| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 17/09/2012 : 11:09:00
|
Ha čuj, ovakvi filmovi te lako nadahnu!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 17/09/2012 : 11:12:13
|
| Detective Story je odlican film. Uhvatio jednu subotu na B92 onako bezveze i gledao u jednom dahu. Kao dobra pozorisna predstava. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 17/09/2012 : 11:15:30
|
da završnica je prepatetična to me uvijek smetalo u ovom filmu, a izbacio bih i wisemana i njegovo preglumljivanje koje me je od početka živciralo, zapravo me i lik kleptomanke nervirao jer je bio suvišan također, a možda najviše kraj isuviše toga isforsira - pogotovo hsppyend mladog para što mi je zapravo sasvim sasjeklo inače izvanredan film. Eleanor Parker (nesuđena barunica Von Trapp :) ) Bila je izvrsna sa svoje strane - lomiila se i slomila ali nakon što je shvatila da je kraj postala je kamena - fantastično nešto.
veteran noira William Bendix jednako tako sjajan |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/09/2012 : 11:26:24
|
Svi prigovori koje navodiš uglavnom stoje, ali meni ne smetaju. Odnosno, onodobni filmski realizam je bio na jednoj drugačijoj i recimo tako pomaknuto realističnoj razini, pa su zato i neki likovi ekscentrični(ji).
Toliko se težilo realizmu da se povremeno pomalo skretalo i u karikaturu. Ali i to može biti dio šarma, makar načelno smeta. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Torghal
Senior Member
Croatia
1981 Posts
Member since 27/09/2004 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12920 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/09/2012 : 10:55:29
|
Kako trenutno stvari stoje, Affleck je kao redatelj neusporedivo bolji nego kao glumac. Nestala bez traga (Gone Baby Gone) je odličan, a Grad nasilja (The Town) tek nešto slabiji.
Tako da i od Arga očekujem jako puno. A foršpan itekako obećava... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 18/09/2012 : 11:59:43
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kako trenutno stvari stoje, Affleck je kao redatelj neusporedivo bolji nego kao glumac.
Uze' mi riječ iz usta 
Ja ga kao glumca nikako ne mogu progutati, ima plačkavu facu i loše glumi. Jbga nije mi mrzak lik, ali prema dosada pokazanom bolje da se drži redateljske palice  |
|
|
|
sandyboy
Average Member
628 Posts
Member since 09/09/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 18/09/2012 : 22:15:53
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kako trenutno stvari stoje, Affleck je kao redatelj neusporedivo bolji nego kao glumac. Nestala bez traga (Gone Baby Gone) je odličan, a Grad nasilja (The Town) tek nešto slabiji.
Tako da i od Arga očekujem jako puno. A foršpan itekako obećava...
definitivno bolji redatelj nego glumac. ali što se glume tiče, brat mu je definitivno bolji. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/09/2012 : 11:29:14
|
 
Okorjeli policajac Abela Ferrare iz 1992. i Loš poručnik Wernera Herzoga iz 2009.
Kad je doznao da glasoviti njemački redatelj Werner Herzog s glumcem Nicolasom Cageom želi snimiti prepravak njegova kultnog filma „Okorjeli policajac“ iz 1992. godine, znameniti američki nezavisni filmaš Abel Ferrara tu je vijest popratio riječima „Želio bih da ti ljudi skončaju u paklu! Nadam se da će se jednom zateći u istom tramvaju koji će odletjeti u zrak!“. Ni Herzog nije želio Ferrari ostati dužan, pa je na ove riječi uzvratio pitanjem „Tko je Abel Ferrara?“, te dometnuo „Nemam pojma o kome je riječ, no neka se čovjek slobodno bori protiv vjetrenjača, poput Don Quijotea! Nikad nisam pogledao nijedan njegov film. Je li on Talijan, ili možda Francuz? Možda bih ga mogao angažirati da glumi u mom filmu, kad bih barem znao kako izgleda!“ Srećom, ovaj verbalni sukob dvojice velikih umjetnika ubrzo je okončan nakon što je postalo jasno da Herzog ne priprema remake Ferrarina filma, već da želi ponuditi novu interpretaciju izuzetno intrigantnog i potentnog scenarija darovite Zöe Lund koji je Abel Ferrara uobličio u najbolji film svoje redateljske karijere, remek-djelo koje mnogi drže i najuspjelijim filmom 90-ih. U prepucavanju dvojice redatelja uslijedili su znatno pomirljiviji tonovi pa je Herzog ustvrdio da, premda navodno uistinu prethodno nije čuo za Ferraru niti gledao neko njegovo djelo, dva filma dijele samo izvorni naslov i okvirni zaplet o psihofizičkom propadanju moralno izrazito neprihvatljivog protagonista, te da se svi sporovi među njima dvojicom mogu jednostavno riješiti razgovorom uz bocu viskija.
Doista, Herzogov „Loš poručnik“ nije prepravak Ferrarina „Okorjelog policajca“, jer su posrijedi filmovi potpuno drugačijih mjesta i vremena radnji, baš kao i stilskih i narativnih prosedea, postuliranja naslovnih protagonista te sugestivnih no značajno različitih ugođaja. Dok je Ferrarin film egzistencijalna psihološka krimi-drama i iznimno snažna moralka naglašene religijske simbolike, Herzogovo je ostvarenje noirovska drama s elementima krimića, čija se subverzija ponajprije očituje u prikazu čuvara zakona kao ništarije i žestokog narkomana.
Smješten na nimalo glamurozne, prljave i opskurne sporedne ulice New Yorka na samom početku 90-ih, na mjesta na kojima vladaju kokain, kriminalni polusvijet i zločini svake vrste, Ferrarin „Okorjeli policajac“ pripovijeda o grubom i nasilnom bezimenom murjaku, čovjeku ogrezlom u korupciju, narkomaniju i nemoral, narkomanskom i kockarskom ovisniku koji se nimalo ne razlikuje od kriminalaca koje svakodnevno progoni, a kojeg će slučaj silovane opatice nagnati na katarzu. Slično većini najuspjelijih filmova redatelja odraslog na Warholu i Pasoliniju, među kojima se vrsnoćom izdvajaju snažne gangsterske drame „Kralj New Yorka“ i „Pogreb“, a u kojima Ferrara beskompromisno i bez imalo komercijalnih ustupaka istražuje tamno naličje ljudske prirode, i „Okorjeli policajac“ je snažna i izuzetno dojmljiva moralka izraženog religijskog simbolizma. Iznimno mračnu, tjeskobnu, nasilnu, uznemirujuću i oporu priču o posrnulom poručniku, svojevrsnom palom anđelu kojeg na put katarze i iskupljenja izvodi susret sa silovanom opaticom, njemu etički superiornom, bezgranično blagom, dobrom i Bogu predanom osobom, odlikuje dojmljivo realističan i gotovo nepodnošljivo pesimističan prikaz suvremenog svijeta zaglibljelog u bezakonje, amoral i opačine svake vrste.
Pad svog protagonista na društveno dno Abel Ferrara, koji je prema vlastitim riječima cjelinu zamislio kao poemu o izgubljenom pojedincu, slika vrlo tamnim tonovima, zbog čega mu je dio kritike svojedobno zamjerio pretjerivanje i sklonost doslovnosti. Takvi prigovori nimalo ne stoje, jer je posrijedi istinski impresivno ostvarenje za uspjeh kojeg, uz Ferrarinu redateljsku vještinu, zasluge ponajviše pripadaju maestralnom nastupu sjajnog karakternog glumca Harveya Keitela koji u interpretaciji intenzivno prelazi granice glumačke autodestruktivnosti i dočarava svu dubinu ponora u kojem se može naći ljudska duša. Kad se govori o Abelu Ferrari, bilo bi nepošteno izostaviti niz njegovih vrlo solidnih i žanrovski usmjerenijih naslova kakvi su „Grad straha“, „Kineskinja“ i „Mačkolovac“, kao i efektno feministički intoniranu biblijsku parabolu „Marija“ iz 2005., u kojoj se autor na intrigantan način bavi položajem i ulogom žene u katoličanstvu.
Na Herzogovo pitanje „Tko je Abel Ferrara?“, redatelj koji sebe i danas drži lokalnim njujorškim filmašem koji ponajprije želi biti kreativan, moglo bi se pojednostavnjeno odgovoriti da je riječ o umjetniku u određenoj mjeri sličnom njemu samome. Naime, i Ferrara i Herzog su osebujni autori intenzivno posvećeni sedmoj umjetnosti čiji su filmski junaci ljudi na rubu, psihotični usamljenici i nerijetko fanatici na putu samootkrivanja koji je ujedno i put samouništenja. Najbolji filmovi oba redatelja obiluju psihičkim i fizičkim nasiljem te se bave kompleksnim pitanjima protagonistova suočavanja s vlastitim demonima i borbe za njihovo prevladavanje, uz kontekst koji često uključuje propitkivanje religioznosti i katoličanstva. I Ferrarini i Herzogovi antijunaci su ljudi razdirani unutrašnjim dvojbama i nemirima, gdjekad ovisnici i često psihotični autodestruktivci koje nemogućnost obuzdavanja vlastitih nagona i u pravilu tragične izvanjske okolnosti tjeraju na prelazak granice psihofizičkog integriteta.
I Werner Herzog, sin Hrvatice djevojačkog prezimena Stipetić koji je s Fassbinderom i Wendersom tijekom 60-ih i 70-ih godina činio udarni trolist novog njemačkog filma, radikalan je i beskompromisan sineast koji nikad nije pretjerano držao do oblikovnih i narativnih formi. Ovaj ljubitelj opere čiji se stil rada i pristup odabranim temama često uspoređuje s onima Richarda Wagnera, redatelj je ponosan što se u procesu realizacije filmova nikad ne koristi storyboardom, koji često radi na autentičnim lokacijama te u čije se kreativne vrhunce ubrajaju naslovi „Fatamorgana“, „Aguirre, gnjev božji“, „Tajna Kaspara Hausera“, „Stroszek“, „Nosferatu, fantom noći“, „Woyzeck“ i „Fitzcarraldo“, te kojeg suradnici i sugovornici često opisuju kao ekscentrika i ne osobito ugodnu osobu s kojom je vrlo teško surađivati.
Nakon što se tijekom 90-ih činilo da je Herzog redatelj zreo za mirovinu i da je odavno rekao sve relevantno što je imao, on se tijekom proteklog desetljeća s uspjehom vratio dokumentaristici te među ostalim snimio i nagrađivani doks „Grizzly Man“. „Loš poručnik“ iz 2009. njegov je zasad pretposljednji film, nakon kojeg je iste godine realizirao zapaženi naslov „My Son, My Son, What Have You Done“ s pričom o psihotičnom mladom mistiku koji ubija vlastitu majku. Premda Herzog i dalje ne zazire od provokativnih sižeja te karakterno i moralno kompleksnih pojedinaca, u „Lošem poručniku“ u cjelini ipak ne uspijeva ostvariti sve potencijale koje posjeduje.
Posrijedi je neosporno vrlo solidno ostvarenje u kojem autor naznačene etičke aspekte prilično zapostavlja, te u storiji o grubom policajcu ogrezlom u korupciji koji gubi tlo pod nogama nepotrebno apostrofira bizarne detalje. Riječ je o svakako zanimljivom i sugestivno režiranom, no i nedovoljno tjeskobnom i mračnom putovanju u mutne i blatnjave vode Mississippija nedugo nakon što je uragan Katrina poharao New Orleans. Herzog i suscenaristi William M. Finkelstein i Victor Argo taj grad prikazuju kao mjesto s ruba civilizacije koje presudno usmjeravaju životinjski nagoni redom suspektnih i opskurnih ljudi koji u njemu žive. U filmu koji otvara prizor zmije koja pliva kroz vodu poplavljenog New Orleansa, u koji su umetnuti subjektivni kadrovi iguane i aligatora koji promatra prometnu nesreću, a koji zatvara kadar akvarija taj grad jest usporediv s Ferrarinim New Yorkom, u smislu da su oba grada svojevrsne Gomore kojima i u doslovnom i u prenesenom smislu caruju animalni instinkti. No dok je superiorniji i slojevitiji Ferrarin film moguće čitati kao jasnu parabolu o katoličkom osjećaju krivnje, kod Herzoga ta dimenzija izostaje, možda i iz razloga što je on na katoličanstvo prešao kao 16-godišnjak.
Njegov protagonist Terence McDonagh u interpretaciji Nicolasa Cagea koji prilično uspijeva obuzdati svoju sklonost preglumljivanju i manirizmu posve je korumpirani murjak, ovisnik o kokainu, kocki i klađenju kojemu je upravo život na oštrici britve glavno egzistencijalno pogonsko gorivo. On drogu krade iz policijske evidencije, kladioničarima je dužan mnogo novca, održava površnu vezu s privlačnom prostitutkom Frankie u izvedbi Eve Mendes, i u tom je smislu tipičan Herzogov ali i Ferrarin antijunak tjeran unutarnjim demonima i slabostima kojima se nema snage suprotstaviti. No ono što ga razlikuje od Ferrarina poručnika jest to što će u konačnici, kad se već čini da je u posrtanju i propadanju prešao rub, umjesto iskupljenja po cijenu svog života ipak odabrati kompromisno rješenje koje će mu omogućiti da s malom pauzom nastavi po starom.
Herzog je cinik i u određenom smislu realist koji svog poručnika na samom kraju ostavlja kao nagrađivanog pajkana oženjenog trudnom Frankie, koji će nakon proslave u vlastitu čast otići u zabačenu uličicu orobiti sitnog dilera. A možda je Herzog i veći pesimist od Ferrare, jer u njegovom paklenom polusvijetu iskupljenje i spas naprosto nisu mogući. Sve u svemu, „Loš poručnik“ Wernera Herzoga je vrlo sigurno i povremeno nadahnuto režiran, vizualno dojmljiv, efektno atmosferičan i mjestimice začudno poetičan film u kojem autor s vremena na vrijeme uspijeva nadići žanrovske konvencije i gdje ima mjesta i za kadar u kojem duša netom ubijenog čovjeka plešući odlazi u limb, no koji je ipak za klasu slabiji od Ferrarina remek-djela.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38018 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
tosha
Average Member
Bosnia and Herzegovina
961 Posts
Member since 31/10/2010 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38018 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 30/09/2012 : 21:33:20
|
Pogledao Drive (sa Ryan Goslingom) i bio je gledljiv. Po "upecatljivoj" uvodnoj sceni zaide vec na romansu, Ryan pomalo vec ko neki autist, sve ide nekim cudnim laganim tempom,a onda opet "preokret" i akcija... pomalo europski pristup izveden na ameriski nacin, ako bi se salio. 
Ukratko, gledljivo ali ne bih bas rekao da je u pitanju Gosling iz najboljeg razdoblja.
Hm, realisticniji pristup nego kod Transportera ali ipak ni do koljena Trafficu ili No country...
Mislim da je sama prica dobar materijal ali ne dovoljno dobro razrađen/obrađen.
Aha, pogledao ko je redatelj, sve jasno (Valhalla Rising).
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 12:13:37
|
Tron: Nasljedstvo (TRON: Legacy), r. Joseph Kosinski, SAD, 2010.
Kad se 1982. godine u kinima pojavila fantastična akcijska pustolovina "Tron", dotad a i do danas najambicioznije ostvarenje slabo poznatog redatelja i suscenarista Stevena Lisbergera, djelo koje je preko noći steklo kultni status ponudilo je uistinu impresivne i revolucionarne pomake u svijetu sedme umjetnosti. Zasluženo osvojivši nominacije za Oscara u kategorijama najbolje kostimografije i zvuka, "Tron" je praktički čitavo desetljeće prije kakvoćom vrlo različitih hitova "Terminator 2", "Čovjek kosilica" i "Jurski park" i William Gibsonove definicije "cyberspacea" ostvario pionirske korake na području kompjuterske animacije i CGI efekata te vizionarski najavio pojavu interneta i "virtualne stvarnosti". Premda je bila riječ o filmu znatno ispred svog vremena, malo je tko tada prepoznao njegovu važnost, zbog čega "Tron" nije ostvario osobite komercijalne rezultate te je tek u razmjerno uskom krugu filmofila stekao kultni status. Otegotne okolnosti dijelom su se krile u činjenici da je film producirao "dječji" studio Disney, koji je "Tronom" pokušavao iskoristiti euforiju izazvanu Lucasovim "Ratovima zvijezda", a dijelom u tome što je režiju potpisao posve anonimni Steven Lisberger, čiji je animirani prvijenac "Animalympics" iz 1979. godine propao zbog američkog bojkota Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine. U svakom slučaju, "Tron" je bio intrigantno i izuzetno inovativno djelo u kojem je maštovito kreiran začudan "mračan" fantastičan svijet preciznih geometrijskih oblika, tjeskobnog ozračja i florescentne svjetlosti, "neljudski" svijet kreiran korištenjem fascinantnih specijalnih efekata.
Da je film u vrijeme premijere postigao veći uspjeh, zacijelo do snimanja njegova nastavka ne bismo trebali čekati punih 28 godina, a Disney možda ne bi potaknut lošim iskustvom odustao od snimanja ambicioznih projekata i orijentirao se primarno na crtiće. Ovako, studio Walta Disneya ni u realizaciju filma "Tron: Nasljedstvo" nije krenuo s pretjeranim entuzijazmom, a produkcija tehnički zahtjevnog i 170 milijuna dolara skupog projekta razvukla se na čitave 3 godine. Naposljetku, nakon odgledanog filma može SE reći ponajprije ovo: dojmljivim specijalnim efektima i vizualnim 3D ekstravagancijama svaka čast, no trebalo je još dosta poraditi na razvoju priče, likova i njihovih međuodnosa.
Zaplet filma uglavnom prati stvarni tijek vremena između dvaju filmova, a u središtu zbivanja je 27-godišnji Sam Flynn (Garrett Hedlund), strastveni motociklist i većinski dioničar korporacije ENCOM koja se pod novom upravom prometnula u socijalno neosjetljivu i ekstremno pohlepnu tvrtku. To se Samu nimalo ne sviđa, pa šefovima ENCOM-a podmeće klipove i stvara probleme, u čemu mu potporu pruža član uprave Alan Bradley (Bruce Boxleitner), ujedno i najbolji prijatelj mladićeva oca Kevina (Jeff Bridges). On je nestao još prije 20 godina, nakon što je jedne večeri otišao u svoj klub Flynn´s Arcade gdje je često noći provodio igrajući tadašnje igrice. Nakon što mu iznenada od oca stigne poruka da se nađu u sada ruševnim prostorijama kluba, Sam će spletom okolnosti dospjeti u svijet virtualne stvarnosti nazvan Grid. Riječ je o mrežnom programu koji je svojedobno kreirao njegov otac, a koji se zahvaljujući Kevinovim računalnim "kreacijama", programima Clu (kompjuterskom animacijom "pomlađeni" Jeff Bridges) i Tron (također Bruce Boxleitner), oteo kontroli i Kevina zarobio u svojoj realnosti. Kad uđe u Grid i uspije "preživjeti" testiranja u borbi diskovima i motociklističkim jurnjavama, Sam će se susresti s opakim Cluom koji želi izići u stvarni svijet. No Kevin još uvijek Cluu pruža otpor, a u tome mu pomaže odvažna i atraktivna Quorra (Olivia Wilde), "savršena žena" i posljednji predstavnik računalnog programa stvorenog u svrhu zaštite samog virtualnog svijeta.
Potpisniku ovih redaka Jeff Bridges ("Texasville", "Čovjek sa zvijezda", "Fantastična braća Baker", "Veliki Lebowski") jedan je od omiljenih glumaca, pa njegova pojava u bilo kojem filmu istom već jamči barem gledljivost, ako ne i više od toga. Uzmemo li u obzir da se u nastavku "Trona" Bridges pojavljuje u čak dvije uloge, jednoj "pravoj" starijoj i drugoj animiranoj mlađoj, te da gledatelj može uživati i u florescentnim linijama ocrtanom liku privlačne Olivie Wilde, atraktivne doktorice 13 iz "Dr. Housea", to su već razlozi zbog kojih "Nasljedstvo" vrijedi pogledati. Dodamo li tome nerijetko zadivljujuće specijalne efekte s detaljima posuđenima iz čitavog niza filmova, od "Metropolisa" Fritza Langa preko "Blade Runnera" i "Rollerballa" do Cameronova "Avatara", zanimljiv prikaz virtualnog svijeta kao naglašeno "dekadentnog" i "noirovskog" te mogućnost interpretacije središnjih dramskih motiva u ključu grčke tragedije, ispaštanja zbog grijehova otaca pa čak i nužnosti posrednog ocoubojstva na putu odrastanja i stjecanja zrelosti, jasno je da je debitantski redateljski projekt Josepha Kosinskog sasvim korektno djelo.
Nedostaci koji ga sprječavaju da bude i više od toga leže u pretjeranoj dominaciji forme nad sadržajem, tj. specijalnih efekata nad pričom i likovima, u priličnoj emotivnoj distanciranosti i hladnoći (glavni junak se zaljubljuje u savršenu ženu Oliviju Wilde, no osjećajima nema ni traga!), pravolinijskoj i ne osobito konciznoj dramaturgiji u kojoj neka važna sporedna zbivanja i likovi ostaju tek naznačenima, te u velikom broju nelogičnosti o kojima zbog CGI-efekata ne stignete razmišljati tijekom gledanja. Sve u svemu, 80-e su odavno prošle, danas filmsku CGI-povijest pišu neki novi autori poput Jamesa Camerona, a "Tron: Nasljedstvo" gledateljima nudi ponajprije vizualno atraktivnu no sadržajno i značenjski tanku i trivijalnu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 01/10/2012 : 14:45:11
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
a "Tron: Nasljedstvo" gledateljima nudi ponajprije vizualno atraktivnu no sadržajno i značenjski tanku i trivijalnu zabavu.
Pa misim da bi tako mogli okarakterizirati većinu ovih filmova s jačom uporabom CGI-ja. Film kao da sve više postaje pravi vizualni medij, gdje vizualna perfekcija jednostavno ne može pratiti scenaristički dio, ili to redatelju ili prosječnom gledatelju i nije nužno. |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 14:52:48
|
quote:
Originally posted by DeeCay
Pa misim da bi tako mogli okarakterizirati većinu ovih filmova s jačom uporabom CGI-ja. Film kao da sve više postaje pravi vizualni medij, gdje vizualna perfekcija jednostavno ne može pratiti scenaristički dio, ili to redatelju ili prosječnom gledatelju i nije nužno.
pa mislim da smo te stvari već apsolvirali. ovo što je kolega napisao je najbolji sažetak većine filmova današnjice. style over substance, kako bi se reklo. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 14:56:16
|
| Gledah juče Snow White and the Huntsmen. Nakon tog mučenja od 2 sata želim da onu "ljepoticu" iz Sumraka, ni imena joj se ne mogu sjetiti, nikad više ne vidim ni u jednom filmu. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 14:59:51
|
quote:
Originally posted by Beren
Gledah juče Snow White and the Huntsmen. Nakon tog mučenja od 2 sata želim da onu "ljepoticu" iz Sumraka, ni imena joj se ne mogu sjetiti, nikad više ne vidim ni u jednom filmu.
auuuuf, nije li ovo malo prestrogo?
btw, ženska se zove Kristen Stewart 
usput, kaj nema ništa dobrog u cijelom filmu? cijeli film je sranje? |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 01/10/2012 15:01:03 |
|
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 16:00:41
|
Lijepo je bilo vidjeti Šarliz Teron, ali samo to
Ma film je jedan bućkuriš klišea zapakovan u formu klasične bajke prilagođene današnjem vremenu i uzrastu ciljane publike. Barem da je zabavan, ali ni to. Plus neuvjerljiva glavna glumica, ali veća krivica za to je onoga ko ju je izabrao da bude Snežana  U najboljem slučaju mogla bi da bude jedan od patuljaka  |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11857 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 01/10/2012 : 16:55:40
|
Ma Harvey Keitel je odlican glumac, nisam gledao Reeboot ali mislim da nema sta vise da se doda.
To bi bilo isto kao praviti reeboo Reservoir Dogsa ili Prohujalog sa vihorom, nema sta da se kaze |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 18:49:27
|
@ Dee Cay i Darth Ivan
Apsolutno točno, samo što mene uvijek iznova rastuži kad neki film za temu ambiciozno uzme najčešće dehumaniziranost i totalitarizam, ali i bilo koju drugu negativnost iz distopijske budućnosti, a onda sve svede na hrpu klišeja i trivijalnosti, odnosno na slikovnicu prekrcanu specijalnim efektima.
Čemu onda sav trud kad im, da li zbog producentskih pritisaka ili zbog vlastite nesigurnosti i neodlučnosti, fali hrabrosti za nešto više. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 01/10/2012 : 23:22:19
|
quote:
Originally posted by Beren
Lijepo je bilo vidjeti Šarliz Teron, ali samo to
ja nisam gledao film tako da ne znam, ali meni Theron baš idealno izgleda za ulogu koju tumači. osim toga, s obzirom da dvojicu glavnih patuljaka glume Bob Hoskins i Ian McShane, isto bi onako nagađanjem rekao da su i oni neka svjetla točka u filmu.
quote:
Plus neuvjerljiva glavna glumica, ali veća krivica za to je onoga ko ju je izabrao da bude Snežana U najboljem slučaju mogla bi da bude jedan od patuljaka
ne, u najboljem (i najgorem!) slučaju ona nije ni trebala nastupit u filmu. i općenito, ona uopće se ne bi trebala bavit glumom. zašto? zato što ona u svakom filmu u kojem glumi nije ništa drugo nego pretty face (iako je po meni ružna ko govno ). a osim toga, svi znamo kakve su njene glumačke sposobnosti (nikakve). mislim da ne pretjerujem s ovim što sam rekao - jer naime, iznio sam istinu! |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Topic |
|
|
|
