| Author |
 Topic  |
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
 Posted - 02/10/2012 : 08:56:39
|
quote:
Originally posted by Beren
Lijepo je bilo vidjeti Šarliz Teron, ali samo to 
Uh, zadnje vrijeme mi je čudno ako je ne vidim da glumi u nekom novom filmu... |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
 |
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 02/10/2012 : 10:56:17
|
quote:
Originally posted by DeeCay
quote:
Originally posted by Beren
Lijepo je bilo vidjeti Šarliz Teron, ali samo to
Uh, zadnje vrijeme mi je čudno ako je ne vidim da glumi u nekom novom filmu...
Baš otišao na Imdb da vidim đe je sve glumila u zadnje vrijeme.
Pa i nije baš bila toliko aktivna. Prometeja nisam još gledao, što znači da je ovo prvi put da je vidim nakon The Road.
A vidim da će Snow White imati nastavak  |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 02/10/2012 : 11:07:11
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Čemu onda sav trud kad im, da li zbog producentskih pritisaka ili zbog vlastite nesigurnosti i neodlučnosti, fali hrabrosti za nešto više.
vjerojatno je isti razlog koji i tebe tjera da svoje recenzije zamataš u celofan, bez imalo autorstva i vlastitog stava! Djeluš po istom ključu onda bi trebal znati i odgovor na tezu koju postavljaš 
Naredba "šefova" koji se povode zaradom...što jednostavnije to bolje za prosjecnog čitatelja (u tvom slucaju) tj. gledatelja (u slucaju pojedinog režisera).... |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
DeeCay
stripovi.com suradnik
Croatia
21661 Posts
Member since 24/09/2002 |
Posted - 02/10/2012 : 12:05:33
|
quote:
Originally posted by dosada
vjerojatno je isti razlog koji i tebe tjera da svoje recenzije zamataš u celofan, bez imalo autorstva i vlastitog stava! Djeluš po istom ključu onda bi trebal znati i odgovor na tezu koju postavljaš
Što ćeš sad Johnny? Bačena ti je rukavica u lice! |
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one." |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 02/10/2012 : 15:08:23
|
quote:
Originally posted by mladjo
A evo nazad ljubomorka
Falio si nam
ljubomoran na kaj?
pa ni priblizno se ne bavimo istim stvarima......on samo piše po filmovima i to onima kojima mu netko naruci da pise o njima (cak ih ni ne bira), a ja poducavam klince o ljubavi prema filmu i kako se oni snimaju. Naravno snimaju ono kaj oni izaberu, ne pada mi na pamet određivati kaj im da snimaju. Iako smo svjesni da se na festivale guraju dokumentarci (puno ih ih je lakše snimati) moji klinci dosad nisu snimili nijedan
|
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 02/10/2012 15:11:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/10/2012 : 20:42:51
|
Sjene tame (Dark Shadows), r. Tim Burton, SAD, 2012.
Kao neosporno jedan od najoriginalnijih suvremenih filmaša koji je u svojim djelima stvorio zaseban, osebujan i lako prepoznatljiv film(ofil)ski svijet napučen pomaknutim likovima i bizarnim situacijama te oslonjen na naglašene stilizacije, vizualne ekstravagancije, camp-estetiku i poetizaciju „uvrnutosti“, Tim Burton posljednjih godina kao da se pomalo umorio. Preciznije, kao da je izgubio dobar dio nekadašnje maštovitosti, infantilnosti, anarhoidnosti, subverzivnosti, zaigranosti, lepršavosti te stvarne ili hinjene naivnosti koje su odlikovale njegove filmove sve do kraja 90-ih, odnosno do uspjele „Sanjive doline“ iz 1999. a prije razočaravajućeg „Planeta majmuna“ realiziranog dvije godine kasnije.
Premda je i tijekom proteklog desetljeća u animiranom fantastičnom hororu „Mrtva nevjesta“, u gotičkoj mjuzikl-tragediji „Sweeney Todd – đavolji brijač Fleet Streeta“ pa donekle i u recentnom ostvarenju „Sjene tame“ povremeno demonstrirao staru kreativnost i davao do znanja da u njegovoj autorskoj svijeći još uvijek ima ulja, teško je izbjeći dojmu da Burtona više ne pokreće stvarna želja za iznevjeravanjem, propitkivanjem i nadograđivanjem žanrovskih i izvedbenih konvencija, već da se istima danas, za razliku od razdoblja kad ih je ključno redefinirao, poigrava nekako bezvoljno, mlitavo, po inerciji i na „automatskom pilotu“. Možda je stvar u njegovoj dobi i možda je nerealno od redatelja koji je u kolovozu proslavio 54. rođendan, a koji je odrastao na camp-sadržajima u kojima je kao sasvim normalno doživljavao liptanje krvi i otkidanje udova, očekivati svježinu, izvornost i poletnost 30-i-nešto godišnjaka koji je potpisao „Edwarda Škarorukog“ i „Batman se vraća“. A možda je problem u tome što je Burton slično njegovom glumačkom alter-egu Johnnyju Deppu u međuvremenu postao utjecajan holivudski „igrač“ koji se iz opreza kalkulantski kloni pretjeranih ekstravagancija i eksperimentiranja te pribjegava kompromisima. I publika i kritika time su na velikom gubitku, jer dok se nekad svaki novi Burtonov projekt iščekivao kao zajamčeno bogata filmofilska gozba i svečanost za „sva osjetila“, trenutno se na premijere njegovih filmova odlazi sa zebnjom da nas očekuje još jedna derivativna, repetitivna i pomalo zamorna priča s proračunatim odmakom, suspregnutim humorom i fingiranom subverzijom.
U određenoj mjeri „Sjene tame“ se tematski i izvedbeno nadovezuju na Burtonove ranije i neusporedivo uspjelije radove „Beetlejuice“ i „Ed Wood“, iz kojih preuzima zaplet o obitelji u koju stiže nadnaravno destruktivno biće, odnosno daje posvetu prošlim vremenima i ikonama horora. No dok je „Beetlejuice“ na tragu luckaste „Pee-Weejeve velike pustolovine“ a prije impresivne pesimistične vizije budućnosti u „Batmanu“ osvajao energijom, humorom i inventivnim izokretanjem konvencija priča o duhovima, a „Ed Wood“ nudio nostalgičnu, empatičnu i filmofilskim referencama prekrcanu crno-bijelu storiju o „najgorem redatelju svih vremena“, „Sjene tame“ nažalost ne posjeduju praktički nijednu od navedenih osobina. Iznimka su dakako filmofilske, točnije rečeno nostalgične TV-reference, što je i razumljivo budući je film temeljen na popularnoj istoimenoj američkoj TV-seriji iz druge polovine 60-ih i s prijelaza u 70-e godine.
Jedan od kultnih fenomena američke televizije iz tog razdoblja, serija „Sjene tame“ kreatora i producenta Dana Curtisa bila je koncipirana kao benigna dnevna gotička horor-sapunica, kao poligon za humorno i mlađim uzrastima primjereno obrađivanje većine tema i motiva tadašnjeg standardnog repertoara horora, od vještica i vukodlaka do toga da se čitava jedna sezona odigravala u prošlosti. Razlozi popularnosti serije ležali su u ekscentričnim likovima, bizarnim situacijama, crnom humoru i generalno pomaknutom ugođaju, pa nije nimalo neobično što se filmske prerade prihvatio upravo Tim Burton. Kao i u gotovo svim svojim filmovima, on je i ovdje zainteresiran za osebujne i apartne protagoniste, osobenjake, osamljenike i marginalce koje se generalno no vrlo površno može nazvati ekscentricima.
Takav je Barnabas Collins u Deppovoj izvedbi, mladić iz obitelji britanskog industrijalca koja se 1760. godine iz Liverpoola preselila u američku državu Maine, gdje je Barnabasov otac utemeljio industriju izlova i prerade ribe oko koje je niknuo gradić Collinsport. Odrastavši u naočitog momka spretnog u zavođenju mladih dama, Barnabas će najveću pogrešku napraviti kada osvoji a potom zbog iskrene ljubavi prema romantičnoj Josette DuPres u tumačenju Belle Heathcote ostavi privlačnu Angelique Bouchard koju interpretira Eva Green. Naime, Angelique je vještica koja će ga iz osvete najprije pretvoriti u vampira a potom „živog“ sahraniti u mrtvačkom kovčegu. Točno dva stoljeća kasnije, u vrijeme rata u Vijetnamu i predsjednikovanja Richarda Nixona, Barnabasa će slučajno osloboditi skupina građevinskih radnika na kojima će utažiti žeđ za krvlju, da bi ubrzo otkrio da je nekad raskošno obiteljsko imanje sada ruševina u kojoj žive njegovi slikoviti nasljednici.
Pored frustrirane vlasnice imanja Elizabeth Collins Stoddard u izvedbi Michelle Pfeiffer, tu su njezin pohlepni brat Roger, buntovna kći Carolyn i Rogerov navodno emocionalno nestabilni 10-godišnji sin David. A tu su i alkoholu sklon kućepazitelj Willie, mladošću opsjednuta psihijatrica Julia Hoffman koju tumači Helena Bonham Carter i nova služavka Victoria Winters, djevojka neobično nalik Josette koja je prije 200 godina pred nemoćnim Barnabasom počinila samoubojstvo. Dok se privikava na život u „ludim 70-ima“, Barnabas će otkriti da gradićem sada vlada upravo beskrupulozna Angelique kojoj se želi osvetiti za svoju i nesreću svoje obitelji.
Dobra vijest vezana uz ovaj film jest da se nakon kreativnog posrtanja u promašenoj adaptaciji „Alise u zemlji čudesa“ Burton donekle vratio u formu. No taj povratak nije na zadovoljavajućoj razini, jer se „Sjene tame“ kakvoćom ne mogu usporediti ni sa „Sweeneyem Toddom...“ ni s „Charliejem i tvornicom čokolade“, a o „Beetlejuiceu“, „Batmanu“ i „Edwardu Škarorukom“ da se i ne govori. Naizgled je sve na broju, no odrađeno dobrano rutinski i bez primjetnijeg interesa. Neosporno maštovita i vizualno raskošna eksploatacija tradicije gotičkog horora izvedena je s tendencioznim pretjerivanjem i određenim ironijskim odmakom, očekivano sigurna režija nažalost je rijetko sugestivna i nadahnuta, a pomaknutim i slikovitim likovima koje je pohvalno teško smjestiti u standardne kalupe nedostaje slojevitosti i intrigantnosti. Stalno prisutan ugođaj mizantropije, pesimizma i tragike u prvoj je polovini efektno ublažen ili bolje rečeno nadograđen crnim humorom, no sve to u drugom dijelu blijedi i ustupa mjesto konvencijama i pretjeranoj akciji.
Burton propušta elaborirati odnose ljubavi i mržnje u potencijalno vrlo zanimljivom trokutu koji čine Barnabas, Angelique i Josette odnosno Victoria, pri čemu u uvodu zgodno predstavljen lik zagonetne Josette tj. Victorije unatoč priči o njenoj prošlosti ostaje sasvim papirnat. S druge strane, autor koristi priliku za duhovitu kritiku korporativnog kapitalizma, pa je logotip MacDonaldsa simbol Mefistofelesa, a korporaciju koja vlada krajem i ljudskim sudbinama vodi vještica Angelique. Isprva učinkovito križanje horora s crnom komedijom i groteske s razmjerno tjeskobnom dramom gubi se u nezgrapnostima i komično nedovoljno iskorištenom Barnabasovu nesnalaženju u 70-ima i čuđenju tada modernom svijetu.
Danak izvornoj sapunici je i prevelik broj likova koji neizbježno ostaju tek skicirani u drugom i trećem planu, pa tako psihijatrica Hoffman iznebuha postaje opsjednuta željom za postizanjem Barnabasove vječne „mladosti“, a u samoj se završnici otkriva da je Carolyn zapravo vukodlak/ica. Pored nedostatka priželjkivane emotivne dimenzije zbog čega film ne uspijeva vezati gledatelje, problematična je i djelomična narativna rastresitost s tendiranjem epizodnoj strukturi. No i to je zacijelo posljedica sapuničastih korijena kombiniranih s nesnalaženjem scenarista Setha Grahamea-Smitha kojem je ovo kino-prvijenac.
„Mnogo onoga što vidite kao dijete ostaje u vama...i dobar dio života pokušavate ponovo doživjeti to iskustvo“, Burtonove su riječi kojima je u knjizi „A Child´s Garden of Nightmares“ pokušao objasniti neke razloge svog bavljenja filmom. Bilo bi dobro kad bi opet uspio probuditi to dijete u sebi.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 02/10/2012 21:57:35 |
|
|
|
sandyboy
Average Member
628 Posts
Member since 09/09/2010 |
Posted - 02/10/2012 : 21:42:36
|
Ovaj, David nije vukodlak. Vukodlak je njegova sestra, što je isto em niotkuda izvučeno em ničem previše poslužilo.
A inače, film me udavi od dosade. Jedina stvar koju bi rado da je više bilo na ekranu je Eva Green |
Edited by - sandyboy on 02/10/2012 21:45:22 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/10/2012 : 21:54:12
|
Yup, sorry, mea culpa.
Što bi netko rekao, izdala me "memorija pamćenja"!
Sad ću ispraviti. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
-jeremija-
Senior Member
Serbia
1611 Posts
Member since 14/08/2012 |
Posted - 02/10/2012 : 23:12:38
|
quote:
Originally posted by sandyboy
Ovaj, David nije vukodlak. Vukodlak je njegova sestra, što je isto em niotkuda izvučeno em ničem previše poslužilo.
Sad već nema potrebe da gledam film, jel' da? |
Edited by - -jeremija- on 30/02/2014 00:00:15 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 03/10/2012 : 00:31:13
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kao neosporno jedan od najoriginalnijih suvremenih filmaša koji je u svojim djelima stvorio zaseban, osebujan i lako prepoznatljiv film(ofil)ski svijet napučen pomaknutim likovima i bizarnim situacijama te oslonjen na naglašene stilizacije, vizualne ekstravagancije, camp-estetiku i poetizaciju „uvrnutosti“, Tim Burton posljednjih godina kao da se pomalo umorio. Preciznije, kao da je izgubio dobar dio nekadašnje maštovitosti, infantilnosti, anarhoidnosti, subverzivnosti, zaigranosti, lepršavosti te stvarne ili hinjene naivnosti koje su odlikovale njegove filmove sve do kraja 90-ih, odnosno do uspjele „Sanjive doline“ iz 1999. a prije razočaravajućeg „Planeta majmuna“ realiziranog dvije godine kasnije.
po meni je isto Burton već opao do neke mjere što se filmova tiče. za ovo što si ti napisao - može se reći, složio bih se, premda po meni to nije glavni razlog. mislim da je jednostavno fora u njegovom stilu. jer frajer, let's face it, u svim filmovima ima taj gotički look i feel, i to vrti konstantno. i sve se već dobrano istrošilo, a iznad svega, publici jednostavno dosadi.
P.S. jedna napomena u vezi recenzije: vidim da si navodio neke ostale Burtonove filmove kao referencu. sve si ih spomenuo u hrvatskoj varijanti osim filma "Beetlejuice". mislim da si i njega onda trebao prevesti na hrvatski - "Bubimir".  |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 03/10/2012 00:41:02 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/10/2012 : 10:26:24
|
Pod naslovom Bubimir je prije 20-ak godina išla animirana serija nedjeljom navečer (kako ono, "duhovima ne dam mira - zovem Bubimira!"), pa iz tog razloga ipak preferiram Beetlejuice. Bubimir mi valjda i zbog toga nekako zvuči djetinjasto.
@ jeremija
To je samo jedan sitan i zapravo nevažan detalj s kraja, koji je ubačen iz tko zna kojih razloga. Tako da ti to ni u čemu neće kvariti gledanje filma. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
-jeremija-
Senior Member
Serbia
1611 Posts
Member since 14/08/2012 |
Posted - 03/10/2012 : 11:36:19
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
@ jeremija
To je samo jedan sitan i zapravo nevažan detalj s kraja, koji je ubačen iz tko zna kojih razloga. Tako da ti to ni u čemu neće kvariti gledanje filma.
A ok  |
Edited by - -jeremija- on 30/02/2014 00:00:15 |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 03/10/2012 : 14:03:23
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Pod naslovom Bubimir je prije 20-ak godina išla animirana serija nedjeljom navečer (kako ono, "duhovima ne dam mira - zovem Bubimira!"), pa iz tog razloga ipak preferiram Beetlejuice. Bubimir mi valjda i zbog toga nekako zvuči djetinjasto.
pa mislim da smo u animiranoj seriji svi uživali. osim toga, tko može zaboravit Marka Torjanca u naslovnoj ulozi?
"Bubimir" je kod nas bio naziv (tj. prijevod) i za animiranu seriju i film. s time da je crtić rađen po filmu.
ali, mislim da ako nešto ideš prevoditi, onda prevedi do kraja, nemoj nešto prevesti, a nešto ne |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/10/2012 : 17:51:06
|
Načelno si u pravu, i da - kad se prevodi treba prevoditi sve - ali eto, u slučaju tog filma mi se više sviđa originalni naslov nego naš prijevod.
Također, mislim i da je u televizijskim prikazivanjima svih ovih godina barem podjednak broj puta prikazivan i kao Bubimir i kao Beetlejuice. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
.jpg)
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 03/10/2012 : 18:48:30
|
Dark Shadows
Film sigurno nije remek-djelo, ali je dobra zabava za pogledati jednom ili vise puta.
Atmosfera je odlicna kako smo to od Burtona i navikli, pogotovo na blu-rayu dolazi do izrazaja zbog odlicno obojenog filma.
Prednosti su i te sto film nije dosadan, ima dosta komicnih scena i Eva Green je pravi praznik za oci.
Nije ovo na nivou filma Sleepy Hollow, ali u svakom slucaju jedan zabavan filmcic. |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 03/10/2012 : 19:24:12
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Načelno si u pravu, i da - kad se prevodi treba prevoditi sve - ali eto, u slučaju tog filma mi se više sviđa originalni naslov nego naš prijevod.
meni su obadva naslova blesava, da budem skroz iskren.
quote:
Također, mislim i da je u televizijskim prikazivanjima svih ovih godina barem podjednak broj puta prikazivan i kao Bubimir i kao Beetlejuice.
nisam brojao |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/10/2012 : 23:44:30
|
S tportala:
VATROSLAV MIMICA ZA TPORTAL:
'Hrvatski se film nema čega stidjeti'
Datum objave:
04.10.2012 07:34
Autor: Velimir Grgić
Živa legenda hrvatskog filma, redatelj animiranih i igranih klasika poput 'Samca', 'Događaja', 'Seljačke bune' i 'Banovića Strahinje', ususret primanju nagrade za životno djelo u Francuskoj, samo za tportal govori o svojoj pola stoljeća dugoj filmskoj karijeri
Iako odavno ne snima, danas 89-godišnji Vatroslav Mimica proživio je nekoliko života i karijera u posljednjih pedesetak godina filmske industrije u Hrvatskoj, ostavši zapamćen po revolucionarnim animiranim filmovima iz Zagrebačke škole crtanog filma, modernističkim inovacijama u igranom mediju, obilježenima trilogijom 'Prometej s otoka Viševice', 'Ponedjeljak ili utorak', 'Kaja, ubit ću te!', a zatim i velikim povijesnim spektaklima, hitovima poput 'Seljačke bune' i 'Banovića Strahinje'.
U sklopu održavanja Festivala Hrvatske u Francuskoj, Mimici će u Amiensu tijekom listopada biti organizirana velika retrospektiva, a redatelj će osobno primiti još jednu nagradu za životno djelo, o čemu kaže:
'Iskreno, pomalo me iznenadila vijest da ću biti nagrađen u Francuskoj, ali kad sam pročitao obrazloženje i njihovo mišljenje o fizionomiji samog festivala, sve mi je bilo jasno. Oni su uglavnom orijentirani na autore koji na neki način, recimo to tako, nisu bili konvencionalni. Mi smo ih nekada nazivali ljudima koji njeguju autorski film, za razliku od komercijalnog, distributerskog filma. Francuzi inače vole otkrivati, pronalaziti nove stvari, a imaju i tradiciju koja im daje pravo da to rade. Festival Hrvatske u Francuskoj velika je i značajna manifestacija jer hrvatska se kultura tako ne predstavlja samo Francuskoj, već cijelom svijetu. Hvala im lijepa što su se sjetili i mene.'
Sviđa li vam se odabir naslova?
Nisam vidio cijeli popis, ali vjerujem da je dobar. Naravno, mi imamo svoje kriterije, svaki čovjek gleda na svoj način, ali mislim da se mi kao filmska proizvodnja nemamo čega stidjeti. Naravno, naši se filmovi mogu teško probiti na festivale A kategorije...
Što mislite zašto?
Zato što nemaju pozadinu, logistiku, lobije. Iza hrvatskog filma ne stoje veliki kapital i veliki mehanizmi koji guraju stvari. Iako kvaliteta nije baš uvijek takva da se nameće u prvi plan, isto je tako sasvim sigurno da na velikim festivalima igraju filmovi koji nisu ništa bolji od naših. Samo što se našima teže probiti u to društvo.
Zanimljivo je da prije pedesetak godina to nije bio problem – posebno ne vama jer ste već tijekom pedesetih godina animirani film 'Strašilo' prikazali u Cannesu, a zatim dobili i Grand Prix za 'Samca' u Veneciji.
Dobar je dio problema uvijek ležao u našem mentalitetu. Naši ljudi nisu ta djela prihvatili kao nešto dobro. Kritizirali su nas bez razloga. Još otkad sam snimio kratku animaciju 'Mala kronika', optuživali su me da to nije 'naše', da uvodim tuđe teme u film. Osim toga, mi smo prvu selekciju crtanih filmova prošvercali u Cannes, riskirali smo ponijevši ih na festival bez znanja nadležnih. Danas me, upravo na festivalu u Amiensu, posebno cijene zbog toga što sam na neki način 'šmugler', krijumčar koji je u stare i konvencionalne klišeje ubacivao nove ideje. No da se razumijemo, tu nije bilo riječ ni o kakvoj političkoj dimenziji, nego o duhovnoj, o novom pogledu na svijet i stvaranju novog filmskog jezika. Konac pedesetih i šezdesete godine obilježilo je stvaranje novog filmskog jezika, nove sintakse. Ono što je danas najnormalnije, što koristi svaka reklama, građeno je na diskontinuitetu montaže, na slobodnoj asocijaciji, na montaži atrakcija itd., a u to je vrijeme sve to bilo jako novo. Ali gledatelji su vrlo brzo hvatali korak s tim načinom pričanja, više im je odgovarao nego stari.
Taj transfer filmskog jezika posebno je očit u usporedbi vaših animacija, poput 'Strašila' nastalog pod očitim utjecajem Disneyja, i 'Samca', koji je već bio potpuno modernistički. Jeste li se u toj preobrazbi vodili vlastitim instinktima ili ste imali utjecaje kojima ste stremili, svojevrsni model za oponašanje?
Ja sam u crtani film došao zbog znatiželje, prvo kao scenarist s Vladimirom Tadejem, s kojim sam surađivao u Kerempuhu, pisao humoreske... Bilo smo skloni zezanciji. U samom početku, sve to nije izgledalo tako prevratnički. Jedan od najzaslužnijih za promjene koje je donijela Zagrebačka škola crtanog filma bio je Nikola Kostelac, dobro odgojeni zagrebački dečko koji je vrlo marljivo po svijetu skupljao razne revije, u kojima su se počele pojavljivati nove grafike, ilustracije. Počeli smo osjećati da Disney nije sve i da se može drugačije izražavati pa, jednom kad smo napustili konstrukciju gumene figure s krugom kao bazom te otkrili trokut, kvadrat i druge forme moderne grafike, to je nametnulo i novi način animacije. S time je došao i novi duh. Nama nije odgovarao malograđanski svijet slatkih ukusa, mi smo ipak bili generacija koja je, ma koliko to danas možda patetično zvučalo, odrasla i intelektualno formirana u sjeni Hirošime i holokausta. Masovna ubojstva podrazumijevala su gubljene individualnosti i identiteta čak i u smrti, a to je nama bio veliki moralni i duhovni teret. Zbog čega smo se osjećali primoranima govoriti na drugačiji način. Svijet nije ni tako lijep, ni ružičast.
Važno je napomenuti i to da nismo bili jedini. Stephen Bosustow bio je prvi Disneyjev disident, poznat po formiranju američke kompanije UPA i po novim formama crteža, iako je tada još zadržao staru Disneyjevu animaciju, kao i stari diznijevski duh. Borowczyk i Lenica su u Poljskoj također tražili nove oblike, nove crteže i novu animaciju. Promjene su bile u zraku i bilo je neminovno da iz toga nešto nastane. Zagreb film je nastao tako da ga je osnovalo Društvo filmskih radnika kao konkurenciju monopolističkom Jadran filmu, ali je imao mali radni prostor. Kad se obnovila ekipa oko crtanog filma, u Vlaškoj smo ulici dobili veliku dvoranu, bivšu Jadranovu halu za ton u kojoj smo sjedili i radili zajedno, nizali su se punktovi ekipa koje su međusobno surađivale. Sve je bilo otvoreno, nije bilo ega, komunikacija je bila konstantna, razmjena iskustva... Iz svega toga nastao je jedan novi izričaj, gotovo spontano. Najbolje bih to usporedio s potokom – potok teče, a šljunak se formira.
Koliko je rad na modernističkoj animaciji utjecao na vaša igrana djela, posebno kada govorimo o čuvenoj modernističkog trilogiji?
Ne smijemo zaboraviti na to da sam ja prvo snimio tri igrana filma, a tek onda krenuo s animacijom i potom se vratio filmu. Problem je bio taj što se ja kao dijete svog vremena nisam mogao odvojiti od korpusa kinematografije. Nisam imao filmsku školu, ja sam učio gledajući klasike, noći provodio premotavajući i analizirajući tuđe filmove. Od Davida Leana sam učio dramaturgiju, od Williama Wylera mis en scene... Polazeći od toga, radio sam svoje prve filmove. Već sam s drugim filmom, komedijom 'Jubilej gospodina Ikla', bio malo 'uvrnutiji', pri čemu mi je veliku podršku davao Oktavijan Miletić, dobar prijatelj, filmski veteran koji se jako volio zezati, iako su ga svi doživljavali kao strogog i ozbiljnog. Taj film je bio strašno uspješan, a kada je prikazan u zagrebačkom Kinu Lika, red je bio sve do Name. No onda su ga skinuli s repertoara, pod optužbom da je riječ o malograđanštini. To je bilo takvo vrijeme.
Kad sam se nakon animacije ponovno vratio igranom filmu, cijeli je svijet doživio promjenu. Distancirali smo se od ratnog trijumfalizma, koji mi nikada nije bio previše drag, ali je držao moju generaciju, pa tako dijelom i mene. U 'Prometeju' me najviše vukla dramaturška bit priče, sukob dvije osobe, dva svijeta u jednom čovjeku. Ono što je film učinilo posebnim jest korištenje tvrde, zrnate fotografije za scene prošlosti, koje su se u montaži miješale s mekom fotografijom scena sadašnjosti. Taj prodor u novu formu donio je i novu, diskontinuiranu montažu, u početku konfuznu, ali koja se s vremenom sve više ujedinjuje s pričom. Svi me pitaju kako to da sam s filmom 'Događaj' odjednom napustio takav filmski jezik...
To sam i ja baš sada mislio pitati (smijeh). I usto ste ga praktički napustili onda kada su ga svi ostali prigrlili!
Dečki koji mi sada dodjeljuju nagradu u Francuskoj jako su zagrizli baš za 'Događaj'.
Pa i meni je to možda vaš najbolji film...
Ni meni nije mrzak. Nedavno je bio na televiziji, supruga i ja smo sjeli i odgledali ga do kraja, a ja ujutro nisam osjećao grižnju savjesti. Sasvim sam se normalno osjećao. Film je bio u redu. Štoviše, uz 'Kaja, ubit ću te!', to je moj najbolji, meni najdraži film. Pavle Vuisić je bio veliki glumac, s njim sam uživao raditi. A budalaš Dvornik je tajio, skrivao taj film, iako je u njemu ostvario briljantnu ulogu. Napipao sam u njemu vraga kojeg je, kao i svaki Dalmatinac, nosio u sebi. 'Događaj' na neki način jest spoj stare forme s nečim posve novim. On je u duhu moderan. Ja sam svoje prve filmove radio robujući priči, trčao sam za pričom, a kod filma se to jako osjeti jer stvara predvidivost, najopasniju stvar za film. U 'Događaju' sam priču uzeo samo kao jedan od izražajnih elemenata, ja sam bio iznad priče, vladao sam njome.
Osim toga, 'Događaj', film s kojim ste se oprostili od šezdesetih, u neku je ruku i rani primjer onoga što se prije nekoliko godina na svjetskoj filmskoj sceni pokazalo kao velikim trendom – primjer tzv. ruralnog triler-horora, žanrovskog filma u kojem priroda ima posebno važnu ulogu. Je li to bilo namjerno?
Ja sam svoju mladost dobrim dijelom proveo u partizanima, a bio sam gradsko dijete za koje je doživljaj prirode bio čudo. Oduševljavala me nestvarnim prizorima. Kada cijelu noć marširate pa ujutro dođete u hrastovu šumu, s pramenovima magle u praskozorje, to su nevjerojatne stvari. Jako sam osjećao zemlju i taj kontakt sa zemljom prvi sam put konkretizirao i prenio u filmu 'Događaj'. Kasnije se to osjetilo i u 'Seljačkoj buni' i 'Banoviću Strahinji'. No opet, iako su moji filmovi iz šezdesetih bili urbani, miris zemlje osjeti se već i u 'Sulejmanu Veličanstvenom', kojeg sam 1961. snimio za Talijane. To su bili možda prvi počeci.
U 'Događaju' imamo i obračun koji je očito inspiriran Kurosawom – baš kao i borba u 'Banoviću Strahinji'. Je li i japanski film bio utjecaj?
Da. Kad se Kurosawa pojavio u Veneciji s 'Rashomonom', bila je to prava atomska bomba, u duhovnom smislu riječi. To je bilo golemo otkriće, šok za cijelu moju generaciju. Od tada nitko nije mogao gledati Kurosawine filmove bez zaljubljenosti.
Navodno vam je Kurosawa maznuo scenu...
Ma nije, nije mi maznuo scenu, nego... Kada je 'Seljačka buna' prolazila sva sranja kroz koja su prolazili gotovo svi moji filmovi, došla je i do FEST-a u Beogradu, gdje ga je jedna inteligentna mlada Talijanka vidjela i otkupila za talijansku distribuciju. Nekoliko mjeseci ranije kupila je Kurosawin 'Dersu Uzala', koji je bio veliki hit u Italiji. Nadgledajući talijansku verziju 'Seljačke bune' u Milanu, upoznao sam se s Kurosawom. Gledao je 'Seljačku bunu' i rekao da mu se jako svidjelo to kako sam režirao bitku. Nakon premijere 'Kagemushe', kritičari su mi prilazili i govorili – bravo, Mimica, Kurosawa je nešto vidio u 'Seljačkoj buni'!
'Inspektor se vratio kući'
'Seljačka buna' i 'Banović Strahinja' postali su vaši najveći blockbusteri. Jeste li ih snimali s tim ciljem?
Meni je skoro svaki novi film proizlazio iz prethodnog, iako nikad nisam radio tako da bih dio sebe ostavljao za sljedeći. Dao bih cijelog sebe u svaki film. Ali jednom kada bih završio neki projekt, u meni bi zinuo takav vakuum, pojavila bi se takva duhovna zubobolja da je to bilo teško izdrživo. Stoga bih pred kraj rada na jednom filmu počeo osjećati svoj sljedeći film. S vremenom bih završavajući jedan, već počeo pripremati drugi s polu-scenarijem. Tako je nastala i 'Seljačka buna', projekt za koji sam bio i intimno vezan, jer sam kao partizan bio u Zagorskoj brigadi. Najveći je problem bio rekonstruirati povijest, ali imao sam sreće što sam imao dobre suradnike, pa smo uspjeli snimiti povijesni film u kojem ljudi ne hodaju raskrečenih nogu i ne mašu rukama kao da su na opernoj sceni. To nije lako, zaći pod kožu stvarnog života.
'Banović Strahinja' za mene je kontinuitet te priče. Prije toga sam radio na projektu 'Legenda o junaku', scenariju koji je bio omnibus od pet epizoda napisanih po narodnim pričama, nastao pod utjecajem Kurosawinih samurajskih filmova. Nikad ga nisam snimio jer unatoč tome što sam dobio početna sredstva, on nije naišao na razumijevanje producenata i distributera. No jedna od epizoda bila je priča o Banoviću Strahinji – čista je koincidencija da mi je jedno ljeto, kada sam završavao 'Posljednji podvig diverzanta Oblaka', Saša Petrović došao sa svojim scenarijem za 'Banovića Strahinju'. Bio je žalostan jer mu nisu dopustili da radi taj film, iako mislim da se on zapravo uplašio cijelog projekta. Ja sam prihvatio režiju, nakon što mi je Petrović dopustio da scenarij modificiram po svom senzibilitetu, pojavio se njemački producent, doveo strane glumce...
Kad smo već kod blockbustera, vaš sin Sergio snimio ih je nekoliko u Hollywoodu, kao asistent Stevena Spielberga. Živite li vi na neki način 'holivudske snove' kroz svog sina ili nikada niste imali ambiciju otići u mitsku Ameriku i tamo izgraditi filmsku karijeru?
Moj je sin otišao u Ameriku zato što je zaljubljen u film, a nije htio biti sin svoga oca. Rekao je da želi ići u svjetski filmski centar, kupili smo mu avionsku kartu i to je bilo to. Pomoglo mu je to što je ovdje radio puno koprodukcija s Jadran Filmom, a kada je upoznao Branka Lustiga, to mu je otvorilo vrata, pa je sa Spielbergom radio nekih osam, devet filmova, kao asistent režije čija je uloga u američkoj filmskoj mašineriji daleko veća od asistenta kod nas. Sergio je bolji režiser od mene. Ozbiljno, ne govorim to kao zaljubljeni otac.
A što se tiče mojih ambicija, nikad nisam sanjao o odlasku u Ameriku. Kad sam radio film za Talijane, nudili su mi nove ugovore za strane produkcije. Probdio sam noć razmišljajući što da učinim, a iduće jutro ponudu sam odbio. Jer da sam prihvatio, ušao bih u konvencionalnu kinematografiju do kraja i teško bih se više mogao izvući. Vratio sam se na vlastito tlo. Poslije 'Banovića Strahinje' trebao sam u Americi raditi film s Rogerom Cormanom, koji je volio otkrivati nove talente. Međutim, na kraju se zbog naših lokalnih neprilika taj film nikada nije ostvario.
Ključni dio rečenice jest 'poslije Banovića Strahinje' – što je bilo poslije? Zašto od 1981. godine pa do danas više niste snimili apsolutno ništa?
Ja u šali volim reći - napravio sam 12 igranih filmova, nisam htio 13.
Pa mogli ste odmah snimiti dva, back to back, i imali biste ih odmah 14...
(smijeh) Jednom kad sam spustio zastor, osjećao sam se jako ugodno. Nisam više osjećao potrebu za snimanjem. Ja sam po prirodi hedonist koji uživa u životu zajedno sa svojom suprugom, ništa nam ne nedostaje, imamo miran i ispunjen život. Nisam osjećao da mi manjka snimanje filmova u životu. Vjerojatno se dogodila slična stvar koja se dogodila i u crtanom filmu. Ja nisam prestao raditi crtane filmove zato što sam bio željan igranih, već zato što se krug zatvorio. Slično je i s igranim filmom, više u sebi nisam imao glad te vrste.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 04/10/2012 23:45:50 |
|
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 05/10/2012 : 13:13:38
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kao neosporno jedan od najoriginalnijih suvremenih filmaša koji je u svojim djelima stvorio zaseban, osebujan i lako prepoznatljiv film(ofil)ski svijet napučen pomaknutim likovima i bizarnim situacijama te oslonjen na naglašene stilizacije, vizualne ekstravagancije, camp-estetiku i poetizaciju „uvrnutosti“, Tim Burton posljednjih godina kao da se pomalo umorio. Preciznije, kao da je izgubio dobar dio nekadašnje maštovitosti, infantilnosti, anarhoidnosti, subverzivnosti, zaigranosti, lepršavosti te stvarne ili hinjene naivnosti koje su odlikovale njegove filmove sve do kraja 90-ih, odnosno do uspjele „Sanjive doline“ iz 1999. a prije razočaravajućeg „Planeta majmuna“ realiziranog dvije godine kasnije.
po meni je isto Burton već opao do neke mjere što se filmova tiče. za ovo što si ti napisao - može se reći, složio bih se, premda po meni to nije glavni razlog. mislim da je jednostavno fora u njegovom stilu. jer frajer, let's face it, u svim filmovima ima taj gotički look i feel, i to vrti konstantno. i sve se već dobrano istrošilo, a iznad svega, publici jednostavno dosadi.
P.S. jedna napomena u vezi recenzije: vidim da si navodio neke ostale Burtonove filmove kao referencu. sve si ih spomenuo u hrvatskoj varijanti osim filma "Beetlejuice". mislim da si i njega onda trebao prevesti na hrvatski - "Bubimir".
Iako jako, jako gotivim Bartona, i iako sam pogledao čitavu njegovu filmografiju i obožavam njegova djela (minus Planet majmuna koji mi je bio prosječan)i svaki njegov novi film idem obavezno gledati u kino, ovaj sam propustio. Sigurno je da ću ga odgledati, ali nimalo me ne privlači. To mi se u Bartonovom slučaju dešava prvi put. |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 05/10/2012 : 14:04:23
|
quote:
Originally posted by swamp thing
Sigurno je da ću ga odgledati, ali nimalo me ne privlači. To mi se u Bartonovom slučaju dešava prvi put.
ako te ne privlači, onda ga bolje ni nemoj ić pogledat |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 05/10/2012 14:04:48 |
|
|
|
tosha
Average Member
Bosnia and Herzegovina
961 Posts
Member since 31/10/2010 |
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 11/10/2012 : 13:18:38
|
Zaista prijatno iznenadjenje!
Nisam ljubitelj musicala, ali ovo je bio mali time warp u osamdesete godine, zbirka poznatih pjesama tog doba.
Po mom ukusu mogli su jos nekoliko boljih pjesama staviti u film, ali dobro, valjda se ovdje za svakoga nadje ponesto.
Tom cruise bolji nego ikada prije, uloga njegovog zivota.
Sve preporuke za one koji su osamdesetih godina kao klinci zavrcali rukave i djuskali lijevo-desno uz tadasnji pop-rock. |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 12/10/2012 : 08:52:39
|
Looper
Nisam se vec dugo vidio sa jednim frendom , pa smo prije partijanja izabrali da pogledamo ovaj film u kinu jer smo smatrali da ce biti nekakav lako probavljivi pop-corn uradak...no sipak.
Film me u potpunosti iznenadio i to u pozitivnom smislu.
Odlicna glumacka ekipa u kojoj se veliki Bruce sasvim solidno podlozio sporednoj ulozi i kliseu koja prati njegovu karijeru.
Joseph Gordon-Levitt je definitivno posao odradio bez greske , a Emily Blunt je popunila i veliko kino platno svojom prezencijom.
Jeff Daniels fantasticno odigrao negativca koji bas i ne dobiva puno prostora.
Najvece iznenadenje je nevjerovatno ubjedljiva gluma maloga Pierce Gagnona ka Cida.
Film je bar za mene jedna dobrodosla prromjena u preapokalipticnom filmskom univerzumu
 |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Topic |
|
|
|
