole spremne na podnošenje i najvećih žrtvi. Također, navedene naslove Lomeći valove i Ples u tami s izvrsnim bi se Dogvilleom moglo pomalo nategnuto smatrati trilogijom koja se bavi pojedinačnom i društvenom opresijom kojoj su žene izložene u suvremenom društvu. A kod nas nažalost nedistribuirana drama Mandarlay, koncipirana kao tematski i značenjski nastavak Dogvillea, možda čini središnji dio buduće trilogije posvećene oslikavanju mračnog naličja američkog društva. Sažeto kazano, Lars von Trier je redatelj koji u svom umjetničkom i osobnom habitusu manje ili više skladno objedinjuje osobine zabavljača, provokatora, sadista, egoista i vizionara, te koji svakim svojim novim ostvarenjem izaziva javnost i uzburkava duhove. Ako mu s određenim filmom to ponekad i ne uspije u željenoj mjeri, kao što je bio slučaj s njegovim recentnim ostvarenjem Melankolija prikazanim u konkurenciji ovogodišnjeg kanskog festivala, von Trier si (anti)reklamu osigura skandaloznim verbalnim ispadom kakav je bio onaj filonacistički zbog kojeg je naposljetku izbačen s Cannesa.
I u spomenutoj Melankoliji, egzistencijalnoj drami s elementima fantastike za ulogu u kojoj je Kirsten Dunst na Croisetti nagrađena kao najbolja glumica, razvidna su manje-više sva obilježja von Trierova autorskog rukopisa. Dunst tumači Justine, čini se uspješnu autoricu reklamnih slogana i mladenku koja stiže na vlastitu svadbu s markantnim Michaelom u dvorac svoje obitelji u kojem žive njezina sestra Claire (uvijek odlična Charlotte Gainsbourg) i njen muž John (smireni Kiefer Sutherland). Justine i Claire su djeca razvedenih roditelja, grube i alkoholu sklone majke Gaby (sjajna Charlotte Rampling) i dobrodušnog oca Dextera (John Hurt u netipičnoj ulozi hedonista), a nevesela obiteljska prošlost mlade je žene karakterno i psihološki oblikovala na različite načine. Dok je Claire racionalna i staložena osoba koja čini se uživa u skladnom obiteljskom životu, Justine je vrlo depresivna i izrazito nesigurna djevojka koja smijehom prikriva strahove i neuroze. Isprva naizgled mirnu svadbu ubrzo će poremetiti Gabyni hirovi i njezine svađe s bivšim suprugom, a Justine će dodatno isprovocirati agresivan pristup njenog šefa Jacka (pouzdani Stellan Skarsgård) koji je i usred vjenčanja gnjavi s poslom. Justineini depresivni ispadi kulminirat će njenim površnim seksualnim odnosom s Jackovim pomoćnikom Timom, što će već u noći vjenčanja rezultirati prekidom braka. Istodobno, Zemlji se približava nepoznati planet nazvan Melankolija za koji se očekuje da će zaobići Zemlju, no koji će sasvim neočekivano promijeniti putanju.
Von Trier je i ovdje istodobno pretenciozni Umjetnik i autentični artist s osebujnim mizantropskim pogledom na ljude i društvo. No upravo zbog prenaglašenog artizma i tezičnosti koji dobrano jedu inicijalnu priču i likove, Melankolija ne spada u von Trierova najuspjelija ostvarenja. Vizualno impresivan uvod koncipiran je kao kolaž začudno poetičnih slow-motion (zapravo gotovo mirujućih) slika neposredno uoči kataklizme, koje iznimno efektno prate akordi Wagnerove opere Tristan i Izolda. Nakon takvog uvoda ono što slijedi, a to je redundantna i neoriginalna priča o disfunkcionalnoj i u određenoj mjeri dekadentnoj buržoaskoj obitelji prikaz koje nalikuje onima u filmovima Luchina Viscontija, ni približno ne posjeduje uvodnu hipnotičku snagu i sugeriranu intrigantnost. Tijekom prve polovine filma dok prati zbivanja na svadbi, von Trierova režija i kamera Manuela Alberta Clara su povremeno odveć kaotične i nefokusirane. Emocionalni konflikti među likovima prikazani s dosta improvizacije ostaju uglavnom površni i ne baš zanimljivi, osobito u usporedbi sa superiornijom „Proslavom“ Thomasa Vinterberga, a posljedica toga je i tek skiciranje potencijalno zanimljivih emotivnih trauma u pozadini Justinine depresije. Drugi dio je dosta uspjeliji, a u njemu autor smirenom režijom katastrofu kozmičkih dimenzija razmjerno spretno isprepleće s glumački vrlo dobro dočaranim intimnim dramama središnjih troje protagonista. Naziv planeta Melankolija plastičan je opis Justinina stanja, a s njegovim približavanjem Zemlji drastično će se izmijeniti i ponašanja likova. Dotad pribranog i u organizaciji vještog Johna spoznaja o kataklizmi nagnat će na suicid, racionalna Claire pretvorit će se u histeričnu majku očajno svjesnu da ne može zaštititi djecu i sebe, a najsabranijom će se pokazati Justine čije mentalno stanje savršeno korespondira s krajem svijeta. Sve u svemu, da je von Trier bio manje pretenciozan i u redateljskom pristupu ujednačeniji, i solidna Melankolija mogla je biti znatno potentniji i uspjeliji film.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 01/05/2012 : 18:40:14
|
| Kod Melankolije su stvari jasne...priča ista kao i kod Antikrista (bum vidli jel je von Trierov slijedeći film "Nimfomanijak" završetak trilogije ili bu to neki drugi naslov) ispričana kroz drugačije prilike. Volite li Antikrista pogledajte i Melankoliju, ukoliko je suprotno ne gubite vrijeme na nju. Fenomenalan film! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 02/05/2012 21:48:22 |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12919 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 02/05/2012 : 00:09:16
|
Nisam baš imao prilike pogledati mnogo adaptacija Stevensonovog Otoka s blagom, ali ova koju sam danas gledao bila je jako dobra.
Riječ je o TV-filmu koji je 1990. godine snimio Fraser Clarke Heston, sin Charltona Hestona, koji u filmu glumi Long John Silvera. Film krasi impresivna glumačka ekipa: uz Hestona tu su još i Christian Bale, Oliver Reed, Christopher Lee i Pete Postlethwaite.
Kažem, film je jako dobar, sa sjajnim glumcima, autentičnim lokacijama (sniman je na Jamajci) i zabavnom glazbom.
 |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
Edited by - Mr. Bushido on 02/05/2012 00:13:52 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/05/2012 : 13:01:05
|
Da, ovaj Otok s blagom je stvarno vrlo dobar TV-film koji vrijedi nabaviti i na DVD-u (sumnjam da TV-filmovi imaju BluRay izdanja). Tamo je u dodatnim sadržajima i razgovor s Fraserom C. koji kaže da mu je otac kao klincu tko zna koliko puta čitao / interpretirao Stevensonov roman, ali na način da je osobno na različite načine glumio sve likove. Klinac se strašno oduševio Otokom... koji je poslije odlučio ekranizirati, kao i snimiti niz drugih pustolovnih filmova I Charlton i on su pustolovne romane smatrali vrlo potentnima i zahvalnima jer odlično spajaju mladenačku strast prema pustolovini s tjeskobnijim dramskim motivima za odraslu publiku.
Na realizaciju ovog filma osobno ih je nagovorio Ted Turner koji je bio jako zadovoljan njihovim filmom Čovjek za sva vremena iz 1988., ali je inzistirao da se radnja sljedećeg projekta odigrava na moru. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 02/05/2012 : 13:06:32
|
| Alo sotono, ja ti turio ime u thread a ti ni da se javis ! |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/05/2012 : 13:46:30
|
| Ako misliš na pitanje od jučer, ako dođem do naslova filma koji te zanima postat ću na topicu. Premalo je informacija i ništa mi ne pada na pamet. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 02/05/2012 : 15:50:44
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Nisam baš imao prilike pogledati mnogo adaptacija Stevensonovog Otoka s blagom, ali ova koju sam danas gledao bila je jako dobra.
Riječ je o TV-filmu koji je 1990. godine snimio Fraser Clarke Heston, sin Charltona Hestona, koji u filmu glumi Long John Silvera. Film krasi impresivna glumačka ekipa: uz Hestona tu su još i Christian Bale, Oliver Reed, Christopher Lee i Pete Postlethwaite.
Kažem, film je jako dobar, sa sjajnim glumcima, autentičnim lokacijama (sniman je na Jamajci) i zabavnom glazbom.
ima još nekih dobrih adaptacija? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 02/05/2012 : 16:06:40
|
| Ima Disney verzija iz 1950. koju pamtim kao dobru. Ali ova sa Hestonom je medju najboljima. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
tosha
Average Member
Bosnia and Herzegovina
961 Posts
Member since 31/10/2010 |
Posted - 02/05/2012 : 18:50:36
|
| Sinoć pogledah The Divide (nije loš), zna li itko da li je film rađen po nečijoj priči/knjizi? |
"Nothing is true, everything is permitted." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/05/2012 : 21:01:05
|
| Nije! Snimljen je prema originalnom scenariju Karla Muellera i Erona Sheeana. Preporučam pogledati izvrstan horor "Granice" istog redatelja, snimljen u njegovoj rodnoj Francuskoj. Prije nekoliko godina se svega 2 tjedna prikazivao u zagrebačkim kinima. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
ordell
Senior Member
Slovenia
1899 Posts
Member since 20/08/2006 |
Posted - 02/05/2012 : 21:21:21
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
Nisam baš imao prilike pogledati mnogo adaptacija Stevensonovog Otoka s blagom, ali ova koju sam danas gledao bila je jako dobra.
Riječ je o TV-filmu koji je 1990. godine snimio Fraser Clarke Heston, sin Charltona Hestona, koji u filmu glumi Long John Silvera. Film krasi impresivna glumačka ekipa: uz Hestona tu su još i Christian Bale, Oliver Reed, Christopher Lee i Pete Postlethwaite.
Kažem, film je jako dobar, sa sjajnim glumcima, autentičnim lokacijama (sniman je na Jamajci) i zabavnom glazbom.
ima još nekih dobrih adaptacija?
Return to Treasure Island (1986) je vrlo vrlo dobra serija.
http://www.imdb.com/title/tt0088593/ |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 04/05/2012 : 21:37:27
|
Sanbiki no samurai 3/4
nije trebalo dugo da opet naletim na jedno remek djelo. Hideo Gosha, režiser i scenarist snimil je 1964. ovaj politički samurajski filmkoji se ističe od večine samurajskih filmova po eksplicitnim scenama nasilja. Crno bela fotografija je stvarno fantastična, a i vrlo su zanimljivi rakursi. Iaoko film nudi mnogo dobrih strana ima i jednu veliku manu, scenaristički dosta šepa...velika šteta, jer inače je stvarno riječ o jakom filmu! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
