| Author |
 Topic  |
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
 Posted - 14/09/2012 : 21:46:07
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Film tijekom gledanja kojeg ti osmijeh ne silazi s usana, i toliko ti je dobro da poželiš da traje i traje...
Stvarno mi nisu jasni ti komentari da je film izrazito duhovit, ne mislim sada na tebe, Johnny, vec sam citao mnoge komentare na raznim sajtovima gdje se film prodaje kao i, izmedju ostalog, djelo koje obiluje humorom.
Ovo nije smijesan film, vise humora ima u Sindlerovoj listi.
Scene koje bi trebale da su smijesne, toliko su ofucane i istrosene da sav taj humor ispada jeftin.
Hej, film je predstavljen zanrovski kao miks komedije i drame.
Cluzetova gluma je sve drugo do uvjerljiva, pogotovo kada pokusava da odglumata tu bliskost izmedju njega i Omara, sto i jeste centralna tema ovog filma.
Dalje, tema nije nista novo. Prijateljstvo izmedju dva totalno razlicita tipa, filmovi sa tom tematikom postoje jos iz doba filma bez tona.
Jasno je da se radi o manje-vise istinutom dogadjaju, ali za film su upotrebljeni vec dosta puta vidjeni kliseji.
Da me pogresno ne shvatite, ne kazem da je film los, bas naprotiv, sasvim je ok da se jednom pogleda, ali je napravljen toliki medijski cirkus oko ovog filma da je to strasno.
Kriticari govore o stvarima koje ovdje stimaju i ne stimaju, tako da bi film predstavili u sto boljem svjetlu govori se o originalnosti, humoru, emocijama kakve svijet do sada nije vidjeo.
Mislim, sto je previse-previse je! |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 22:07:33
|
Slažem se da nije ni originalan ni duhovit (u smislu komedije pod koju se lažno podvaljuje), ali jest humorna egzistencijalno-socijalna drama, jer humora svakako ima ali je većinom u drugom sloju i prigušen. Pinekad i napadan kao u sceni Omarova plesa, ili njegovih pokušaja upucavanja Magalie, ali ni to mi nije osobito smetalo.
Kad kažem da mi osmijeh nije silazio s usana mislim na dobro raspoloženje, u stilu zagovora humanosti, empatije, požrtvovnosti, optimizma itd. itsl., i na generalni gledateljski užitak zbog sve te pozitive. Barem je meni tako bilo.
Meni se Cluzet jako svidio, njegov je lik i uvjerljivi stoik i melankolik, pa i cinik, ovisno o situacijama. I pod Omarovim se utjecajem počinje šaliti na vlastiti račun, polako rušeći ograde i priznavajući si istine o vlastitom (licemjernom, snobovskom...) okruženju koje je odavno znao, ali je za prihvaćanje istih Omar poslužio kao katalizator.
Nije to neki veliki veliki film, ali je odlična roba za Božićne blagdane.
Vidjet ćemo što će Ameri napraviti u najavljenom remakeu u kojem bi Omara trebao glumiti Eddie Murphy ( ). A ja sam na mjestu Cluzeta čitav film vidio De Nira. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 14/09/2012 22:09:52 |
|
|
|
Caleb
Advanced Member
.jpg)
Greece
16390 Posts
Member since 01/07/2008 |
Posted - 14/09/2012 : 22:09:44
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ovo je najbolji film koji sam pogledao u poslednjih par godina.
Tema je zaista teska, ali je film toliko dobar, da sam tokom gledanja imao kez od uveta do uveta, ali sam na kraju plakao kao malo dete. Ona scena na kraju, pocev od one terase i one u restoranu su toliko emotivne, da nema sanse da neko ne pusti suzu.
Glumci su se nasli, odlican su par, spontani skroz.
Meni je ovo cista 10-ka!!! |
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic
https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 22:12:18
|
Iako sam slutio kakav će biti epilog, ipak me je vrlo ugodno iznenadio napis na kraju što se poslije dogodilo.
Za čovjeka kojem je samo ušna resica erogena zona!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Caleb
Advanced Member
Greece
16390 Posts
Member since 01/07/2008 |
Posted - 14/09/2012 : 22:20:05
|
Da znas.
Ja iskreno, nisam nista ocekivao od filma. samo sam znao da je on u kolicima i da se ovaj brine o njemu. Ali sam stvarno bio pod utiskom posle gledanja. Sa kim god da pricam, preporucim ovaj film. |
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic
https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
|
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 14/09/2012 : 22:25:42
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
- Slažem se da nije ni originalan ni duhovit (u smislu komedije pod koju se lažno podvaljuje), ali jest humorna egzistencijalno-socijalna drama, jer humora svakako ima ali je većinom u drugom sloju i prigušen. Pinekad i napadan kao u sceni Omarova plesa, ili njegovih pokušaja upucavanja Magalie, ali ni to mi nije osobito smetalo.
- Nije to neki veliki veliki film, ali je odlična roba za Božićne blagdane.
Ma bravo, majstore! To je to!
To si trebao napisati i u kritici na prethodnoj strani, a ne iskljucivo rijeci hvale.
Zar se o ovom filmu mora sve pozitivno pisati, samo zato jer to i drugi rade?!
Ako se ne varam tvoj tekst sa prethodne strane je izasao u nekom casopisu ili na internet sajtu.
Budimo iskreni, ljudi koji ovaj film smatraju izrazito duhovitim ili originalnim, ocigledno da nisu mnogo filmova gledali.
Vidi nesto, sa ove tri recenice si me vise ubjedio da se dobro razumijes u film, nego sa prethodnim tekstom koji sam skoro identican citao i na francuskom i na njemackom jeziku. Ukratko, izgleda mi kao neki tekst koji je prevden sa drugog jezika.
Ako pises za ljude, reci im istinu, svoje iskreno misljenje, skupiti hrabrosti i reci i neku kritiku cak i za filmove koje svi hvale, a ne ponavljati sve ono sto i svi drugi govore.
Sve sto sam ovdje rekao je dobronamjerno, da ne mislis da nesto kenjam protiv tebe ili slicno.
 |
Edited by - King Warrior on 14/09/2012 22:28:43 |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 14/09/2012 : 22:39:25
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Vidjet ćemo što će Ameri napraviti u najavljenom remakeu u kojem bi Omara trebao glumiti Eddie Murphy (). A ja sam na mjestu Cluzeta čitav film vidio De Nira.
Odlucio i Eddie da napokon postane glumac. 
A ovo sto se tice De Nira, da znas da nisi jedini koji je na njega pomislio.
Moguce zbog utjecaja njegove uloge iz filma Flawless.
Jesi gledao ovaj film? Ima dosta paralela. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 23:01:33
|
Eh da, to bi otprilike bilo to, zapravo su Ameri ovo već snimili na malo drugačiji način u Flawless.
Možda mi je zbog toga De Niro i bio pred očima, iako se ovoga konkretno nisam sjetio, samo njegovog lika koji bi savršeno sjeo u invalidska kolica.
I nema problema za kritike, samo naprijed!
Prije gledanja nekog filma i pisanja o njemu trudim se ne čitati ni strane ni možebitne domaće kritike, ponajviše da mi ne stvore određena očekivanja ili preduvjerenja, odnosno da ga gledam neopterećeno i isto tako neopterećeno stvorim mišljenje o njemu. Jedino potražim eventualne podatke ako se priča temelji na istinitim događajima, kao što je ovdje slučaj.
U protivnom bude nezgodnih posljedica prevelikih ili premalih očekivanja, pa mi film ne legne kako bi trebao.
A ako se neka mišljenja i podudaraju, bit će da je stvar u jednakim dojmovima.
Nažalost, u naknadnim postovima i ovakvim komentarima mogu pisati ležernije i neobaveznije, što službeno često i nije moguće. Makar da, mogao sam to i u tekstu nekako formulirati, ali hebi ga.
S druge strane, neposredno nakon gledanja sam bio pod vrlo pozitivnim dojmovima, pa je naglašavanje vrlina možda posljedica i toga. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 23:09:52
|
Ili recimo, danas sam u kinu gledao fantastičnu Ljubav Michaela Hanekea, i kao prve dojmove na topicu dnevnik gledanja napisao ovo:
quote:
Ljubav Michaela Hanekea.
Genijalan film kojeg nadam se nikad više neću morati gledati.
Kakve Noći vještica, Strave u ulicama brijestova i Teksaški masakri, ovo je pravi horor.
Jean-Louis Trintignant i Emmanuelle Riva su stari bračni par iz Pariza, umjetnici i intelektualci u 80-ima iza kojih je lijep i bogat život, a imaju i brižnu kći Isabelle Huppert.
Oni se vole i brinu jedno o drugom, i žive miran i jednostavan život sa svakodnevnim ritualima, čiztaju nove knjige i slušaju CD-ove klasične glazbe, a ona povremeno i zasvira klavir.
A onda ona doživi najprije jedan blaži moždani udar, a ubrzo potom još jedan teži, i bude joj oduzeta polovica tijela.
I počinje degradacija i njenog tijela i uma, pa lupeta gluposti, pa nekontrolirano viče, pa se sve više ponaša kao razmaženo i hirovito dijete. A on sve stoički podnosi, predano skrbi o njoj i pronalazi sestre za njegu, ali sve je uzalud.
Nju se više nimalo ne razumije što govori, odbija jesti hranu na žličicu i piti tekućinu na slamku, i izluđuje njega sve dok je jednog dana snažno ne ošamari.
Dalje vam neću otkrivati, već ću samo reći da ne pamtim kad sam zadnji put iz kina izišao ovako snužden, izmučen i sje....
A sve predivno režirano, s dugim statičnim kadrovima prezasićenima sve tjeskobnijom atmosferom i prebogatima sitnim svakodnevnim detaljima. Tu se polako podrezuje cvijeće i kuha čaj, sve gotovo u realnom vremenu, a ja kao hipnotiziran ne mogu pogled maknuti s ekrana.
A šaka u utrobi vrti li ga vrti, i kojekakve misli o životu, starosti i koječemu jure glavom.
Fascinantno i strašno...
Pretpostavljam da je ovo način pisanja koji bi ti smatrao iskrenim i osobnim. Samo što baš ovako ne mogu pisati, nego ipak sve zadjenuti u recimo tako akademskije ruho s manje osobnosti a više nepristranosti i distance.
Recimo da su to nekakva pravila posla... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 14/09/2012 : 23:25:17
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Pretpostavljam da je ovo način pisanja koji bi ti smatrao iskrenim i osobnim. Samo što baš ovako ne mogu pisati, nego ipak sve zadjenuti u recimo tako akademskije ruho s manje osobnosti a više nepristranosti i distance.
Grozdo, a kad sam ja prije par meseci tvrdil da nema autorstva u tvojim upisima onda si na sve moguće nacine to opovrgaval, ali znal sam ja da prije ili kasnije stvari dojdu na svoje!
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Recimo da su to nekakva pravila posla...
...najpoznatiji kritičar (onaj Ebert) sigurno ne bi stekel ni upola takvu popularnost da se držal toga. Autorstvo uvijek donosi dobre rezultate. Istina, to je teži put koji zahtjeva vjeru u ono kaj delamo!
p.s. kao nagradu za priznanje bum pročital tvoj osvrta na Hanekea. Haneke me dosad jenput oduševil, jenput razočaral....a ova "Ljubav" bi mogla biti stvarno dobra. Pogledal bum ju (ako ni zbog cega) zbog JLT-a! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 14/09/2012 23:27:15 |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 14/09/2012 : 23:29:03
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Pretpostavljam da je ovo način pisanja koji bi ti smatrao iskrenim i osobnim. Samo što baš ovako ne mogu pisati, nego ipak sve zadjenuti u recimo tako akademskije ruho s manje osobnosti a više nepristranosti i distance.
Recimo da su to nekakva pravila posla...
Zao mi je sto ovo cujem.
U tom slucaju nije neko iznenadjenje sto sve filmske kritike imaju toliko podudarnosti, pa covjek ima osjecaj da autori prepisuju jedan od drugog. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/09/2012 : 23:43:34
|
Opet kažem, ovo gore nije filmska kritika, svakako ne u uobičajenom smislu, nego samo dojmovi poslije gledanja.
Kad budem pisao o filmu, sve će to trebati uobličiti u priču s uvodom, zapletom, vrhuncem i raspletom, plus poanta ili tako nešto, pa širi kontekst o Hanekeu i eventualno nastanku filma.
Inače, meni je on već godinama najveći i najznačajniji redatelj uopće, bez slabog filma a s hrpom remek-djela. Od Učiteljice glasovira niže same bisere, a osobni su mi favoriti Skriveno, Bijela vrpca i ovo. Samo što ovo ne želim opet gledati. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38018 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 15/09/2012 : 01:26:33
|
Meni prije De Nira pade Dustin Hoffman na um. :)
Ali De Niro nesto fura komedije u posljednje vrijeme. :D
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 15/09/2012 : 08:35:47
|
quote:
Originally posted by Poli
Meni prije De Nira pade Dustin Hoffman na um. :)
Ali De Niro nesto fura komedije u posljednje vrijeme. :D
Meni Jack Nicholson prije obojice  |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38018 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 15/09/2012 : 10:42:44
|
Ma on je vec odradio Bucket list. :D Nek da sansu drugome.
Zapravo, De Niro se jos nije "probudio iz katatonije", pa evo mu sanse. ;)
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
zorglub
Average Member
Serbia
529 Posts
Member since 02/09/2008 |
Posted - 15/09/2012 : 15:03:07
|
Za Untouchable se slažem apsolutno sa Kingom, proračunati feelgood film sa dosta jeftinog humora. Kao takav dobro funkcioniše, samo mu ne treba sad davati epitete remek-dela ili nešto slično.
A Haneke mi je bio u sivoj zovi veoma dugo. Sve što sam gledao od njega me je ostavilo potpuno ravnodušnim. Benny's Video, Učiteljica klavira (recimo, koliko neubedljivo izgleda scena samosakaćenja u poređenju sa sličnom u Bergmanovom Krici i šaputanja), Cache nisam ni pogledao do kraja. Ali me je The White Ribbon dobro lupio. Izgleda da je konačno sazreo kao režiser, ček da vidim, u 67-oj godini.
Tako da bi Amour mogao da bude dobar. |
Odjednom mi se život proširio.
Kupindo |
Edited by - zorglub on 15/09/2012 15:25:37 |
|
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 15/09/2012 : 15:28:33
|
Imam pitanje. :)
Da li je ok napisati recenziju/osvrt u ovoj temi na stariji film ili su poželjni samo novi filmovi?
Za mene nema razlike stari ili novi film, ili si ga gledao ili nisi.
U svakom slučaju bolje je pitati da ne bi bilo poslije što pišem o filmu koji je igrao prije 10 godina :) |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 15/09/2012 : 15:52:52
|
Ma piši:))
Što ima veze kad je nastao film:))
Jedino ako Hunter kao pokretač topica nem isli drukčije |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 15/09/2012 : 16:53:41
|
quote:
Originally posted by King Warrior
Zao mi je sto ovo cujem.
U tom slucaju nije neko iznenadjenje sto sve filmske kritike imaju toliko podudarnosti, pa covjek ima osjecaj da autori prepisuju jedan od drugog.
danas su već takve stvari normala što se toga tiče |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 15/09/2012 : 17:21:37
|
quote:
Originally posted by stripofil
Imam pitanje. :)
Da li je ok napisati recenziju/osvrt u ovoj temi na stariji film ili su poželjni samo novi filmovi?
Za mene nema razlike stari ili novi film, ili si ga gledao ili nisi.
U svakom slučaju bolje je pitati da ne bi bilo poslije što pišem o filmu koji je igrao prije 10 godina :)
naravno...postoje samo dobri i loši filmovi, ane novi i stari!
samo napiše autorsku recenziju, ne prepisuju ko ovi stručnjaci tu na forumu ;) |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 15/09/2012 : 21:00:50
|
1964, u čast nove članice palete socijalističkih zemalja, snimljen je ovaj film - rusko-kubanski, internacionalni trijumf kinematografije... Ali, da se suzdržimo od zvučnih fraza - radi se o jednom od onih dijela koji treba odgledati, i gorka je ironija sudbine da priča snimljena u čast narodnih masa - i njihove revolucionarne težnje za slobodom i životom - završi kao svojevrsni opskurni, "elitistički" čak film, za koji je čula šačica posvećenijih ljubitelja kinematografije.
Smještena u osvit Revolucije, ovjekovječivši i degradacione simptome, truljenje starog sistema, ali i progresivne snage koje okupljaju, da se tako izrazim, "sile razaranja protiv države", "Kuba" se sastoji od četiri kraće priče. Jedna... ah, prikazuje moralnu bijedu i rasap svih zemalja Trećeg Svijeta koje završavaju kao "mečke" bogatih turista, i dešava se i danas, i u našim zemljama, da se ne zavaravamo. U drugim okvirima, ali... Dramaturgija druge, koja prikazuje krah ionako siromašnog seljaka i poniranje u ogorčeno ludilo, možda i najsnažnija, ima nečeg izrazito, kako da kažem, ruskog u sebi - u smislu dramaturgije, koja širokim potezima zarobljava okvir skučene, opšte-ljudske egzistencije u okviru sedme umjetnosti. Ostale dvije... su nešto slabije, ali imaju više nego dovoljno upečatljivih trenutaka i snažnih poenti. Sjetni glas koji komentariše sudbine naših tipoloških junaka, predstavnika šarolikih potlačenih klasa, je personifikacija Kube same, i svih siromašnih zemalja... čija prva riječ, kada bi stekli moć govora, bi bio polu-razumljivi jecaj.
Naravno, film je prekrasan, neopisivo vizuelno upečatljiv. Ja se, zaista, moram zadiviti... ali teško je vizualije opisati riječima samim, tim statičnim izražajem. Reći ću samo još jednu stvar - gotovo svi zapadni gledaoci samo brbljaju o "zapanjujućem vizuelnom ikustvu", "magiji bioskopa", i slično, ističući ovo kao artistički domašaj unutar okvira klasičnog agitropa. I jeste, sve to stoji... ali, oni koji propuštaju bogatu humanističku poruku "Ja sam Kuba", stopljenost usijane revolucionarne retorike i fizičke potvrde iste, prave namjere tvorca i jedan komad istorije u kome je djelo nastalo... su sterilni buržuji otuđeni od svega empatičnog, ljudskost - uronjeni u sisteme "procjenjivanja", svoj ogromni "intelekt" koji pronalazi polu-zaboravljena dijela soc. zemalja, sjecirajući ono najbolje iz, zna se, "bezvrijedne" mase opšteg... ukratko, snobovi koji su odavno igubili mogućnost spontane komunikacije sa umjetnošću, koja i oživljava tek u "oku" (percepciji) gledaoca.
No neću zaključiti ovu poruku ovako gorkim zaključkom. "Soy Cuba" - najljepši opis filma koji sam našao je sledeći: "strastveno ljubavno pismo zemlji koja je odbacila svoje lance".
 |
Edited by - Mhejl on 15/09/2012 21:24:30 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/09/2012 : 11:00:44
|
Išlo jučer i danas na HTV 3, pa...
Detektivska priča (Detective Story), r. William Wyler, SAD, 1951.
Odlučni poručnik James «Jim» McLeod grubi je njujorški detektiv, čovjek koji pravdu shvaća na osobit način i, na nezadovoljstvo svog šefa Monaghana i kolege i prijatelja Loua Brodyja, u privođenju kriminalaca ne bira sredstva. Dok s voljenom suprugom Mary već dugo bezuspješno radi na dobivanju djeteta, Jim se jednog dana suoči s mogućnošću da nakon uzaludnih jednogodišnjih pokušaja konačno pred lice pravde izvede prijetvornog Karla Schneidera, ginekologa koji je izvođenjem rizičnih i po život opasnih pobačaja stekao bogatstvo. No Jim ne zna da Schneider i Mary dijele neugodnu zajedničku tajnu iz prošlosti, koja će upravo tog dana isplivati na površinu.
Kao čovjek rođen na granici, onoj Francuske i Njemačke u gradiću Mülhausenu na Aljasci 1902. godine, sasvim je razumljivo da je redatelj William Wyler, jedan od najglasovitijih filmaša iz zlatne ere Hollywooda, tijekom čitave svoje karijere bio zaokupljen «graničnim» temama. Osim što su protagonisti većine najuspjelijih Wylerovih ostvarenja («Jezebel», «Zapadnjak», «Male lisice», «Najbolje godine naših života», «Praznik u Rimu», «Velika zemlja», «Prijateljsko uvjeravanje», «Dođi i uzmi», «Detektivska priča», «Ben Hur»,...) pojedinci iznimnih osobnosti, nerijetko u izrazitoj suprotnosti sa svojim okruženjem, angažirani sineast kojeg je njegov japanski kolega Kenji Mizoguchi proglasio svojim omiljenim redateljem, tijekom čitave je karijere bio zaokupljen važnim i velikim pričama, naglašenim etičkim suprotnostima i dvojbama, izuzetno snažnim emocijama, te kontrastiranjem pravde i nepravde, ljubavi i mržnje, morala i amorala, što ga smješta uz bok redateljskim veličinama kakve su Federico Fellini, Orson Welles, David Lean ili Akira Kurosawa. Baš kao i njegove podjednako znamenite kolege i prijatelji Billy Wilder i John Huston, Wyler je bio autor koji je promišljenim filmskim scenarijima, slojevitim karakterima, njihovim kompleksnim međuodnosima i inteligentnim dijalozima, te društvenokritičkom angažmanu poklanjao ponajviše pozornosti, istodobno bivajući zabavan i gdjekad i subverzivno duhovit, čime je s lakoćom pridobivao gledateljsku naklonost ali i kritičke adoracije.
Dakako, posljednje navedeno ne odnosi se na kritičare slavnog francuskog filmskog časopisa «Cahier du cinema» predvođene Andréom Bazinom, koji su se Wylera definitivno odrekli nakon premijere «Ben Hura» 1959. godine, držeći da se William tim djelom, prema njihovom mišljenju bezočnom eksploatacijom biblijske tematike i Kristove muke, konačno prodao Hollywoodu. Naravno, gotovo pola stoljeća nakon što je film osvojio tada rekordnih 11 Oscara (brojem osvojenih pozlaćenih kipića tek su mu se nedavno pridružili Cameronov «Titanic» i Jacksonov «Gospodar prstenova: Povratak kralja»), jasno je da su «cahierovci» bili sasvim u krivu, jer je «Ben Hur» impresivan spoj veličanstvenog povijesnog spektakla (žanra čija je i danas istoznačnica) i iznimno snažne osobne (odnosno obiteljske) drame. Svjestan vrlina svog filma, Wyler je «cahierovcima» na dodjeli Oscara odgovorio riječima «Za uspješno obavljanje ovog posla trebate biti Židov!». Uistinu, ako je ikad tijekom karijere (započete poslovima pomoćnog redatelja na filmovima «Zvonar crkve Notre Dame» Wallacea Worsleya i prvom verzijom «Bena Hura» Freda Nibloa 1925. godine, a završene neujednačenom antirasnom dramom «Oslobađanje L. B. Jonesa» 1970.) i bio prisiljen raditi ustupke, Wyler je u sva svoja djela uvijek unosio dostatno autorske osobnosti, duha, energičnosti i srca.
Lucidan promatrač i moralist koji se podjednako okretno snalazio u svim žanrovima, Wyler je bio redatelj izuzetno spretan u kreiranju dramaturški kompaktnih i vizualno iznimno snažnih i dorađenih ostvarenja, u kojima je osobitu pozornost posvećivao elaboriranju karaktera svojih protagonista, i promatranju njihovih reakcija u spomenutim rubnim, «graničnim» situacijama i životnim dramama. Vješt u radu s glumcima, podjednako iskusnima (Charlton Heston u «Ben Huru», Laurence Olivier u «Carrie» ili Gary Cooper u «Prijateljskom uvjeravanju») i početnicima (primjerice fantastična Audrey Hepburn u «Prazniku u Rimu»), a rijetko kad posežući za neobičnim kutevima snimanja ili osobito dugim kadrovima, Wyler je intimne drame svojih (anti)junaka dočaravao efektnim korištenjem mizanscene i kombinacijom bližih i srednjih planova, uzdajući se u nastupe pametno odabrane glumačke postave određenog filma.
Premda perfekcionist poznat po beskrajnom ponavljanju scena dokle god svaki detalj ne bi bio realiziran baš na način na koji ga je on zamislio (čime je izluđivao zvijezde Humphreya Bogarta, Bette Davis, Johna Barrymorea, Mirnu Loy i druge), te kojem je studiozno razrađen scenarij predstavljao osnovu rada na svakom filmu, Wyler je upravo zbog postizanja dojmova spontanosti, autentičnosti i originalnosti gdjekad dopuštao improvizaciju koja je nekim prizorima u njegovim ostvarenjima davala dodatnu dozu svježine. Primjerice, u spomenutom «Prazniku u Rimu», prilikom snimanja legendarne scene u kojoj novinar Joe Bradley kraljevnu Annu dovede do «Usta istine» (La Bocca della Verità), Gregory Peck je neodoljivu Audrey Hepburn, koja će zbog profinjenosti, gracioznosti i prividne krhkosti ubrzo steći nadimak «glumica gospođica», uistinu iznenadio gegom sa šakom uvučenom u rukav, koji mu je jednom pokazao kolega Red Skelton. Wyler je dobro znao da će iskrena užasnuta reakcija Audrey Hepburn njezin lik princeze Anne gledateljima učiniti dodatno bližim i simpatičnijim, te da će se čvrsto vezati uz lik mlade, senzibilne i naivne kraljevne.
Jedine zamjerke koje se mogu uputiti izvrsnoj noirovskoj krimi drami «Detektivska priča», godine 1952. nominiranoj za 4 Oscara i na festivalu u Cannesu ovjenčanoj nagradom za najbolju sporednu glumicu (Lee Grant za ulogu kleptomanke), jesu odviše teatralna dramaturgija koju ni fascinantna Wylerova režija ne uspijeva sasvim prikriti, pretjerano karikaturalni sporedni likovi Charleya Genninija i Lewisa Abbotta, provalnika koji će u samoj završnici odigrati ključne uloge, te upravo donekle problematična i dobrano patetična završnica. Sve ostalo, iznimno pomno komponirani dubinski kadrovi (koji su nadahnjivali u uvodu spomenutog Mizoguchija), promišljena upotreba drugog plana, minimalistički no vrlo efektno predočeni sporedni karakteri, domišljati i precizni redateljski postupci koji iznimno učinkovito uz jedinstvo mjesta radnje sugeriraju i ono vremena odvijanja radnje, naglašavanje detalja koji stvaraju realističnu sliku svakodnevice u policijskoj postaji, ujednačene i mahom dojmljive glumačke interpretacije, te pokoja nenametljiva duhovitost (poput pozornikova zaustavljanja vratašaca nogom, što se doima i kao improvizacija), razlozi su zbog kojih se ovaj film sasvim opravdano smješta u sam vrh Wylerovog autorskog opusa.
U djelu za koje je genijalni nadrealist Luis Buñuel izjavio da je odlično režirano i glumljeno ostvarenje u službi amoralne ideje, ponajviše imponira majstorska Wylerova režija, koja maksimalno iskorištava prostorno ograničeno mjesto radnje kojim se neprekidno vrzma petnaestak ljudi. Svrhovitim montažnim postupcima i korištenjem spomenutog dubinskog kadra i drugog plana, redatelj neupadljivim rezovima i ulaženjem novih lica u kadar (odvlačenje pozornosti gledatelja), dramski fokus neprimjetno i s lakoćom prebacuje s lika na lik, čime pojačava prethodno naveden dojam prostornog i vremenskog jedinstva zbivanja priče. Tome pridonose i ponekad pretjerano slikoviti karakteri sporednih protagonista, čije kretanje s jednog na drugi kraj postaje (pozornice) često služi kao razdjelnica među prizorima.
Ekranizacija komorne drame Sidneya Kingsleya, koja je prethodnu adaptaciju doživjela u brodvejskoj hit predstavi, istovremeno funkcionira kao vrlo slikovit i plastičan prikaz svagdana njujorških detektiva iz 21. policijske postaje, ali i onespokojavajućeg naličja života američkog velegrada kakav je New York.
Postaja kojom ravna «strogi ali pravedni» poručnik Monaghan, a kojom se danomice vrzmaju zbunjene kleptomanke, sitni lopovi, ginekolozi koji su odavno pogazili Hipokratovu zakletvu i okrenuli se unosnom obavljanju abortusa, dvolični odvjetnici koji su profesiju bez imalo grižnje savjesti žrtvovali nauštrb materijalnih probitaka, ali i paranoične bakice uvjerene da ih netko neprestano uhodi, nalik je 87. policijskoj postaji koju će, s prvim romanom objavljenim 1956. godine, tijekom sljedećih pola stoljeća u seriji i kod nas rado čitanih realističnih krimića popularizirati glasoviti Evan Hunter, scenarist («Džungla na školskoj ploči») i pisac kriminalističke proze poznat pod pseudonimom Ed McBain. Obzirom na postuliranje spisateljeva najpoznatijeg protagonista Stevea Carrelle, detektiva iz njujorškog Odjela za umorstva oženjenog gluhonijemom suprugom, može se pretpostaviti da je McBain nadahnuće za Carrellin lik pronašao upravo u detektivu Jimu McLeodu.
Od trenutka kad se prvi put pojavi u kadru, Jim (izvrsni Kirk Douglas) je tragičan karakter, a njegova će zla kob u završnici poprimiti dimenzije grčke tragedije. Naizgled sretno oženjen emotivnom i atraktivnom Mary (zasluženo za Oscara nominirana Eleanor Parker), a dok pokušava uloviti prijetvornog Karla Schneidera (primjereno podigrani George Macready), ginekologa koji iza sebe ostavlja krvav trag, Jim ni ne sluti da jedan traumatičan događaj iz prošlosti Mary povezuje sa Schneiderom. Presudno obilježen sjenom pokojnog oca, grubijana i kriminalca za čije se grijehe posredno želi iskupiti, a ne shvaćajući da u odnosima prema drugima često ponavlja očeve greške, Jim je murjak koji je opsesivno, gotovo patološki zaokupljen istjerivanjem pravde. U toj svojoj misiji, u kojoj na nezadovoljstvo kolege Loua Brodyja (William Bendix) sve češće preuzima ingerencije Boga i vrhovnog moralnog arbitra, Jim na svijet i ljude gleda crno-bijelom optikom, olako prekoračujući granice dopuštenog, gubeći smisao za nijanse i bilo kakve etičke distinkcije, te mladića koji je zbog voljene djevojke ukrao par stotina dolara tretirajući jednako kao okorjelog zločinca.
Donekle svjestan uzroka svojih postupaka, ali i vlastite autodestruktivnosti koja će ga u konačnici stajati života, Jim jedinu luku spasa pronalazi u senzibilnoj Mary, nezrelo sklon supruginu idealiziranju i postavljanju na pijedestal uzvišene i bezgrešne svetice (u tom je smislu indikativno njezino ime Mary). Upravo stoga će, dok s voljenom ženom pokušava dobiti dijete, a nakon što dozna za njezino davno mrtvorođenče pri porodu kojeg je sudjelovao Schneider, Jim izgubiti i posljednje uporište i smisao života. Spoznaja da je djevičanski čistu Mary jednom «obeščastio» u njegovim očima dijabolični Schneider, za Jima je gora i od smrti, i on pred cijev revolvera Charleya Genninija staje ravnodušno, gotovo priželjkujući izbavljenje iz pakla u koji mu se tijekom samo jednog dana pretvorio život.
U kontekstu svega navedenog, donekle se problematičnom doima patetična i predoslovna završnica u kojoj Jim, osjećajući hladni dah smrti, prije neumitnog kraja pokušava ispraviti nepravde nanesene tijekom dana. Dok poziva svećenika i počinje izgovarati Očenaš, McLeod zapovjedi oslobađanje uhićenog mladića za čije nevolje prethodno nije imao nimalo sluha. Međutim, grč na njegovu licu jasno svjedoči o nespokoju s kojim odlazi s ovog svijeta, ponajprije prouzročenom činjenicom da uza nj nije žena za koju je živio. Zacijelo i opisana završnica, idealna da se poslije nje spusti zastor, predstavlja danak teatarskom zaleđu predloška.
Osim na prozu spomenutog Eda McBaina, Wylerova «Detektivska priči» s iscrpnim prikazom policijske procedure utjecala je i na djela znanih autora krimića poput Della Shannona i Josepha Wambaugha. No svakako se presudnijim čini utjecaj na mnoštvo nagrađivanih TV serijala posljednjih desetljeća, čije je glavno obilježje sklonost što realističnijem ocrtavanju policijskog posla. Počevši s «Nedodirljivima», svojedobno kultnom serijom u kojoj je Robert Stack početkom 1960-ih utjelovio legendarnog Eliota Nessa, preko «Policijske priče», «Hill Street Bluesa» i drugih projekata Stevena Bochcoa tijekom 1980-ih godina, pa do recentnih i iznimno uspjelih serijala «Odjel za umorstva: Život na ulici», «Njujorški plavci» i nekoliko spin-offova projekta «Zakon i red», te izvrsnih britanskih TV produkcija «Osumnjičeni» i «Frostov pristup», realizam je postao obvezni sastav kojem mora težiti svaki producentski mogul (pa i zloglasni Jerry Bruckheimer u «CSI-ju») koji drži do sebe. A u karakterima Andyja Sipowicza, Tima Baylissa, Franka Pembletona ili inspektorice Jane Tennison, razočaranih, ciničnih, asocijalnih, otuđenih i umornih detektiva neurednog ili nepostojećeg privatnog života, u čijim se uznemirujućim egzistencijama zrcali patologija suvremenog društva i velegradskog prezenta, lako je uočiti karakterne osobine Jamesa «Jima» McLeoda.
Na YouTubeu je vrlo cdobra kopija čitavog filma u dijelovima. Ovo je prvi:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 17/09/2012 11:02:58 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Topic |
|
|
|
