| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 13/07/2012 : 14:01:22
|
@ Mr. Bushido
Sorry ako sam malo preoštro reagirao! 
Jasno da nije izvrtanje činjenica nego slobodnija interpretacija mojih stavova. 
Stvar je u tome što bih volio da je bilo malo više hrabrosti, pa da se naznačeni međurasni seks makar i minimalno i najbenignije prikazao (zagrljaj, predigra), a ne da njih dvoje samo odu prema sobi. Ovako mi je to nekako nedovoljno hrabro i recimo tako licemjerno, jer čemu uopće uvoditi taj detalj ako ga se nimalo ne iskoristi?
Razlike u brzini razvoja aliena mogu se objasniti i različitim rezultatima eksperimenata Inženjera tj. različitim reakcijama svake jedinke, ali kao što sam prethodno naveo i tu mi je nategnuto da u Prometeju alien od oplođivanja Elizabeth do praktički punog razvoja (prerano izvađen iz "majke" i izoliran u prostoriji) stigne kroz 24 sata ili manje, a da mu stoljećima kasnije u Alienu 3 samo za inkubaciju (Ripleyinu trudnoću) treba otprilike čitav tjedan.
Neka i jesu različite jedinke, ali tu je posrijedi deevolucija (ili rupa uslijed nemara scenarista) koja mi u kontekstu serijala nema smisla.
Plus ostalo što sam naveo, nagle promjene u karakterima i ponašanjima nekih likova, njihove neočekivane i nelogične reakcije itd.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 13/07/2012 14:03:29 |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/07/2012 : 14:05:32
|
@ Darth Ivan
Nisam morao gledati pa nisam ni pogledao navodno jako lošeg Izgubljenog princa.
Čemu se podvrgavati torturi bez potrebe!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/07/2012 : 14:50:40
|
KATASTROFALNO I DEPRIMIRAJUĆE!
FUCK!
Tekst s tportala:
BELA, CIAO!
Je li za propast filmske škole Bele Tarra kriv – Split?
Datum objave:
13.07.2012 08:17
Autor: Velimir Grgić
Ili krivnju snosi i ambicija redatelja koja jednostavno nije mogla biti realizirana u ovoj zemlji, u zadanim rokovima? Donosimo priopćenje HAVC-a o cijelom 'slučaju Tarr'
Istog dana kada se pojavila vijest o doktorskom studiju filma koji će veliki Bela Tarr pokrenuti ni manje ni više nego u Splitu, tzv. filmski kuloari u zemlji zagrmjeli su u približno istom tonu – od toga, gunđali su mnogi, na kraju neće biti ništa. 'Vidjet ćete!', vikali su pesimisti optimistima, s vrlo jednostavnim argumentima – ništa 'normalno' u ovoj 'nenormalnoj' državi ne funkcionira pa zašto bi onda funkcioniralo to?
Razlog nikada nije bio sveden na samu lokaciju, tj. nije se sumnjalo u to da Kerumville ima pametnijeg posla, poput picigina, kamenovanja gay parade i zidanja najvećeg Isusovog kipa na svijetu, ili što je već prioritet u usporedbi sa slušanjem Jima Jarmuscha, Akija Kaurismakija i Gusa Van Santa. Ikona koje u nekom drugom svijetu slove za bogove filmske umjetnosti, a kod nas služe uglavnom kao alat za filanje kinoprograma između dva blockbustera u multipleksima. No čini se da je stvar ipak zapela na jugu te da svi prsti upiru u Split.
'Ponižen sam. Odustajem od doktorskog studija filmu u Splitu!' naslov je ogorčenog razgovora koji je mađarski redatelj dao Jutarnjem listu, a koji je ukazao na to da su se sva euforija, ambicija i strast svele na još jednu klasičnu priču s ovih prostora.
'Projektom se oduševila i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Koliko je projekt oduševio nju, toliko je ona oduševila mene. Mislim da nikada nisam upoznao nijednog ministra kulture neke države koji je toliko inteligentan kao ta žena. Ona je nevjerojatna osoba. Upoznao sam i predsjednika. Čak su i političari rekli da je projekt odličan. Zatim sam potpisao dokument s gospodinom Pavićem, rektorom Splitskog sveučilišta, i odlučili smo pokrenuti školu. Onda je nastao prvi problem. Sveučilište nema pravni identitet u okviru bolonjskog sustava i gospodin Pavić me uputio na Umjetničku akademiju u Splitu. No oni nisu bili tako ljubazni kao ostali i nisu mi u stanju reći što su odlučili. Goran Golovko, koji je prodekan Umjetničke akademije za umjetnost, znanost i međunarodnu suradnju, obećao mi je poslati službeno pismo i očitovanje jer ja imam rokove koje moram ispoštovati. Cijeli dan gledam u mobitel i provjeravam mail. Prošlo je 18 sati, a ja još uvijek nisam dobio ništa. Dosta mi je', rekao je Tarr u razgovoru s novinarom Jutarnjeg te dodao:
'Dopustite da vam nešto kažem. Mnogi ljudi i mnogi gradovi pozdravljaju ovaj projekt i zainteresirani su za njega. Ja nisam dijete. Sam sam sve pripremio, od sadržaja, suradnji, do detaljnog rasporeda. Osobno sam odabrao stanove za profesore koji dolaze, čak znam datum kada Gus Van Sant treba doći na svoje prvo predavanje. I što da mu sada kažem? Znate što ću mu reći? Neka se jebu, mijenjamo lokaciju.'
Naravno, ako neće Splićani i Hrvati, ima tko hoće – Tarr doslovno može birati između gradova koji bi učinili sve za sudjelovanje u jednom ovako velikom projektu. 'Postoji plan B, naravno. Ne mogu vam reći o kojem se gradu radi. Ne želim napustiti Balkan, ali ne želim ni prihvatiti ovakvo ponašanje. To je apsurdno. Žao mi je, ali prestar sam za ovakve stvari. Želio sam raditi s mladima, dijeliti svoje iskustvo i brinuti se o njima. Žao mi je što to u Hrvatskoj nije moguće, moje srce krvari, ali što da učinim? Ponizili su me kao čovjeka', zaključio je u razgovoru za Jutarnji.
Ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar dobrim je dijelom pomagao Tarru na pokretanju cijele priče, a sada se oglasio službenim priopćenjem koje donosimo u cijelosti:
'Doktorski studij Bele Tarra vjerojatno je najfascinantniji edukacijski filmski projekt za koji je svijet čuo. A čuo je, jer Tarrov rad prate vodeći filmski mediji, globalno. Činjenica da je Tarr s projektom krenuo u Split od početka je slutila na opasnost. Splitska sredina, osobito Umjetnička škola, pokazala je skepsu prema projektu koji su podržali svi javni čimbenici u zemlji. S druge strane, Tarr je inzistirao na žurnim rokovima koji bi stavili u tešku situaciju i daleko organiziranije sveučilište ili daleko bogatije društvo no što je hrvatsko. Ne želim vjerovati da je ovaj sjajan projekt izgubljen za Hrvatsku. Ako jest, HAVC je sa svoje strane učinio sve što je mogao da bi uz maksimalnu podršku struke, javnosti i političkih vlasti došao na Splitsko sveučilište. Prošavši jednom kroz vrata sveučilišta, nažalost, izašao je iz naših ingerencija. Poznavajući Splićane, njihovu dobru i manje dobru stranu, želim vjerovati da izlaz još uvijek postoji.'
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 13/07/2012 14:51:18 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 13/07/2012 : 15:51:15
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
@ Darth Ivan
Nisam morao gledati pa nisam ni pogledao navodno jako lošeg Izgubljenog princa.
Čemu se podvrgavati torturi bez potrebe!
istina...
a to da je film loš me ne bi iznenadilo |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12920 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 13/07/2012 : 15:58:49
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
jer čemu uopće uvoditi taj detalj ako ga se nimalo ne iskoristi?
Kako bi se pokazalo da Vickersova nije samo hladnokrvna gadura? |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/07/2012 : 13:44:55
|
| Hm, da, recimo da bi to mogao biti hint, ali i u tom slučaju promašuje jer ona kapetanu tako hladno nudi seks da je time gotovo još antipatičnija. Mislim, barem meni nije ništa manja kučka poslije toga. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/07/2012 : 13:50:14
|
Novi film Sama Raimija: Pogledajte trailer za "Oz The Great And Powerful"
Film je temeljen na likovima koje je stvorio L. Frank Baum, a prema radnji, prethodit će kultnom filmskom hitu "The Wizard of Oz"
Piše: D. Ša.
Objavljeno prije 40 minuta
REDATELJ SAM RAIMI na Comic-Con u San Diegu predstavio je svoj novi i dugo očekivani film "Oz The Great and Powerful". Film je temeljen na likovima koje je stvorio L. Frank Baum, a prema radnji, prethodit će kultnom filmskom hitu "The Wizard of Oz". Dakle, u Raimijevom filmu neće biti likova poput Tin Mana, Cowardly Liona ili Scarecrowa, piše Huffington Post.
James Franco u filmu će portretirati Oscara Diggsa, amaterskog mađioničara i sitnog prevaranta koji biva usisan u Oz. Tamo susreće vrlo bizarna tri vještice s kojima upada u razne situacije. Uz Franca, u filmu glume i Mila Kunis, Rachel Weisz te Michelle Williams.
Film bi se u kinima trebao pojaviti u ožujku 2013.godine.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38009 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Leonid
Senior Member
Croatia
2448 Posts
Member since 24/12/2010 |
Posted - 14/07/2012 : 17:36:17
|
| Franco u zadnje vrijeme iskače iz svake paštete,ne znam Sam Raimi za mene i nije neki redatelj. |
"Liston even smells like a bear. I'm gonna give him to the local zoo after I whup him" |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/07/2012 : 17:52:03
|
| s obzirom na to što je napravio sa Spideyem nije baš, ali ne znam otkud Franco u glavnoj ulozi? i još prequel "Čarobnjaka iz Oza"? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/07/2012 : 22:28:55
|
Dug (The Debt), r. John Madden, SAD, 2010.
Na istoimenoj izraelskoj triler-drami Assafa Bernsteina temeljen „Dug“ redatelja Johna Maddena ("Zaljubljeni Shakespeare") razmjerno je konvencionalna fikcijska priča o troje agenata Mossada koji 1966. godine u istočnom Berlinu nisu uspjeli izvršiti povjereni im zadatak hvatanja dr. Vogela, nacističkog zločinca znanog kao „kirurg iz Birkenaua“ kojem se trebalo suditi u Izraelu, da bi ih zajednička laž o uspješno obavljenoj operaciji s kobnim posljedicama sustigla tri desetljeća kasnije. Pod perom scenarista Matthewa Vaughana i Jane Goldman, potpisnika predložaka za adaptacije stripova „Kick-Ass“ i „X-Men: Prva generacija“, te scenarista špijunske triler-drame „Dečko, dama, kralj, špijun“ Petera Straughana, „Dug“ je inteligentno koncipiran kao intrigantna ali ne i osobito snažna moralka o životu u laži i s njom povezanim grizodušjem.
Maddenov film samu akciju hvatanja Vogela i njegovo držanje u zatočeništvu koristi kao dramaturški i narativni kostur oko kojeg gradi emotivne i egzistencijalne drame protagonista. Među njima se izdvaja senzibilna Rachel Singer u izvrsnim interpretacijama Helen Mirren i Jessice Chastain kojoj je upravo ovo bila probojna uloga. Kao mlada agentica Rachel je novakinja kojoj je lov na Vogela „vatreno krštenje“ te koja će se naći u ljubavnom trokutu s iskusnijim kolegama Davidom Peretzom i Stefanom Goldom, a kao žena na pragu starosti ona je razočarana osoba iza koje je propali brak sa Stefanom kojeg nikad nije voljela, no s kojim ima kći Sarah koja je upravo na temelju događaja iz 1966. napisala bestseler-knjigu. I knjiga je konstruirana na laži koja je zatrovala živote sve troje agenata, a na osnovi koje su Rachel, Stefan i David stekli svjetski ugled kao lovci na zloglasnog nacističkog zločinca. Štoviše, laž i s njom povezano samozavaravanje u samoj su srži sigurno i nerijetko dosta sugestivno režiranog filma.
Podjednako je riječ o laži prema vani zahvaljujući kojoj su protagonisti stekli ugled i status, kao i lažima prema unutra odnosno svih njih samima sebi da će moći živjeti s teretom prevare. Na laži počiva Rachelin život sa Stefanom koji joj je onih dana napravio dijete i s kojim prisilno ostaje, kao i egzistencija Davida kojeg će nemogućnost podnošenja ključne neistine i nerealizirana ljubav prema Rachel tjelesno i moguće psihički ruinirati te naposljetku nagnati na samoubojstvo. Njegov suicid zbiva se odmah pri početku i služi kao dramski okidač za vremenski skokovitu no dramaturški urednu rekonstrukciju čitave priče u kojoj gledatelji, baš kao i čitatelji Sarahine knjige, isprva bivaju zavedeni neistinitim prikazom ključnih događaja.
Uz suradnju scenarističke trojke Madden stvara ritmičnu cjelinu u kojoj suspens i dramske tenzije izbijaju i iz akcije i iz nažalost nedostatno elaboriranih intimnih drama likova. Pritom ne uspijeva ostvariti potpunu ravnotežu među svim detaljima storije koja obuhvaća posljedice Holokausta, vrijeme Hladnog rata i 1997. godinu u kojoj se davna laž ispostavlja kao prijetnja izraelskom nacionalnom ponosu. U tom smislu „Dugu“ nedostaje unutarnja snaga i još poneki intrigantniji dramski sloj, no u skladu s naslovom filma to je možda dug njegovu temeljnom mainstream profilu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 15/07/2012 22:29:29 |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 16/07/2012 : 14:45:06
|
Prometej 3/4
kak sam i pretpostavljal, puno buke se diglo oko nebitnih stvari...film sam pogledal neopterecen bilo kavim pitanjima jel ovo nastavak ili predstavak, ovo ili ono i sl. Jednostavno sam za sebe (kak i treba biti) film funkcionira odlično. Solidna priča koja malo otkriva malo sakriva, precizna i sigurna režija, glazba pogođena, vizualno dobar uz sasvim korektnu glumačku postavu. Ritam vrlo dobar, nakon malog uvoda slijedi akcija (podjeća me na duh 80-tih jer nije pretrpana efektima) pa imamo opet mali smiraj i priprema za završnicu. Na kraju filma sve više manje sjeda na svoje mjesto i nema nedoumica, samo pitanje koje se proteže i kroz cijeli film, "ima li nade u besmrtnost i treba li nam ona". Pitanje koje Scott postavlja još od "Istrebljivača" na ovamo, tema koju ne napušta bez obzira kojim žanrom se bavi. Nema patetike, nema suvišnih i nepotrebnih ponavljanja dijaloga sve ide pitko i jasno...otvoren kraj nam nudi mougućnost nastavka koji nije nužan, jer ovo je djelo vrlo dobro zaokružena cijelina! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 16/07/2012 : 21:00:16
|
Kraljevstvo izlazećeg Mjeseca (Moonrise Kingdom), r. Wes Anderson, SAD, 2012.
Već svojim izvrsnim drugim dugometražnim filmom „Rushmore“ iz 1998. godine, koji mu je priskrbio naklonost kritike i razmjeran kultni status, daroviti američki scenarist i redatelj Wes Anderson afirmirao se kao majstor u kreiranju izvrsno režiranih, naglašeno stiliziranih, efektno pomaknutih no i ponekad odveć bizarnih satirično intoniranih ansambl - komedija i humornih drama napučenih slikovitim i osebujnim likovima. U filmovima koji su slijedili, od vrlo solidne i izuzetno šarmantne no „Rushmoreu“ ipak inferiorne screwball komedije „Obitelj čudaka“, preko donekle razvučene no neosporno duhovite, inteligentne i zabavne humorne pustolovne drame „Panika pod morem“, tendenciozno bizarne posvete glasovitom pokojnom oceanografu Jacquesu Cousteauu, do ne sasvim ujednačene i emotivno hladne crnohumorne pustolovne drame „Darjeeling d.o.o.“ te sjajnog, za dva Oscara i Zlatni globus nominiranog animiranog hita „Fantastični gospodin Lisac“, adaptacije istoimenog romana Roalda Dahla, Anderson je brižno njegovao image holivudskog osobenjaka koji se u tvornici snova uspio izboriti za nišu u kojoj može stvarati neobično pomaknute i začudno stilizirane te specifičnim empatičnim humorom natopljene sjetne egzistencijalne storije o neodoljivim čudacima s ruba društva. Istodobno, unatoč pohvalnom autorovu izbjegavanju formulaičnosti i u idejnom i u narativnom i u izvedbenom smislu, postalo je razvidno da su Andersonu detalji važniji od cjeline, da mu je (crno)humorno ili satirično eksploatiranje određene pomaknute situacije važnije od njezine smislenosti, da su mu bizarne osobine likova gdjekad bitnije od njihovih karakternih zaokruženosti, kao i da gledatelje voli iznenađivati neobičnim rakursima, neočekivanim umetnutim scenama, pokretima kamere ili animacijama te naizgled nepotrebnim krupnim planovima. U tom su smislu Andersonov stil i poetika bliski onima braće Coen ili Tima Burtona, više nekadašnjeg nego aktualnog, zbog čega nije neobično da svi autori dijele istu gledateljsku sljedbu.
U ukratko opisanom kontekstu i u konkurenciji ovogodišnjeg Cannesa prikazano „Kraljevstvo izlazećeg Mjeseca“ je tipičan Andersonov film. Posrijedi je elementima satire prožeta humorna romantična drama u kojoj se autor još jednom bavi odnosima odraslih i djece, jasno stajući na stranu pozitivno naivnih i infantilnih klinaca suočenih sa svijetom otuđenih, razočaranih i životnim neuspjesima obilježenih odraslih. U središtu priče smještene u izmišljeno otočno mjesto New Penzance u Maineu 1965. godine je 12-godišnji Sam Shakusky, neprilagođeni i pomalo zbunjeni dječak koji kao mladi izviđač ljetne praznike provodi daleko od svojih adoptivnih roditelja. Naime, Samovi su biološki roditelji nedavno poginuli, a onim zamjenskim do njega očito nije stalo, što su moguće pozadine njegove neprilagođenosti i benignog buntovništva. Prije godinu dana Sam je upoznao svoju vršnjakinju Suzy Bishop, djevojčicu s otoka koja je u lokalnoj postavi glazbenog djela Benjamina Brittena glumila crnu pticu, te se u nju zaljubio na prvi pogled. Zaljubljenost je bila obostrana, pa Suzy, nezadovoljna odnosima u svojoj brojnoj obitelji u kojoj majka u interpretaciji Frances McDormand s ocem kojeg tumači Bill Murray komunicira megafonom, sljedećeg ljeta odluči pobjeći sa Samom. Očekivano, njihov će bijeg na noge podići mještane i njihove goste, od pomalo umornog šefa policije Sharpa u izvedbi Brucea Willisa koji sa Suzynom majkom održava tajnu ljubavnu vezu, preko vođe izviđača Randyja kojeg interpretira Edward Norton, a kojem gotovo vojnička stega i dril povjerene mu djece predstavljaju jedini smisao života, do profesionalno hladne djelatnice socijalne službe u interpretaciji Tilda Swinton.
Kao i u ostalim uspjelijim Andersonovim filmovima, i u „Kraljevstvu izlazećeg Mjeseca“ su najvažniji, najhumaniji, najslojevitiji i najsimpatičniji likovi oni koji bez obzira na dob i formalnu (ne)zrelost žele ostvariti veze i bliskost s drugim ljudima. Andersonove filmove dominantno obilježava osjećaj gotovo metafizičke tuge koju ni humor ne uspijeva razblažiti, a ta je tuga u ovom filmu praktički opipljiva već od samog uvoda u kojem kuću djevojčice Suzy kamera opisuje kao da je riječ o lutkinoj kući. No likovi i jesu nekovrsne lutke na koncu vođene dnevnom rutinom, obiteljskim konvencijama i društvenim regulama, pa i onim totalitarnim u izviđačkom logoru, sve dok se mladi, naivni, neiskvareni, odnosno oni koji još uvijek vjeruju u ideale, ne odluče pobuniti.
Ti se mladi žele potvrditi, a njihovo samopotvrđivanje kroz bijeg te moguće i konzumiranu ljubav ujedno je i njihova inicijacija u svijet odraslih. Oni će jednog dana možda i postati kao svoji roditelji, no kao još neiskvarena i neukalupljena djeca imaju priliku poboljšati i oplemeniti svijet odraslih, što će im barem u slučaju policajca Sharpa i uspjeti. Sve se zbiva u okruženju naglašene artificijelnosti, scenografski i ikonografski prezasićenom te pastelnim koloritom i nerijetko zamućenom fotografijom predočenom ambijentu sredine 60-ih, u vremenu nakon što je Amerika ubojstvom Kennedyja „izgubila nevinost“, a prije no što će sve otići u smjeru seksualne revolucije, Formanova „Svlačenja“ i „Ledene oluje“ Anga Leeja. U tom se smislu Sam i Suzy mogu doživjeti i kao vjesnici liberalizma i novih društvenih promjena koje kao i uvijek neće doći iz mainstreama, već će biti potaknute od „čudaka“ i „marginalaca“, od onih „neprilagođenih“ koje Anderson uvijek favorizira.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 16/07/2012 21:01:17 |
|
|
|
nemanja93
Senior Member
Serbia
2439 Posts
Member since 06/03/2010 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
Posted - 17/07/2012 : 03:23:02
|
Troll 2
Koji je vrag ovom svijetu? 2.4???
Ovo sam gledao kao klinac, no tada ga još nisam skroz shvaćao.
Onda me AVGN podsjetio na film i danas mi došlo da opet pogledam.
Gledao sam u kasne noćne sate, potpuno trijezan.
Kroz cijeli film sam bio s osmjehom na licu, niti da sam zjevnuo.
Nije najbolji film naravno, no nije niti sranje. Definitivno nije.
Sasvim dobra zabava onome koji je može shvatiti.
8/10 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/07/2012 : 11:16:17
|
Sa sajta Jutarnjeg lista:
Jackson: Veselio me povratak u Međuzemlje, među prijatelje.
Autor: Jutarnji list
Objavljeno: prije 2 h i 5 min
Na upravo održanom festivalu Comicon u San Diegu redatelj Peter Jackson predstavio je nekoliko sekvenci iz svog novog filma, ekranizacije Tolkienovog “Hobbita” čije je snimanje nakon više od 400 dana nedavno dovršeno na Novom Zelandu.
Fanovska publika na festivalu s velikim je oduševljenjem dočekala “mrvice” dugoočekivanog “Hobbita: Neočekivano putovanje”.
12 godina stanke
“Veliko zadovoljstvo mi je bilo, nakon 12 godina stanke, vratiti se u Međuzemlje. Također, drago mi je da Hobbita nisam radio odmah nakon ‘Gospodara prstenova’. Ovako je to bio susret sa starim prijateljima”, rekao je Jackson u intervjuu za Huffington Post.
Redatelj je objasnio kako je u filmu pokušao izbjeći dječji ton kakav prevladava u knjizi, odnosno nije želio da Hobbit nalikuje na Disneyevu produkciju. “Tolkien je ‘Hobbita’ napisao 1936. godine, a ‘Gospodara prstenova’ je objavio 16, 17 godina kasnije, i to su mnogo ozbiljnije knjige”, rekao je Jackson otkrivši kako je prije tri godine ponovno gledao svoju slavnu trilogiju.
Dobri dijelovi
“Nikada ne gledam svoje filmove ponovno, no ove sam morao jer sam se pripremao za ‘Hobbita’. Neke bi stvari danas vjerojatno bolje posložio, no ima nekih dijelova filmova, od desetak, petnaest minuta, koji su jednostavno fantastični.” |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
Posted - 17/07/2012 : 17:07:59
|
Daj preporučite mi molim vas neki stvarno stvarno dobar i kvalitetan dokumentarac o dinosaurima.
Može bit i dugometražni ili serija od više nastavaka, svejedno. |
Would a new flood please finally come? A real rain and an assortment of plagues
And when all is said and done, even the Devil won't care enough to spit in the mud
https://www.last.fm/user/Pakaa |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 17/07/2012 : 18:04:24
|
quote:
Originally posted by Paka01
Daj preporučite mi molim vas neki stvarno stvarno dobar i kvalitetan dokumentarac o dinosaurima.
Može bit i dugometražni ili serija od više nastavaka, svejedno.
Evo ti cio spisak što je radio BBC u serijalu Walking with...
Ima tu dobrih stvari.
Walking with Dinosaurs (1999)
Rise of the dinosaurs and other animals in the Mesozoic Era.
Walking with Beasts (2001)
This series was a sequel to Walking with Dinosaurs, and its focus is on the world after the dinosaurs, and the rise of the mammals and birds in the Cenozoic Era. It was released in North America as Walking with Prehistoric Beasts.
Walking with Monsters (2005)
The series was a prequel to Walking with Dinosaurs, and its focus is life before the dinosaurs, in the Paleozoic Era.
[edit]Television Specials
The Ballad of Big Al (2001)
This special follows the life and death of "Big Al", a famous Allosaurus skeleton found with various injuries. In the North American market, it was released under the title Allosaurus: A Walking with Dinosaurs Special.
Chased by Dinosaurs (2002)
Real-life zoologist Nigel Marven travels through time in search for various dinosaurs.
Sea Monsters (2003)
Nigel Marven is featured a second time, this time he dives in the seven deadliest seas of all time, and encounters creatures such as Basilosaurus and Dunkleosteus. It was released in North America as Chased by Sea Monsters.
Walking with Cavemen (2003)
This series recounts the evolution of humans.
Monsters We Met (2004)
This follows man's struggles with monsters in prehistoric America, Australia, and New Zealand. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
Paka01
stripovi.com suradnik
Croatia
11446 Posts
Member since 14/02/2009 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 17/07/2012 : 23:53:07
|
quote:
Originally posted by Paka01
Odlično, fala!
u petak na HRT-u će ti bit još jedan dokumentarac vezan za dinosaure  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/07/2012 : 22:42:39
|
Chef (Comme un chef), r. Daniel Cohen, Francuska / Španjolska, 2012.
Prije nešto više od tri desetljeća, dok su klinci svake večeri željno iščekivali crtić u 19 i 15 na prvom programu tadašnje Tv Zagreb, četvrtak im nikad nije bio osobito omiljeni dan. Umjesto „Toma i Jerryja“, „Topsija“ ili „Zekoslava Mrkve“, četvrtkom navečer bi se u spomenuto vrijeme prikazivala „Vegetina kuhinja“, sponzorirana Podravkina petominutna emisija u kojoj bi neizbježni Oliver Mlakar gustirao probrane delicije i komentirao njihovo spravljanje, za što je bio zadužen Stevo Karapandža, tada šef kuhinje hotela Esplanade. Tijekom minulih dekada gotovo sve se promijenilo, srećom na bolje, osim što večernjeg crtića već odavno nema na programu. Maestro Karapandža pregaču odijeva u kuhinji svog restorana u Švicarskoj, dok ovdje izdaje kuharice i recepte objavljuje na novinskim stranicama, a kulinarske emisije i kojekakve TV kuhinje razmnožile su se poput gljiva poslije kiše, te raznorazni gourmeti, gurmani, gastronomadi, gastronauti, kogoi, nutricionisti i svekoliki ljubitelji dobre papice (i kapljice) na nas vrebaju sa stranica i iz programa doslovce svih TV postaja i medija koji drže do sebe. Dijelom zahvaljujući svjetskoj slavi „golog kuhara“ Jamieja Olivera i njegovog „paklenog“ kolege Gordona Ramsaya, ponešto zbog zasićenosti brzogrizom i plastičnim okusima hamburgera i pizzeta, a možda ponajviše potaknuti neuništivim afinitetom svjetskih bonkulovića prema uživanju u biranim jestvinama i sjajnim pilima, kulinarski showovi s vrhunskim kuharima danas su nezaobilazni i nerijetko vrlo kvalitetni sadržaji podjednako domaćih kao i inozemnih TV-postaja.
Ako je suditi prema vrlo zabavnoj komediji „Chef“ („Comme un chef“) scenarista i redatelja Daniela Cohena, identična je situacija i u Francuskoj, što nimalo ne čudi s obzirom da je riječ o kolijevci dobre hrane i fantastičnih vina. Jedan takav fiktivni kuhar je i Alexandre Lagarde (Jean Reno), već desetljećima možda najbolji i najpopularniji francuski „chef“ koji je pod patronatom starog Paula Mattera (Pierre Vernier) osnovao lanac prestižnih restorana s praktički nedostižne tri Michelinove zvjezdice. Lagardeu je kuhanje najveća strast u životu, on uživa u neobičnom kombiniranju namirnica i okusa, a zbog kulinarstva kojim se bavi i pred TV-kamerama zapostavio je i kći Amandine (Salomé Stévenin) koja upravo priprema doktorat iz književnosti. Lagardeu probleme pravi i Matterov arogantni sin Stanislas (Julien Boisselier), njegov formalni šef koji ga se želi riješiti i lanac restorana pretvoriti u moderno dizajnirana „fancy“ mjesta, a to bi mogao ako Lagardeov restoran izgubi jednu Michelinovu zvjezdicu. Istovremeno, darovitog mladog kuhara Jackyja Bonnota (Michaël Youn) nevolje sustižu sa svih strana.
Zbog svog insistiranja na kreativnom spravljanju jela upravo je dobio otkaz u restoranu čija klijentela preferira hamburgere i pomfirt, a kao osoba nespremna na kompromise morao je prihvatiti posao ličioca fasade jednog staračkog doma. Razlog tome je visoki stupanj trudnoće njegove zaručnice Béatrice (Raphaëlle Agogué), koja želi da Jacky konačno odraste, nađe stalan posao i postane ozbiljan muškarac. Kad jednom kroz prozor staračkog doma vidi priučene kuhare Titija (Serge Larivière), Moussu (Issa Doumbia) i Changa (Bun-hay Mean) kako iz neznanja uništavaju namirnice, Jacky im na svoju ruku odluči pomoći. No među štićenicima doma je i Paul Matter, pa kad on kuša jednu Jackyjevu kašu odmah će o tome obavijestiti Lagardea. Frustriran opasnošću da bi pri skoroj procjeni kakvoće restorana mogao izgubiti Michelineovu zvjezdice, očajni će se Lagarde za pomoć ubrzo obratiti Jackyju. No suradnja dvaju temperamentnih kreativaca neće biti nimalo jednostavna.
Najveća vrlina frivolnog i lako gledljivog ostvarenja je njegova posvemašnja nepretencioznost. I redatelj i izuzetno raspoloženi glumci isključivo žele zabaviti gledatelje, a očito je da su tijekom rada na filmu i sami itekako uživali. Ne samo u blagom i empatičnom ismijavanju snobovskih pravila i običaja koji vladaju u današnjem kulinarstvu, (pri čemu se odabrana struka nimalo ne vrijeđa ili omalovažava, dapače!), sa svim prestižnim titulama, taštinama i neobičnim pojmovima poput „molekularne kuhinje“, već ponajprije u kreiranju slikovitih likova i njihovih osebujnih karaktera, baš kao i dinamične priče koja humor podjednako crpi iz komedije situacije i karaktera, s osloncem na burlesku, slapstick i apsurd, ali i na screwball komediju u prikazu odnosa Jackyja i Béatrice. I pouzdani Jean Reno („Leon profesionalac“, „Nemoguća misija“), i u domovini cijenjeni komičar Michaël Youn kojeg smo imali prilike upoznati samo kroz uloge u promašenim ekranizacijama stripova „Iznogoud“ i „Lucky Luke“, stvaraju sitnim ljudskim nedostacima obilježene i vrlo simpatične likove koji s lakoćom osvajaju naklonost gledatelja. Njihova verbalna i fizička prepucavanja sočna su i energična, dramaturgija i naracija su linearne ali dinamične a režija primjereno lepršava. Sve je praćeno prikladno „starinskom“ glazbom oskarovca Nicole Piovanija („Život je lijep“, „Sinova soba“) koja u sjećanje priziva neka prošla vremena i klasične naslove, a izvrsna fotografija Roberta Fraissea („Sedam godina u Tibetu“, „Ronin“, „Neprijatelj pred vratima“) maksimalno eksploatira kolorističku dimenziju i dodatno naglašava komični potencijal filma. Sve u svemu, „Kuhar“ je sasvim solidna kino zabava ne samo za ljubitelje dobre hrane.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 22/07/2012 : 14:00:34
|
Return from the River Kwai 3/4
Posljednji film američkog režisera (proslavljenog vesternima) McLaglena naslovom neodoljivo podsjeća na slavni klasik D. Leana, iako radnjom gotovo da nema veze s njim. Zbog svog je naslova film dobil lošu reputaciju koju je zadržal i do danas, s obzirom da se (na žalost) smatra nastavkom "Mosta....". U filmu se pojavljuje nekoliko vrlo zanimljivih faca, od japanske legende Tatsuya Nakadaia, preko Denholma Elliotta (znate mu facu garant) do Chrisa Penna. I skladatelj tema je vrlo poznati Lalo Schifrin, koji ostavil velik trag u filmskoj i glazbenoj umjetnosti, a zadnji mu je (trenutno) u filmu Mission: Impossible - Ghost Protocol! Grupa zatvorenika planira bijeg iz radnog lgora u kojem ih spustava njihov liječnik, smtrajući da se ratu bliži kraj i danema potrebe za riskiranjem života. U isto vrijeme srušeni američki pilot susreće se s jednim od brojnih planinskih plemena, u čijem se selu nalazi i britanski časnik. Britanski časnik ima u planu dizanje jednog mosta zajedno s vlakom, čime bi zaustavil protok ljudi i robe prema i iz Japanai unutrašnjostio Tajlanda. Upravo u vlaku koji bi trebal letit u zrak nalazi se ona grupa zatvorenika (tj. jedan dio) koji putuje prema Japanu.
Pprikaz odvođenja zatvorenika u Japan kad Japanci shvaćaju da više nisu u stanju kontrolirati situaciju na čitavom području koje su okupirali je samo jedan u nzu zanimljivih priaza u ovom filmu. Također imamo i prikaz "kukavičluka" koje se postpeno pretvara u herojstvo i sl. Sve u svemu vrlo zanimljiv film koji uz manje nedostatke nudi vrlo zanimljiv pogled na rat, a posebno na odnos civila i vojnika...
Laura 3/4
...prije svega zbog atmosfere i odlične glume. Ovaj vrlo hvaljen noir Otta Premingera odlikuje i zanimljivo ispričana priča o ubojstvu jedne djevojke. Osobno mi je za oko i zapela ljepota glavne glumice Gene Tierney, nekaj nejlčjepše kaj sam na filmu videl. Naravno i c/b fotografija je iznimna...vrijedi pogledati u svakom slučaju ali daleko je to od jednog od vrhunaca noira... |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
